Poslovni broj: UsI-1159/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji tužitelj pod 2) je ujedno opunomoćenik i brat tužiteljice pod 1), protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, OIB: 43539267895, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, pod 2) [adresa], OIB: 78755598868, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po generalnom opunomoćeniku GU, diplomiranom pravniku i zaposleniku (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu pod brojem 14 Su-25/14) i pod 3) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, OIB: 18683136487, Zagreb, Ivana Lučića 6, PP 116, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 29. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja pod 2), ujedno opunomoćenika tužiteljice pod 1) i generalnog opunomoćenika zainteresirane osobe pod 2), a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika te zainteresiranih osoba pod 1) i 3), objavljene 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja od pod 1) do pod 3) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23- 01/193, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 23. veljače 2024. te da sud meritorno riješi upravnu stvar na način što će odlučiti o svim žalbenim razlozima istaknutim u žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, podredno da sud poništi citirano rješenje tuženika i predmet mu vrati na ponovno odlučivanje.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten zahtjev tužitelja pod 1) i 2) kojim traže da sud odredi da se iznos naknade iz prvostupanjskog rješenja odmah isplati ovlaštenicima naknade, odnosno u rokovima kako je to navedeno u prvostupanjskom rješenju.

II. Odbija se prijedlog tužitelja pod 1) i 2) da se sporovi koji se vode pred ovim sudom kao predmeti poslovnih brojeva: UsI-1147/2024 i UsI- 1175/2024 spoje predmetnom spisu poslovni broj: UsI-1159/2024.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 4. svibnja 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23-01/193, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-24-03 od 23. veljače 2024., u podnescima priloženim u spis tijekom ovog spora, te na raspravi održanoj pred ovim sudom 29. siječnja 2025., na kojoj je tužba konačno uređena u smislu oznake tužitelja u ovom sporu, koji su precizirani i to ČU, kao tužiteljica pod 1) te HU kao tužitelj pod 2), koji je ujedno opunomoćenik i brat tužiteljice pod 1), tužitelji u bitnom najprije reproduciraju izreku osporenog rješenja tuženika, pa navode kako bi se iz izreke drugostupanjskih rješenja moglo zaključiti da su kao ovlaštenici naknade uspjeli sa podnesenim žalbama te da ne postoji pravni interes za podnošenje ove tužbe. Međutim, u ovom predmetu to nije slučaj. Naime, premda je ministarstvo, trima drugostupanjskim rješenjima, udovoljilo žalbama tužitelja, ono uopće nije obrazložilo svoja rješenja niti je riješilo ijedan žalbeni razlog tužitelja. Doduše, prihvatilo je žalbeni razlog nemogućnosti sudjelovanja tužitelja u prvostupanjskom postupku, ali je i ta odluka više u kontekstu da u postupku „nije sudjelovalo Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Sektor za naknadu oduzete imovine, niti se očitovalo na izračun naknade za predmetne stanove." Drugostupanjska rješenja nisu se uopće očitovala na žalbene razloge tužitelja, napose da je upravno tijelo određivalo visinu naknade za nacionalizirane stanove i određivalo njihovu vrijednost temeljem neobrazloženih kriterija. Budući da se upravno tijelo poziva na rješenje o nacionalizaciji, citira se predmetno rješenje od 21. studenog 1960. Kotara Split, NO Općine Split, Odjela za financije, broj N-798/5-61. Točka I. rješenja doslovno glasi: "Utvrđuje se da je danom 26. prosinca 1958. tj. danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nacionalizirana i postala društveno vlasništvo najamna stambena zgrada u [adresa], Heroja [adresa], sagrađena na č. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k.ο. Split, ranije zemljišno-knjižne vlasnosti EU, žene dr. NU iz [adresa], za cijelo." Dakle, iz navedenog rješenja potpuno je jasno da je nacionalizirana cijela najamna stambena zgrada, a nisu nacionalizirani stanovi. Naime, čl. 15. Zakona o naknadi određuje da se priznaje pravo na naknadu za sljedeću imovinu: st. 3. čl. 15.: "stambene i poslovne zgrade, odnosno idealni dijelovi takvih zgrada, te stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrade, odnosno idealni dijelovi tih posebnih dijelova zajedno s pripadajućim zemljištem (u daljnjem tekstu: stan ili poslovni prostor)". Pobijana rješenja od 20. i 21. veljače 2023. su, slijedom iznesenog, u direktnoj suprotnosti s odredbama čl. 15. st. 3. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu. Činjenica da su stanovi u t. II., t.

III. i t. IV. ostavljeni u vlasništvo EU i njenih sinova Č i ČUN ne mijenja pravnu narav predmeta nacionalizacije. Naime, ti stanovi iz režima "korisnika stanova" koji su bili u najmu s privatnim vlasnikom, su ipso facto postali stanovi sa teretom zaštićenih stanara, temeljem naknadno donesenih zakona o stambenim odnosima, koji su vrijedili do donošenja prvog Ustava RH 22. prosinca 1990. Notorno je među svim stranama koje su se bavile predmetnim stambenim odnosima da je to bilo takvo ograničenja prava vlasništva, da su se ti stanovi (ako su se vlasnici stanova odlučili na prodaju stanarima) prodavali između 1/6-1/8 njihove stvarne vrijednosti, praktički u bescjenje. Prvostupanjska rješenja odlučuju samo o "nacionaliziranim stanovima" i njihovim sadašnjim vrijednostima u smislu naknade ovlaštenicima naknade, a ne vode računa o tome da je nacionalizirana cjelokupna stambena zgrada, te da su stanovi u toj zgradi samo dijelovi cjeline. Navedeno predstavlja potpunu pogrešnu primjenu načela pars pro toto. U rješenju pod oznakom od 17. travnja 2023., u trećem pasusu, doslovce se navodi da su pri određivanju vrijednosti stana korišteni podaci i izračun stana temeljem podneska Grada Splita, iz kojih podataka proizlazi da je građevinska vrijednost (Cg) za stan od 106,14 m2-94.913,63 kn. To bi značilo da taj stan vrijedi 911,40 kn/m2, odnosno po današnjem tečaju za euro - 120 eura po m2. U ovom kontekstu ovdje se radi o bjelodanom laesio enormis. Nastavno, u petom pasusu na str. 4. istog rješenja, prvostupanjsko tijelo se upušta u posao vještaka i to temeljem čl. 59. Zakona o naknadi, što nije zabilježeno nikada u praksi. Na str. 5. pobijanog rješenja spominje se da je nesporno kako nacionalizirana zgrada ima šest (6) stanova, a da iz svega navedenog proizlazi da ista nije imala drugih posebnih dijelova, odnosno "samostalnih uporabnih cjelina" budući da bi u tom slučaju iste bile navedene kao posebni dijelovi zgrade prilikom nacionalizacije. Ovo obrazloženje je krajnje apsurdno jer je prijašnji vlasnik, EU, razvlaštena i deposedirana 1962., te nije mogla ući na svoje nekadašnje vlasništvo i posjed, pa čak ni u one stanove koji su obitelji EU rješenjem o nacionalizaciji ostavljeni u "opterećenom" vlasništvu. Koje promjene građevinske i strukturne naravi su se događale unutar nacionalizirane zgrade od 1962. naovamo nije poznato ovlaštenicima naknade, a čini se niti Gradu Splitu, niti upravnom tijelu. Tome u prilog ide i činjenica da su sami postupci nacionalizacije često vođeni nestručno i nekvalificirano, a cilj im je bio isključivo oduzimanje "viška imovine". Stoga još jednom ističu kako je razvidno koliko je u ovom predmetu neophodno vještačenje i uviđaj na licu mjesta. Na str. 5. pobijanog rješenja od 17. travnja 2023., u petom pasusu stoji: "Iz citirane odredbe, ne bi proizlazilo da bi zajednički dijelovi zgrade bili predviđeni kao imovina za koju je priznato pravo na naknadu temeljem Zakona o naknadi za oduzetu imovinu". Ova je tvrdnja porazna, osim što se, kao što je navedeno, prvostupanjsko tijelo bavi poslom ovlaštenog sudskog vještaka građevinske struke, ono se jednako tako bavi autentičnim tumačenjem čl. 15. st. 3. Zakona o naknadi. Iz pogrešno postavljenih premisa slijedi obrazloženje koje pogrešno i bespotrebno uvodi u spis predmeta Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a odnosi se na tumačenje čl. 370. st. 2. tog Zakona (Narodne novine br. 91/96.). Ako paralelno iščitavamo rješenje o nacionalizaciji i zapisnik s ročišta od 28. travnja 2021., proizlazi da navedena stambena zgrada u sadašnjem vremenu i prostoru ima 9 (devet) stambenih jedinica. Tu su ubrojeni i stanovi koji su 1962. ostali u vlasništvu obitelji EU, opterećeni stanarima sa stanarskim pravom. Ovo je još jedan dokaz da nitko zapravo ne zna koliko stambenih jedinica ima u toj zgradi, koliko - osim stubišta i komunikacijskih prostora ima zajedničkih dijelova zgrade, jesu li u međuvremenu zajedničke prostorije i/ili dijelovi koje se neprecizno spominju u rješenju o nacionalizaciji, zakonito ili nezakonito prenamijenjene. Također, nije uopće spomenuto niti vrednovano zemljište oko zgrade i zemljište koje služi za redovnu upotrebu zgrade. U međuvremenu, temeljem rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine zgrada je 17. srpnja 2013. proglašena kulturnim dobrom temeljem rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulture baštine. Zbog svega navedenog, s obzirom da premet postupka naknade/povrata oduzete imovine nije uopće određen, predlaže se da Ministarstvo pravosuđa i uprave da uputu prvostupanjskom tijelu što je predmet ovog postupka (nacionalizirana najamna stambena zgrada, izuzimajući stanove koji su ostavljeni u vlasništvu prednika korisnika naknade), koliko uopće stambenih jedinica ta najamna zgrada ima, određivanje etažiranja lege artis budući da pravo etažiranje sa točno određenim udjelima svih stambenih jedinica u stambenoj zgradi nije nikada provedeno, pri čemu očekuju da se primjeni načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa određeno čl. 6. ZUP-a." Na kraju, s obzirom na činjenicu da ovaj postupak traje već 28 godina, predlažu, temeljem ZUP-a, da Upravni sud u Splitu odredi da se iznosi naknade iz prvostupanjskih rješenja odmah isplate ovlaštenicima naknade, odnosno u rokovima kako je navedeno u rješenjima, i to iz prozaičnog razloga što je u Republici Hrvatskoj inflacija viša od 10% mjesečno, čime ovlaštenici naknade trpe dodatnu štetu. Zbog svega navedenog tužitelji predlažu da Upravni sud u Splitu svojom presudom riješi sve žalbene razloge koje su tužitelji naveli u svojim žalbama odnosno ponovo obrazložili u ovoj tužbi te da sam donese presudu temeljem čl. 58. Zakona o upravnim sporovima, podredno, ako predmet nije dovoljno zreo za odluku o meritumu tražbine da poništi drugostupanjsko rješenje uz uputu kako tijelo za vođenje postupka mora postupati i koje pravne radnje u postupku mora provesti da bi donijelo svoju odluku.

2.Po naprijed citiranoj tužbi oformljen je spis ovog suda pod poslovnim brojem: UsI-1159/2024, a koji je rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI-1159/2024-2 od 10. svibnja 2024. razdvojen radi vođenja odvojenih postupaka i donošenja posebnih odluka, na način što se po tužbi tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, Klasa: UP/II- 942-01/23-01/193, Urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 19. travnja 2024. (pravilno od 23. veljače 2024.), Klasa: UP/II-942-01/23-01/155, Urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-05 od 19. travnja 2024. (pravilno od 23. veljače 2024.) i Klasa: UP/II-942-01/23-01/155, Urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-07 od 19. travnja 2024. (pravilno od 23. veljače 2024.), formirati, u odnosu na druga dva osporena rješenje novi spisi, s tim da će se po tužbi radi poništenja rješenja tuženika, Klasa: UP/II-942-01/23-01/193, Urbroj: 514-04-02- 01-01/08-24-03 od 19. travnja 2024. (pravilno od 23. veljače 2024.), nastaviti spor kao spis pod poslovnim brojem UsI-1159/2024, dok će se u odnosu na tužbu radi poništenja rješenja tuženika, Klasa: UP/II-942-01/23-01/155, 514-04-02-01-01/08-24- 05 od 19. travnja 2024. (pravilno od 23. veljače 2024.) i Klasa: UP/II-942-01/23-01/155, Urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-07 od 19. travnja 2024. (pravilno od 23. veljače 2024.), postupak nastaviti pod novim poslovnim brojevima, a nakon što se upišu u odgovarajući upisnik ovog suda, slijedom čega je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti rješenja tuženika, Klasa: UP/II-942-01/23-01/193, Urbroj: 514-04-02-01- 01/08-24-03 od 23. veljače 2024.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. 4.Zainteresirana osoba pod 1) u odgovoru na tužbu u bitnom je navela kako je prvostupanjskim rješenjem tužiteljima utvrđeno pravo na naknadu za stan površine 106,14 m2, koji se nalazi u potkrovlju zgrade [adresa], sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 5722, k. o. [katastarska općina]. Naknada je utvrđena u iznosu od 9.840,37 EUR-a u obveznicama RH, a kao obveznik naknade određeno je Ministarstvo financija. Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili žalbu smatrajući da su primijenjeni kriteriji pri određivanju vrijednost stana nejasni i netočni te da je prvostupanjsko tijelo pogrešno odredilo predmet raspravljanja budući da bi predmet nacionalizacije bila cijela stambena zgrada (izuzevši ostavljenih stanova.) Postupajući po izjavljenoj žalbi tužitelja tuženik je poništio prvostupanjsko rješenje te vratio predmet na ponovno odlučivanje nalazeći primarno razlog nezakonitosti u proceduralnoj greški budući da Ministarstvu financija nije omogućeno sudjelovanje u postupku. Točno je da se tuženik nije decidirano očitovao na žalbene razloge, ali je naveo da žalitelji imaju pravo u ponovljenom postupku ''…davati očitovanje i iznositi osnovane navode iz žalbe…'', ''….ukazivati i na ostale navode predmetne žalbe''. S obzirom da je žalbeni prijedlog tužitelja u biti prihvaćen pobijanom odlukom tuženika, a pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, to tužitelji nemaju pravni interes za podnošenje tužbe pa se predlaže istu odbaciti.

5.Zainteresirana osoba pod 2) na navode tužbe očitovala se po svom opunomoćeniku na raspravi održanoj pred ovim sudom 29. siječnja 2025., koji je u bitnom naveo kako se u cijelosti pridružuje svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika, slijedom čega je predložio donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

6.Zainteresirana osoba pod 3) iako je rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI- 1159/2024-9 od 15. listopada 2024. pozvana da sudjeluju u sporu te da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu, koje rješenje je uredno zaprimila, međutim nije se uključila u spor niti je do zaključenja rasprave u ovom sporu dostavila odgovor na tužbu.

7.U sporu je održana rasprava 29. siječnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili tužitelj pod 2), ujedno opunomoćenik tužiteljice pod 1) i opunomoćenik zainteresirane osobe pod 2), dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik te zainteresirane osobe pod 1) i 3), pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti, a na kojoj je tužitelj pod 2), ujedno opunomoćenik tužiteljice pod 1) konačno uredio tužbu u smislu oznake tužitelja u ovom sporu, na način što je iz uvoda tužbe ispustio tužitelja pod 1) NU, nakon čega je precizirao tužitelje i to ČU, kao tužiteljicu pod 1) te HU kao tužitelja pod 2), koji je ujedno opunomoćenik i brat tužiteljice pod 1), koji je nadalje u bitnom naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda iz tužbe, pri tužbenom zahtjevu, kao i pri navodima iz podnesaka koji su priloženi u spis, dok se opunomoćenik zainteresirane osobe pod 2) očitovao na način kako je to već izloženo u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude.

8.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu u predmetu ovoga suda poslovni

9.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

10.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

12.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/3622, URBROJ: 2181/1-13/561-23-23 od 17. travnja 2023., točkom 1. NU iz [adresa], za 2/4 dijela, ČU iz [adresa], za ¼ dijela i HU iz [adresa], za ¼ dijela cjeline utvrđeno je pravo na naknadu za stan označen brojem 06, površine 106,14 m2, položen u potkrovlju stambene zgrade u [adresa] anagrafske oznake [adresa] (ranije [adresa]) sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 5722 k. o. [katastarska općina], koja zgrada je oduzeta rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NOO Split, broj: N-798-5/61 od 21. studenoga 1961., prijašnjeg vlasništva EU žene NU, za cijelo. Točkom 2. podtočkom a) odlučeno je da je Ministarstvo financija, kao obveznik naknade, dužno naknadu u iznosu od 9.840,37 EUR-a odnosno 74.142,33 kuna, koji iznos predstavlja 25% građevinske vrijednosti uvećane za položajnu pogodnost stana navedenog u točki 1. ovog rješenja, isplatiti u novcu, u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti ovog rješenja i to NU, za ½ suvlasničkog dijela, u iznosu od 4.920,18 EUR-a odnosno 37.071,16 kune, ČU za ½ suvlasničkog dijela, u iznosu od 2.460,09 EUR-a odnosno 18.535,58 kuna i HU za ¼ suvlasničkog dijela, u iznosu od 2.460,09 EUR-a odnosno 18.535,58 kuna. Podtočkom b) točke 2. utvrđena je naknada u iznosu od 21.366,86 EUR-a odnosno 160.988,62 kuna u obveznicama Republike Hrvatske, za stan iz točke 1. ovog djelomičnog rješenja, koje će Ministarstvo financija isplatiti odjednom, u kunama, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja i to NU, za ½ suvlasničkog dijela iznos od 10.683,43 EUR-a odnosno 80.494,31 kuna, ČU za ¼ suvlasničkog dijela iznos od 5.341,71 EUR-a odnosno 40.247,15 kuna i HU za ¼ suvlasničkog dijela iznos od 5.341,71 EUR-a odnosno 40.247,15 kuna. Točkom 3. određeno je da ako Ministarstvo financija ne isplati naknadu utvrđenu u točki 2. a) i b) ovog rješenja, ovlaštenici naknade mogu radi ostvarivanja svojih prava podnijeti tužbu nadležnom Općinskom sudu. Točkom 4. odbacuje se zahtjev NU, ČU i VU radi utvrđivanja prava na naknadu za zajedničke dijelove zgrade i zemljišta koje služi za redovitu upotrebu zgrade anagrafske oznake [adresa] (ranije [adresa]) sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 5722 k. o. [katastarska općina], radi nenadležnosti. Točkom 5. odlučeno je o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

13.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/23-01/193, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 23. veljače 2024. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora poništeno je naprijed citirano rješenje prvostupanjskog tijela, te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak. 14.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio naprijed citirano prvostupanjsko rješenje uz razloge koje je obrazložio u obrazloženju svog rješenja, konkretno jesu li egzistentni razlozi na kojima tuženik temelji svoj poništavajući akt i poništava to rješenje uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te jesu li okolnosti koje tužitelji problematiziraju u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

15.Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine", broj 92/96, 80/02, 81/02 dalje: Zakon o naknadi), propisano je da se stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na temelju propisa i akata utvrđenih člankom 2. i člankom 3. Zakona o naknadi, na kojima postoji stanarsko pravo, ne vraćaju u vlasništvo prijašnjeg vlasnika, odnosno njegovih pravnih slijednika, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji.

Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se iznimno prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo i posjed stan na kojem ne postoji stanarski odnos što rješenjem utvrđuje nadležna služba državne uprave, a prema stavku 3. toga prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu, a stanaru pravo na otkup stana.

Člankom 23. Zakona o naknadi propisano je da pravo na naknadu prijašnjem vlasniku utvrđuje nadležna služba ureda državne uprave.

Člankom 28. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je da pravo na naknadu prijašnjem vlasniku za oduzeti stan koji se ne vraća u vlasništvo utvrđuje županijski ured rješenjem na način da se građevinska vrijednost stana (etalonska vrijednost umanjena za vrijednost amortizacije) uveća za položajnu pogodnost stana na način propisan Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Ovako utvrđeni iznos naknade, prema stavku 2. istog članka 28., Fond isplaćuje prijašnjem vlasniku u novcu, te po izboru prijašnjeg vlasnika u obveznicama Republike Hrvatske ili dionicama, odnosno udjelima Hrvatskog fonda za privatizaciju, s tim što je odredbom stavka 3. tog članka propisano da isti Fond u novcu isplaćuje iznos od 25% od ovako utvrđene naknade, u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja kojim je prijašnjem vlasniku utvrđeno pravo na naknadu. Prema stavku 4. tog članka Zakona preostali iznos naknade prijašnjem vlasniku Fond isplaćuje u obliku obveznica ili dionica odnosno udjela Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan posebnim zakonom.

16.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja poništio naprijed navedeno prvostupanjsko rješenje, to stoga što i ovaj sud nalazi egzistentnim razloge zbog kojih je tuženik osporenim aktom postupio na opisani način, koje razloge je tuženik detaljno elaborirao i izložio u svom rješenju, koji su pak u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17.Naime, sud prije svega nalazi potrebnim navesti kako prema podacima spisa proizlazi da su PU i NU podnijeli pravodoban zahtjev za povrat odnosno naknadu stanova smještenih u zgradi anagrafske oznake [adresa] (ranije [adresa]), sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 5722 k. o. [katastarska općina], koji su temeljem pravomoćnog rješenja Komisije za NOO Split, broj: N-798/5-61 od 21. studenoga 1961. nacionalizirani prijašnjoj vlasnici EU, ženi NU. Uvidom u spis nacionalizacije predmetne zgrade, broj: N-798/61 je utvrđeno da je pravomoćnim rješenjem, br. N-798/5-61 od 21. studenoga 1961., nacionalizirana i postala društveno vlasništvo najamna stambena zgrada u [adresa], sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 5722 k. o. [katastarska općina], ranijeg zemljišnoknjižnog vlasništva EU, žene NU, za cijelo. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da se predmetna zgrada sastojala od podruma, visokog prizemlja, jednog kata i potkrovlja te da je u podrumu imala drvarnice i praonicu, na visokom prizemlju i na I. katu po jedan trosoban stan i jedan četverosobni stan, a u potkrovlju dva stana i to na zapadnom dijelu zgrade jedan stan (koji ima dvije sobe, preko 12 m2 i dvije ispod, površine 12 m2), a na istočnoj strani zgrade jedan stan (koji ima jednu sobu, preko 12 m2 i tri ispod, površine 12 m2). Utvrđeno je da su istim rješenjem iz nacionalizacije izuzeti i ostavljeni u vlasništvo EU, HUN i ČUN (njegovim sinovima) tri stana i to jedan četverosobni stan na I. katu (sa zapadne strane zgrade-desno), jedan trosoban stan na I. katu (na istočnoj strani zgrade-lijevo) i jedan četverosobni stan na visokom prizemlju (na zapadnoj strani zgrade-desno). Prijašnja vlasnica EU ud. NU umrla je 31. srpnja 1981., a uvidom u rješenje Općinskog suda u Šibeniku, broj: O-242/81 od 22. siječnja 1982. je utvrđeno da su njezini nasljednici sinovi PU, pok. NU i LU, pok. NU. LU pok. NU je umro **.**.1988., a uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, broj: V O-4251/88 od 27. siječnja 1989. je utvrđeno da je njegov nasljednik sin NU. Podnositelj zahtjeva PU je umro tijekom postupka (28. kolovoza 1999.), a uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, broj:

VI-O-7714/99 od 22. prosinca 1999. je utvrđeno da su njegovi nasljednici supruga GUN koja je umrla **.**.2011., kćerka ČU i sin HU.

18.Nadalje, prema podacima Odsjeka za poslove stanovanja, Službe pravne zaštite i za stanove i poslovne prostore od 28. srpnja 2017. proizlazi da je stan označen brojem 06, označen pod šifrom 15377001003, površine 106,14 m, položen u potkrovlju stambene zgrade u [adresa] anagrafske oznake [adresa] (ranije [adresa]) otkupljen od strane ZU, nositeljice stanarskog prava na istome, a u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo odnosno da je za predmetni stan sklopljen ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sa ZU dana **.**.1998. Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja navodi da je u skladu s odredbama članka 28. stavak 1. Zakona o naknadi, naknadu za predmetni nacionalizirani stan utvrdilo na način da se koristilo podatke iz Izračuna stana za koji se utvrđuje naknada, a koji prileže podnesku Grada Splita, KLASA: 371-01/17-01/10 od 6. ožujka 2023., kojim je u spis dostavljena tražena dokumentacija: kopija Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključenim s ZU, kao i Izračun cijene stana ovisno o načinu plaćanja s pripadajućim elementima koji su korišteni prigodom utvrđivanja kupoprodajne cijene predmetnog stana. Razvidno je iz priloženih dokaza da je građevinsku vrijednost (etalonska vrijednost umanjena za vrijednost amortizacije) uvećalo za položajnu pogodnost na način propisan Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, Naime, Pravilnikom o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti stana (Narodne novine, broj 66/98), određeno je da se vrijednost stana utvrđuje na način da se građevinska vrijednost stana (Cg) uveća za položajnu pogodnost (Pp). Prilikom određivanja vrijednosti stana koristilo je podatke o stanu od 21. listopada 1998. i utvrdilo da građevinska vrijednost predmetnog stana (Cg) iznosi 94.913,63 kn, da položajna pogodnost (Pp) iznosi 201.655,70 kn, a da građevinska vrijednost uvećana za položajnu pogodnost predmetnog stana iznosi 296.569,34 kn. Visina koja se isplaćuje u novcu određena je sukladno odredbi članka 28. stavak 3. Zakona o naknadi, kojom je propisano da se u novcu isplaćuje iznos od 25% naknade utvrđene na način propisan stavkom 1. istog članka. Primjenom članka 28. stavak 4. Zakona o naknadi, preostali iznos vrijednosti stanova koji je dobiven nakon odbitka iznosa od 25% (koje se isplaćuje u novcu) sukladno odredbama članak 59. Zakona o naknadi, uvršten je u izraza N-3.700.000 (1-0,9999998 p

) gdje je N visina naknade u kunama, a p je vrijednost oduzete imovine u kunama.

19.Potom, iz spisa je razvidno da je tuženik kontrolom spisa predmeta, našao da prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo sve činjenice odlučne za rješenje konkretne upravne stvari i da nije postupak proveden u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, zbog čega je poništava prvostupanjsko rješenje i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupka, a protiv kojeg rješenja su tužitelji pokrenuli predmetni upravni spor.

20.Vezano za razloge zbog kojih tuženik poništava prvostupanjsko rješenje i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, tuženik u obrazloženju svog akta navodi kako iz stanja spisa predmeta ne slijedi da je obveznik naknade Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Sektor za naknadu oduzete imovine sudjelovao u postupku koji je prethodio donošenu pobijanog rješenja, niti da se je očitovao na izračun naknade za predmetni stan. Naime, člankom 13. stavak 3. Zakona o naknadi propisano je da je obveznik naknade u novcu i obveznicama Republike Hrvatske Ministarstvo financija ranije Fond za naknadu oduzete imovine glede ostale imovine, čiji način naknađivanja nije sadržan u stavcima 1. i 2. članka 13. Zakona o naknadi. Odredbom članka 49. Zakona o općem upravnom postupku, prema odredbama kojeg Zakona se provodi postupak naknade za oduzetu imovinu, suglasno odredbi članka 68. Zakona o naknadi, stranke u upravnom postupku su, osim osobe na čiji je zahtjev pokrenut upravni postupak ili protiv koje se vodi, i treći, koji radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa imaju pravo sudjelovati u postupku. Postupak naknade imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine suglasno odredbama Zakona o naknadi je višestranačka stvar u kojoj je uz ovlaštenika naknade (u konkretnom slučaju žalitelje, Općinskog državnog odvjetnika) morao sudjelovati i obveznik naknade, zatim osoba u čijoj se imovini nalazi imovina koja je predmet naknade (i to bez obzira što se, eventualno, ta imovina neće vratiti u vlasništvo i posjed), osoba koja faktički koristi tu imovinu, bez obzira na temelju čega je koristi i drugi čija prava, pravni interesi i obveze ovise o tome kako će biti odlučeno u ovoj upravnoj stvari.

21.Stoga, tuženik zaključuje da Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Sektor za naknadu oduzete imovine ima pravo sudjelovati u postupku određivanja naknade radi zaštite svojih prava i interesa, dakle, ima položaj stranke u ovom postupku, a što uključuje ne samo sudjelovanje u postupku već očitovanje o svim provedenim dokazima kao i dostavljanje svih akata konkretnog postupka, a koji se odnose na predmetni stan, tako i izračun naknade, ali na opisani način nije postupilo javnopravno tijelo u postupku donošenja pobijanog rješenja. Iz spisa ove upravne stvari, razvidno je da se tijelo prvog stupnja nije rukovodilo u potpunosti niti principima i mjerilima iz Zakona o naknadi, pa kako proizlazi iz spisa predmeta ove upravne stvari, tijelo prvog stupnja nije na raspravu održanu 28. travnja 2021. pozvalo obveznika naknade, koji je trebao sudjelovati u postupku utvrđivanja naknade ili povrata predmetne imovine. Prema odredbi članka 143. stavak 3. istog Zakona, službena osoba koja vodi postupak dužna je pružiti mogućnost stranci da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, s prijedlozima i ponuđenim dokazima, da sudjeluje u izvođenju dokaza neposredno te da se upozna s rezultatom izvođenja dokaza i da se o tome izjasni. Nadležno tijelo neće donijeti rješenje prije nego se stranci pruži mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima se treba temeljiti rješenje, a o kojima strankama nije bila dana mogućnost da se izjasne. To je bit načela saslušanja stranke u upravnom postupku s time da se napominje da ostvarivanje tog prava stranke mora biti u granicama bitnog za utvrđivanje činjeničnog stanja i rješavanje upravne stvari, radi čega se ocjenjuju u tome dijelu utemeljenim žalbeni navodi žalitelja.

22.Uslijed obrazloženog, tuženik ističe kako s obzirom da Ministarstvo financija Republike Hrvatske nije sudjelovalo u predmetnom postupku, a trebalo je kao obveznik naknade, ovo drugostupanjsko tijelo upućuje prvostupanjsko javnopravno tijelo da u ponovljenom postupku otkloni nepravilnosti procesne prirode koje mogu utjecati na tijek postupka i odluku, zakaže ročište na kojem će saslušati stranke u postupku i omogućiti im da se izjasne o svim prigovorima suprotnih stranaka. Na taj način će se strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava u postupku svim raspoloživim sredstvima kao i pravilno i zakonito provođenje ispitnog postupka, a potom prema utvrđenom činjeničnom stanju i izvedenim dokazima donese novu odluku. Slijedom navedenog, tuženik navodi kako je trebalo pobijano rješenje poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak kako bi uklonilo uočene nedostatke, omogućilo strankama kao i zainteresiranim strankama sudjelovati u postupku, u kojem će žalitelji, također, moći davati očitovanja i iznositi osnovane navode iz žalbe u pogledu korištenja podataka o starosti predmetne zgrade (Gz), koji element nesporno ima utjecaja na iznos amortizacije (A) odnosno na građevinsku vrijednost (Cg-Ng-A, gdje je Cg građevinska vrijednost stana) i na visinu naknade te moći ukazivati i na ostale navode predmetne žalbe.

23.Glede temeljnih, a zapravo i jedinih tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističu kako tuženik iako je osporenim rješenjem udovoljio žalbi tužitelja, no da nije obrazložilo svoje rješenje u pogledu žalbenih razloga koje su tužitelji istaknuli u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega je po njihovom mišljenju akt tuženika nezakonit, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima. Naime, s tim u vezi najprije je za navesti kako je odredbom čl. 242. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 53/91 i 103/96), čijom primjenom je tuženik donio osporeno rješenje kojim je poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak propisano da ako drugostupanjski organ nađe da će nedostatke prvostupanjskog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostupanjski organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom organu na ponovni postupak. U tom slučaju drugostupanjski organ dužan je svojim rješenjem ukazati prvostupanjskom organu u kojem pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostupanjski organ dužan je u svemu postupiti po drugostupanjskom rješenju i bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka predmeta, donijeti novo rješenje. Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.

24.Stoga, uzimajući u obzir citiranu odredbu, po shvaćanju ovog suda, tuženik kada je donosio osporeno rješenje kojim je poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, u kojem je dao naprijed reproducirane jasne i nedvojbene razloge zbog kojih je prvostupanjsko rješenje nezakonito, a s kojima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, time što u obrazloženju svog akta nije pojedinačno obrazložio svaki pojedini žalbeni prigovor tužitelja naveden u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, to iz razloga što je dao jasne i nedvosmislene razloge zbog kojih je prvostupanjsko rješenje nezakonito, te je ujedno kao drugostupanjsko tijelo svojim rješenjem ukazao prvostupanjskom tijelu u kojem pogledu treba upotpuniti postupak, slijedom čega je jasno da je tuženik donoseći osporeno rješenje postupio u cijelosti sukladno naprijed citiranoj mjerodavnoj odredbi čl. 242. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku.

25.Pored toga, za naglasiti je kako tuženik u obrazloženju svog rješenja nije naveo da su ostali žalbeni prigovori tužitelja neosnovani, već je naveo kako je žalba djelomično osnovana kako iz razloga koji su navedeni u žalbi, tako i iz razloga navedenih u osporenom rješenju. Također, tuženik se u obrazloženju osporenog rješenja decidirano izjasnio da je tijelo prvog stupnja u ponovljenom postupku dužno otkloniti nepravilnosti procesne prirode koje mogu utjecati na tijek postupka i odluku, zakazati ročište na kojem će saslušati stranke u postupku i omogućiti im da se izjasne o svim prigovorima suprotnih stranaka i na taj način strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava u postupku svim raspoloživim sredstvima kao i pravilno i zakonito provesti ispitni postupak, a potom prema utvrđenom činjeničnom stanju i izvedenim dokazima donijeti novu odluku. Tuženik također u svom aktu izričito navodi kako će u ponovljenom postupku žalitelji (u ovom sporu tužitelji) moći davati očitovanja i iznositi osnovane navode iz žalbe u pogledu korištenja podataka o starosti predmetne zgrade (Gz), koji element nesporno ima utjecaja na iznos amortizacije (A) odnosno na građevinsku vrijednost (Cg-Ng-A, gdje je Cg građevinska vrijednost stana) i na visinu naknade te moći ukazivati i na ostale navode predmetne žalbe, što pak neprijeporno znači da tuženik nalazi osnovanim žalbene prigovore tužitelja pa i iz tih razloga poništava prvostupanjsko rješenje, te kako predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak daje uputu tom tijelu za daljnje postupanje u ponovljenom postupku kako bi to tijelo uzelo u obzir i osnovane žalbene prigovore tužitelja, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari ovaj sud ne nalazi da bi akt tuženika bio nezakonit, niti da bi tuženik postupio protivno odredbi čl. 242. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku.

26.Konačno, sud nalazi potrebnim istaknuti kako je osporenim rješenjem tuženika poništeno prvostupanjsko rješenje od 17. travnja 2023. i predmet se vraća tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, s tim da sud u cijelosti prihvaća razloge zbog kojih je tuženik postupio na takav način pri čemu je za to dao jasne i argumentirane razloge, u kojim okolnostima sud ne nalazi da bi bilo povrijeđeno bilo koje od načela upravnog postupka, te osporenim rješenjem uopće nije meritorno riješena konkretna upravna stvar jer je tek potrebno u ponovljenom postupku donijeti novo zakonito rješenje i meritorno riješiti konkretnu upravnu stvar uz prethodno zakonito provođenje upravnog postupka u kojem je tijelo prvog stupnja dužno postupiti upravo na način na koji mu je tuženik dao uputu u osporenom rješenju, s kojom uputom je u cijelosti suglasan i ovaj sud, što pak znači da tek treba u ponovljenom postupku odlučiti o konkretnom zahtjevu za povrat odnosno naknadu predmetnih stanova.

27.Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u drugostupanjskom upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je tuženik utemeljio svoj akt, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

28.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

29.Potom, sud je odbacio kao nedopušten zahtjev tužitelja kojim su zatražili da sud odredi da se iznos naknade iz prvostupanjskog rješenja odmah isplati ovlaštenicima naknade, odnosno u rokovima kako je to navedeno u prvostupanjskom rješenju, to pak iz razloga što imajući u vidu da je odredbom čl. 38. st. 2. ZUS-a propisano da se tužbom može zahtijevati: 1. poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačne odluke, 2. donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, 3. postupanje koje je tuženik sukladno propisima ili pojedinačnoj odluci obvezan izvršiti, 4. oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora, zahtjev tužitelja kojim s obzirom na činjenicu da upravni postupak traje već 28 godina predlažu da sud odredi da se iznos naknade iz prvostupanjskog rješenja odmah isplati ovlaštenicima naknade, odnosno u rokovima kako je navedeno u prvostupanjskom rješenju, ukazao se u cijelosti nedopuštenim, a to tim prije što se radi o rješenju kojeg je tuženik poništio i koje uslijed toga više nije pravno egzistentno, slijedom čega je predmetni zahtjev trebalo odbaciti kao nedopušten, sve na način kako je to riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

30.Naposljetku, sud je odbio prijedlog tužitelja da se sporovi koji se vode pred ovim sudom kao predmeti poslovnih brojeva: UsI-1147/2024 i UsI-1175/2024 spoje predmetnom spisu poslovni broj: UsI-1159/2024, to pak iz razloga što su spisi ovog suda poslovnih brojeva: UsI-1147/2024 i UsI-1175/2024 oformljeni nakon što je naprijed citiranim rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI-1159/2024-2 od 10. svibnja 2024. predmetni spis razdvojen radi vođenja odvojenih postupaka i donošenja posebnih odluka, kada je na snazi bio Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), pa kako je odredbom čl. 107. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24.) koji je na snazi od 1. srpnja 2024., propisano da ako jedan ili više tužitelja pred istim sudom pokrenu dva ili više sporova protiv istog tuženika radi ocjene zakonitosti pojedinačnih odluka, propuštanja donošenja pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora, koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ti se sporovi po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke mogu rješenjem spojiti radi zajedničkog raspravljanja, ovaj sud nije našao svrsishodnim spajati citirane spise predmetnom spisu nakon što su prethodno razdvojeni iz istog, to tim prije što se radi o odredbi koja je fakultativne, a ne obvezujuće naravi, pa je takav prijedlog tužitelja odbijen kao neosnovan, na način kako je to riješeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 18. veljače 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka, dok žalba protiv točaka I. i II. rješenja nije dopuštena na temelju odredbe čl. 128. st. 1. ZUS-a. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju pod 2), ujedno opunomoćeniku i bratu tužiteljice pod 1) HU, iz [adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 29. siječnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi pod 1) po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, uz zapisnik od 29. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 2) Gradu Splitu, sa sjedištem u [adresa]

[adresa], uz zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 3) Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Sektoru za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, PP 116, uz zapisnik od 29. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.