REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Broj: Pp – 960/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vlatkici Jurić, uz sudjelovanje Štefice Meštrović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CĐ, zbog djela prekršaja iz članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama («Narodne novine» broj 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 114/22 i 133/23) kažnjivo po članku 199. stavak 7. istog Zakona, odlučujući o prigovoru okrivljenika podnijetom protiv obaveznog prekršajnog naloga PU zagrebačke, II postaje prometne policije, broj: Klasa: 211-07/24-2/46872 od 24. listopada 2024. godine, dana 18. veljače 2022. godine
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se prigovor okrivljenika CĐ od 04. studenoga 2024. godine u dijelu izrečene zaštitne mjere i preinačuje se pobijani obavezni prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljeniku za prekršaj iz članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po članku 199. stavak 7. istog Zakona, za koji je prekršajnim nalogom proglašen krivim, ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
II Temeljem odredbe članka 138. stavak 2. točka 3b. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik je obavezan naknaditi paušalni troškak ovog Suda u iznosu od 50,00 eura (pedeseteura), u roku od 15 dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim i izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeseteura), zbog djela prekršaja iz članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po članku 199. stavak 7. istog Zakona činjenično označenog u izreci pobijanog naloga. Istim nalogom okrivljenik je obvezan na platež troškova postupka u iznosu od 13,27 eura (trinaesteuraidvadesetsedamcenti) te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
2. Protiv navedenog obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere i odluke o kazni.
3. Naveo je da priznaje prekršaj, izražava žaljenje, da mu je izrečena kazna previsoka te moli umanjenje i ne izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, jer mu je vozilo neophodno za svakodnevni rad.
4. Podnositelj prigovora predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, prigovor prihvati.
5. Prigovor je osnovan.
6. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju izricanje iste nije osnovano jer počinjenim prekršajem nisu nastale štetne posljedice, a inkriminirano ponašanje, po ocjeni ovog Suda, ne predstavlja takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu koje bi upućivalo na opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti takav prekršaj. Nadalje, okrivljenik je priznao prekršajno djelo, za isto je izrazio kajanje, svjestan je svoje odgovornosti te stoga ima kritičan odnos prema ovom prekršajnom djelu. Po ocjeni ovog Suda, sve naprijed navedene okolnosti ne upućuju na potrebu i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije kako bi se okrivljenika spriječilo da ponovno počini takav prekršaj, već se svrha kažnjavanja odnosno specijalna prevencija može postići i samim izricanjem novčane kazne. Zbog toga je pobijani obavezni prekršajni nalog valjalo preinačiti na način da se navedena zaštitna mjera ukida, kako je navedeno u izreci ove presude.
7. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je okrivljeniku izdavatelj obaveznog prekršajnog naloga pravilno odmjerio novčanu kaznu u minimalno zakonom određenom iznosu, koja je primjerena i dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te nije bilo osnova za prihvaćanje okrivljenikova prigovora u odnosu na kaznu jer okrivljenik nije naznačio neke od posebno olakotnih okolnosti koje bi bile osnova za eventualno ublažavanje novčane kazne. Osim toga, okrivljenik je već pravomoćno prekršajno osuđivan pa uzimajući u obzir brojnost i pogibeljnost vrste počinjenog prekršaja uz izražene zahtjeve specijalnog i generalnog preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajno pravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako to okrivljenik sugerira prigovorom.
8. Odluka o troškovima ovog Suda u paušalnom iznosu temelji se na propisu citiranom u izreci presude te se u konkretnom slučaju ukazuje opravdanom obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka i imovno stanje podnositelja prigovora.
9. Slijedom navedenog, temeljem članka 244. stavak 2. Prekršajnog zakona, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. veljače 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Štefica Meštrović
Vlatkica Jurić
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (odredba članka 244. stavak 3. Prekršajnog zakona).
Ova presuda pravomoćna je dana 18. veljače 2025. godine.
Presuda se dostavlja u 3 primjerka PU zagrebačkoj, II postaji prometne policije: za izdavatelja obaveznog prekršajnog naloga, okrivljenika i pismohranu.
