REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-494/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šimića, predsjednika vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ, vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika SEDLIĆ d.o.o., OIB 31937776003, Berek, Berek 54, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b, radi isplate iznosa od 10.633,55 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj Povrv-1/2021-14 od 18. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj Povrv-1/2021-14 od 18. listopada 2021.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 165,90 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz Bjelovara, poslovni broj Ovrv-835/2020 od 19. listopada 2020. kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos o 10.633,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama te zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 431,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.333,86 eura.

2. Predmet postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 10.633,55 eura na temelju računa koji je tužitelj izdao tuženiku za isporučenu robu (kukuruznu silažu). Nakon izvedenih dokaza uvidom u isprave prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tužitelj nije dokazao da je s tuženikom sklopio ugovor na temelju kojeg mu je izdao utuženi račun.

3. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/2014 i 70/19; dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09).

4. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonom dopuštenih razloga - bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud, utvrđujući činjenicu bitnu za osnovanost tužiteljeve tražbine, zanemario sadržaj ugovora koji je, istina potpisan po neovlaštenoj osobi ali ovjeren pečatom tuženika. Naime, stranka ugovora je, uz tužitelja i tuženika, i društvo Agrokom Natura d.o.o. čiji je zastupnik po zakonu CŠ potpisao ugovor umjesto tuženika, ali sve po tuženikovom nalogu te da sadržaj ugovora nije mogao ostati nepoznat tuženiku pa samim tim ni obveze iz njega. Prilikom potpisivanja tog ugovora CŠ član uprave Agrokom Natura d.o.o. se predstavio kao opunomoćenik kako tvrtke Agrokom Natura d.o.o. tako i tvrtke SEDLIĆ d.o.o. te je pokazao pečate obje ove tvrtke s kojima je ovjerio taj Ugovor.

5. Tužitelj je predložio da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu na način da ocijeni osnovanim tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Tuženik je u odgovoru na tužiteljevu žalbu naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno na pravilnoj činjeničnoj podlozi pravilno primijenio materijalno pravo. Naveo je da CŠ nije imao punomoć za potpis ugovora te da je račun, čiju isplatu tužitelj zahtijeva u ovom postupku, tužitelj izdao društvu Agrokom Natura d.o.o. 2019. godine te ga također prijavio u predstečajni postupak koji se vodi nad društvom Agrokom Natura d.o.o. Predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te naložiti tužitelju da mu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 165,90 eura.

7. Tužiteljeva žalba je neosnovana.

8. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

9. Među strankama su nesporne sljedeće činjenice:

- Ugovorom broj 51/1-2019 od 24. siječnja 2019. (dalje: Ugovor) tužitelj se obvezao osigurati kukuruznu silažu kao biomasu za proizvodnju plina

- kao stranke Ugovora su navedene tuženik kao nositelj i organizator proizvodnje, društvo Agrokom Natura d.o.o. kao upravitelj proizvodnje te tužitelj kao kooperant proizvođač

- potpisnici ugovora su CŠ, zastupnik po zakonu društva Agrokom Natura d.o.o. i tužitelj, dok je na mjestu predviđenom za potpis tuženika potpisnik ugovora također CŠ ali s tuženikovim pečatom

- tužitelj je tuženiku na temelju tog Ugovora izdao račun broj 1/1 od 23. ožujka 2020. na iznos od 10.633,55 eura

- tuženik i društvo Agrokom Natura d.o.o. su sklopili ugovor o suradnji kojim se društvo Agrokom Natura d.o.o. obvezao za tuženika osigurati biomasu za proizvodnju plina preko svojih kooperanata (jedan od njih je tužitelj) a što mu je tuženik unaprijed platio.

10. Među strankama je sporno obvezuje li tuženika Ugovor kojeg nije potpisao, odnosno je li račun na temelju tog Ugovora ispravno izdan na tuženika.

11. Odredbom čl. 41. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD), koji je bio na snazi u vrijeme potpisivanja ugovora je propisano da ovlast za zastupanje trgovačkog društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene odredbama ovoga Zakona. (2) Osobe koje zastupaju trgovačko društvo u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka, te ograničenja njihovih ovlasti ako djeluju prema trećim osobama, upisuju se u sudski registar.

12. Nadalje, odredbom čl. 42. ZTD-a je propisano da zastupnik trgovačkoga društva iz čl. 41. ovoga Zakona može dati punomoć drugoj osobi. Punomoć se može dati u granicama ovlasti zastupnika koje su upisane u sudskom registru. Ako Zakonom o trgovačkim društvima nije drugačije određeno, punomoć iz stavka 1. ovoga članka daje se sukladno odredbama propisa kojima se uređuju obvezni odnosi.

13. U skladu s navedenim, tužitelj je u trenutku potpisivanja ugovora, a nakon što mu se CŠ, zastupnik po zakonu društva Agrokom Natura d.o.o. predstavio kao tuženikov opunomoćenik, morao tražiti punomoć kao dokaz da je CŠ uistinu ovlašten potpisati ugovor, a što je tužitelj propustio učiniti. Činjenica da je CŠ raspolagao tuženikovim pečatom ne podrazumijeva da je ovlašten sklapati pravne poslove u tuženikovo ime. Ovaj sud ne ulazi u odnos tuženika i CŠ izvan konteksta spornog ugovora, odnosno razloge iz kojih mu je tuženik na raspolaganje dao pečat.

14. S tim u vezi, neosnovan je tužiteljev žalbeni navod da je tuženikova obveza nastala sklapanjem ugovora koji nije potpisao. Tužiteljev propust da prilikom sklapanja ugovora s osobom koja nije stranka ugovora zahtijeva punomoć kao dokaz ovlaštenja za potpisivanje ugovora, rezultirala je tužiteljevom nemogućnošću da tuženika obveže na plaćanje ovopredmetnog računa. Tuženik nije naknadno odobrio predmetni Ugovor, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik predmetni Ugovor nije sklopio.

15. Prvostupanjski sud je na temelju isprava u spisu te iskaza stranaka pravilno utvrdio da su u ugovornom odnosu bili tužitelj i društvo Agrokom Natura d.o.o. te u drugom poslovnom odnosu, na temelju drugog ugovora tuženik i društvo Agrokom Natura d.o.o. Tuženik je društvu Agrokom Natura d.o.o. unaprijed platio sirovinu koju je Agrokom Natura d.o.o. bio dužan osigurati preko svojih kooperanata te njih i platiti, što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Tužitelj se bezuspješno prije pokretanja ovog postupka pokušao naplatiti od društva Agrokom Natura d.o.o. izdavanjem računa (istog kojeg je naknadno izdao na tuženika) te prijavom tražbine u predstečajnom postupku.

16. Na utvrđeno činjenično stanje da tužitelj i tuženik nisu bili u poslovnom odnosu prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo - odredbu čl. 41. i čl. 42. ZTD-a i odbio tužbeni zahtjev kako neosnovan.

17. Razmatrajući sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njezine razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

18. Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 165,90 eura nije osnovan. Na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, pri odlučivanju koji će se troškovi naknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o njihovoj visini, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ocjenjujući sve okolnosti, ovaj sud zaključuje kako nije riječ o potrebnom trošku pa je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.

19. Shodno navedenom, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Šimić