Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-483/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg po punomoći zastupa Vanja Jurić odvjetnica u Zagrebu, Ulica grada Mainza 13, protiv tuženice CG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju po punomoći zastupa Mario Poljak odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1194/18-56 od 2. veljače 2022., u sjednici održanoj dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1194/18-56 od 2. veljače 2022. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 663,61 eur/5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2018. do isplate, te pod točkom II. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 663,61 eur/ 5.000,00 kn do 2.654,46 eur/20.000,00 kn i sudi: Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.099,84eur/15.000,00 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2018. do isplate.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 326,83 eur/2.462,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, od čega se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2018. do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 9.850,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Ujedno, naloženo je tuženici ukloniti tekst pod naslovom „KG iz prosrbskog Indexa podržava Istambulsku konvenciju jer voli šlatati dečke“ od 27. ožujka 2018., s web stranice www.hop.com.hr i Facebook stranice pod nazivom HOP portal, zajedno sa svim komentarima (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, dalje: ZPP). Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Neutemeljeno tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žaliteljice, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Nije u pravu tuženica ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koju nalazi ostvarenom time što je prvostupanjski sud odbio njezin prijedlog da bude saslušana kao stranka u ovom postupku. Naime, iz podataka predmeta proizlazi da na prvo pripremno ročište od 15. studenoga 2018. tuženica nije pristupila iako je uredno obaviještena, da je to ročište odgođeno za 23. siječnja 2019. na koje tuženica ponovno nije pristupila, da je i to ročište po prijedlogu tuženice odgođeno za 20. ožujka 2019. na koje isto nije pristupila, te da je na tom ročištu zaključen prethodni postupak. Do tog stadija postupka tuženica nije predlagala izvođenje dokaza svojim saslušanjem na što je bila obvezna prema izričitoj odredbi čl. 299. st. 1. ZPP, već je izvođenje tog dokaza predložila nakon toga, na ročištu glavne rasprave od 1. prosinca 2021., pri tome ne navodeći bilo koji razlog zbog kojeg bi bila spriječena, bez svoje krivnje, predložiti njegovo izvođenje do okončanja pripremnog ročišta, nastavno čemu predlaganje tog novog dokaza tek u stadiju glavne rasprave nije dopušteno. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog za izvođenje tog dokaza, zbog nastupa prekluzije u smislu čl. 299. st. 3. ZPP, slijedom čega tuženici, protivno žalbenim navodima, nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

7. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), time je žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

8. Neutemeljeno tuženica pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo isplatom iznosa od 20.000,00 kn, utemeljen na tvrdnji da mu je štetu prouzročila tuženica kao registrirani imatelj/nositelj Internet domene www.hop.com.hr na kojoj je 27. ožujka 2018. objavljen članak teksta, opremljen fotografijom tužitelja, pod naslovom „KG iz prosrbskog Indexa podržava Istambulsku konvenciju jer voli šlatati dečke“ nepoznatog autora, u kojem su o njemu objavljene netočne, zlonamjerne i uvredljive informacije kojima je povrijeđeno navedeno pravo osobnosti.

10. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tuženice, ispitao sve činjenice od kojih ovisi odluka o zahtjevu koji je predmet spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je tuženica prema podacima iz javnog online registra bila vlasnica/korisnica navedene domene u vrijeme objave spornog članka, u kojem razdoblju je u društvu bila aktualna tema ratifikacija Istambulske konvencije,

- da sporni članak nepoznatog autora, sadrži slijedeće tvrdnje da "Osnivač Indexa, sin oficira JNA, TG poznat po šurovanju s četnicima te progonu "ustaša" kako tvrde njegovi drugari, voli pipkati muškarce kao i šef Unije, nakaradni Kzato i podržava IK";, "Vjerojatno se dobro slaže s našim predsjednikom Sabora, ministrom obrane [adresa] C te predsjednikom Srbije", "Kako spada u naprednjake, uskoro očekujemo da će sa renomiranim četnicima lizati drva od silnog uzbuđenja"

- da je tuženica podijelila odnosno proslijedila predmetni članak na svom privatnom Facebook profilu, kao i na toj društvenoj mreži navedene domene, putem kojeg su ispod teksta objavljeni slijedeći komentari: "smeće", "A šta ste očekivali Smrdex i TG smrde", "Đubre", "Jebo ti pas mater kopile", "Četnik", "Jebo svoju kevu četničku", "Ustaša",

- da se tužitelj prije podnošenja tužbe obraćao tuženici s zamolbom da ukloni članak, međutim, bezuspješno jer članak nije uklonjen,

- da tuženica nije dokazala da je sporni članak napisala i objavila na njezinoj domeni neka osoba bez njezina odobrenja,

- da su na navedeni način objavljene činjenične tvrdnje: da je tužitelj sin oficira JNA, da šuruje sa četnicima te progoni ustaše, te da voli pipati muškarce,

- da tuženica nije dokazala istinitost predmetnih tvrdnji, dok je tužitelj dokazao njihovu neistinitost iskazima svjedoka (DG i JG), zbog čega su objavljene tvrdnje lažne, a po naravi su takve da se istima izražava odnosno zaziva govor mržnje,

- da objava takvih neprovjerenih i neistinitih tvrdnji nije bila u javnom interesu niti je na bilo koji način povezana sa profesionalnim ili javnim djelovanjem tužitelja, a činjenica da li tužitelj podržava ili ne podržava Istambulsku konvenciju ne predstavlja informaciju od javnog interesa,

- da navodi teksta upućuju na okolnost da tužitelj podržava Istambulsku konvenciju zato jer voli "šlatati" dečke, te povezivanje istog sa četnicima uz navođenje da bi mu otac bio oficir JNA, za konkretnu temu nema nikakvu informativnu ili bilo kakvu drugu vrijednost jer se time ne iznosi ni jedna bitna informacija, već su usmjereni isključivo omalovažavanju i vrijeđanju tužitelja,

- da su prema iskazima svjedoka, tužitelja najviše pogodili navodi da on šuruje sa četnicima, da mu je otac bio četnik te da je peder, da je tužitelj nakon objave članka na e-mail svoje društvene mreže primao razne prijeteće poruke, prijetnje smrću, ružne komentare i to konkretno da je peder i četnik, da se bojao za vlastitu sigurnost, da je bio u strahu, bez apetita, sjeća se još nekih komentara: pederčina, da voli šlatati (pipkati) dečke, muškarce, ubit ću te četniku,

- da je objavom predmetnih informacija na navedenoj domeni tuženica omogućila i komentiranje navedenog članka, a koje komentare nije pravovremeno uklonila, time da isti sadrže uvrede na račun tužitelja, zbog čega se u svojoj ukupnosti radi o objektivno omalovažavajućim, nedoličnim izjavama o tužitelju te neistinitim činjeničnim tvrdnjama s ciljem bezrazložnog i ničim opravdanog nastojanja da se tužiteljev ugled dovede u pitanje, zbog čega zaključuje da su objavljene informacije i komentari objektivno podobni povrijediti čast i ugled tužitelja, dok su iskazima navedenih svjedoka utvrđene posljedice takve povrede u vidu duševnih bolova zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva, što se odrazilo na tužiteljev privatni i poslovni život imajući u vidu zanimanje i zvanje tužitelja, a koje okolnosti opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

11. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, jer se radilo o javno dostupnoj Internetskoj domeni, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je objavom navedenog teksta s naslovom i fotografijom tužitelja, facebook profilu domene i facebook stranici tuženice, s komentarima, tuženica povrijedila pravo osobnosti tužitelja u vidu prava na dostojanstvo, čast i ugled, koji opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, zbog čega je tuženica odgovorna za štetu i obvezna je naknaditi tužitelju nastalu štetu prema općim pravilima obveznog prava, budući navedena domena i facebook nisu mediji u smislu čl. 2. Zakona o medijima (Narodne novine broj: 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22- dalje; ZM) i tada važećeg čl. 2. Zakona o elektroničkim medijima (Narodne novine broj: 153/09, 84/11 i 94/13), neovisno od toga što se radi o članku nepoznatog autora, jer je i po ocjeni ovog suda, tuženica kao vlasnica/korisnica predmetne domene odgovorna za sadržaj objavljen na domeni.

12. Kako se odgovornost tuženice procjenjuje primjenom odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 , 29/81, 126/21, 114/22 – dalje; ZOO) prema kojoj tuženica odgovora po načelu pretpostavljene krivnje, u stupnju obične nepažnje (čl.1045. st. 2. ZOO), te da je tužitelj sukladno svojoj obvezi dokazao sve materijalno pravne pretpostavke odgovornosti tuženice za utuženu štetu, dok tuženica, protivno svojoj obvezi nije dokazala da nije kriva za nastanak štetnog događaja, to je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO) dosudivši tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu od 663,61 eur/5.000,00 kn s zateznom kamatom od podnošenja tužbe (čl. 1103. ZOO), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, imajući pri tome u vidu jačinu povrede časti, ugleda i dostojanstva i s tim povezanih duševnih bolova. Pored toga, predmetni novčani iznos, prema ocjeni ovog suda, predstavlja pravičnu novčanu naknadu imajući u vidu i okolnost da je tužitelj po zanimanju novinar, prepoznatljiv u domaćoj javnosti po javnom djelovanju, koji je o sebi pročitao sve i svašta kako to navodi u svom iskazu, navodeći dalje i kako se radi o navedenoj domeni kao maloj stranici, vodeći pri tome računa da će s druge strane, obveza isplate pravične novčane naknade utjecati i na tuženicu da se ubuduće kani objave takvih sadržaja na predmetnoj domeni. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo (čl. 1048. ZOO) kada je prihvatio i zahtjev za uklanjanje predmetnog članka s komentarima ispod teksta, jer se radi o posebnom obliku odgovornosti za štetu u slučaju povrede prava osobnosti, budući se sadržajno radi o zahtjevu za prekidom i prevencijom radnji kojima se vrijeđa pravo tužitelja na ugled, čast i dostojanstvo, neovisno o naknadi neimovinske štete u smislu čl. 1100. ZOO.

13. Neutemeljeno tuženica u žalbi ističe prigovore - da je prvostupanjski sud bez konkretnog dokaza utvrdio da je navedena internetska domena u vlasništvu tuženice, da je tuženica vrlo kratko bila navedena kao vlasnica te domene koju je kupila i darovala Hop portalu, kao i da nema nikakav pristup mail računu navedenog portala, pa kako nije niti autor navedenog teksta niti ima saznanja o autoru smatra da ne može biti osobno odgovorna u ovom postupku, osobito iz razloga što navedena internetska domena nema značaj elektroničkog medija u smislu ZEM, ističući dalje i da protiv tuženice nije vođen kazneni postupak u vezi navedenog članka, te da se pobijana presuda u dijelu u kojem je naloženo uklanjanje članka i komentara neće moći izvršiti jer sporni članak više ne postoji na navedenoj domeni.

14. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da tuženica, kao registrirana vlasnica/korisnica navedene domene u vrijeme objave spornog članka (što je utvrđeno uvidom u javni online registar, dok su paušalni i nedokazani njezini navodi o tome da je darovala domenu), odgovara u ovom postupku po općim pravilima obveznog prava, jer je odgovorna za sadržaje koji se objavljuju na predmetnoj domeni, a ne odgovara kao nakladnik, zbog čega je neodlučna okolnost da je ostao nepoznat autor predmetnog članka kao i da predmetna internetska domena nije medij u smislu naprijed navedenih odredbi ZM i ZEM. Naime, svaka osoba ima pravo na zaštitu prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled (čl. 19. st. 1. i 2. ZOO), što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja (čl. 35. Ustava Republike Hrvatske) i konvencijsko pravo u smislu čl. 8. st. 1. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Narodne novine Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9795, 1706, 2/10-dalje: EKLJP). Nasuprot tom pravu egzistira pravo tuženice kao vlasnice/korisnice navedene domene u vrijeme objave članka na slobodu izražavanja kao jednako tako Ustavom zaštićeno pravo (čl. 38. st.1. i 2. Ustava pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli) i konvencijsko pravo u smislu čl. 10. st. 1. EKLJP koje nije bez ograničenja, jer je podvrgnuto ograničenjima koja su nužna, među ostalim, i radi zaštite ugleda ili prava drugih odnosno tužitelja na dobar glas i ugled, koje je u ovom postupku ograničeno općom zabranom suzdržavanja od postupaka kojima se može drugima prouzročiti šteta (čl. 8. ZOO).

15. Pored toga, protivno navodima žalbe žaliteljice, na odgovornost tuženice ne utječe niti okolnost što tužitelj u vezi objave predmetnog članka nije tražio pravnu zaštitu u kaznenom postupku, jer je kao oštećenik sam mogao birati put pravne zaštite odlučivši se istu ostvariti samo u ovom parničnom postupku, slijedom čega prethodno ishođenje pravne zaštite u kaznenom postupku nije pretpostavka za ostvarivanje te zaštite u ovom parničnom postupku. Pored toga, na valjanost i zakonitost pobijanog dijela presude u kojem je naloženo uklanjanje predmetnog članka i komentara, ne utječe okolnost je su li eventualno članak i komentari uklonjeni naknadno, jer se odlučne činjenice utvrđuju u vrijeme objave predmetnog članak i podnošenja tužbe kojom je pokrenut ovaj postupak, jednako kao što je okolnost izvršivosti/neizvršivosti presude u tom dijelu neodlučna za ovaj stadij postupka.

16. Slijedom naprijed navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženice valjalo je odbiti, u predmetnom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

17. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava glede dosuđenog iznosa od 1.099,84 eur/15.000,00 kn, jer pravična novčana naknada kao oblik popravljanja neimovinske štete, nije egzaktan ekvivalent povredi zaštićenog prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, već novčana satisfakcija radi posljedica koje je tužitelj trpio zbog povrede tog dobra, koju će moći ostvariti u naprijed navedenom iznosu kako bi barem donekle pridonio naknadi duševnih bolova koje trpio u vezi predmetnog štetnog događaja. Naime, tužitelj nije dokazao da bi objava predmetnog članka izazvala takve duševne bolove zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo koji bi u primjeni čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO opravdali dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete u tom iznosu, pri tome imajući u vidu da je tužitelj kao novinar prepoznatljiv u domaćoj javnosti po javnom djelovanju, zbog čega zasigurno treba imati viši prag tolerancije na frustracije uzrokovane narušenošću duševnog mira, u odnosu na prosječne osobe izvan javnog djelovanja.

18. Slijedom navedenog, a kako je ostvaren naprijed istaknuti žalbeni razlog u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev u naprijed navedenom iznosu, žalbu tuženice trebalo je uvažiti, u navedenom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP presuditi kao u točki II. izreke.

19. Budući je prvostupanjska presuda u žalbenom postupku preinačena, to je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP trebalo odlučiti o troškovima cijelog postupka, polazeći od okolnosti da je tužitelj u odnosu na osnovu zahtjeva uspio u cijelosti (100%) a u odnosu na visinu u dijelu (25%), zbog čega se uspjeh tužitelja, kako kvalitativno tako i kvantitativno ocjenjuje se 62,5% (125/2), dok je u preostalom dijelu od 37,5% uspio tuženik. Kada se od uspjeha tužitelja oduzme postotak uspjeha tuženika, tužiteljev uspjeh ocjenjuje se s 25%.

20.Polazeći od po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenih troškova tužitelja kako po osnovi u smislu parničnih radnji koje su bile potrebne za svrhovito vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP) tako i visini (čl. 155. st. 2. ZPP) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa), u iznosu od 1307,32 eur/9.850,00 kn, tužitelju su odmjereni troškovi na teret tuženice u dijelu od 326,83 eur/2.462,50 kn sukladno naprijed navedenom obračunu postotka njegovog uspjeha u postupku, nastavno čemu je odlučeno kao točki III. izreke.

U Šibeniku 18. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić