REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1714/2023- 25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marijo Rođak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz u Zagrebu, Vlaška 79, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, kojeg zastupa HP, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Konzum plus d.o.o., Zagreb, Čavićeva 1a, OIB: 29955634590, radi ozljede na radu, 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/547, URBROJ: 338-01-06-05-04 od 28. kolovoza 2023.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502- 03/23-02/1456, URBROJ: 338-21-02-23-4 od 1. lipnja 2023.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1714/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku, te je zaveden pod poslovnim brojem Us I-1714/2023.

1.2. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/23-01/547, URBROJ: 338-01-06-05-04 od 28. kolovoza 2023., odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-02/1456, URBROJ: 338-21-02- 23-4 od 1. lipnja 2023.

1.3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se tužiteljici, zaposlenoj kod poslodavca Konzum plus d.o.o., Zagreb, događaj ozljeđivanja pretrpljen 14. ožujka 2023., izražen dijagnozom šifre prema MKB-u: S 83.4. (iščašenje i nategnuće fibularnog/tibijalnog kolateralnog ligamenta koljena), ne priznaje ozljedom na radu te joj se u vezi s istom ozljedom ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost predmetnog (kao i prvostupanjskog) rješenja prvenstveno osporavajući medicinska utvrđenja ovlaštenih vještaka donesena u nalazima i mišljenjima, koja smatra deficitarno provedenim s obzirom da nisu utemeljena na pravilnoj ocjeni cjelokupne materijalne (medicinske) dokumentacije tužiteljice kao osiguranika. Također smatra da su u postupku povrijeđena pravila upravnog postupka te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. U bitnome navodi da tuženik zanemaruje činjenicu kako je tužiteljici nalazom od 27. travnja 2023. dijagnosticirana ozljeda - ruptura menisci lateralis gen. sin. koja je i potvrđena nalazom MR-a od 13. svibnja 2023., a koja prije predmetnog štetnog događaja nije postojala. Dakle, tužiteljici je dijagnosticirana ozljeda lijevog koljena koja se može uzročno posljedično povezati sa štetnim događajem na radnom mjestu (ruptura menisci lateralis gen. sin.) koja je verificirana nakon odgovarajuće dijagnostičke obrade, dok se tuženik oslanja isključivo na prvotno postavljenu dijagnozu od strane liječnika bez nalaza MR­ a. Tužiteljica ističe kako ozljeda nije nastala zbog nekog od slučajeva iz čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju jer do nje nije došlo skrivljenim, nesavjesnim ili neodgovornim ponašanjem na radnom mjestu, aktivnostima koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti ili namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe, a ističe i kako se ne radi o urođenim ili stečenim predispozicijama zdravstvenog stanja ili ataka kronične bolesti. Navodi da je osjetila bol obavljajući poslove u sklopu svog radnog mjesta i zadatka, popunjavanja police u prodajnom prostoru, a s obzirom da radi kao djelatnica trgovine logično je i da dolazi u doticaj s težim teretom, kao što je i ovdje bio slučaj. Stoga smatra da je u sporu, radi utvrđenja činjenica iz članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju potrebno provesti medicinsko vještačenje na okolnost uzroka i nastanka predmetne ozljede. Ističe i da je prvostupanjsko tijelo najprije utvrdilo da se ozljeda ne može priznati kao ozljeda na radu jer je postojala predispozicija za nastanak ozljede (navodna operacija meniska 2. prosinca 2022.), koju tvrdnju je tužiteljica s uspjehom osporila u žalbenom postupku, obzirom da je operacija meniska bila greškom upisana u njezin zdravstveni karton, kako to pravilno utvrđuje drugostupanjsko liječničko povjerenstvo. Naknadno tuženik ne uvažava stvarnu dg. odnosno rupturu menisci med.gen.sin., potvrđenu MR-om. Predlaže da sud izvede i dokaz saslušanjem tužiteljice na okolnosti iz tužbe. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te da sud reformacijskom presudom prizna tužiteljici ozljedu nastalu 14. ožujka 2023. kao ozljedu na radu, nastalu kod zainteresirane osobe, uz pripadajuća prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Također predlaže da sud naredi tuženiku naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Tuženik ističe da je stručno mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda kao nadležnog stručnog tijela vještačenja Zavoda, utemeljeno na priloženoj medicinskoj i drugoj dokumentaciji, jasno, obrazloženo i potpuno, doneseno na temelju stručnoga znanja kojim članovi povjerenstva raspolažu te je valjan temelj za utvrđivanje medicinskih činjenica koje su osnova za odlučivanje o traženom pravu. Smatra da je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda, uvidom u cjelokupnu dokumentaciju spisa, dalo valjane razloge i detaljno obrazložilo zbog kojih razloga, s medicinskog gledišta, nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem traženog prava tužiteljici po osnovi zatražene dijagnoze S 83.4 (Iščašenje i nategnuće fibularnog/tibijalnog kolateralnog ligamenta koljena), jer se ista ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem ozljeđivanja pretrpljenim 14. ožujka 2023. kao ozljedom na radu, obzirom da nije verificirana kliničkim pregledom niti potvrđena dijagnostičkom obradom (MR-om je utvrđen uredan intenzitet signala i uredna morfologija lateralnog i medijalnog kolateralnog ligamenta). Slijedom iznesenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Podneskom zaprimljenim 27. listopada 2023. tužiteljica je osporila navode iz odgovora na tužbu, te je ponovno iznijela tužbene navode. Tužiteljica smatra da je zadaća liječničkih povjerenstava bila utvrditi je li ozljeda izazvana na jedan od načina propisanih odredbom čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a ne na jedan od načina propisanih u čl. 67. navedenog zakona, te da je nužno provesti medicinsko vještačenje na okolnost uzroka i nastanka predmetne ozljede.

5. Sud je, izvanraspravno, primjenom odredbe članka 8. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24; dalje: ZUS), rješenjem poslovni broj Us I - 1714/2023 odlučio provesti predloženi dokaz medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke specijalisti medicine rada, te je po uplati predujma za vještačenje, rješenjem poslovni broj Us I - 1714/2023-13 od 25. listopada 2024. za vještaka imenovana prim. dr. sc. Marija Zavalić, stalni sudski vještak za medicinu rada, a sud je specificirao da je zadatak vještaka procijeniti potrebu neposrednog pregleda tužiteljice, uz uvid u postojeću medicinsku dokumentaciju (uključujući zdravstveni karton pacijentice), te spis ovoga spora, te predmet vještačenja brižljivo razmotriti i u nalazu i mišljenju decidirano navesti može li se ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela 14. ožujka 2023., šifra prema MKB-u: S83.4., u vrijeme radnog odnosa u Konzum plus d.o.o. Zagreb, priznati ozljedom na radu, odnosno može li se iz priložene medicinske dokumentacije verificirati da se predmetna ozljeda dogodila 14. ožujka 2023. te da je eventualno riječ o pogrešnoj specifikaciji šifre dg. prema MKB klasifikaciji u odnosu na dg. ruptura menisci lateralis gen.sin., uvažavajući odredbe članka 66. i članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. – dalje: Zakon) i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine" br. 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20., 2/22., 33/23. – dalje: Pravilnik), u smislu definiranja pojma ozljede, pa tako i bolesti kao posljedice ozljede na radu.

6.1. Dana 6. veljače 2025., u skladu s člankom 37. stavkom 2. ZUS-a, održana je rasprava na daljinu putem platforme Teams u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i sudskog vještaka, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, koji svoj izostanak nisu opravdali, sukladno odredbi članka 91. stavak 3. ZUS-a. Opunomoćenik tužiteljice izjavio je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i kod sadržaja dostavljenih očitovanja, te je povukao dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke.

6.2. Na navedenoj raspravi stalni sudski vještak izložio je svoj nalaz i mišljenje i odgovorio na upite i primjedbe opunomoćenika tužiteljice koje će sud iznijeti naknadno u obazloženju presude.

6.3. Opunomoćenik tužiteljice zatražio je naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 4.000,00 eura, za radnje: sastava tužbe, sastava podneska od 20. svibnja 2024., sastava podneska od 7. siječnja 2025. i pristupa na ročište održano 6. veljače 2025., svaka radnja po 500 bodova, sukladno Tbr. 27 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023), te sve uvećano za iznos PDV-a.

7. Tijekom upravnog spora sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu spisu upravnog spora i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. dr. Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredba članka 66. Zakona propisuje da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu, između ostaloga smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima.

10. Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

11. Nadalje, Pravilnikom se uređuju prava i obveze iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere specifične zdravstvene zaštite radnika, postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti osiguranih osoba iz članka 7. stavka 4. te članka 16. Zakona, kao i opseg prava, uvjeti i način njihovog ostvarivanja.

12. Iz spisa tuženika razvidno je da je da je zainteresirana osoba kao poslodavac podnijela 12. travnja 2023. prvostupanjskom tijelu prijavu o ozljedi na radu (tiskanica OR), nastaloj 14. ožujka 2023., kada je tužiteljica radila u prodajnom prostoru na popunjavanju police, pri čemu je stajala između palete i police i sa palete uzela transportna pakiranja riže (10 x 1 kg) i rotirala tijelo prema polici radi odlaganja, te je osjetila bol nakon prenošenja 10-og paketa u lijevom koljenu. Kao dg ozljede navedena je S 83.4 Uganuće i nategnuće (fibulamog) (tibijalnog) kolateralnog ligamenta koljena sin. O okolnosti nastale ozljede zainteresirana osoba priložila je i izjavu tužiteljice.

13. Tijekom provedbe prvostupanjskog postupka pribavljen je Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Zavoda, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I 502- 03/23-02/1456 od 22. svibnja 2023., u kojemu je navedeno da se ozljeda nastala 14. ožujka 2023. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S 83.4 ne priznaje ozljedom na radu, uslijed postojanja predispozicije za nastanak ozljede – bolest koljena (stanje po operaciji meniska od 2. prosinca 2022.) i gonartroze.

14. Na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene doneseno je prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari.

15. U povodu izjavljene žalbe, pribavljeno je stručno-medicinsko vještačenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje je u nalazu, mišljenju i ocjeni, Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, KLASA: UP/II 502-03/23-01/547, URBROJ: 338-01-10-04-23-03 od 25. kolovoza 2023. utvrdilo (na temelju iscrpno citirane medicinske dokumentacije koju je specificiralo) da se zatražena dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji bolesti: S83.4 (iščašenje i nategnuće fibulamog I tibijalnog kolateralnog ligamenta koljena) ne može uzročno - posljedične povezati s opisanim događajem od dana 14. ožujka 2023., jer ista nije verificirana kliničkim pregledom, niti je potvrđena dijagnostičkom obradom (MR-om je utvrđen uredan intenzitet signala i uredna morfologija lateralnog i medijalnog kolateralnog ligamenta).

16. Valja istaknuti da je tuženik, na temelju citiranog nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda i pribavljenog dokaza – potvrde liječnice ĐP, utvrdio da je 27. ožujka 2023. u e-karton tužiteljice pogrešno upisan podatak o izvršenoj operaciji meniska, koji podatak je naknadno izmijenjen i u e-kartonu tužiteljice.

17. Kao što je već navedeno, imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, usvojio dokazni prijedlog tužiteljice te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po navedenom stalnom sudskom vještaku.

18. U dostavljenom nalazu i mišljenju od 17. prosinca 2024. stalni sudski vještak, između ostalog, citira učinjene pretrage kao i cjelokupnu anamnezu i dinamiku liječenja tužiteljice s obzirom na nastalu ozljedu/manifestaciju bolesti od 14. ožujka 2023.

19. Sudski vještak navodi da neposredni pregled tužiteljice, sukladno uputi suda o samostalnoj procjeni potrebe pregleda, nije smatrao nužnim jer je relevantne medicinske činjenice moguće utvrditi iz medicinske dokumentacije.

20. Zaključno u mišljenju sudski vještak navodi da je iz dokumentacije u spisu vidljivo da tužiteljica opisuje da je bol u koljenu osjetila pri promjeni iz polusagnutog uz ispravni položaj, ne opisuje podizanje iz čučnja, teret koji je držala je bio teret mase 1 kg. Na inicijalnom su pregledu znakovi lezije meniska bili negativni, dok je na kontroli ortoped 7. lipnja 2023. opisao pozitivne znakove za oštećenje lateralnog meniska koljena. Nalaz MR koljena opisuje jasne degenerativne promjene unutar lijevog koljena (mukoidna degeneracija lateralnog meniska uz diskretnu horizontalnu rupturu prednjeg roga koja zahvaća donju zglobnu plohu i bazu meniska, diskretnu hrskavičnu fisuru medijalnog kondila femura uz diskretne hrskavične fisure patele uz primjerenu subhondralnu kost i vidljivu Bakerovu cistu). Nadalje, nakon uvida u postojeću medicinsku dokumentaciju, uključujući i zdravstveni karton tužiteljice, te spis ovoga spora, sudski vještak smatra da je dg. Uganuće i nategnuće (fibularnog) (tibijalnog) kolateralnog ligamenta koljena u vrijeme radnog odnosa u Konzum plus d.o.o. Zagreb, nastalu 14. ožujka 2023. valjalo izmijeniti, jer prema kliničkoj slici i nalazu MR koljena i koljenskih struktura nije bilo nikakvih ni kliničkih niti morfoloških dokaza za Uganuće i/ili nategnuće bilo (fibularnog) ili (tibijalnog) kolateralnog ligamenta koljena.

21. U tom smislu, a na podlozi utvrđenih medicinskih činjenica sud zaključuje da se navedena dg. Uganuće i nategnuće (fibularnog) (tibijalnog) kolateralnog ligamenta koljena doista tužiteljici nije mogla priznati kao ozljeda na radu, jer nije bilo ozljede navedenih struktura.

22. Sudski vještak nadalje navodi da se iz priložene medicinske dokumentacije na osnovi kliničke slike i kasnije učinjene MR lijevog koljena može zaključiti da je tužiteljica 14. ožujka 2023. nakon ispravljanja iz polupognutog u uspravni položaj osjetila bol u lijevom koljenu. Prema opisu tužiteljice kod slaganja kutija riže ona nije opisala nasilno okretanje ili zakretanje koljena, dakle pokrete pri kojima može doći do kompletne ili djelomične rupture intaktnog, zdravog, meniska. Do rupture ne dolazi u položaju koji navodi tužiteljica kod zdravog meniska ukoliko ne postoji predispozicija, bilo nasljedna ili stečena za istu. Iz očitanja MR lijevog koljena vidljivo je da su u istom opisane degenerativne promjene uključujući mukoidnu degeneraciju lateralnog meniska uz diskretnu horizontalnu rupturu prednjeg roga koja zahvaća donju zglobnu plohu i bazu meniska i diskretnu hrskavičnu fisuru medijalnog kondila femura uz diskretne hrskavične fisure patele uz primjerenu subhondralnu kost i vidljivu Bakerovu cistu. Ovaj opis odgovara izraženim degenerativnim promjenama kod kojih horizontalna ruptura nastaje spontano ili u položaju/kretnji kod kojih ne može uobičajeno kod zdravog koljena doći do potpune ili djelomične rupture. Horizontalna se češće od ostalih ruptura (longitudinalna, kosa, radijalna) sreće kod osoba sa degenerativnim promjenama na menisku ili unutar hrskavice koje pokrivaju zglobove.

23. Nakon uvida u medicinsku dokumentaciju sudski vještak je mišljenja da se kod tužiteljice može postaviti dg. ruptura menisci lateralis gen.sin., odnosno točnije da se radi o dg. MKB-10 - M23.3 Drugi poremećaji meniska: Degeneriran, Otkinut menisk, Djelomično očuvan, koje stanje točno opisuje uzrok i dijagnozu unutar stanja koljena tužiteljice. Ova se dg. međutim zbog stečene predispozicije, konkretno kod tužiteljice zbog na MR utvrđenom mukoidno degeneriranog meniska koji je djelomično ruptirirao ne može (u pogledu medicinskih činjenica), sukladno članku 67. Zakona, te odredbama Pravilnika priznati ozljedom na radu.

24. Navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je strankama na očitovanje, te je 7. siječnja 2025. tužiteljica dostavila podnesak u kojemu je navela da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem vještakinja navodi kako tužiteljica nije 14. ožujka 2023. pretrpjela ozljedu šifre prema MKB-u: S83.4, te prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje u dijelu gdje navodi kako se kod tužiteljice može postaviti dijagnoza - ruptura menisci lateralis gen. sin., odnosno da se radi o dijagnozi MKB-10

- M23.3. - Drugi poremećaji meniska: Degeneriran, Otkinut menisk, djelomično očuvan. Tužiteljica prigovara nalazu i mišljenju vještakinje u dijelu u kojem navodi kako se navedena dijagnoza (ruptura menisci lateralis gen. sin.) ne može, sukladno čl. 67. Zakona priznati ozljedom na radu zbog stečene predispozicije, konkretno zbog na MR utvrđenom mukoidno degeneriranog meniska koji je djelomično ruptirao, smatrajući da je navedena (pravna) ocjena u domeni odluke suda. Ističe da je tužiteljica 14. ožujka 2023. pretrpjela ozljedu po dg. M23.3. pri obavljanju redovnih radnih zadataka, gdje postojanje predispozicije nije od utjecaja na odluku može li se ista priznati ozljedom na radu ili ne, jer navedenu odluku može donijeti samo sud.

25. Na navedenoj raspravi održanoj u ovome sporu 6. veljače 2025., nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka strankama u postupku, stalni sudski vještak prim. dr. Marija Zavalić, specijalist medicine rada, izložio je svoj nalaz i mišljenje, navodeći da u cijelosti ostaje kod dostavljenog pisanog nalaza i mišljenja (od 17. prosinca 2024.) studenog 2023., te je odgovorio na pitanja i primjedbe tužiteljice iznesene u prethodno citiranom podnesku.

26. Sudski vještak naveo je da su degenerativne promjene bolesti a ne ozljede, prema tome i ruptura meniska kod mijeloidne degeneracije odnosno kod razmekšanja meniska je vrlo često spontana i sastavni je dio degeneracije meniska, koja je stoga obuhvaćena opisom dijagnoze koja bi se prema nastalim promjenama mogla priznati, dakle dg. M 23.3., uz ispunjavanje uvjeta iz Zakona i Pravilnika. Na primjedbu opunomoćenika tužiteljice sudski vještak naveo je da su sastavni dio degeneracije meniska spontane rupture, pri čemu sudski vještak nije došao do zaključka da je aktualna ruptura nastala upravo dizanjem paketa riže 14. ožujka 2023. kada se tužiteljica žalila na bolove.

27. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka koji je proveo sudsko vještačenje tužiteljice, a u kojem je ocijenjena sva priložena medicinska dokumentacija kao i vještačenja nadležnih tijela iz upravnog postupka, ovaj sud smatra valjanim, stručnim i potpuno obrazloženim u pogledu odlučnih medicinskih činjenica iz članka 66. i 67. Zakona, kao i članka 36. Pravilnika, potrebnih za donošenje odluke u predmetnom upravnom sporu. Pri tome je vještak tijekom rasprave na jasan, argumentiran i nedvosmislen način otklonio iznesene prigovore tužiteljice na prethodno dostavljeni pisani nalaz i mišljenje.

28. Sud u cijelosti prihvaća provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku, kao zakonito i načinjeno u skladu s pravilima struke, budući je isto jasno kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužiteljice, te u decidiranom i obrazloženom utvrđenju da se dg. S 83.4 ne može priznati ozljedom na radu jer se ne može uzročno - posljedično povezati s opisanim događajem od dana 14. ožujka 2023., s obzirom da nije verificirana kliničkim pregledom, niti je potvrđena dijagnostičkom obradom.

29. U odnosu na postojeću dg. M 23.3. (u odnosu na koju nije podnesena prijava), sud, s obzirom na medicinska utvrđenja sudskog vještaka, te u skladu s načelom ućinkovitosti, nije utvrdio razloge za ocjenu osporavanog rješenja nezakonitim, jer niti ponovnim provođenjem upravnog postupka ishod ne bi doveo do mogućnosti priznanja navedene dg. kao ozljede na radu.

30. Valja istaknuti da je pravilan zaključak tužiteljice da je pravna kategorizacija isključiva domena suda, pri čemu je pravilno sudski vještak (samo) ukazao na postojanje okolnosti iz članka 67. točka 5. Zakona,odnosno postojanje degenerativne promjene kao podloge nastanka bolesti/ozljede, koja činjenica predstavlja činjenicu o kojoj sud nema stručno znanje.

31. Sud ne nalazi da je izlaganje tužiteljice, u ovom upravnom sporu dovelo u sumnju cjelovito, detaljno i uvjerljivo iznesen nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Vještak je u cijelosti odgovorio na postavljenu zadaću vještačenja, a dao je jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o razlozima donesene ocjene, kao i o razlozima zbog kojih neposredni pregled tužiteljice nije bio potreban.

32. S obzirom da je sudsko vještačenje tužiteljice u potpunosti, u pogledu zatražene dg. S83.4 suglasno s provedenim vještačenjem Liječničkog povjerenstva Direkcije iz upravnog postupka, a koje je, između ostaloga, poslužilo kao činjenična podloga za donošenje osporavanog akta, to ovaj sud nema osnove zaključiti da je osporavano rješenje nezakonito kako to tvrdi tužiteljica, uzimajući u obzir i činjenice utvrđene u ovome upravnom sporu u pogledu dg. M 23.3.

33. U odnosu na činjenicu pogrešnog upisa opercijskog liječenja meniska valja napomenuti da isto nije nastalo kao rezultat pogrešnog rada liječničkog povjerenstva, već omaškom liječnika na zamjeni izabranog obiteljskog liječnika.

34. Stoga sud zaključuje da nisu ispunjeni preduvjeti za priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

35. Također sud ne nalazi da su u provedenom upravnom postupku (kao ni sadržaju osporavanog rješenja) počinjene povrede upravnog postupka, sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21).

36. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika (kao i prvostupanjsko rješenje) ocjenjuje se zakonitim, te je valjalo odlučiti kao u toč. I. i toč. II. izreke presude, primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

37. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u ovom upravnom sporu zatražila troškove upravnog spora te cijeneći da je ista u cijelosti izgubila spor, to je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

U Osijeku 18. veljače 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi