REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] P 5
Poslovni broj: Us I-1446/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II-562- 02/23-01/718, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-6 od 31. svibnja 2023. i poništenjem rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/I 562-02/22-01/104, URBROJ: 2170-10-02/3-23-4 od 12. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/23-01/718, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-6 od 31. svibnja 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/I 562-02/22-01/104, URBROJ: 2170-10-02/3-23-4 od 12. siječnja 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, priznatom hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata VII. skupine s 50% oštećenja organizma, stalno, odbijen je zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP (točka I.), kao i zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti Non-Hodkin limfom velikih stanica, dijabetes, bolesti nogu i bolesti srca (točka II.).
3. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da se osporavani upravni akt temelji na vještačenju koje nije provedeno u skladu s uputom suda iz presude posl.br. Us I-637/2022 od 8. rujna 2022. niti je u skladu s propisom. Pojašnjava kako je rečenom presudom dana jasna uputa da se novi upravni postupak provede u odnosu na osnovanost zahtjeva za ostvarivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti dijabetes, dok je Žalbeno vijeće tuženika nepotrebno provodilo vještačenje i odnosu na ostale bolesti, a da on nije ni tražio utvrđivanje statusa po osnovi ostalih bolesti. Nadalje da javnopravno tijelo u postupku nije primjenjivalo propise koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva. Nalaz vještačenja da je nezakonit i stručno pogrešan jer ne uvažava rezultate propisane kliničke obrade tužitelja te u tu svrhu prilaže stručnu procjenu KBC Rijeka od 27. studenog 2020. i nalaz i mišljenje endokrinologa od 14. travnja 20022. iz kojih da je vidljivo da je ratna trauma razlog nastupa te bolesti. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te tužitelju prizna status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti dijabetesa.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Obrazlaže da je u žalbenom postupku pribavljen nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća tuženika od 22. svibnja 2023. koje vijeće ne nalazi uzročno- posljedičnu vezu bolesti za koje je podnesen zahtjev sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dok je oštećenje organizma s osnove PTSP-a već ocijenjeno u maksimalnom postotku (40% za stalno) te s te osnove nije moguće utvrditi veće oštećenje, stoga da ukupno oštećenje organizma i dalje cijeni 50% stalno u skladu s Pravilnikom o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 118/21; dalje: Pravilnik) i Listom postotaka oštećenja organizma (Liste I). Ističe da je mišljenje Stručne procjene od strane ovlaštene zdravstvene ustanove kojom se sugeriralo postojanje/nepostojanje uzročno posljedične veze između bolesti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, bilo podloga za daljnji postupak vještačenja na razini liječničkih Vijeća, ali da isto nije bilo obvezujuće za mjerodavna tijela vještačenja. Pojašnjava da se prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 84/21) stručna procjena više ne obavlja te da umjesto Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, u postupcima ostvarivanja statusa HRVI iz Domovinskog rata sudjeluju liječnička vijeća, odnosno Žalbeno liječničko vijeće tuženika. Medicinska dokumentacija, predstavlja činjenični supstrat na temelju kojega vještaci daju nalaz i mišljenje, a činjenice koje se tiču postojanja ili nepostojanja uzročno posljedične veze između utvrđenih bolesti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske se utvrđuje na temelju vještačenja. Osporava da bi tužitelj svojim navodima doveo u sumnju pravilnost provedenih vještačenja. Zaključuje da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, u kojem su sudjelovali liječnici specijalisti, da je njihova ocjena istovjetna s ocjenom revizijskog vijeća, te da je navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u smislu odredbi članka spomenutog Pravilnika. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tužitelj, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz članka 91. stavak 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.
6. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi:
- da je rješenjima Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 15. listopada 1999. i 2. prosinca 1999. tužitelju priznat status HRVI iz Domovinskog rata VII. skupine s 50 % oštećenja organizma, stalno (po osnovi ozljede - oštećenje sluha 20 % i bolesti - PTSP 40%),
- da je tužitelj 17. listopada 2019. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata radi novog postotka oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP-a te priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti Non-Hodgkin limfom velikih stanica, dijabetes, bolesti srca i nogu
- da je odlučujući o zahtjevu tužitelja Primorsko-goranska županija, Upravni odjel za socijalnu politiku i mlade, rješenjem od 5. svibnja 2021. isti odbila, dok je rješenjem tuženika od 3. svibnja 2022. odbijena žalba protiv navedenog rješenja kao neosnovana
- da je presudom ovoga suda posl. br. Us I-637/2022-7 od 8. rujna 2022. poništeno rješenje tuženika od 3. svibnja 2022. i rješenje prvostupanjskog tijela od 5. svibnja 2021. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak s uputom da postupi sukladno čl. 181. i 182. ZHB-a te donese novo obrazloženo rješenje
- da je u izvršenju navedene presude u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 12. siječnja 2023. kojim odbija zahtjev tužitelja, temeljeći isto na Nalazu i mišljenju prvostupanjskog liječničkog vijeća KLASA: 562-02/22-01/8191, URBROJ: 522-4/5-RI-22-4 od 14. studenoga 2022., kojim se utvrđuje kod tužitelja postojanje oštećenja po osnovi PTSP i dalje s 40% stalno, bez pogoršanja, te postojanje bolesti G63.2 Dijabetična polineuropatija, I70.2 Ateroskleroza udova, F60.8 Ostali specifični poremećaji ličnosti, C82 Non-Hodgkin limfom i I25 Ishemijska bolest srca, koje se ne uzimaju kao osnova za priznavanje oštećenja organizma
- da je u žalbenom postupku protiv navedenog rješenja tuženik osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu temeljeći odluku na Nalazu i mišljenju žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: UP/II-562-02/23-01/718, URBROJ: 522-4/5-Ž-23-5 od 22. svibnja 2023. u kojem je, po razmatranju medicinske dokumentacije i po pregledu tužitelja, utvrđeno prvostupanjskog vještačenje pravilnim. Odnosno, žalbeno vijeće je također mišljenja da se kod tužitelja i nadalje radi o oštećenju organizma temeljem ozljede (perforacija bubnjića) koje cijeni s 20% stalno i bolesti PTSP-a koje cijeni s 40% stalno, a u odnosu na oštećenje organizma temeljem šećerne bolesti, ateroskleroze udova, dijabetične polineuropatije, Non- Hodgkin limfoma i ishemijske bolesti srca, te ne nalazi uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Navodi se da je oštećenje organizma s osnove PTSP-a već ocijenjeno u maksimalnom postotku (40% za stalno) te nije moguće utvrditi veće oštećenje, stoga se ukupno oštećenje organizma i dalje cijeni 50% stalno u skladu s Pravilnikom o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj: 118/21., dalje. Pravilnik) i Liste postotaka oštećenja organizma (Liste I) što je tiskana uz Pravilnik.
8. Predmet konačnog zahtjeva tužitelja je utvrđivanje statusa HRVI iz Domovinskog rata s osnove bolesti dijabetes.
9. Među strankama ovog spora nije sporno postojanje bolesti dijabetes kod tužitelja, no sporna je uzročno-posljedična veza iste sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.
10. Odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17., 98/19., 84/21., dalje: ZHB) propisano je da je K (HRVI) iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Slijedi da je izostanak makar jedne od ovih pretpostavki zapreka za priznavanje statusa V.
11. U konkretnom slučaju, u upravnom je postupku nije sporno da je ozljeda sluha i bolest PTSP-a kod tužitelja u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali je utvrđeno da po toj osnovi oštećenje tužiteljeva organizma iznosi i dalje 50%, te da bolesti šećerne bolesti, ateroskleroze udova, dijabetične polineuropatije, Non-Hodgkin limfoma i ishemijske bolesti srca nisu u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
12. Odredbom čl. 181. st. 1. ZHB-a propisano je da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ZHB. Dalje, odredbom čl. 182. st. 2. ZHB-a određeno je da nalaz i mišljenje u drugostupanjskom postupku, povodom žalbe izjavljene na prvostupanjsko rješenje koja se odnosi na nalaz i mišljenje u prvostupanjskom postupku, daje drugostupanjsko liječničko vijeće sastavljeno od pet liječnika specijalista, odnosno žalbeno vijeće.
13. U predmetnom slučaju i prvostupanjskim i drugostupanjskim vještačenjem je kod tužitelja utvrđeno postojanje ranije opisanih bolesti, a time i bolesti dijabetesa, no sva tijela vještačenja, po pregledu medicinske dokumentacije i osobnom pregledu tužitelja (čl. 185. ZHB-a), suglasna su da ne postoji propisana uzročno-posljedična veza između tužiteljeva ratnog angažmana i pojave bolesti. Obrazlažu kako je liječenje šećerne bolesti kod tužitelja počelo 2013. te kako, obzirom na pojavu bolesti 18 godina nakon završetka Domovinskog rata, kao i pozitivnu obiteljsku anamnezu, ista se ne može dovesti u izravnu vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
14. Odlučne medicinske činjenice koje su utvrđene vještačenjima u upravnom postupku prihvaća i ovaj sud jer su nalazi i mišljenja nadležnih tijela vještačenja potpuni, jasni i obrazloženi. Naime, sud ovdje ukazuje da za utvrđivanje uzročno- posljedične veze nije dovoljno da postoji mogućnost da je odnosna bolest u određenoj mjeri prouzročena i ratnim angažmanom, već je nužno da je riječ o neposrednoj vezi, uz kontinuitet liječenja, što ovdje nije utvrđeno. S obzirom na protek vremena od sudjelovanja u ratu i zdravstvene rizike (pozitivna obiteljska anamneza), ne postoji dokazna podloga da je bolest tužitelja u neposrednoj vezi s tim sudjelovanjem.
15. Dakle, imajući u vidu da su liječnička vijeća u ponovnom postupku navela razloge za svoju ocjenu, a tužitelj ni sa kakvim dokazom nije doveo u sumnju takve zaključke, niti je u tijeku spora imao dokazni prijedlog za provođenje sudskog medicinskog vještačenja kojim bi eventualno osporio nalaz i mišljenje stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika (dakle, nije ni iskoristio svoja procesna ovlaštenja iz čl. 49. st. 4. ZUS-a), ovaj sud nalazi pravilnom ocjenu tuženika da kod tužitelja nije utvrđena uzročno-posljedična vezu između utvrđenih bolesti kako je to tražio zahtjevom od 17. listopada 2019 (dijabetesa) i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta RH te da isti ne ispunjava uvjet iz čl. 12. st. 1. t. c) ZHB-a.
16. Tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Sukladno čl. 5. st. 1. Pravilnika o načinu provedbe stručne procjene u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (Narodne novine br. 27/18.) koji je bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva, na koji se poziva tužitelj, propisana je nadležnost posebnog stručnog ovlaštenog tijela, da u postupku stručne procjene daje mišljenje o postojanju uzročno-posljedične veze pojave bolesti i/ili pogoršanja bolesti, kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Dakle, navedeno tijelo daje mišljenje koje ne obvezuje stručno tijelo vještačenja. Prema odredbama ZHB-a uzrok i postotak oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata utvrđuje se na temelju nalaza i mišljenja koje daje posebna organizacijska jedinica Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koja provodi medicinska vještačenja (čl. 181. st. 1.), koje je bilo nadležno u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, te žalbeno liječničko vijeće nadležno na temelju odredbe čl. 182. Zakona. U ovom slučaju je prvostupanjsko tijelo i tijelo vještačenja na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju, argumentirano obrazložilo zašto smatra da ne postoji uzročno-posljedična veza bolesti i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta, a s kojom se ocjenom suglasilo i žalbeno vijeće u nalazu pribavljenom u povodu žalbe, za razliku od mišljenja ovlaštene zdravstvene ustanove (medicinska dokumentacija na stranici 14-16 spisa) koja svoju tvrdnju o postojanju takve veze nije potkrijepila medicinskim podacima iz priložene dokumentacije (tako i stav izražen u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž 2145/2023-2 od 13. rujna 2023.). Uostalom, u samom nalazu od KBC Rijeka od 27. studenoga 2020. na koju se tužitelj poziva je naznačeno da je, obzirom na pojavnost bolesti 18 godina nakon završetka Domovinskog rata, veza s istim malo vjerojatna.
17. Slijedom svega navedenoga, osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.
18. Stoga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju čl. 135. ZHB.
U Rijeci 18. veljače 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
