REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1179/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gordan Zubak, u pravnoj stvari tužitelja RUMAT d.o.o. Rijeka, Žrtava fašizma 1/I, OIB: 79513253561, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d. Rijeka, Ribarska 4, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i točke II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-230/2021-13 od 24. siječnja 2022., 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-230/2021-13 od 24. siječnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 96,22 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-230/2021-13 od 24. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari donio presudu kojom je djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-3584/2021 od 19. svibnja 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.292,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama, zatim troškove ovršnog postupka u iznosu od 176,14 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je rješenjem utvrdio da je tužba povučena za iznos od 361,95 kn na ime glavnice te za iznos od 636,36 kn na ime nastalih troškova postupka ovrhe i u tom dijelu ukinut je platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi (točka I. izreke rješenja) i naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke rješenja).

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako je tužitelj na temelju Ugovora o upravljanju zgradom od 2. travnja 2019. (Ugovor na listu 40.-48. spisa) te Međuvlasničkog ugovora za predmetnu zgradu od 1. travnja 2019. (Ugovor na listu 49.-60. spisa) kao upravitelj zgrade u [adresa] na adresi [adresa], a ranije kao prinudni upravitelj za područje Grada Rijeke, bio ovlašten, u ime i za račun suvlasnika zgrade, pokrenuti postupak radi naplate dugovanja s osnove zajedničke pričuve. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tijekom postupka utvrdio da je tuženik suvlasništvo na predmetnom stanu stekao na temelju odredbe čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19; dalje: Zakon o naknadi), kao i da je tužitelj dokazao postojanje valjane pravne osnove za tuženikovo stjecanje prava vlasništva na predmetnom stanu i u utuženom razdoblju, neovisno od nesporne činjenice da se tuženikovo pravo suvlasništva upisalo u zemljišnu knjigu 7. siječnja 2021. Visina zajedničke pričuve određena je na temelju čl. 16. Međuvlasničkog ugovora od 1. travnja 2019. u iznosu od 3,00 kuna/m2, a stan u vlasništvu tuženika ima površinu 57,75 m2. Prije sklapanja predmetnog Ugovora zgrada je bila pod prinudnom upravom i pričuva je iznosila 1,53 kuna po m2. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud prihvati žalbu, preinači prvostupanjsku presudu uz dosudu troškova postupka tuženiku. Mišljenja je kako je pobijanom presudom počinjena bitna povreda parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema jasne razloge zbog kojih bi bilo vidljivo zašto je prihvaćen tužbeni zahtjev. Tuženik je smatrao kako nije pasivno legitimiran za plaćanje pričuve za period prije uknjižbe prava vlasništva u njegovu korist pa stoga primjenom odredbi čl. 89., 114. i 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZVDSP) ne postoji obveza plaćanja pričuve za nekretninu osobe koja (još) nije upisana kao vlasnik nekretnine u zemljišne knjige.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio tuženikove žalbene navode te je naveo kako je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tuženik obveznik plaćanja zajedničke pričuve za predmetnu zgradu i u periodu prije nego li je upravno tijelo donijelo odluku o utvrđenju vlasništva tuženika, ukazavši pritom na pravno shvaćanje izraženo u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako su presuda i točka II. izreke rješenja pravilni i zakoniti.

7. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, u kojemu se presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga pobijanu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju je tuženik istaknuo u žalbi.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu utuženog iznosa po osnovi zajedničke pričuve za stan broj 2, površine 57,75 m2, u zgradi na adresi [adresa] u razdoblju od 26. svibnja 2018. do 26. prosinca 2020.

10. Iz spisa proizlazi kako je prvostupanjski sud na temelju Ugovora o upravljanju zgradom od 2. travnja 2019. (list 40.-48. spisa) i Međuvlasničkog ugovora od 1. travnja 2019. (list 49. -60. spisa) utvrdio da je tužitelj upravitelj zgrade u [adresa] na adresi [adresa]. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj imenovan prinudnim upraviteljem za područje Grada Rijeke za prethodno razdoblje sve sukladno odredbi čl. 385. ZVDSP-a, kojom je propisano da ako suvlasnici nisu osigurali upravljanje nekretninom, jedinice lokalne samouprave odredit će fizičku ili pravnu osobu koja će obavljati poslove uprave tom nekretninom (prinudni upravitelj), a prinudni upravitelj ima sve ovlasti upravitelja nekretninom propisane odredbama iste glave Zakona (Ugovor o izboru prinudnog upravitelja od 23. prosinca 1997. te dodaci tome Ugovoru, list 71. -84. spisa). Kako su suvlasnici stambene zgrade u [adresa], na temelju čl. 13. Međuvlasničkog ugovora od 1. travnja 2019. povjerili upravljanje zgradom tužitelju, tužitelj je, u smislu odredbe čl. 378. st. 5. ZVDSP-a kao i za razdoblje prinudne uprave po osnovi odredbe čl. 385. ZVDSP-a, imao zakonsko ovlaštenje pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate dugovanja s osnove zajedničke pričuve.

11. Nadalje, prema navodima iz obrazloženja prvostupanjske presude među strankama nije bilo sporno da je za predmetni stan Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko goranske županije donio rješenje Klasa: Up/I-924-04/17-01/11 od 17. prosinca 2020. kojim je utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske u 1/2 dijela (list 18. -21. spisa) tog stana. Nadalje, rješenjem o povezivanju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama poslovni broj Z-6638/2019 od 7. siječnja 2021. utvrđeno je da je Republika Hrvatska suvlasnik stana broj 2 u prizemlju, površine 57,75 m2 u 1/2 dijela te je dozvoljeno da se svi stanari zgrade u [adresa], upišu u zemljišnu knjigu kao vlasnici posebnih dijelova nekretnine (list 22. -27. spisa). Također nije sporno da je tuženik uknjižen kao suvlasnik predmetne nekretnine 7. siječnja 2021. (izvadak iz zemljišne knjige, list 28. - 31. spisa).

12. Međutim, neovisno o činjenici da je tuženik 7. siječnja 2021. uknjižen kao suvlasnik navedenog stana, potrebno je istaknuti kako Republika Hrvatska po osnovi čl. 77. Zakona o naknadi stječe pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona, odnosno od dana stupanja na snagu Zakona o naknadi, a sve u vezi i s čl. 129. st. 1. ZVDSP-a. Takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama pod poslovnim brojem Rev-1564/13-2 od 29. kolovoza 2018., Rev-x 599/11-2 od 9. travnja 2014., Rev-1033/2021 od 28. rujna 2021. Također, ukazuje se i na pravno shvaćanje izraženo u revizijskoj odluci pod poslovnim brojem Rev-199/2021 od 2. ožujka 2021. prema kojemu Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na temelju odredbe čl. 77. Zakona o naknadi ex lege, a ne pravomoćnošću rješenja nadležnog upravnog tijela koje predstavlja samo deklaratornu odluku i kojim se utvrđuje ex lege stjecanje prava vlasništva sukladno odredbi čl. 77. Zakona o naknadi.

13. Dakle, tuženik je u smislu odredbe čl. 77. Zakona o naknadi stekao pravo suvlasništva predmetnog stana danom stupanja na snagu tog Zakona pa odatle proizlazi tuženikova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari i njegova obveza plaćanja zajedničke pričuve u utuženom razdoblju primjenom odredbe čl. 89. st. 2. ZVDSP-a, s time da je potrebno dodati kako visina pričuve u ovom postupku nije bila sporna.

14. Pravilna i zakonita je odluka o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu i rješenje o troškovima postupka.

16. S obzirom na to da tužiteljev odgovor na žalbu nije bio potreban u žalbenom postupku, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II. izreke presude).

Zagreb, 18. veljače 2025.

Sudac

Gordan Zubak