REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: P-287/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja ARHOS d.o.o. u stečaju, Rijeka, Franca Prešerna 4, OIB: 04942921366, zastupan po stečajnom upravitelju Ratku Miklaušiću u Rijeci, protiv tuženika CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je osnovano tužiteljevo osporavanje tražbine prvog višeg isplatnog reda tuženika CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 9.858,14 EUR prema stečajnom dužniku ARHOS d.o.o. u stečaju, Rijeka, Franca Prešerna 4, OIB: 04942921366, po osnovi platnih listića za plaću od 31. ožujka 2022. do 15. ožujka 2023. godine.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 158,30 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Tužitelj je 14. svibnja 2024. protiv tuženika ovome sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. St-393/2021 od 30. listopada 2023. te da je za stečajnog upravitelja imenovan Ratko Miklaušić. Stečajni upravitelj je osporio tuženikovu tražbinu s obzirom da iz dostavljene dokumentacije uz prijavu tražbine ne proizlazi osnovanost tuženikovog potraživanja. Naime, navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci St-393/2022 od 14. veljače 2024. upućen u parnicu radi dokazivanja osnovanosti svojeg osporavanja. Prije svega, ističe kako je nakon otvaranja stečajnog postupka raniji zastupnik po zakonu, ovdje tuženik, nije izvršio sa stečajnim upraviteljem primopredaju poslovno financijske dokumentacije, između ostalog i ugovora o radu, a koji je bio zaključen između ranijeg zastupnika po zakonu i društva ARHOS d.o.o. te koji ugovor u ovom postupku predstavlja pravni osnov. Tuženik u sklopu stečajnog postupka traži isplatu plaće za 2022. i 2023., međutim, navodi da društvo ARHOS d.o.o. nije izradilo i objavilo propisane financijske izvještaje za 2022. i 2023., a što je tuženik kao raniji zastupnik po zakonu tuženika bio dužan učiniti. Slijedom navedenog, nepoznato je da li je u navedenom vremenskom razdoblju društvo ARHOS d.o.o. obavljalo bilo kakvu poslovnu aktivnost, kao i da li je u tom istom vremenskom razdoblju tuženik obavljao bilo kakve poslove kao zaposlenik društva. Ujedno, tužitelj ukazuje kako dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz svoju prijavu tražbine ne predstavlja ovršnu ispravu, čak da ne predstavlja ni vjerodostojnu ispravu, jer ista nema uporište u poslovnim knjigama tužitelja. Tuženik da je stečajnom upravitelju dostavio prijavu tražbine u stečajnom postupku 27. prosinca 2023., uz koju je priložio platne listiće za plaću od ožujka 2022. do ožujka 2023., te u kojoj je i sam tuženik naznačio da ne raspolaže ovršnom ispravom. Iz priložene dokumentacije da je razvidno da se radi o platnim listićima u kojima poslodavac iskazuje obračun, odnosno kako je iznos plaće u tom mjesecu utvrđen, s obzirom da isti sadrže samo podatke o obračunatoj, a ne o neisplaćenoj plaći. Stoga, da iz platnih listića koje je dostavio tuženik je vidljivo da isti ne udovoljavaju obliku ni sadržaju kako je to propisano odredbama Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine (“Narodne novine” broj: 32/15., 102/15., 35/17. i 151/22.) te Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće, otpremine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor (“Narodne novine” broj: 68/23). Slijedom iznijetog, tužitelj ističe da predmetna dokumentacija ne predstavlja dokaz o postojanju tuženikove tražbine, jer da je tužitelj bio dužan isplatiti tuženiku plaću, a da isto nije učinio te bi u tom slučaju bio dužan izdati potvrdu o neisplati plaće, a koju potvrdu je sam tuženik trebao izraditi, s obzirom da je bio zastupnik po zakonu tužitelja prije otvaranja stečajnog postupka.
2. Odredbom čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), propisan je procesni institut presude zbog ogluhe koju sud donosi polazeći od tuženikovog propusta da u određenom roku odgovori na tužbu i tužbeni zahtjev u kojem slučaju će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev, ako bude udovoljeno slijedećim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
3. U konkretnom slučaju, sud je tužbu zajedno s prilozima i uz poziv za podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana, dostavio tuženiku te je istome navedeno uručeno 5. rujna 2024. (potvrda o otpravku u spisu). Međutim, tuženik u ostavljenom roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu.
4. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je na temelju odredbe čl. 331b. st. 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno prihvatiti tužbeni zahtjev (čl. 338. st. 5. ZPP- a), slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.
5. Odredbom čl. 338. st. 5. ZPP-a propisano je da će se u obrazloženju presude zbog ogluhe iznijeti samo oni razlozi koji opravdavaju donošenje takve presude, pa iz tog razloga sud ovu presudu neće posebno obrazlagati.
6. Odluka o trošku ovog postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a i čl. 155. ZPP-a i Zakona o sudskim pristojbama (“Narodne novine” broj: 118/18. i 51/23.), a sve sukladno zahtjevu tužitelja i sukladno vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je odmjeren trošak sudske pristojbe na tužbu u ukupnom iznosu od 158,30 EUR, sve sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a teče od dana donošenja ove presude zbog ogluhe pa do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.
Rijeka, 18. veljače 2025.
Sutkinja
Patrizia Muždeka Funčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude zbog ogluhe stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
Presuda zbog ogluhe može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
