Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kžzd-24/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika EŠ, zbog kaznenih djela iz čl. 158. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem Kzd-4/2024-9 od 16. travnja 2024., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika EŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Slavonskom Brodu proglasio je krivim okrivljenika EŠ, zbog jednog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz čl. 160. st. 1. KZ/11, te mu je najprije utvrdio kazne zatvora za svako kazneno djelo, tako da mu je za kazneno djelo iz čl. 158. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dok mu je za kazneno djelo iz čl. 160. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu time da se jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem čl. 68. st. 1., 2., 3. i 4. KZ/11 okrivljeniku EŠ je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a koja može trajati najdulje tri godine.
3. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik je u cijelosti oslobođen naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
4. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik EŠ, po braniteljici Vjekoslavi Herceg, odvjetnici u Slavonskom Brodu, zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se u potpunosti ukine mjera psihijatrijskog liječenja.
5. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije te da se potvrdi prvostupanjska presuda.
6. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
7. Žalba okrivljenika EŠ je neosnovana.
8. Nije u pravu okrivljenik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o sigurnosnoj mjeri.
8.1. U žalbi se navodi da okrivljenik, zbog lošeg psihičkog stanja, nije vozač, niti da to može biti, a niti da je u mogućnosti sam putovati na psihijatrijsko liječenje od mjesta prebivališta do psihijatrijske bolnice. Također se navodi da niti okrivljenikov skrbnik nije u mogućnosti okrivljenika voziti niti pratiti na psihijatrijsko liječenje te da okrivljenik nema nikakvih prihoda iz kojih bi financirao prijevoz i pratnju na psihijatrijsko liječenje po trećoj osobi, a uz to se ističe da je okrivljenik osoba koja nema zdravstveno osiguranje te da nije u mogućnosti podmiriti troškove liječenja u psihijatrijskoj ustanovi, zbog čega da izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja treba u potpunosti ukinuti.
8.2. Suprotno okrivljenikovim žalbenim navodima, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja pravilno okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11, koja će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju i koja može trajati najdulje tri godine, odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, budući je, na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, ispravno ocijenio kako je ta sigurnosna mjera korisna za otklanjanje opasnosti za počinjenje težeg kaznenog djela.
8.3. Naime, iz pisanog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika EŠ izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Dušana Mamule od 17. veljače 2023. je razvidno da je okrivljenik EŠ osoba koja od rođenja zaostaje u psihičkom razvoju, da njegovo sadašnje stanje odgovara stupnju umjerene mentalne retardacije te da je, obzirom na značajne nedostatke u psihičkom funkcioniranju, odgojnoj i obrazovnoj deprivaciji, kao i životu na margini društva, njegova ubrojivost u trenutku počinjenja kaznenih djela bila bitno smanjena zbog čega je vještak predložio da mu je potrebno izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja. Na provedeno psihijatrijsko vještačenje, koje je napravljeno stručno i nakon pregleda okrivljenika i medicinske dokumentacije, stranke nisu imale nikakvih primjedbi, pa ga je i prvostupanjski sud ispravno prihvatio.
8.4. Za istaći je kako je neosnovana okrivljenikova tvrdnja da mu treba ukinuti izrečenu sigurnosnu mjeru iz razloga što će mu navodno biti otežano odlaziti na psihijatrijsko liječenje zbog toga što nema nikakvih prihoda i što ga nema tko voziti, jer iz podataka u sudskom spisu proizlazi da okrivljenik ima skrbnika koji se dužan o njemu skrbiti, a i istaknuti žalbeni navodi nisu takve prirode da bi to bio razlog za ukidanjem sigurnosne mjere koja je okrivljeniku izrečena zbog njegovog psihičkog stanja i po preporuci vještaka psihijatra.
8.5. Stoga je pravilno sud prvog stupnja okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11 jer je u postupku utvrđeno da je on predmetna kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti i postoji opasnost da bi on zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova bitno smanjena ubrojivost mogao i u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.
9. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.
9.1. Ipak, ovdje treba istaći kako je sud prvog stupnja, prilikom primjene odredbi o stjecaju kaznenih djela, postupio suprotno odredbi čl. 51. st. 2. KZ/11 jer je okrivljeniku za kazneno djelo iz čl. 158. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 160. st. 1. KZ/11 mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, nakon čega ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Dakle, jedinstvena kazna (jedna godina zatvora) odgovara utvrđenoj kazni za kazneno djelo iz čl. 158. st. 2. KZ/11, a što ne može jer prema odredbi čl. 51. st. 2. KZ/11 jedinstvena kazna se sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni.
10. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika EŠ valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.
Split, 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća za mladež
Maria Majić
