REPUBLIKAHRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U ZABOKU
Matije Gupca 22, Zabok
Pp-1446/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Mariji Bračun, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Kristina Folnović Režek kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CD, državljanina RH, zastupanog po branitelju odvj. Miljenku Puškar zbog djela prekršaja iz čl. 26. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/2008 i 112/2012), povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Zabok, broj Klasa:211-07/23-5/21130, Urbroj:511-17-05-23-1 od 6.8.2023., na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 18. veljače 2025., u prisutnosti okrivljenika i branitelja, a u odsutnosti opunomoćenika ovlaštenog tužitelja, te Presude javno objavljene istog dana u odsutnosti okrivljenika, branitelja i opunomoćenika ovlaštenog tužitelja,
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik: CD, bez nadimka, sin C i K, djev. Ž, rođ. **.**.1954. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], pismen, SSS, umirovljenik, s mjesečnim primanjima od 400,00 € mirovine , neoženjen, otac jedne kćeri , vlasnik kuće, neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni, ni kazneni postupak,
k r i v j e
što je:
tijekom 2022. do 1.8.2023., u [adresa]/ Radničko Naselje BB, na ulici i u trgovini, skoro svakodnevno se obraćao oštećenoj, mlt. KD riječima: "De si mala, seksi si, najljepša si", rukom ju primao u području rebara i ramena te na taj način uspostavljao verbalno i neželjeno tjelesno ponašanje spolne naravi prema istoj, a takvim ponašanjem okrivljeni je kod oštećene izazvao povredu dostojanstva i neugodu,
dakle, počinio je spolno uznemiravanje tjelesnim neželjenim ponašanjem spolne naravi s ciljem prouzrokovanja straha, stvaranjem ponižavajućeg i uvredljivog okruženja čime je povrijedio dostojanstvo osobe,
čime je počinio prekršaj iz čl. 3.st.2. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12), kažnjivo po čl. 26.st.1. istog Zakona,
II. pa mu na osnovu istog propisa
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 663,00 (šesto šezdeset tri eura) eura.
III. Okrivljenik je dužan novčanu kaznu, temeljem članka 33.st.10. Prekršajnog zakona, platiti u roku od 90 dana po pravomoćnosti ove presude.
IV. Temeljem čl. 152.st. 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je okrivljenik u cjelini platio novčanu kaznu ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 442,00 novčane kazne, u određenom mu roku.
V. Ukoliko okrivljenik novčanu kaznu u iznosu od dvije trećine izrečene novčane kazne ne plati u roku 90 dana, izrečena novčana kazna u cijelom iznosu će se u smislu odredbe čl. 34.st.1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno, a ako se ne naplati prisilno u roku od dvije godine, postupit će se prema pravilima iz čl. 34.st.2. Prekršajnog zakona.
VI. Okrivljenik je dužan temeljem čl. 138.st. 1. i st. 2. t. 3. u svezi s čl. 139. Prekršajnog zakona, u svezi s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), platiti paušalne troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 51,00 (pedeset jedan) euro, koji se u iznosu od 50,00 eura odnose na troškove postupka, a u iznosu od 1,00 euro na troškove prijevoza svjedokinje, a koji se imaju uplatiti uplatom na državni proračun u istom roku kao i kaznu, jer će se u protivnom naplatiti ovrhom, temeljem čl. 152.st.4. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Zabok, broj Klasa: 211-07/23-5/21130, Urbroj:511-17-05-23- 1 od 6.8.2023. podnijela je Optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove Presude.
2. Okrivljenik CD u nazočnost branitelja odvj. Miljenka Puškar, iskazao je da se ne smatra krivim. U obranu iznosi da sve navedeno su samo laži, a zadržava pravo iznošenja obrane na kraju dokaznog postupka u ovom predmetu.
3. Na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 18.2.2025. proveden je dokazni postupak ispitivanjem svjedokinje-oštećenice mlt. KD, a izvršen je i uvid i čitan je Optužni prijedlog (list spisa br.1-4), Obavijest počinitelju prekršaja po 109.a (list spisa br.5), Potvrda iz prekršajne evidencije (list spisa br.10-11), Punomoć (list spisa br.17), Rješenje o odbačaju kaznene prijave (list spisa br.24-26).
4. Svjedokinja-oštećenica KD, ispitana u nazočnosti psihologinje HZZSR CDJ iskazala je da za događaj sa susjedom CD kojeg zna po viđenju, može se samo sjetiti da je to bio dan u tjednu srijeda da je išla pješke s prakse oko 14,30 sati te se mimoišla prolazeći kraj njegove kuće sa ŽD koji je sa svojim biciklom bio kraj ograde susjeda. Ne zna kako se susjed zove, bio je od nje udaljen oko 1 metar pa joj je rekao "bok mala", došao je do nje, "pošlatao" ju po stražnjici, govorio joj je još da bi on sa njom imao spolne odnose, da bi sa njom išao u krevet i imao sve sa njom. To je govorio dok je stajao sa svojim biciklom kod susjeda. To nije bilo prvi put i prije toga dok je bila u prvom razredu srednje škole, a sada je u trećem, dolazio je u Trgocentar gdje je bila na praksi pa joj je dobacivao "di si mala" dodirivao ju ispod pazuha i po ramenima u trgovini, jednom se od straha sakrila i iza pulta. Može pojasniti da je to bilo na proljeće 2023. godine. U takvim kontaktima bilo ju je strah i na početku nije htjela reći niti mami, posebno ju je bilo strah da ide pješke do [adresa] ili na praksu ulicom pored njegove kuće. Na poseban upit suda iskazuje da je susjedu rekla da ne želi takav kontakt, ali je on i dalje ponavljao prema njoj takve stvari, sve dok nije podnijela prijavu da joj je to neugodno. Na poseban upit suda iskazuje da ju je bilo sram, da je i inače sramežljiva osoba. Na poseban upit branitelja zbog čega nije doslovno opisala na isti način događaje na ispitivanju pred istražnim sucem u Zagrebu kada nije rekla da ju je okrivljenik fizički dodirivao, a niti nije govorila o verbalnom uznemiravanju, svjedokinja iskazuje da na tom ispitivanju je djelomično rekla istinu, zbog toga jer ju je bilo sram iskazivati pred ocem. Na poseban upit suda da se izjasni da li je danas govorila istinu o fizičkom i verbalnom kontaktu sa okrivljenikom na način kako je opisano u zapisniku, svjedokinja iskazuje da je iskaz istinit i da nije željela niti fizički niti verbalni kontakt sa okrivljenikom.
5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, iskaza svjedokinje – oštećene KD, čijem iskazu je sud u cijelosti poklonio svoju vjeru nalazeći iskaz životnim, logičnim i uvjerljivim i detaljnim u opisu tijeka i dinamike događaja, posebno u bitnim obilježjima djela spolnog uznemiravanja tjelesnim neželjenim ponašanjem spolne naravi, s ciljem prouzrokovanja straha, stvaranjem ponižavajućeg i uvredljivog okruženja oštećenoj, sukladnim materijalnim dokazima u spisu, pa analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, ovaj Sud uzeo je dokazanim prekršajno djelo okrivljenika, kako mu se stavlja na teret, našavši u njegovu djelu sva bitna obilježja prekršaja iz odredbe članka 26. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
6. Stoga je Sud okrivljenika proglasio krivim, a pri utvrđivanju visine kazne izrečena je novčana kazna u iznosu kao u izreci, za koju novčanu kaznu se uzima da je razmjerna težini počinjenog prekršajnog djela i stupnju odgovornosti okrivljenika, okolnostima počinjenja djela i ugroženosti zaštićenog dobra, ocijenivši da će se izrečenom novčanom kaznom postići cilj i svrha kažnjavanja, djelovanjem na okrivljenika, a i generalnom prevencijom da istovrsna i druga prekršajna djela više ne čine.
7. Naime, prema odredbi članka 3. st. 2. Zakona, spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili tjelesno neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a posebice ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće ili uvredljivo okruženje, a kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 40.000,00 kuna. Nadalje, spolno uznemiravanje definirano je kao verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
8. U konkretnom slučaju, nesporno je da je okrivljenik počinio upravo tjelesnim neželjenim ponašanjem primanjem rukama u području rebara i ramena te i verbalno riječima "De si mala, seksi si, najljepša si", koje radnje su za cilj imale i predstavljale povredu dostojanstva oštećene jer se doista radilo o neželjenom ponašanju, prouzročilo je strah kod oštećene kako to logično i objektivno svjedokinja opisuje, pa je time u cijelosti ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja kako mu se stavlja na teret i koje je okrivljeniku dokazano u potpunosti.
8.1. Nije sporno da je isto neželjeno verbalno i tjelesno ponašanje okrivljenika spolne naravi, a također i da se radi o težem obliku diskriminacije koja je počinjena više puta, ponovljena diskriminacija i počinjena kroz dulje vrijeme, produljena diskriminacija prema odredbi članka 6. istog Zakona jer je sud svoju vjeru i u obliku i o trajanju poklonio dosljednom i upornom opisu događanja i nakon proteka vremena pa s obzirom na dob oštećene u to vrijeme, logično je za zaključiti da je takovo ponašanje okrivljenika prouzročilo strah i neugodu i da se takovom ponašanju izrekom protivila oštećena KD rekavši okrivljeniku da ne želi takav kontakt, ali je isto ponašanje prema njoj ponavljao sve dok nije podnijela prijavu. Svjedokinja oštećena bila je posebno uvjerljiva opisujući nelagodu, neugodu i sram od ponašanja okrivljenika prema njoj i tjelesnim kontaktom kada ju je dodirivao "ispod pazuha i ramenima" pa se od neugode i straha sakrila iza pulta trgovine, a u početku o tom ponašanju okrivljenika nije htjela reći niti mami, što je životno i logično primjereno dobi oštećene u vrijeme počinjenja djela.
8.2. Zaključno, sud je prihvatio verbalni dokaz oštećene sa opisom ponašanja okrivljenika prema njoj u izazivanju straha i neprijateljskog okruženja, radnjama spolne naravi, ponovljenom i produženom diskriminacijom te su u istome utvrđena sva obilježja djela prekršaja upravo na osobnoj razini oštećene prouzročenjem osjećaja straha i stvaranjem uvredljivog okruženja i djelo je u potpunosti dokazano.
8.3. Iskaz oštećene svjedokinje obrana okrivljenika ničim nije dovela u sumnju, pa niti samim poricanjem čina da je sve "izmišljotina" pa niti pokušajem relativizacije spolnog uznemiravanja okrivljenika u dobi od 71 godine (rođ. 1954.) prema oštećenoj kao mlt. osobi u vrijeme počinjenja djela, dakle posebno ranjivoj dobi, dok je od okrivljenika za očekivati da je u svojoj dobi lako mogao spoznati da se radi o maloljetnoj osobi, da niti najmanje nije primjereno da se na takav način obraća mlt. osobi, da je njegovo ponašanje i verbalno i tjelesno neželjeno i neprimjereno, uvredljivo, da može prouzročiti strah i nelagodu, ali je ipak potpuno svjestan počinio i nastavio svoje ponašanje prema mlt. sve dok nije mlt. prijavila djelo policiji pa je u potpunosti u obliku krivnje postupao s namjerom te time ostvario i objektivno obilježje djela prekršaja.
8.4. Nadalje, valja reći da iz iskaza svjedokinje oštećene proizlazi da ju je okrivljenik "pošlatao po stražnjici, govorio joj da bi on sa njom imao spolne odnose, da bi išao s njom u krevet i imao sve s njom", koje radnje je smjestila u razdoblje dok je bila u prvom razredu srednje škole", međutim, poštivajući akuzatorno načelo prekršajnog postupka sud ne smije širiti činjenični opis djela na način i mimo podnijetog činjeničnog opisa djela po ovlaštenom tužitelju.
9. Pri odmjeravanju visine kazne okrivljeniku, uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, prema članku 36. Prekršajnog zakona, posebno stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, koje se očituje u tome da nije se niti javio niti ispričao oštećenoj te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenu prekršaja, imovinsko stanje, kao olakotna okolnost nađena je neosuđivanost, dok otegotne okolnosti nisu nađene, pa sud nalazi da će se tako izrečenom kaznom, postići cilj i svrha kažnjavanja.
10. Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenika primijenio odredbu čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona, tako da će se, ukoliko okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine novčane kazne ista smatrati plaćenom u cijelosti, u roku od 90 dana od dana primitka ove Presude.
11. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbama Zakona kao u izreci te Rješenju Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka koji se odnose na troškove suda učinjene u ovom postupku, te na troškove prijevoza svjedokinje, a izrečeni su u paušalnom iznosu ovisno o složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika, a okrivljenik ih je dužan platiti jer je proglašen krivim za prekršaj.
Temeljem iznijetom valjalo je riješiti kao u izreci ove presude.
U Zaboku, 18. veljače 2025.
Zapisničar:
Sutkinja:
Kristina Folnović Režek,v.r.
Marija Bračun,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke, odnosno ovlaštenici pravo na žalbu, prema čl. 192. Prekršajnog zakona, imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude, zbog svih osnova prema odredbi čl. 194.st.1. Prekršajnog zakona. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.
Dostaviti:
1. Okrivljeniku,
2. Branitelju,
3. Ovlaštenom tužitelju,
4. Pismohrana, ovdje,
Po pravomoćnosti:
1. Ovlaštenom tužitelju,
2. Referadi izvršenja.-