Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-65/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optužene AH, zbog protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenih djela iz članka 139. st. 3. u vezi st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 14/22., 114/23 i 36/24 dalje: KZ/11) uz primjenu čl. 24. KZ/11, odlučujući o žalbi optužene AH protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K–440/2024-37 od 6. prosinca 2024., u javnoj sjednici vijeća od 18. veljače 2025., održanoj u prisutnosti zamjenika branitelja optuženice, Gorana Gložinića, odvjetnika,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene AH kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u daljnjem tekstu: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je naznačiti brojeve "Narodnih novina" u kojima je ovaj Zakon objavljen, zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) utvrđeno je da je optužena AH u neubrojivom stanju počinila dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 24. KZ/11 i protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11, u vezi s čl. 24. KZ/11 i optuženici je određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u ustanovi u trajanju od šest mjeseci.

2. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik ĐH je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

2.1. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 5. ZKP/08 i nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena AH po braniteljici Maji Tutnjević, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o određivanju prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i optuženu oslobodi od optužbe ili ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženice.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

6. Žaliteljica je putem svoje braniteljice zatražila da ju se izvijesti o drugostupanjskoj sjednici, tako da je održana javna drugostupanjska sjednica na koju je pristupio zamjenik braniteljice optuženice, Goran Gložinić, odvjetnik, dok na sjednicu nije pristupio uredno izviješteni zamjenik županijske državne odvjetnice. S obzirom da je za optuženicu psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je raspravno nesposobna, sukladno čl. 552. st. 2. ZKP/08, ista nije izviještena o sjednici, već je sjednica održana u njenoj odsutnosti.

6.1. Žaliteljica je u žalbi predložila pozivanje psihijatrijskog vještaka na sjednicu radi dopune nalaza i mišljenja u pogledu njenog psihičkog stanja. Sud drugog stupnja nema ovlast utvrđivati činjenice na sjednici, već ocjenjivati utvrđene činjenice u prvostupanjskom postupku utvrđene u vrijeme zaključenja rasprave, pa stoga psihijatrijski vještak nije pozvan na sjednicu.

7. Žalba optuženice nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Naime, pobijana je presuda ispitana po službenoj dužnosti iako se optužena žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali te povrede, osim nominalno, dalje u žalbi ne obrazlaže.

9. Žaliteljica se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći kako na temelju izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi ona bila počinitelj protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenih djela prijetnje (dva puta) i oštećenja tuđe stvari. Tako se žaliteljica osvrće na inkriminirani događaj od 1. lipnja 2024. za koji je se tereti da je počinila kazneno djelo prijetnje prema svom intimnom partneru ĐH. Navodi da se činjenični opis tog djela zasniva isključivo na iskazu oštećenog ĐH te da isti nije potkrijepljen niti jednim drugim dokazom. Nadalje, navodi da iz iskaza svjedoka GH koji je te noći čuo galamu i buku proizlazi da je čuo ĐH kako viče „gledajte što se dešava, što mi radi, zovite policiju“, a da nije čuo optuženu da bi uputila bilo kakve prijeteće riječi prema oštećenom ĐH. Još navodi da ĐH optuženicu nikada nije prijavljivao policiji pa da i iz toga proizlazi nevjerodostojnost njegovog iskaza.

9.1. Prvostupanjski je sud ispravno zaključio da je optuženica počinila kazneno djelo prijetnje. Naime, nesporno je da je kod inkriminiranog događaja došlo do svađe, to potvrđuje i svjedok GH koji je čuo žrtvu kako traži pomoć, odnosno da traži pozivanje policije. Djelatnici MUP-a su po izlasku na teren u zapisniku o očevidu u dvorištu oštećenog pronašli PVC kanistar zapremnine 20l, s tragovima mehaničkog probijanja na tri mjesta, što se poklapa sa iskazom žrtve. Sud je pravilno ocijenio iskaz žrtve u kojem je naveo da mu je optužena uslijed svađe i zamahivanja nožem uputila prijeteće riječi „sasjeći ću te i masakrirati“, te da je oštećeni kako bi se obranio od ubadanja nožem koristio kanistar te uslijed čega je došlo do probijanja istog na tri mjesta. U kontekstu svega toga prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je ovakvo postupanje optužene izazvalo osjećaj straha kod oštećenog, štoviše, jer su optužena i oštećeni bili intimni partneri. Stoga je žalba u ovom pogledu neosnovana.

9.2. U odnosu na inkriminirani događaj od 3. lipnja 2024. godine koji se zbio oko 14,25 sati kojim se optuženicu tereti da je počinila kazneno djelo prijetnje prema žrtvi, tako što je kada se on automobilom vratio u svoje dvorište, izašla iz svog automobila i krenula u njegovom pravcu držeći u ruci metalne škare, zbog čega je žrtva, u strahu, pobjegla. Žaliteljica i ovdje tvrdi da se pobijana presuda prvostupanjskog suda temelji isključivo na iskazu žrtve za koji drži da nije životan niti logičan. Navodi i da je nevjerojatno da bi žrtva nakon što je proživio sve što je u iskazu naveo u odnosu na ovaj inkriminirani događaj otišao spavati na šumski put, a zatim se ponovno vratio kući, a znao je da optuženica ima ključ od ulaznih vrata kuće. Nadalje, navodi da ako je optužena počinila kazneno djelo da je životno i logično da bi žrtva istu prijavio policiji i tražio određivanje mjere opreza.

9.3. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je optuženica počinila i ovo kazneno djelo prijetnje prema žrtvi. S obzirom na okolnosti, slijed događaja te cjelokupni kontekst vremenskog perioda u kojem se inkriminirani događaj zbio sud je pravilno cijenio iskaz oštećenog te ga smatrao vjerodostojnim. To što se utvrđenje činjenica iz kojih proizlaze obilježja kaznenog djela zasniva na iskazu žrtve samo po sebi nema učinak kakav se tom dokazu pridaje žalbom. Ispravno je iskaz žrtve cijenjen kao vjerodostojan jer jednostavno ne postoji drugi dokaz koji bi govorio u suprotnom pravcu. Iskaz majke optuženice u smislu burnog odnosa optuženice i žrtve potvrđuje ovaj iskaz žrtve. Da li je neko ponašanje neživotno ili nelogično, a u kontekstu sadržaja odnosa optuženika i žrtve, jednostavno ne predstavlja valjani argument kojim bi se dovela u pitanje ocjena o vjerodostojnosti iskaza žrtve. Stoga je žalba i u ovom pogledu neosnovana.

9.4. Žaliteljica se žali i u odnosu na inkriminirani događaj od 3. lipnja 2024. godine koji se zbio oko 23,30 sati kojim se tereti za počinjenje kaznenog djela oštećenja tuđe stvari. Optuženici se stavlja na teret da je s vozilom marke Peugeot 206, reg. oznaka [registarska oznaka], došla u dvorište obiteljske kuće u [adresa] vlasništvo ĐH, otvorenim plamenom zapalila drveni štagalj dimenzija 15,00 x 7,00 metara unutar koje se nalazilo sijeno, slama te ručno rađena prikolica tzv. „gumenjak“ sve vlasništvo oštećenog ĐH, vrijednosti oko 10.000,00 eura te kombajn za vađenje krumpira „Grimme Yunior“, vl. OPG Kasal Vene, vrijednosti oko 4.000,00 eura, a što je u potpunosti izgorjelo. Žaliteljica tvrdi da za taj događaj ne postoji niti jedan neposredni dokaz da bi ona počinila to djelo. Suprotno navodima suda iz izvješća o požaru ne proizlazi da je uzrok požara ljudska radnja, već da se ljudska radnja ne može isključiti, a da o tome inspektor zaštite od požara MH zaključuje isključivo na temelju informacija dobivenih obavijesnim razgovorom s oštećenim. Tvrdi da drugih tragova koji bi upućivali na sam uzrok požara nema, a da činjenica da su kod okrivljene prilikom obavljene pretrage pronađeni određeni predmeti koji su mogli poslužiti za počinjenje kaznenog djela, kao i okolnost da je optuženica tu noć po djelatnicima policije zatečena i uhićena u blizini oštećenikove kuće, nisu dovoljni i ne mogu predstavljati zatvoreni skup indicija da je ona počinila ovo kazneno djelo.

9.5. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je dokazano da je optuženica počinila protupravno djelo oštećenja tuđe stvari. Iako iz izvješća o uzroku požara doista proizlazi da se ljudska radnja ne može isključiti kao uzrok požara, alki se s druge strane kao uzroci isključuju tehnički kvar i prirodna pojava. No, takva konstatacija ostavlja sudu mogućnost da zaključi da se radilo o ljudskoj radnji kao uzroku požara, što prvostupanjski sud pravilno i zaključuje. Činjenica da je optuženica iste noći, neposredno nakon što je došlo do požara štaglja zatečena u vlastitom automobilu u neposrednoj blizini samog inkriminiranog događaja te da su prilikom pretrage vozila djelatnici policije pronašli 6 plinskih upaljača i PVC kanistar za pogonsko gorivo, crne boje, zapremnine 10l nedvojbeno upućuje da je optuženica počinila radnju protupravnog djela oštećenja tuđe stvari prilikom čega je zapalila drveni štagalj koji je u potpunosti izgorio. Tome valja dodati i kako je žrtva iskazala da mu je optuženica u više navrata uputila prijetnju da će mu zapaliti kuću i da mu je zapalila odjeću. Sve utvrđene okolnosti, uz nespornu činjenicu podmetanja požara i izgorjelog štaglja sa svim stvarima koje su se unutra nalazile, ukazuje na optuženicu kao počinitelja ovog protupravnog djela. Stoga je žalba po osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

10. Žaliteljica u žalbi osporava nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. med. spec. psihijatrije Domagoja Vidovića navodeći da je vještak sa optuženom na raspravi dana 22. studenog 2024. godine obavio kratak razgovor i nakon kojeg je iskazao da smatra da i dalje postoji potreba za određivanje prisilnog liječenja optuženice u psihijatrijskoj ustanovi. Vještak je naveo da nema niti jednog elementa koji bi ukazivao da je kod optuženice došlo do promjene nekog od rizičnih čimbenika (stav osobe prema počinjenim djelima, uspješnost liječenja, socijalna podrška, kritičnost optuženice spram potrebe liječenja) te da je iz tih razloga preporuka vještaka i nadalje da optuženica bude smještena u psihijatrijskoj ustanovi. Žaliteljica smatra kako je takav iskaz vještaka paušalan jer vještak prije davanja iskaza nije pribavio niti zatražio uvid u medicinsku dokumentaciju optuženice te da je naveo da mu nije potrebna njezina medicinska dokumentacija. Nasuprot takvoj tvrdnji stoji jasno utvrđenje prvostupanjskog suda utemeljeno na psihijatrijskom nalazu i mišljenju da je optuženica u vrijeme počinjenja djela bila neubrojiva zbog duševne bolesti, paranoidne shizofrenije, te postoji velika opasnost ponavljanja kaznenog djela. Vještak je dao odgovor na sve primjedbe obrane na raspravi navodeći kako ne postoji potreba za pribavljanjem nove medicinske dokumentacije za optuženicu jer ista neće promijeniti zaključak o postojanju opasnosti optuženice. O ovome je vještak iskazivao na temelju psihijatrijskog intervjua s optuženicom prije rasprave i na temelju stručnog iskustva. To što prvostupanjski sud nije raspravu održao u odsutnosti optuženice po čl. 552. st. 2. ZKP/08 ne daje drugačiji sadržaj mišljenju vještaka o raspravnoj nesposobnosti optuženice, niti to daje drugačiji sadržaj mišljenju vještaka o opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela optuženice. Time su ostvarene pretpostavke iz čl. 554. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine br. 76/14) za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od šest mjeseci. Tvrdnje o suprotnome iz žalbe ne dovode u pitanje ocjenu o vjerodostojnosti i stručnosti nalaza i mišljenja vještaka psihijatra. Zbog toga nije osnovana žalba optuženice niti u pogledu odluke o prisilnom smještaju.

11. Slijedom izloženog odbijena je žalba optužene AH kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke