Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1876/2022-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Dubravke Penić Lukač, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Tihane Marije Miladin, u pravnoj stvari tužitelja Consensus nekretnine d.o.o. iz Rijeke, Ignacia Henckea 1, OIB 88216523120, zastupan po direktorici DZ, a ona po punomoćniku Lovri Perici, odvjetniku iz Rijeke, protiv prvotuženika ČZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženice LZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Draženki Horvat, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1555/2020-30 od 15. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1555/2020-30 od 15. veljače 2022. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se prvotuženiku ČZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Consensus nekretnine d.o.o. Rijeka, Ignacia Henckea 1, OIB 88216523120 iznos od 37.938,75 kn (slovima: tridese sedam tisuća devetsto trideset osam kuna i sedamdeset pet lipa) zajedno s zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se drugotuženici LZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Consensus nekretnine d.o.o. Rijeka, Ignacia Henckea 1, OIB 88216523120 iznos od 37.938,75 kn (slovima: tridesetsedamtisuća devetstotridesetosamkunaisedamdesetpetlipa) zajedno s zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi drugotuženici parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn (slovima: petitsućakuna), počevši od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev drugotuženice za nadoknadu parničnog troška odbija se kao neosnovan."

2.Tužitelj se žali protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu uz naknadu troška žalbe, podredno ukine tu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu torškova žalbe.

3. Prvo tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje žalitelj. 6. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su u presudi nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

7. Prije svega valja naglasiti da sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu u provedenim dokazima, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

8. Sud prvog stupnja u točki 19. obrazloženja pobijane presude navodi: "Sporno je u postupku ima li tužitelj kao posrednik pravo na naplatu dvostrukog iznosa posredničke provizije uvećano za pdv (i u odnosu na koju kupoprodajnu cijenu), kada smatra da tuženici 1 i 2 nisu postupili u dobroj vjeri, jer su za nekretninu u Rijeci, A. Mamića 6, iako dovedeni u vezu posredstvom tužitelja 4.srpnja 2020., pristupili zaključenju kupoprodajnog ugovora putem drugog posrednika." U točki 20. obrazloženja pobijane presude navodi: "Sporna je pravna priroda ugovorne odredbe iz čl. 4 i čl. 6 Ugovora o posredovanju, kojom tužitelj kao posrednik ugovara pravo penalizirati nalogodavce, naplatom dvostrukog iznosa provizije, jer nisu pristupili zaključenju pravnog posla posredstvom tužitelja, već su radnje na zaključenju kupoprodajnog ugovora prepustili nekoj drugoj posredničkoj agenciji." te potom u točki 22. stavak 2. obrazloženja navodi: "U postupku jest sporno da li je drugotuženica prvi puta razgledala stan koji je predmet kupoprodaje posredstvom tužitelja u mjesecu srpnju 2020., ili su prvotuženik i drugotuženica već ranije, još u mjesecu svibnju 2020. dovedeni u vezu i drugotuženica razgledala isti stan putem druge agencije Azimut-real estate agency d.o.o., kako to u svom iskazu tvrde tuženici 1 i 2."

8.1. Prvostupanjski sud se u obrazloženju poziva na odredbe čl. 835., 836., 619 i 838. Zakona o obveznim osnima („Narodne novine“, broj: NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23-dalje ZOO) te na odredbe čl. 15. st. 1. i 23. st. 2. Zakona o posredovanju u prometu nekretninama ("Narodne novine" broj 107/07, 144/12, 14/14 i 32/19, dalje ZPPN), smatrajući da tumačenjem odredbe čl. 6. Ugovora o posredovanju od 4. srpnja 2020. je ta odredba ništetna jer da je protivna prisilnim zakonskim propisima. Prvostupanjski sud je shvaćanja da je navedenom odredbom čl. 6. Ugovora o posredovanju od 4. srpnja 2020. u kojoj je ugovoreno da "drugotuženica ne smije (potajno) zaključiti pravni posao za istu nekretninu preko drugog posrednika (i za to odredio plaćanje novčane kazne), a čime je ugovorio obvezu nalogodavcu da kao kupac mora pristupiti pregovorima za sklapanje ugovora isključivo posredovanjem tužitelja i pod uvjetima koje je priopćio tužitelja.

8.1.1. Odredbom čl. 16. ZPPN u st. 1. propisano je da se ugovorom o posredovanju nalogodavac može obvezati da za posredovani posao neće angažirati nijednog drugog posrednika (isključivo posredovanje), koja obveza mora biti izričito ugovorena. U st. 2. je dalje propisano da ako je za vrijeme trajanja ugovora o isključivom posredovanju nalogodavac sklopio mimo posrednika pravni posao preko drugog posrednika a za koji je isključivom posredniku bio dan nalog za posredovanje, da je tada nalogodavac dužan isključivom posredniku platiti ugovorenu posredničku naknadu kao i moguće dodatne stvarne troškove učinjene tijekom posredovanja za navedeni posao. U st. 3. je propisano da je prilikom zaključivanja ugovora o isključivome posredovanju posrednik dužan posebno upozoriti nalogodavca na značenje i pravne posljedice te klauzule.

8.1.2. Prema shvaćanju ovoga višeg suda, koje je podudarno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev 1113/19-2 od 22. studenoga 2022., u slučaju kada je ugovoreno isključivo posredovanje posrednik ima pravo na ugovorenu posredničku naknadu ne samo u slučaju kada je do prodaje nekretnine koja je predmet ugovora o posredovanju došlo preko drugog posrednika, već i kada je do same prodaje došlo radnjom i aktivnošću samog nalogodavca, pod uvjetom da je prilikom zaključivanja ugovora o isključivom posredovanje posrednik posebno upozorio nalogodavca na značenje i pravne posljedice klauzule o isključivom posredovanju.

8.1.3. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije, zbog pogrešnog pravnog pristupa, uopće razmatrao prijeporni pravni odnos u smislu ugovorenog isključivog posredovanja, niti je li tužitelj kao posrednik upozorio tuženika na značenje i pravne posljedice klauzule o isključivom posredovanju.

8.1.4. U odnosu na odredbu čl. 6. Ugovora o posredovanju od 4. srpnja 2020. u dijelu u kojem je ugovoreno da se "nalogodavatelj obvezuje isplatiti Consensus nekretnine d.o.o. kao sankciju dupli iznos ugovorene posredničke provizije iz čl. 5. ovog Ugovora, uvećane za troškove PDV-a" valja reći da je taj dio te odredbe kojim se ugovora "dupli iznos ugovorene posredničke provizije" ništetan jer je protivan prisilnim zakonskim propisima, odnosno odredbi čl. 15. i 27. ZPPN.

8.2. Glede iskaza svjedoka sud je u cijelosti prihvatio iskaza HZ, dok nije prihvatio iskaze drugotuženice te je utvrdio da su prvo i drugo tuženi "namjerno zatajili tužitelju da će pristupiti zaključenju ugovora pute druge Agencije te su dosita u svojem postupanju prema tužitelju nepošteni" pa je nejasan zaključak suda prvog stupnja da je to "bez utjecaja na zahtjev tužitelja u ovom postupku", imajući na umu odredbu čl. 16. st. 2. ZPPN.

9. Prema tome, zbog pogrešne pravne prosudbe u primjeni mjerodavnog materijalnog prava sud prvog stupnja u ovom slučaju nije utvrdio sve važne činjenice tako da je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. Stoga, u ovome slučaju, za sada, izostale se konkretne (utvrđene) okolnosti koje bi opravdavale odluku kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Zaključno, ovaj viši sud ima potrebe uputiti i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. („Narodne novine“ broj 25/16.): „Ustavni sud podsjeća: pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (...), kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti.“

12. Slijedom iznijetog proizlazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni, nadalje u prvostupanjskoj presudi postoji nedostatak u ocjeni izvedenih dokaza i pogrešnom zaključivanju i nema govora o pomnoj analizi izvedenih dokaza na koju se sud poziva, radi čega je prvostupanjsku presudu uvažavanjem žalbe tužitelja valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 369. st. 1. ZPP-a).

13. S tim u svezi, valjalo je ukinuti i odluku o trošku o kojem će prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke.

15. Na temelju odredbe članka 371. ZPP-a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem (točka II).

16. U ponovnom postupku sud će otkloniti bitne povrede postupka na koju mu je ovim rješenjem ukazano. Sud će imati na umu prije svega predmet spora te će na nedvojben način raspraviti i utvrditi prijeporne činjenice u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, imajući u vidu i ostale žalbene navode tužitelja te će u novoj odluci dati jasne razloge, a izvedene dokaze ocijeniti na način određen člankom 8. ZPP-a i potom donijeti novu zakonitu odluku.

17. Odluka pod točkom III izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravke Penić Lukač