Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-133/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Đorđu Maleševiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženice KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ili na adresi [adresa] (kod ŽE), zastupane po punomoćniku Anti Buriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Burić & Koudela d.d. u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1255/2024 od 5. srpnja 2024., 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženice KE kao osnovana i ukida rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1255/2024 od 5. srpnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

''1. Određuje se privremena mjera osiguranja novčanog potraživanja kojom se nalaže Financijskoj agenciji (FINA) da izda nalog svim poslovnim bankama kod kojih tužena ima otvorene transakcijske račune i oročene štedne uloge da tuženoj uskrati, zabrani isplatu novčanih sredstava u iznosu od 35.438,85 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. ožujka 2022.g. do pravomoćnog okončanja ovog postupka, s računa tužene na drugi račun tužene u zemlji ili inozemstvu, odnosno na račun trećih osoba po nalogu tužene u zemlji ili inozemstvu, a za koju zabranu transfera je određena ova privremena mjera.''

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženica pobijajući rješenje u cijelosti iz svih dopuštenih žalbenih razloga. Tuženica smatra da je rješenje odnosno određivanje privremene mjere u cijelosti neosnovano. Privremena mjera predmetnim rješenjem niti obrazloženjem rješenja nije adekvatno obrazložena, a nisu navedeni odlučni razlozi na kojima sud temelji osnovnu pretpostavku da je tužitelj učinio vjerojatnim da će nastati šteta ukoliko je ne odredi. Tuženica smatra da je rješenje nelogično i neprovjerljivo, nije ga moguće ispitati. Sud u točki 10. obrazloženja rješenja navodi: „postoji opasnost da će bez donošenja ove privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu predlagateljeve tražbine time što će bračnu stečevinu otuđiti ili na drugi način njome raspolagati, jer navedeno proizlazi iz tužiteljevih navoda da je ista rasprodala svu navedenu bračnu stečevinu i to bez tužiteljevog znanja a njemu nije dala polovicu iznosa ostvarenog prodajom te imovine iako je isti suvlasnik za ½ dijela te bračne stečevine. “Sud donosi privremenu mjeru na temelju tužiteljevih navoda da je tuženica rasprodala svu imovinu, a sve jer postoji opasnost da ista proda imovinu. Razlozi donošenja predmetnog rješenja su potpuno nelogični i nejasni, a tužitelj nije uopće učinio vjerojatnim svoje navode niti ih potkrijepio. Nije jasno na temelju kojih isprava sud utvrđuje da postoji pravni osnov za tražbinu na isplatu, niti opasnost da će bez takve privremene mjere protivnik osiguranja otežati naplatu tražbine, tako što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Ukazuje se na činjenicu da je svrha privremene mjere onemogućavanje nastupa pasnosti da će tužena svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, dok tužitelj u tužbi ističe da je tuženica predmetnu imovinu, koje su isti suvlasnici, rasprodala, pa su navodi tužitelja i obrazloženje suda kontradiktorni i nelogični. Tuženica ističe da određivanje ovakve mjere dovodi njen život i egzistenciju u opasnost obzirom da je majka troje djece. Ukoliko majci budu blokirani svi računi nije jasno kako ista može osigurati sebi ili djeci egzistenciju, te će time nastati teško popravljiva šteta. Predlaže se preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da će se ukinuti privremenu mjeru/odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere, te naložiti tužitelju da nadoknadi troškove tuženici, podredno ukinuti predmetno rješenje i vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,i 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), sve u svezi s odredbom čl. 21. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) jer u obrazloženju rješenja nisu navedeni valjani razlozi o bitnim činjenicama.

5. Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže:

- da tužitelj u tužbi tvrdi da je Općinski sud u Šibeniku pod brojem P Ob-50/2018-111 8. ožujka 2022. donio presudu i rješenje, a koja presuda da je pravomoćna 5.7.2023. i ovršna dana 6.11.2023.

- da je u točki I/4 pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku utvrđeno da bračnu stečevinu tužitelja i tužene na jednake dijelove čini imovina obrta [obrt]U [obrt] obrta za pranje rublja MB: [matični broj], [adresa], stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka do 1. rujna 2017. koja je precizirana financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem provedenim po sudskoj vještakinji Hrvojki Bačić i vještačenjem procjene vrijednosti strojeva i uređaja po vještaku Ivici Banovcu, a čija vrijednost da na dan 1. rujna 2017. iznosi od 534.028,05 kn

- da je tužena rasprodala cijelu imovinu iz navedene presude, a tužitelju da nije isplatila ništa od ½ dijela utvrđenog iznosa od 534.028,05 kn (35.438,85 EUR-a)

- da nije pokazala bilo kakvu namjeru da to napravi, te da ista čini sve da tu naplatu onemogući na bilo koji način odnosno da je znatno oteža

- da je navedena presuda deklaratorne naravi, radi čega da tužitelj ne može pokrenuti nikakav postupak sudske ovrhe na sredstvima i na imovini tužene

- da je prisiljen ustati tužbom u kojoj predlaže da se naloži tuženoj da isplati tužitelju iznos od 35.438,85 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. ožujka 2022. do isplate

- da tužitelj predlaže određivanje privremene mjere

- da sud smatra da postoji opasnost da će bez donošenja privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu predlagateljeve tražbine time što će bračnu stečevinu otuđiti ili na drugi način njome raspolagati

- da to proizlazi iz tužiteljevih navoda da je ista rasprodala svu navedenu bračnu stečevinu, bez tužiteljevog znanja, a njemu da nije dala polovicu iznosa ostvarenog prodajom iako je suvlasnik za ½ dijela te bračne stečevine

- da navedeno daje pouzdan osnov za prihvaćanje prijedloga odnosno do uvjerenja o postojanju predlagateljeve tražbine

- da su stranke u braku stekli određenu imovine i zasnovali određene obveze radi čega se vodi novi spor među strankama s osnova potraživanja tužitelja da mu tužiteljica isplati iznos od 35.438,85EUR-a zajedno sa zakonskom kamatom od 8. ožujka 2022.

- da je presuda koja je donesena pod brojem Pob- 50/2018.111 od 8. ožujka 2022. koja je u točki I.4. potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj 79 Gž Ob- 445/2022-36 od 5. srpnja 2023. u potpunosti nepodobna za ovrhu

- da tužitelj svoju tražbinu ne može temeljem navedene prvostupanjske presude provesti na Financijskoj agenciji

- da tužitelj navodi da je tuženica rasprodala cijelu imovinu pa je nedvojbeno da proizlazi vjerojatnost da bi bez određivanja predložene mjere protivnica osiguranja (tuženica) spriječila ili znatno otežala naplatu predlagateljeve (tužiteljeve) tražbine ukoliko bi predlagatelj uspio u parničnom postupku sa tužbenim zahtjevom

- da su ispunjene obje pretpostavke za određivanje privremene mjere

- da se prihvaćanjem predložene mjere na način određen u izreci pobijanog rješenja neće konačno riješiti spor među strankama, tako da vođenje parnice neće izgubiti svoj smisao nego će se određenom privremenom mjerom samo privremeno (do okončanja parničnog postupka) regulirali određena pravna situacija među strankama

- da je o prijedlogu za određivanje privremene mjere sud odlučio bez očitovanja protivnika osiguranja ili održavanja ročišta, jer je sadržaj prijedloga, u ukupnosti sa priloženom dokumentacijom, sudu dao dovoljno elemenata za donošenje odluke.

6. Prvostupanjski sud navodi da su pretpostavke za određivanje privremene mjere, radi osiguranja novčane tražbine propisane čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ) koji određuje da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Stavak 2. određuje da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz st. 1. ovog članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Člankom 345. OZ-a st. 1. toč. 5. određeno je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito nalog banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikovog računa isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera. Učinak zabrane iz stavka 1. točaka 4. i 5. naprijed citiranog članka je u tome što predlagatelj osiguranja može od dužnika protivnika osiguranja, odnosno od banke i druge banke tražiti u parnici naknadu štete koju su mu nanijeli postupivši protivno zabrani a predlagatelju osiguranja pripadaju i druga prava protiv tih osoba po općim pravilima obveznog prava o zabranjenim, odnosno protupravnim radnjama čl. 345. St. 6. OZ-a.

7. Prvostupanjski sud dalje navodi da bi sud odredio privremenu mjeru nužno je da budu ispunjene opća (objektivna) i posebna (subjektivna) pretpostavka. Opća pretpostavka je ispunjena ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a posebna ako učini vjerojatnim opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine.

8. Sud navodi da je vjerojatnost novčane tražbine tužitelja potkrijepljena priloženom presudom i rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj P Ob-50/2018-111 od 8. ožujka 2022. te presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-445/2022-36 od 5. srpnja 2023. Uvidom u presudu i rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj P Ob- 50/2018-111 od 8. ožujka 2022. nesporno je da se u točki I.4. presude utvrđuje da bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove čini imovina obrta [obrt]U [obrt], obrt za pranje rublja, stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, koja je precizirana financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem provedenim po sudskoj vještakinji Hrvojki Bačić i vještačenjem procjene vrijednosti strojeva i uređaja po vještaku Ivici Banovcu te čija je vrijednost na dan 1. rujna 2017. iznosila 534.028,05 kn.

9. Pravilno prvostupanjski sud navodi da odlučujući o prijedlogu za određivanje privremene mjere prema odredbi čl. 344. OZ-a privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

10. Za određivanje privremene mjere sukladno odredbi čl. 344. OZ-a potrebno je da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom postojanje subjektivne opasnosti tj. da ukaže na konkretne radnje odnosno propuštanja protivnika osiguranja kojim bi isti nastojao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine predlagatelja osiguranja u slučaju eventualnog uspjeha predlagatelja osiguranja u parničnom postupku.

11. U pravu je tuženica kada u žalbi navodi da u pobijanom rješenju nisu navedeni jasni razlozi. Tužena ukazuje da je svrha privremene mjere onemogućavanje nastupa opasnosti da će imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, dok tužitelj u tužbi ističe da je tuženica predmetnu imovinu, koje su suvlasnici, rasprodala, pa su navodi tužitelja i obrazloženje suda kontradiktorni i nelogični. Zbog navedenog izneseni stav prvostupanjskog suda, da je o prijedlogu za određivanje privremene mjere odlučio bez očitovanja protivnika osiguranja ili održavanja ročišta, jer sadržaj prijedloga, u ukupnosti sa priloženom dokumentacijom, daje dovoljno elemenata za donošenje odluke, za sada se ukazuje nedovoljno obrazložen, na što s pravom u žalbi ukazuje tužena. Ukazuje se i na proturječje glede izreke i obrazloženja pobijanog rješenja, jer je privremena mjera određena radi zabrane isplate novčanih sredstava u iznosu od 35.438,85 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. ožujka 2022.g. do pravomoćnog okončanja postupka, dok je u obrazloženju navedeno da je tužena rasprodala cijelu imovinu iz navedene presude, a tužitelju nije isplatila ništa od ½ dijela iznosa od 35.438,85 EUR-a.

12. Iz navedenih razloga je sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo žalbu tuženice uvažiti i pobijano rješenje ukinuti, a kako je to odlučeno u izreci ovog rješenja.

13. U nastavku postupka će prvostupanjski sud ukloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o prijedlogu.

U Velikoj Gorici 18. veljače 2025.

Sudac

Vitomir Boić