Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-117/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Jasmine Crnić člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-577/2022-17 od 17. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-577/2022-17 od 17. studenoga 2023. u pobijanom dijelu i to u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 634,40 eura i u točki III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

III.Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, platiti tužiteljici MT, iz [adresa], daljnji iznos s osnova neimovinske i imovinske štete u visini od 1.340,50 eur/10.100,00 kn1 sa zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2022. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.340,50 eur/10.100,00 kn tekuće od 02. ožujka 2022. godine pa do 04. ožujka 2022. godine kao neosnovan.

III. Tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, dužan je naknaditi tužiteljici MT, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.771,85 eur/13.350,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 17. studenog 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Tuženik pobija ovu presudu u dijelu pod točkom I izreke preko dosuđenog iznosa od 634,40 eura i u dijelu pod točkom III izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih razloga, podredno, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška za sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 105,59 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava navode istaknute u žalbi te predlaže odbačaj žalbe uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura i troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu u skladu sa odlukom suda.

4. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju 18. listopada 2021. u Zagrebu, kada je na vozilo u kojemu se nalazila kao putnik naletjelo vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika.

5. Polazeći od činjenica da između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost, prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu,

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela bolove jačeg intenziteta jedan dan, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od pet dana te manjeg intenziteta šest tjedana kumulativno, trpjela je primarni strah intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta četiri dana, manjeg intenziteta tri tjedna kumulativno. Kod tužiteljice po završetku liječenja zaostaju povremeni bolovi u vratu, ukočenost vrata, kretnje vratne kralježnice su ograničene u manjem stupnju i bolne što je uzrok smanjenja životne aktivnosti od 3%.

- da je tužiteljica trebala tuđu pomoć i njega po dva sata dnevno tijekom dva tjedana za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično. - da je liječenje završeno 1. ožujka 2022.

- da je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe platio s osnova neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete iznos od ukupno 9.450,00 kn (1.254,66 eura).

6. Na temelju navedenih utvrđenja kao i nespornih činjenica, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje: ZOO) te čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) ocijenio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 24.600,00 kn (3,264,98 eura), dok je u odnosu na zahtjev za tuđu pomoć koju su tužiteljici pružale osobe kojima to nije profesionalna djelatnost, na temelju odredbi čl. 1095. ZOO te čl. 223. ZPP ocijenio da joj pripada iznos od 700,00 kn (92,91 euro).

6.1. Pri tome je uzimajući u obzir da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 9.450,00 kn (1.254,66 eura), prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa od 1.340,50 eura/10.100,00 kn kao i zatraženu kamatu na dosuđeni iznos od dana podnošenja tužbe (točka I izreke), dok je za razdoblje od 2. ožujka 2022. do 4. ožujka 2022 za tijek zateznih kamata odbijen tužbeni zahtjev (točka II izreke).

6.2. U točki III. izreke prvostupanjski sud je odlučio o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP.

6.3.Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Žalba tuženika je neosnovana.

8.Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjen bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9.Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onog a što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik sadržajno ističe u žalbi.

10. Neosnovano tuženik sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP, valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te zaostalih trajnih posljedica u omjeru od 3%, a na temelju danog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, utvrdio odlučne okolnosti za pravilnu primjenu materijalnog prava.

12.Neosnovano tuženik u žalbi osporava dosuđeni iznos neimovinske štete, osporavajući dosuđenu naknadu preko iznosa od 634,40 eura.

13. Naime, polazeći od odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO, i po ocjeni ovog suda, a uzimajući u obzir pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu zadobivenih ozljeda te trajanja fizičkih bolova i straha i zaostalih trajnih posljedica kao i imajući u vidu sve okolnosti određenih odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da iznos od 3.264,98 eura predstavlja pravičnu i realnu naknadu neimovinske štete, jer je isti u skladu sa medicinskom dokumentacijom, Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda iz 2020. te nalazom i mišljenjem vještaka te praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

14. Pri tome valja reći u odnosu na opširne žalbene navode kojima tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, da se u ovoj pravnoj stvari ne radi samo o matematičkim izračunima primjenom Orijentacijskih kriterija, već da se radi o pravičnoj novčanoj naknadi koja se utvrđuje i određuje ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a kako je prvostupanjski sud i postupio u ovom postupku.

15. Neosnovano tuženik osporava tijek zakonske zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štete s osnova tuđe pomoći, jer je jasnom odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) ZOOP propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, u ovom slučaju od podnošenja tužbe kako je tužiteljica to i tražila.

16.Tuženik u žalbi osporava i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke, ukazujući da je prvostupanjski sud u odluci o troškovima pogrešno primijenio vrijednost boda u iznosu od 1,99 eura prema izmijenjenom Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,) , a koji je stupio na snagu 2. studenoga 2022.

17. Na takve žalbene navode valja navesti da je Tbr. 48/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: OT) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa su stoga žalbeni navodi da bi se radilo o retroaktivnoj primjeni izmijenjene odredbe Tbr. 50. Tarife koja je stupila na snagu 2. studenoga 2022., za parnične radnje poduzete prije tog datuma, neosnovani.

18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I preko dosuđenog iznosa od 634,40 eura i u točki III. izreke te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

19. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova nastalih u vezi podnesene žalbe (izreka pod točkom II).

20. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban (točka III izreke presude).

U Šibeniku, 18. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić