Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-307/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Zinke Bulka, predsjednice vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu protiv 1. tuženika ME, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužene GER, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te 3. tuženika HE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 4. tužene PE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 5. tužene VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženika ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Budislav Angjelinović, odvjetniku u Splitu, te 7. tuženika IE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 8.tuženika EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 9.tuženika MER OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 10. tuženika KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] te 11. tužene HER, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Bogdan Srdelić, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravke uknjižbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 452/16-99 od 15. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-452/16-99 od 15. siječnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je vlasnica za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], oranica, površine 987 m², z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te sa zahtjevom da se naloži brisanje prava vlasništva s imena upisanih suvlasnika: JE, pok. G za 4/24 dijela, dra. DE za 4/24 dijela, NE, pok. G za 4/24 dijela, dr. AE, pok. M za 5/24 dijela, BE, pok. M za 5/24 dijela i RE, pok. M za 2/24 djela, odnosno s imena tuženika kao njihovih isključivih pravnih slijednika uz istodobni upis uknjižbe prava vlasništva na ime tužiteljice za cijelo (stavak I. izreke) te je tužiteljica dužna isplatiti 3., 4., 5. i 6. tuženicima na ime parničnog troška iznos od 1.365 EUR-a (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je izvanrednom dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], oranica, površine 987 m², upisane zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5. Prema činjeničnim navodima tužbe tužiteljica GE stekla je temeljem Ugovora o darovanju sklopljenim 2. ožujka 2015. s njezinom majkom OE predmetnu nekretninu, a koju je OE stekla nasljeđivanjem od svojeg supruga FE, a ovaj je istu stekao diobom izvršenom između njega i njegove braće i sestara, time da je istu nekretninu prije njega posjedovala njegova obitelj unazad 200 godina.

6. Ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužiteljica jer presuda ne sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za presuđenje, a oni koje sadrži nisu jasni zbog čega se ista ne može ispitati.

7. Naime, sud prvoga stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da tužiteljica na kojoj je bio teret dokazivanja tijekom postupka nije dokazala da bi dosjelošću stekla predmetnu nekretninu jer nije dokazala kako je došlo do početka posjedovanja sporne nekretnine, odnosno, da nije dokazala temeljem čega su predmetnu nekretninu počeli posjedovati pravni prednici tužiteljice jer tijekom postupka uopće nije naveden bilo kakav pravni posao zaključen s pravnim prednicima tuženika kao upisanim suvlasnicima, pa makar i nevaljan, koji bi bio temelj posjedovanja pravnih prednika tužiteljice.

8. U obrazloženju takvog svojeg pravnog stajališta sud prvoga stupnja polazi od toga da je pravna prednica tužiteljice OE odbijena s prijedlogom za otvaranje pojedinačnog zemljišno-knjižnog ispravnog postupka koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Z-2677/08 jer je bio podnesen protiv upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika od kojih niti jedan nije bio živ u trenutku podnošenja prijedloga, da je postupak koji je vodila pravna prednica tužiteljice OE protiv upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini pred Općinskim sudom u Solinu pod poslovnim brojem P-578/05 dovršen donošenjem rješenja o povlačenju tužbe, u kojem je tužiteljica navela posve drugu osnovu stjecanja jer da su prednici tuženika bili feudalni gospodari a prednici supruga OE težaci-obrađivači zemlje te da su temeljem agrarne reforme postali vlasnici iste, da je pravnoj prednici tužiteljice OE odbačena tužba u predmetu pokrenutim pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-326/10 radi utvrđenja prava vlasništva jer je istu podnijela protiv suvlasnika koji u trenutku podnošenja tužbe nisu bili živi.

9. Nadalje, sud prvoga stupnja utvrđuje da iz iskaza svjedoka koje je na okolnost činjeničnih navoda tužbe predložila tužiteljica i to: ĐE (starog 71 godinu), ĆE (starog 75 godina), ČE (starog 76 godina) LE (stare 66 godina) te CE (starog 63 godine) proizlazi da su tužiteljica i njezini pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine (sijali žito, obrađivali i sadili vinograd) te da na predmetnu nekretninu nisu dolazili niti tuženi niti njihovi pravni prednici ali zaključuje da time nije dokazano da bi dugotrajan i kontinuirani posjed tužiteljice i njezinih prednika imao potrebne kvalitete potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa da time nisu ispunjene pretpostavke iz paragrafa 1460. i 14 61. te 1463. i 1464. Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

10. Prema pravilu paragrafa 1468. OGZ, koje je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice saveznog suda, broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe bio je dvadeset godina. Prema čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1980 i 36/1990 i NN 53/91 i 91/96, dalje u tekstu: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika, rok dosjedanja je deset godina, a za izvanrednu dosjelost dvadeset godina.

11. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, i prema odredbama čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP), jednako kao i prema odredbama prije važećih naprijed navedenih zakonskih propisa (ZOVO i OGZ), jesu samostalan posjed nekretnine koja se stječe, potrebna kvaliteta (mora biti barem pošten) tog posjeda, te zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda - ovisno o tome da li je posjed samo pošten (20 godina), ili se radi o kvalificiranom posjedu (10 godina).

12.K ako u konkretnom slučaju tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću savjesnost posjeda se pretpostavlja, što konkretno znači da bi nesavjesnost (nepoštenje) posjeda trebali dokazati tuženi.

13. Stoga nije jasno zbog čega sud prvoga stupnja u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji smatra da bi tužiteljica morala dokazati zakonitost posjeda nje i njezinih prednika, odnosno postojanje pravnog posla temeljem kojeg su isti stupili u posjed predmetne nekretnine čime je počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

14. Također, nije jasno zbog čega sud prvoga stupnja smatra da su od utjecaja na savjesnost (poštenje posjeda) ranije navedeni postupci koje je tužiteljica pokretala protiv upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika kada niti jedan od tih postupaka nije dovršen donošenjem meritorne odluke, već su dovršeni donošenjem rješenja procesno-pravne naravi (povlačenjem tužbe, odbačajem) čime je počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

15. Nadalje, nejasno je zbog čega sud prvoga stupnja, iako prihvaća iskaze svjedoka saslušanih u postupku, koji su iskazivali da su tužiteljica i njezini pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine (sijali žito, obrađivali i sadili vinograd) te da na predmetnu nekretninu nisu dolazili niti tuženi niti njihovi pravni prednici smatra da time nije dokazano poštenje posjeda tužiteljice i njezinih pravnih prednika samo zato jer nisu imali saznanja o načinu stjecanja prvog prednika tužiteljice obzirom da time što svjedocima nije poznato na koji su način prednici tužiteljice stekli posjed nekretnine ne mora nužno značiti da su prednici tužiteljice znali da posjeduju tuđu stvar pa da bi time bili nepošteni posjednici.

16. Osim toga, nejasno je zbog čega sud prvoga stupnja smatra da priznanje tužbenog zahtjeva od strane 7., 8., 9., 10. i 11. tuženika kao suvlasnika predstavlja takvo raspolaganje stranaka koje je u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnoga morala kada stranke tijekom postupka mogu slobodno disponirati svojim pravima pa i priznati tužbeni zahtjev u odnosu na svoj suvlasnički dio, čime je također počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

17. Također, nije jasno zbog čega sud odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice u odnosu na 4. i 5. tuženika ne cijeni od kakvog je značaja za rješenje spora u odnosu na njih to što je rješenjem od 11. srpnja 2018. pravomoćno odbačen njihov odgovor na tužbu (list 61-62 spisa) čime je počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

18. Iz navedenih razloga, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti sukladno odredbi čl. 369. st.1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će ukloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način na koji mu je ukazano ovom odlukom te razmotriti i ostale žalbene navode, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti valjanu i zakonitu odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu.

20. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka pa će novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 164. st. 4. ZPP).

U Velikoj Gorici 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka