REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-1775/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Silvija Žužić, odvjetnica u Krku, Vrh, Salatići 44a, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi oglašavanja rješenja ništavim, 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II 140- 03/22-01/03365632599 URBROJ: 341-99-05/3-22-3900 od 25. srpnja 2023. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-03/22-01/03365632599 URBROJ: 341-14-05/3-22- 12765 od 25. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-03/22-01/03365632599 URBROJ: 341-14-05/3-22-12765 od 25. svibnja 2022. odbijen je prijedlog tužiteljice za oglašavanje ništavim rješenja tog tijela KLASA: 140-03/20-01, URBROJ: 341-14-05/3-20-21914, broj spisa 25168, od 12. listopada 2020. kojim je utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II 140-03/22-01/03365632599 URBROJ: 341-99-05/3-22-3900 od 25. srpnja 2023. odbio kao neosnovanu.

3. Tužiteljica pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenih rješenja te obrazlaže kako je traženjem povrata isplaćene obiteljske mirovine počinjena povreda prava pojedinca na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola I. uz Konvenciju te načelo pravne sigurnosti sadržano u čl. 1.1. Konvencije. Tužiteljica da je imala legitimnu osnovu za zaključak da su isplate pravno osnovane te bi joj povrat predstavljao prekomjerni teret. Predlaže da sud odluči da tužba ima odgodni učinak jer bi se izvršenjem osporavanog rješenja tužiteljici nanijela šteta.

Predlaže da sud poništi osporavana rješenja.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu kao neosnovanu i ustraje kod navoda iz osporavanog rješenja od 25. srpnja 2023. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je o prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe odlučio rješenjem posl.br. Us I-1775/2023-2 od 20. rujna 2023. na način da je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe iz razloga navedenih u obrazloženju tog rješenja.

6. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi:

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-03/20-01, URBROJ: 341-14-05/3-20-21914, broj predmeta 25168, od 12. listopada 2020., tužiteljici (za kćer GD) utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. travnja 2020. do 31. kolovoza 2020. u iznosu od 16.371,63 kuna; te da je rješenje postalo pravomoćno i ovršno s danom 12. studenoga 2020.

- da je tužiteljica 29. ožujka 2021. podnijela prijedlog prvostupanjskom tijelu za oglašavanje rješenja od 12. listopada 2020. ništavim pozivajući se na odredbe čl. 128. st. 1. t. 3. i t. 6. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21., dalje ZUP), podredno da se isti ima smatrati prijedlogom za poništavanje i ukidanje tog rješenja primjenom odredbe čl. 129. st. 1. i 3. ZUP-a

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-03/22-01/03365632599, URBROJ: 341-14-05/3-22-12765, broj spisa 25168, od 25. svibnja 2022. odbijen prijedlog tužiteljice za oglašavanjem ništavim od 29. ožujka 2021.

- da je odlučujući o žalbi tužiteljice na prvostupanjsko rješenje rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/22-01/03365632599 URBROJ: 341-99-05/3-22-3900 od 25. srpnja 2023. odbijena žalba kao neosnovana pozivom na odredbe čl. 128. i 29. ZUP- a uz obrazloženje da je pobijano rješenje od 12. listopada 2020. pravilno i sukladno zakonu, slijedom čega nema osnove za oglašavanje istog ništavim te je time i žalba tužiteljice neosnovana.

9. Među strankama ovoga spora nije sporno da je rješenje od 12. listopada 2020. pravomoćno, međutim sporno je da li je ono ništavo sukladno odredbi čl. 128. st. 1. t. 3. i 6. ZUP-a, odnosno da li je izvršenje predmetnog rješenja pravno ili stvarno moguće i da li ono sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

10. Odredbom članka 128. ZUP-a propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti; 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku; 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće; 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo; 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala; 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (stavak 1.). Rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba (stavak 2.). Kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja može se izjaviti žalba. Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga rješenja može se pokrenuti upravni spor (stavak 3.).

11. Ovom je odredbom dakle određen zatvoreni krug zakonom propisanih razloga za podnošenje prijedloga za oglašavanje ništavim nekog upravnog akta.

12. U konkretnom slučaju tužiteljica svoj prijedlog za oglašivanje ništavim rješenja temelji na odredbi čl. 128. st. 1. t. 3. i 6. ZUP-a, odnosno na činjenici da bi u konkretnom slučaju bila riječ o situaciji u kojoj izvršenje rješenja od 12. listopada 2020. nije pravno ili stvarno moguće te jer da isto sadrži nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost, sve iz razloga što bi izvršenje predmetnog rješenja predstavljalo povredu prava na mirno uživanje vlasništva i povredu prava na pošteno suđenje. No, da bi izvršenje rješenja bilo pravno nemoguće, ono mora biti protivno zakonu ili drugom propisu, a da bi bilo stvarno nemoguće mora postojati objektivna zapreka za njegovo izvršenje. Valja istaknuti da eventualna nezakonitost predmetnog rješenja nije jedan od taksativno navedenih razloga za oglašivanje ništavim rješenja iz čl. 128. st. 1. ZUP-a te da bi bilo nepravilno pravomoćno rješenje oglasiti ništavim zbog (eventualne) povrede materijalnog zakona počinjene pri njegovom donošenju. Stoga, pravilno je postupio tuženik utvrdivši da nisu ispunjenje pretpostavke iz čl. 128. st. 1. t. 3. ZUP-a za oglašivanje predmetnog rješenja ništavim jer njegovo izvršenje nije protivno zakonu niti je objektivno nemoguće.

13. Također, neosnovan je i tužbeni navod da je rješenje od 12. listopada 2020. ništavo sukladno čl. 128. st. 1. t.. 6. ZUP-a jer da sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja. Naime, citirana odredba propisuje da se ništavim može oglasiti rješenje iz drugih razloga pored onih propisanih čl. 128. st. 1. ZUP-a, ali samo u situacijama kada je ništavost propisana zakonima koji uređuju pojedino upravno područje. Ovdje se traži postojanje kvalificirane povrede kogentne norme, tj. potrebno je da se radi o takvoj nepravilnosti za koju je izričitom zakonskom odredbom propisano da dovodi do ništavosti rješenja. S obzirom da se takva odredba radi koje bi predmetno rješenje trebalo oglasiti ništavim ne nalazi u ZUP-u niti Zakonu o mirovinskom osiguranju niti drugom pravnom propisu, sud je utvrdio da nema ni osnova da se predmetno rješenje oglasi ništavim sukladno čl. 128. st. 1. t. 6. ZUP-a.

14. Dakle, prema ocjeni suda, cijeneći mjerodavnu zakonsku odredbu i utvrđeno činjenično stanje, pravilno je tuženik zaključio da se ovdje ne radi o rješenju opterećenom nedostatkom koji je predviđen kao razlog ništavosti. Tužiteljica u prijedlogu za oglašavanje rješenja ništavim iznosi navode koji su po svojoj naravi žalbeni te ih je kao takve s uspjehom mogla isticati izjavljivanjem žalbe kao redovnog pravnog lijeka protiv rješenja od 12. listopada 2020., a što nije učinila te je rješenje postalo pravomoćno.

15. U odnosu na podredno podneseni prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja primjenom odredbe članka 129. stavka 1. i 3. ZUP-a, valja istaknuti da se navedena odredba odnosi na nezakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo, a budući je u konkretnom predmetu tužiteljici određena obveza, pravilno je prvostupanjsko tijelo odlučilo da nije bilo osnove za poništenje, odnosno ukidanje rečenog rješenja.

16. Kako rješenje čije se oglašavanje ništavim predlaže, ne sadrži nepravilnosti koje su po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (članak 128. ZUP-a), nije bilo osnove zaključiti da ovi razlozi postoje, to je i sud u konkretnom upravnom sporu našao da nisu ostvarene pretpostavke za usvajanje zahtjeva tužiteljice da se rješenje od 12. listopada 2020. oglasi ništavim, niti su ostvareni uvjeti za poništavanje ili ukidanje. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, te je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS- a odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

17. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njenom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci 18. veljače 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).