Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-5498/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja IT, državljanin Islamske Republike Pakistan, rođen **.**.1988., kojega zastupa opunomoćenik Dinko Kulaš, odvjetnik u Dugom Selu, Bjelovarska 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi određivanja ograničenja slobode kretanja (produljenje), izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 18. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/16245, URBROJ: 511-01-213-24-13 od 20. prosinca 2024. godine.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku Dinku Kulašu, odvjetniku u Dugom Selu, Bjelovarska 5, pružatelju pravne pomoći, iznos od 625,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 27. prosinca 2024. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja, međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/16245, URBROJ: 511-01-213-24-13 od 20. prosinca 2024. godine, kojim se točkom 1. izreke BT, tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1988., u mjestu Gujira, država Islamska Republika Pakistan, državljaninu Islamske Republike Pakistan, izriče se mjera ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, dok se točkom 2. izreke produljenje ograničenja kretanja iz točke 1. ovog rješenja određuje se za razdoblje do 3 (tri) mjeseca od dana 18. prosinca 2024. godine.
2. Tužitelj podnosi ovu tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazloženje rješenja se sastoji isključivo od trostrukog ponavljanja činjenice da je tražitelj bio osuđen zbog kaznenog djela silovanja, a što nema apsolutno nikakve veze sa razlogom zbog kojega je rješenje navodno doneseno: isključivo zbog osiguranja prisutnosti tražitelja u postupku. Za taj osnov na kojem je pobijano rješenje isključivo temeljeno nije naveden ni jedan razlog, niti je spomenuta ikakva činjenica. U odnosu na stalno ponavljanje činjenice da je tražitelj bio oglašen krivim za kazneno djelo silovanja tužitelj ističe prije svega činjenicu da to ni na koji način ne može biti razlog za donošenje rješenja koje je temeljeno na osnovu osiguranja prisustva u postupku. Nadalje, tražitelj je svoju kaznu odslužio i nitko temeljem prethodne osuđivanosti ne smije ograničavati njegova temeljna ljudska prava. U odnosu na tvrdnju kako je „...mjera produljenja ograničenja slobode kretanja izrečena u trajanju do 3 mjeseca kako bi se osigurala prisutnost tražitelja međunarodne zaštite tijekom trajanja postupka međunarodne zaštite, odnosno kako bi se osiguralo provođenje postupka međunarodne zaštite na kojem je tražitelj međunarodne zaštite dužan osobno prisustvovati i na njemu sudjelovati...”, tužitelj ističe da navedeno uopće nije točno, da nije utemeljeno na zakonu, te da je protivno smislu instituta međunarodne zaštite i temeljnim pravima tražitelja kao osobe. Ne postoji zakonska odredba koja bi nalagala tražitelju da osobno sudjeluje u postupku. Da bi postupak započeo tražitelj mora po prirodi stvari izraziti namjeru, te potom postaviti zahtjev tijekom razgovora temeljem kojega se zahtjev formulira kao procesnog oruđa za ekspliciranje takvoga zahtjeva. Nastavno na gore navedeno i tvrdnju da je mjera izrečena zbog osiguranja prisustva u postupku tužitelj ističe i da tuženik nije naveo nikakav razlog zbog kojega sumnja da tražitelj neće u postupku sudjelovati. Tužitelj dalje navodi da je tijekom prvotnog postupka traženja međunarodne zaštite radio u Hrvatskoj, naučio hrvatski jezik i odlučio ostati u Hrvatskoj, ako tu uspije dobiti azil. Stoga je sasvim nejasno zbog čega tuženik smatra da tužitelj neće učiniti sve što je potrebno kako bi međunarodnu zaštitu dobio, a u što svakako spada i pristup sudu i njegovo saslušanje u postupku povodom tužbe protiv rješenja kojim je odbačen njegov naknadni zahtjev za međunarodnom zaštitom. Ponavlja, jedini razlog koji se navodi je osiguranje prisustva u postupku, pobijano rješenje se ne temelji ni na jednom drugom zakonom predviđenom razlogu, a za taj razlog u obrazloženju ne postoji ni jedna činjenica koja bi ga potkrijepila. Nadalje, uopće nije navedeno na čemu se temelji individualna procjena da se svrha mjere ne može postići blažom mjerom, nego se samo navodi da je „...uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca...ocijenjeno je da mjera ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar prikladna i svrhovita...”. Stoga nije jasno što je donositelj uopće uzeo u obzir predmetnom procjenom.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja, međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/16245, URBROJ: 511- 01-213-24-13 od 20. prosinca 2024. godine i naloži da se tužitelja bez odlaganja pusti na slobodu, te da se sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te osnovom primjene odredbi Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine", broj: 140/15.) odobri besplatna pravna pomoć tužitelja i prihvati zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadom troška postupka sukladno priloženom troškovniku, te se nalaže tuženiku isti namiriti.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, uvidom u službenu dokumentaciju Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu utvrđeno je da je imenovani dana 25. rujna 2024. godine u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82 izrazio namjeru za naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Tužitelju je Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu rješenjem, KLASA: UP/l-216-03/24- 06/16245, URBROJ: 511-01-213-22-2 od 25. rujna 2024. godine ograničila slobodu kretanja na tri mjeseca smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Slavka Kolara 82, sukladno članku 54. stavku 2. točka 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17. i 33/23.), ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. Tužitelj je naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio dana 1. listopada 2024. godine, koji mu je odbijen rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/l-216-03/24-06/14948, URBROJ: 511- 01-212-24-10 od 2. listopada 2024. godine. Temeljem rješenja Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, KLASA: UP/l-216-04/24-01/3074, URBROJ: 511-10-13-24-2 od 31. srpnja 2024. godine određena je tužitelju mjera protjerivanja iz Republike Hrvatske, te je isti dan rješenjem KLASA: UP/l-216-01/24- 03/594, URBROJ: 511-10-13-24-1 određen smještaj u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82. Tijekom smještaja i boravka imenovanog stranog državljanina u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, poduzete su aktivnosti radi njegovog prisilnog udaljenja i povratka, koje su izvršavane s dužnom pažnjom, tako da je dana 20. rujna 2024. godine od strane diplomatske misije Islamske Republike Pakistan u Sarajevu, Bosna i Hercegovina zatraženo izdavanje putnog lista, kako bi se imenovani prisilno udaljilo u zemlju podrijetla. Nadalje, ograničenje kretanja produžuje se u trajanju do tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Mjera produljena ograničenja slobode kretanja izrečena je u trajanju do 3 (tri) mjeseca, kako bi se osigurala prisutnost tražitelja međunarodne zaštite tijekom trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, odnosno kako bi se osiguralo provođenje postupka međunarodne zaštite na kojem je tražitelj međunarodne zaštite dužan osobno prisustvovati i na njemu sudjelovati. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom utvrđeno je da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha produženja ograničavanja slobode kretanja BT. Tuženik ističe da opunomoćenik tužitelja navodi da je u tužbi pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje na način da nije provedena individualna procjena okolnosti, te u tužbi ustraje da nikakva mjera produženja ograničenja iz članka 54. stavka 9. Zakona nije zakonita niti je potrebna, a i kada bi se suprotno tome moglo smatrati da je ikakva mjera potrebna ne postoje individualni razlozi koje bi opravdali određivanje najteže mjere ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Nadalje, opunomoćenik tužitelja u tužbi navodi da opasnost po javni poredak kod tužitelja nije primjenjiva obzirom da tužitelj u Republici Hrvatskoj boravi duže vrijeme, te tijekom boravka nije počinio nikakva prekršajna i kaznena djela, te predlaže saslušanje tužitelja. Ovom prilikom potrebno je naglasiti da je tijekom boravka u Republici Hrvatskoj tužitelj zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio dana 14. veljače 2019. godine u prostorijama Prihvatnog centra za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82. Zahtjev za međunarodnu zaštitu mu je odbijen dana 5. veljače 2020. godine. Presudom Upravnog suda od 15. listopada 2020. godine tužbeni zahtjev mu je odbijen kao neosnovan. Tijekom boravka u Prihvatilištu imenovani strani državljanin je počinio u Republici Hrvatskoj kazneno djelo protiv spolne slobode “Silovanje“ opisano u članku 153. stavku 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, da bi dana 25. rujna 2024. godine podnio naknadni zahtjev u Republici Hrvatskoj. Tijekom postupaka međunarodne zaštite tužitelju je omogućeno da u skladu s pravnom stečevinom EU, koja je dio pravnog poretka Republike Hrvatske, da iznese sve činjenice i okolnosti koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, kao i da priloži sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev za međunarodnu zaštitu. Dana 7. listopada 2024. godine tužitelju je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/l-216-03/24-06/16245, URBROJ: 511-01-212-24-5 odbijen naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Iz obrazloženja tužbe proizlazi da je tužitelj zapravo nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem. lako tuženik ima razumijevanja za tužiteljevo nezadovoljstvo, ističe da subjektivno nezadovoljstvo osporavanim rješenjem ne znači da je osporavano rješenje i objektivno nezakonito.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 98. točke 4. istog Zakona.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći (stranica 5- 8 spisa), te rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja, međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/16245, URBROJ: 511-01-213-24-13 od 20. prosinca 2024. godine (stranica 9-11 spisa).
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja 20. prosinca 2024. godine, kojim se točkom 1. izreke BT, tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1988., u mjestu Gujira, država Islamska Republika Pakistan, državljaninu Islamske Republike Pakistan, izriče se mjera ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, dok se točkom 2. izreke produljenje ograničenja kretanja iz točile 1. ovog rješenja određuje se za razdoblje do 3 (tri) mjeseca od dana 18. prosinca 2024. godine. Naime, BT je dana 25. rujna 2024. godine u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Imenovani je naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio dana 1. listopada 2024 godine, te je tom prilikom, u nazočnosti prevoditelja za urdu jezik, upoznat s pravima i obvezama tražitelja međunarodne zaštite i tada su mu uručene Informacije za tražitelje međunarodne zaštite o njihovim pravima, obvezama i postupku odobrenja međunarodne zaštite. Imenovanom je Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite rješenjem, KLASA: UP/l-216-03/24-06/16245, URBROJ: 511-01-213-22-2 od 25. rujna 2024. godine ograničila slobodu kretanja na tri mjeseca smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Slavka Kolara 82, sukladno članku 54. stavku 2. točki 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17. i 33/23.), ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. Nadalje, utvrđeno je da je dana 31. srpnja 2024. godine imenovani stranac preuzet iz Zatvora u Glini nakon izdržavanja kazne zatvora gdje se nalazio zbog odsluženja kazne zbog kaznenog djela protiv spolne slobode “Silovanje“ opisano u članku 153. stavku 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona, a kažnjivog po članku 153. stavku 2. Kaznenog zakona. Zbog navedenog kaznenog djela imenovani strani državljanin je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, Poslovni broj: 11 K-14/2020 od 19. lipnja 2021. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine preinačenu presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: I Kž-230/2021-9 dana 20. siječnja 2020. godine u trajanju izdržavanja kazne zatvora od četiri (4) godine. Temeljem rješenja Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, KLASA: UP/l-216-04/24- 01/3074, URBROJ: 511-10-13-24-2 od 31. srpnja 2024. godine određena mu je mjera protjerivanja iz Republike Hrvatske, te je isti dan rješenjem, KLASA: UP/l-216- 01/24-03/594, URBROJ: 511-10-13-24-1 određen smještaj u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82. Tijekom smještaja i boravka imenovanog stranog državljanina u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Slavka Kolara 82, poduzete su aktivnosti radi njegovog prisilnog udaljenja i povratka, koje su izvršavane s dužnom pažnjom, tako da je dana 20. rujna 2024. godine od strane diplomatske misije Islamske Republike Pakistan u Sarajevu, Bosna i Hercegovina zatraženo izdavanje putnog lista, kako bi se imenovani prisilno udaljio u zemlju podrijetla. Dana 25. rujna 2024. godine podnio naknadni zahtjev, te će se samom imenovanom strancu omogućiti da iznese sve činjenice i okolnosti koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, kao i da priloži sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev. Dana 7. listopada 2024. godine imenovanom stranom državljaninu rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/l-216-03/24-06/16245, URBROJ: 511- 01-212-24-5 odbačen naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kao nedopušten. Uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca, u ovom slučaju tražitelja međunarodne zaštite, ocijenjeno je da, iako je u odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđeno da se blaža mjera ograničenja može izreći na način da se izreče mjera zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja, osobnim pristupanjem u određeno vrijeme u Prihvatilište, odnosno davanje u polog putnih isprava i karata ocijenjeno je da mjera ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar prikladna i svrhovita. Nadalje, mjera produljenja ograničenja slobode kretanja izrečena je u trajanju do 3 (tri) mjeseca kako bi se osigurala prisutnost tražitelja međunarodne zaštite tijekom trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, odnosno kako bi se osiguralo provođenje postupka međunarodne zaštite na kojem je tražitelj međunarodne zaštite dužan osobno prisustvovati i na njemu sudjelovati. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom utvrđeno je da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha produženja ograničavanja slobode kretanja BT. Stoga je, sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, utvrđeno da je BT potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82.
8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu članka 54. stavka 9. ZMPZ, koji propisuje da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, a najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca. U konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za primjenu mjere smještaja u prihvatni centar za strance shodno stavku 6. citiranog članka, jer tuženik opravdano smatra da se drugim mjerama iz stavka 5. citiranog članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Nadalje, prema članku 54. stavku 2. točki 7. ZMPZ tražitelju međunarodne zaštite može se ograničiti sloboda kretanja, ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju, donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. Pri tome je potrebito uputiti na rješenje Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, KLASA: UP/I-216-04/24-01/3074, URBROJ: 511-10-13-24-2 od 31. srpnja 2024. godine, kojim je tužitelju određena mjera protjerivanja iz Republike Hrvatske, te na rješenje tuženika, KLASA: UP/I-216-03/24-06/16245, URBROJ: 511-01-212-24-5 od 7. listopada 2024. godine, kojim je odbačen kao nedopušten naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kojeg je podnio tužitelj dana 1. listopada 2024. godine. Protiv potonjeg rješenja tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 24. listopada 2024. godine, pa se vodi upravni spor pod Poslovnim brojem: Us I- 4389/2024, a u kojem tužitelj traži poništenje rješenja tuženika od 7. listopada 2024. godine, te odgodni učinak ove tužbe, jer tužba ne odgađa izvršenje pobijanog rješenja shodno članku 51. stavku 1. točki 1. ZMPZ. Pri tome navodi da u slučaju prisilnog vraćanja u zemlju podrijetla ova tužba bi postala bespredmetna, jer bi tužitelj bio prisilno udaljen s teritorija RH i vraćen u Pakistan, te izložen rizicima zbog kojih je podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom, a istovremeno bi time bilo onemogućeno i njegovo saslušanje u postupku. Nadalje, treba uputiti na članak 116. stavak 2. ZUS- a, koji propisuje da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci. Tako je Upravni sud u Zagrebu u pravomoćnoj presudi, Poslovni broj: Us I- 4051/2024-6 od 29. listopada 2024. godine naveo da se tuženik, osim na razloge iz članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona, mogao pozvati i na razloge iz članka 54. stavka 2. točaka 3. i 6. Zakona, budući da tužitelj zbog pravomoćne osude za počinjenje kaznenog djela i prekršaja predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske, u smislu članka 10. stavka 1. točke 2. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja („Narodne novine", broj: 136/21. i 145/23.), kao i da je tijekom postupka međunarodne zaštite više puta uzastopno pokušao napustiti Republiku Hrvatsku. Nadalje, prema ocjeni suda tuženik je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno utvrdio da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, s obzirom da tužitelj nema putne isprave i karte koje bi mogao položiti, niti ga se moglo ponovo smjestiti u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, gdje je prethodno počinio kazneno djelo silovanja zbog čega je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora od četiri godine. Određeni rok ograničenja slobode kretanja do tri mjeseca je prema ocjeni suda nužan za postizanje zakonom propisane svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, jer je to potrebno vrijeme za dovršetak postupka povodom naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu te organizaciju i provedbu prisilnog udaljenja u Pakistan ili Bosnu i Hercegovinu, uvažavajući i činjenicu da tužitelj nema identifikacijske isprave. Tako su tijekom smještaja i boravka tužitelja u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, poduzete aktivnosti radi njegovog prisilnog udaljenja i povratka, koje su izvršavane s dužnom pažnjom, tako da je dana 20. rujna 2024. godine od strane diplomatske misije Islamske Republike Pakistan u Sarajevu, Bosna i Hercegovina zatraženo izdavanje putnog lista, kako bi se isti prisilno udaljio u zemlju podrijetla. S obzirom na izneseno opravdano je produljiti mjeru ograničenja slobode kretanja tužitelju smještajem u Prihvatni centar za strance Ježevo za razdoblje do tri mjeseca, i to od dana 18. prosinca 2024. godine.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 24. prosinca 2024. godine, s time da za točnost podataka iz tih zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.
11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 625,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, te PDV – a – 125,00 eura.
U Zagrebu 18. veljače 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Dinko Kulaš, [adresa] Dugo Selo, Bjelovarska 5
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja, međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
