Poslovni broj: UsI-2106/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, OIB: [osobni identifikacijski broj], Dubrovnik, Pred Dvorom 1, zastupanog po zakonskom zastupniku ET, gradonačelniku [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, OIB: 43539267895, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23, pod 2) NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 3) ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 4) CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 5) AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 6) ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 7) DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 8) VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 9) GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 10) RT, ΟΙΒ: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 11) TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 30. siječnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja, tuženika i zainteresiranih osoba od pod 1) do pod 11), objavljene 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23-01/149, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-24-04 od 24. srpnja 2024.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 30. kolovoza 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23-01/149, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-24-04 od 24. srpnja 2024., tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba upravnog postupka. Naime, pobijanim rješenjem odbijena je žalba Grada Dubrovnika izjavljena protiv djelomičnog rješenja Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Klasa: UP/I-942-01/22-01/208, Urbroj: 2117-11/10-23-05 od 17. veljače 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem BT iz [adresa], MT iz [adresa] i RT iz [adresa], svakome za 3475/25800000 suvlasničkog dijela daje se u vlasništvo i posjed kao posebni dijelovi-stanovi u preostalom dijelu zgrade k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] ZK tijelo II označena kao kat. čestica ZGR [katastarska čestica] u odnosu na suvlasnički dio prijašnjeg vlasnika-dioničara pok. GT i to: a) stan na II katu ukupne površine 80,21 m2 na adresi [adresa] koji koristi DT sa članovima obiteljskog domaćinstva bez valjane pravne osnove; b) stan na IV katu površine 28,90 m2 na adresi [adresa] koji koristi AT temeljem Dodatka III. Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom na određeno vrijeme do 31. prosinca 2023.; c) stan u prizemlju ukupne površine 29,37 m2 na adresi [adresa] kojeg koristi ĐT bez valjanog pravnog osnova; d) stan na I katu ukupne površine 80,36 m2 na adresi [adresa] koji koristi ČT sa članovima obiteljskog domaćinstva bez valjane pravne osnove; e) stan na IV katu površine 31,50 m2 na adresi [adresa] kojeg koristi VT sa članovima obiteljskog kućanstva bez valjane pravne osnove, a s kojim vlasništvom posebnih dijelova je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] označene kao kč. br. ZGR [katastarska čestica]. Tužitelj u prvom redu pobija rješenje iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi pogrešne primjene materijalnog prava, a zaključno i povrede odredaba upravnog postupka. Ističe kako drugostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir žalbene navode tužitelja kako prvostupanjsko tijelo nije na egzaktan način utvrdilo vlasničku strukturu oduzetog poduzeća kao niti udjele pojedinih dioničara s obzirom da se u svom obrazloženju poziva na izvještaj iz zaključnog računa za 1939. (broj dionica), a zatim se poziva za udjel na iskaz dionica od 25. lipnja 1946., iz čega je vidljiv vremenski odmak od 7 godina, a pritom ne obrazlaže jesu li iste isprave istovjetne u svom iskazu dioničara. Dakle nejasno je jesu li ispravno određeni suvlasnički udjeli ovlaštenika naknade. Nadalje prvostupanjskim rješenjem je samo utvrđeno da čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja: zgradu u izvornom obliku, kako u horizontalnom tako i u vertikalnom obliku iako vještak nije pribavio građevinsku dozvolu za navedenu zgradu jer mu to nije bio zadatak. Također u postupku je propušteno pribaviti uvjerenje o namjeni prostora. Bilo je nužno utvrditi stanje predmetnih posebnih dijelova nekretnine u trenutku oduzimanja i utvrditi je li u posebnim dijelovima bilo takvih preinaka radi kojih bi mogla nastati nova stvar jer ukoliko su posebni dijelovi izmijenili svoje gabarite moglo bi se raditi o novoj stvari. Međutim, pobijano rješenje je nezakonito upravo radi pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, pravno je nedopustivo da prvostupanjsko, pa i drugostupanjsko tijelo ne postupa po uputi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Us- 3007/2010 od 28. studenoga 2013. u predmetu E koji su bili nositelji dionica, a iz kojeg stava proizlazi kako je ovu upravnu stvar potrebno riješiti primjenom čl. 45. - 47. Zakona o naknadi, a koje pak odredbe Zakona govore o naknadi za oduzeta poduzeća odnosno o nemogućnosti naturalnog povrata. U prilog navedenom mišljenju ide i presuda Upravnog suda broj: Us-7376/2004 od 2. travnja 2008. u kojoj presudi je također određeno da naturalni povrat nije moguć kao i presude Upravnog suda u Splitu UsInoi-69/14 od 20. lipnja 2016. i UsInoi-71/14 od 20. lipnja 2016. Dakle, suprotno stavu pobijanog rješenja upravno sudska praksa govori kako je u slučaju oduzimanja dionica odnosno poduzeća potrebno provesti postupak po odredbama čl. 45. do 47. Zakona o naknadi, a koje isključuju mogućnost naturalnog povrata. Zaključno treba istaknuti kako je pogrešno pozivanje na čl. 53. st. 1. Zakona o naknadi, a sve s obzirom da se ovdje ne radi o prijašnjim vlasnicima, već o dioničarima Dubrovačke plovidbe, pa se stoga ne može ni uzeti u obzir „a contrario“ zaključivanje da se vraća imovina koja nije unesena u društveni kapital pravne osobe. Treba također istaknuti kako se u konkretnom predmetu radi o imovini koja je nacionalizirana pravnoj osobi, a ne osobama kojima se sada naturalno vraća u idealnim dijelovima, a da su isti bili samo vlasnici dionica te pravne osobe koja je bila vlasnik poslovnih prostora te stoga nema nikakve zakonske mogućnosti za naturalni povrat. Predmetni stanovi nikad nisu bili u vlasništvu nositelja dionica, već vlasništvo sasvim drugog pravnog i samostalnog subjekta pravno odvojenog od nositelja dionica. Upravo je Zakonom o naknadi propisano kako se naknada određuje prvenstveno u novcu odnosno vrijednosnim papirima, a iznimno u naravi što drugostupanjsko tijelo u cijelosti zanemaruje. S obzirom da niti drugostupanjsko tijelo nije uvažilo žalbene navode Grada Dubrovnika, to stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka uvaži tužbu te donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Sud je rješenjem poslovni broj: UsI-2106/2024-6 od 18. listopada 2024. između ostalih pozvao i IT da sudjeluje u ovom sporu u svojstvu zainteresirane osobe, međutim nakon što je uvidom u smrtovnicu utvrđeno da je dotična umrla **.**.2023., te nakon što je pribavljeno rješenje br. O.449/23 (UPP- OS Dubrovnik 65/23-3) od 22. svibnja 2023., pravomoćno 7. lipnja 2023. iz kojeg je razvidno da se u odnosu na pok. IT neće provoditi ostavinska rasprava, sud je raspravnim rješenjem od 30. siječnja 2025. predmetno rješenje u odnosu na dotičnu stavio izvan snage, uslijed čega su u ovom sporu zainteresirane osobe isključivo one koje su navedene u uvodu ove presude.

4.Zainteresirane osobe od pod 1) do pod 11) iako su rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI-2106/2024-6 od 18. listopada 2024. pozvane da sudjeluju u ovom sporu i da u roku od 30 dana dostave odgovore na tužbu, koje rješenje su uredno zaprimile, međutim nisu se uključile u predmetni spor niti su do dana zaključenja rasprave u ovom sporu dostavile odgovore ne tužbu.

5.U sporu je održana rasprava 30. siječnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj, tuženik i zainteresirane osobe, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

6.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskim djelomičnim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP-I- 942-01/22-01/208, URBROJ: 2117-11/10-23-05 od 17. veljače 2023., točkom 1. BT iz [adresa] za 3475/25800000 suvlasničkog dijela, MT iz [adresa] za 3475/25800000 suvlasničkog dijela, RT za 3475/25800000 suvlasničkog dijela daju se u vlasništvo i posjed stanovi kao posebni dijelovi-stanovi u preostalom dijelu zgrade u k. o. [katastarska općina] kao upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] ZK tijelo II označena kao kat. čest. ZGR [katastarska čestica] u odnosu na suvlasnički dio prijašnjeg vlasnika-dioničara pok. GT i to: a) stan na II katu ukupne površine 80,21 m2 na adresi [adresa], koji koristi DT sa članovima obiteljskog domaćinstva bez valjane pravne osnove; b) stan na IV katu površine 28,90 m2 na adresi [adresa] koji koristi AT temeljem Dodatka III. Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom na određeno vrijeme do 31. prosinca 2023.; c) stan u prizemlju ukupne površine 29,37 m2 na adresi [adresa] kojeg koristi ĐT bez valjanog pravnog osnova; d) stan na I katu ukupne površine 80,36 m2 na adresi [adresa] koji koristi ČT sa članovima obiteljskog domaćinstva bez valjane pravne osnove; e) stan na IV katu površine 31,50 m2 na adresi [adresa] kojeg koristi VT sa članovima obiteljskog domaćinstva bez valjane pravne osnove, a s kojim vlasništvom posebnih dijelova je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] označene kao kč. br. ZGR [katastarska čestica]. Točkom 2. obveznikom povrata utvrđen je Grad Dubrovnik. Točkom 3. odlučeno je o zemljišnoknjižnoj provedbi rješenja. Točkom 4. odlučeno je da Ugovor sa slobodno ugovorenom najamninom sklopljen na određeno vrijeme sklopljen između [adresa] i AT prestaje važiti danom pravomoćnosti rješenja. Točkom 5. obvezuju se Grad Dubrovnik i korisnici stanova:

DT, AT, ĐT, ČT i VT predati u suposjed ovlaštenicima naknade u roku 30 dana od pravomoćnosti rješenja. Točkom 6. odlučeno je da će o pravu na naknadu za preostalu imovinu poduzeća Dubrovačka plovidba biti doneseno posebno rješenje. Točkom 7. odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove. Točkom 8. odlučeno je da ovo rješenje ima snagu ovršne isprave. Točkom 9. odbijen je zahtjev NT pok. FT čije pravo u postupku supstituira IT, IT, pok. JT čije pravo supstituiraju ST i CT za oduzetu imovinu poduzeća "Dubrovačka plovidba" u odnosu na suvlasnički dio prijašnjeg vlasnika-dioničara GT, te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbu članka 69. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02).

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/23-01/149, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-04 od 24. srpnja 2024. odbijena je između ostalih žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u predmetnoj upravnoj stvari pravilno određen naturalni povrat oduzete imovine na način kao je to određeno prvostupanjskim rješenjem, odnosno je li u tom pogledu u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odredbom čl. 22. st. 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) kao iznimka od općeg pravila, propisano je da se stan na kojem ne postoji stanarski odnos prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo kao dio stambeno poslovne zgrade, dakle stan oduzet na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. ovog Zakona. Odredbom čl. 45. st. 1. istog Zakona propisano je da se poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. tog Zakona, ne vraćaju, već, prema stavku 5. tog članka, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama, odnosno udjelima u društvima koja su provela pretvorbu u skladu sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća.

Odredbom čl. 47. st. 1. istog Zakona propisano je da prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama, ili udjelima društva u kojima se nalazi imovina oduzetog poduzeća. Ako ostvarivanje tih prava prema stavku 2. tog članka Zakona, nije moguće, zbog stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu između ostalih i tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, to stoga što i ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju pravilno određen naturalni povrat oduzete imovine na način kao je to određeno prvostupanjskim rješenjem, na temelju pravilne primjene naprijed citiranih odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako je iz podataka spisa dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, razvidno da je u konkretnoj upravnoj stvari predmet zahtjeva imovina koja je oduzeta poduzeću Dubrovačka plovidba iz Dubrovnika odnosno suvlasnički dio koji je pripadao GT kao dioničaru navedenog poduzeća sa 139 dionica. Nadalje, nije prijeporno da predmetne nekretnine-stanovi u vrijeme nacionalizacije nisu korištene kao poduzeće niti su ušle u sastav društvenog kapitala bilo kojeg društvenog poduzeća u postupku pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća te da su iste u naravi stanovi, koji nisu otkupljeni od ranijih nositelja stanarskog prava.

16.Nadalje, sud primjećuje kako su se upravna tijela prilikom donošenja svojih rješenja pridržavala već zauzetog pravnog shvaćanja Upravnog suda Republike Hrvatske u nizu odluka, koji smatra da je za pravilnu primjenu odredbi članka 45. i 47. Zakona o naknadi ključno utvrditi odlučnu činjenicu i to je li oduzeta imovina procijenjena u temeljni kapital nekog poduzeća kod pretvorbe i privatizacije. Identično pravno stajalište zauzeo je i Upravni sud u Splitu u presudi broj: Uslnoi-37/20-16 od 14. prosinca 2020. u pogledu stanova koji su otkupljeni od ranijih nositelja stanarskog prava, a oduzeti su kao dio imovine poduzeća "Dubrovačka plovidba" d.d.

17.Stoga, i po stajalištu ovog suda, ukazuje se pravilnim i nesporno utvrđenim u provedenom postupku da je poduzeće "Dubrovačka plovidba" d.d. nacionalizirano i preneseno u državno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji privatnih poduzeća od 25. studenoga 1946. ("Sl. list broj 48/46), dok se imovina tog poduzeća u trenutku nacionalizacije sastojala, između ostalog i od nekretnina u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]. Također je u postupku nesporno utvrđeno da su podnositelji zahtjeva, u smislu odredbe članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi, nasljednici prvog nasljednog reda bivših dioničara poduzeća "Dubrovačka plovidba" d.d. Dubrovnik i to za dio prednika ing. UT, dioničara tog poduzeća (imatelj 139 dionica). Nesporno i da na predmetnim nekretninama nikada nije bilo upisano pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja nijednog bivšeg društvenog poduzeća niti je navedena nekretnina bila unesena u društveni (pretvorbeni) kapital nekog od sadašnjih trgovačkih društava sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine. br. 92/96 i dr.).

18.Međutim, u ovom predmetu je prijeporno pitanje oblika naknade pa time i obveznika naknade, konkretno, ima li mjesta primjeni odredbe članka 22. stavka 2. Zakona o naknadi kojom je predviđen naturalni povrat idealnih dijelova nekretnina, imajući u vidu da su u vrijeme oduzimanja u zgradama bili stanovi, a ne poslovni prostori ili pak dolazi do primjene odredbi članka 45. do 47. Zakona o naknadi kojima je regulirano pitanje naknade za oduzeta poduzeća. S tim u vezi, uzimajući u obzir naprijed citirane odredbe Zakona o naknadi, te dovodeći ih u njihovu korelaciju, razvidno je da prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u obliku propisanom citiranim odredbama iz razloga što je njegova imovina unesena u imovinu nekog ranijeg društvenog poduzeća na kojem je obavljena pretvorba, pa se stoga takvom vlasniku jamče ili dionice poduzeća u čiji je sastav poduzeće ušlo ili dionice iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju.

19.No, u konkretnom slučaju radi se o imovini koja nije ušla u sastav bilo kojeg drugog poduzeća, na kojemu je bila obavljena pretvorba. Ujedno, za naglasiti je da se ovdje ne radi o imovini koja se koristila kao poduzeće, već je predmetna imovina stambene zgrade koja su nacionalizirane zbog prirode svoje djelatnosti, a nisu ušle u sastav nekog drugog društvenog poduzeća, koje je izvršilo pretvorbu. Stoga bi predmetne nekretnine trebalo u primjeni Zakona o naknadi, tretirati kao stambeni prostor, a ne kao poduzeće, s tim da je ovakvo stajalište također u skladu sa shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenim u presudi poslovni broj: Usž-1661/17-2 od 22. studenoga 2017. Isto tako, Upravni sud Republike Hrvatske izložio je svoje stajalište u presudi poslovni broj: Us- 6247/2002-6 od 17. ožujka 2005., koje je pravno shvaćanje zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, broj:

U-III-628/2000 od 28. veljače 2002. iz kojih proizlazi da ako se radi o imovini koja nije obuhvaćena procjenom vrijednosti društvenog kapitala, a ujedno je predmet postupka za naknadu odnosno povrat, u skladu sa Zakonom o naknadi, pa je postupanje s takvom imovinom u cijelosti uređeno odredbom članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi.

20.Slijedom izloženog, pravilan je zaključak upravnih tijela da se u konkretnoj upravnoj stvari radi o imovini koja je oduzeta kao stanovi pa je u pogledu istih moguć naturalni povrat budući nisu otkupljeni od ranijih nositelja stanarskog prava. S tim u vezi dodatno je za navesti kao iz podataka spisa proizlazi da je u ispitnom postupku obavljen očevid 20. svibnja 2022. te da je sudski vještak za građevinarstvo, Zdravko Nivić, nazočio očevidu te je identificirana imovina koja je predmet naknađivanja. Utvrđeno je da se radi o stambenim zgradama koje su bile dio aktive oduzetog poduzeća, koje nisu nadograđivane, proširivane, već su ostale u gabaritima kao u vrijeme oduzimanja odnosno koje nisu nadograđivane u novim etažama niti su proširivane slijedom čega proizlazi da predstavljaju stambeno poslovne zgrade u izvornom obliku kako horizontalnom tako i u vertikalnom. Predmetne nekretnine nisu se koristile kao poduzeće već su nacionalizirane isključivo jer su se nalazile u imovini poduzeća koje je nacionalizirano zbog prirode svoje djelatnosti.

21.Iz spisa nadalje proizlazi kako je tužitelj u upravnom postupku imao prigovor na nalaz vještaka Nivića budući da nije vještačenjem utvrđeno je li bilo preinaka od oduzimanja unutar stanova, no i po stajalištu ovog suda navedeno ne utječe na odluku u konkretnoj upravnoj stvari uzimajući u obzir prethodno utvrđenje i to da je zgrada u izvornom obliku, kako u horizontalnom tako i vertikalnom. Također, nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] ranije upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vrijeme oduzimanja imala je katastarsku površinu od 1183 m2, katnosti je prizemlje, I., II., III. i IV. kat na adresi [adresa] te je u naravi stambeno poslovna zgrada uknjižena kao vlasništvo Grada Dubrovnika. U vrijeme provedenog očevida zgrada se sastojala od 36 stanova ukupne korisne površine 2361,10 m2 i 6 poslovnih prostora ukupne korisne površine 303,10 m2. Od podataka pribavljenih od Grad Dubrovnika, Upravnog odjela za poslove gradonačelnika, KLASA: 943-01/2-01/01, URBROJ: 2117/01-08/19-21-06 utvrđeno je da se na adresi [adresa] nalazi pet neotkupljenih stanova od kojih se tri stana koriste bez valjane pravne osnove i to stan u posjedu VT, ČT i ZT, dok su za dva preostala stana sklopljeni ugovori o najmu na određeno vrijeme i to na vremensko razdoblje od tri godine sa korisnicama AT i korisnikom PT. AT predmetni stan koristila je na temelju Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom od 11. siječnja 2018. koji je Dodatkom III. Ugovora o najmu stana sa slobodnom ugovorenom najamninom na određeno vrijeme produljen do 31. prosinca 2023, odnosno do pravomoćnog okončanja postupka kojim će biti riješen imovinsko pravni status stana, dok je PT koristio stan s osnova Ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom koji je sklopljen 11. siječnja 2018. i istekao je 11. siječnja 2021. Nakon isteka najma napustio je stan, a nastavila ga je koristiti bivša supruga ĐT.

22.Uslijed prethodno izloženog stanja stvari, pogrešan je zaključak tužitelja da podnositelji zahtjeva ne bi bili prijašnji vlasnici, jer se ne radi o prijašnjem vlasniku, već dioničaru Dubrovačke plovidbe imajući u vidu da je imovna oduzeta dioničkom društvu, a vlasnički udjeli podijeljeni su na dioničare pa su vlasnici tog poduzeća bili upravo dioničari sukladno broju dionica koje su imali u vlasništvu. Nadalje, u pogledu tužbenih navoda tužitelja na manjkavo utvrđeno činjenično stanje u pogledu udjela u vlasništvu pravnog prednika podnositelja zahtjeva pok. N nužno je za naglasiti da iz isprava pribavljenih tijekom upravnog postupka proizlazi da je ukupna vrijednost imovine poduzeća "Dubrovačka plovidba" d.d. bila u dionicama kojih je bilo 258.000 što proizlazi iz zaključnog računa iz 1939. kao i Iskaza dionica koji je sastavljen 25. lipnja 1946. (pet mjeseci prije oduzimanja). Iz pojedinačnog iskaza dionica "Dubrovačke plovidbe", Dubrovnik od 25. lipnja 1946 proizlazi da je pravni prednik podnositelja zahtjeva imao 139 dionica navedenog poduzeća.

23.Isto tako, suprotno tužbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo činjenično stanje i primijenilo mjerodavno materijalno pravo, sve popraćeno adekvatnim obrazloženjem, to pak stoga što je navedeno shvaćanje prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-628/2000 od 28. veljače 2002., navodeći da ako se radi o imovini koja nije obuhvaćena procjenom vrijednosti društvenog kapitala, a ujedno je predmet postupka za naknadu, odnosno povrat, u skladu sa Zakonom o naknadi, ima isti status i mora se naturalno vratiti, bez obzira je li oduzeta kao osobna imovina fizičkih osoba ili kao imovina pravne osobe-poduzeća, pa se na taj način omogućuje uspostavljanje stanja prije oduzimanja, što je i svrha naknade. Opetovano je istaknuto i prema spisima predmeta koji se odnose na nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te proizlazi da iste nisu procijenjene u društveni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Atlantska plovidba Dubrovnik, niti kojeg drugog poduzeća koje je bilo subjekt pretvorbe po Zakonu o pretvori društvenih poduzeća (Narodne novine, broj: 19/91 i dr.) pa u protuvrijednosti nisu emitirane dionice koje bi se mogle dati kao naknada. Predmetnim nekretninama i danas gospodari Grad Dubrovnik na način da iste iznajmljuje trećim osobama, radi čega je upravo Grad Dubrovnik obveznik povrata na temelju Zakona o naknadi.

24.Stoga, kako u ovom predmetu nije sporno da oduzeto poduzeće, u konkretnom slučaju stanovi iz točke 1. izreke prvostupanjskog djelomičnog rješenja, nije ušlo u društveni kapital niti jednog sadašnjeg trgovačkog društva sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, te kada se ima u vidu činjenica da se predmetna imovina nikada nije koristila kao poduzeće već je predstavljala stambeno-poslovnu zgradu, to niti ovaj sud ne nalazi zakonske zapreke za primjenu članka 22. stavak 2. Zakona o naknadi. Slijedom navedenog, pravilno utvrđuju upravna tijela da na tako utvrđeno činjenično stanje nije moguće primijeniti odredbe Zakona o naknadi kojima se propisuje pravo na naknadu za oduzeta poduzeća, jer oduzeta predmetna imovina nije procijenjena u društveni kapital poduzeća, to pak iz razloga što iz cjelokupnih odredbi Zakona o naknadi proizlazi da je odredbe članka 45. do 47. i članka 53. Zakona o naknadi moguće primijeniti samo u slučaju ako je oduzeto poduzeće uneseno u društveni kapital nekog poduzeća u postupku pretvorbe.

25.Zaključno, valja nadodati kako je odredbom članka 49. Zakona o naknadi, na kojoj je utemeljeno prvostupanjsko djelomično rješenje, propisano da se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja. S obzirom na citiranu odredbu i sadašnje stanje nekretnina i ovaj sud dolazi do zaključka da su upravna tijela pravilno primijenila mjerodavno materijalno pravo, osobito imajući u vidu i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci U-zpz: 3/15-6 od 9. prosinca 2015. da se navedena odredba članka 49. Zakona o naknadi primjenjuje upravo u slučaju naturalnog povrata oduzete imovine.

26.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti rješenjem prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

27.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

28.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

29.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 18. veljače 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju Gradu Dubrovniku, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, uz zapisnik od 30. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 30. siječnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi pod 1) po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23, uz zapisnik od 30. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 2) NT iz [adresa], uz zapisnik od 30. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 3) HT, iz [adresa], uz zapisnik od 30. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 4) CT, iz [adresa], uz zapisnik od 30. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 5) AT, iz [adresa], uz zapisnik od 30. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 6) ĐT, iz [adresa], uz zapisnik od 30. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 7) DT, iz [adresa], uz zapisnik od 30. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 8) VT, iz [adresa], uz zapisnik od 30. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 9) GT, iz [adresa], uz zapisnik od 30. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 10) RT, iz [adresa], uz zapisnik od 30. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 11) BT, iz [adresa] uz zapisnik od 30. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.