REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:P-4323/2023-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb, d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 20. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Frane Bazine, odvjetnika, i punomoćnice tuženika Petre Vatavuk, odvjetnice, dana 18. veljače 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb, d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732 da tužiteljici VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.324,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 8,49 EUR od 1.11.2008. godine do isplate,
na iznos od 1,31 EUR od 1.12.2008. godine do isplate,
na iznos od 8,97 EUR od 1.1.2009. godine do isplate,
na iznos od 10,14 EUR od 1.2.2009. godine do isplate,
na iznos od 1066 EUR od 1.3.2009. godine do isplate,
na iznos od 9,04 EUR od 1.4.2009. godine do isplate,
na iznos od 9,30 EUR od 1.5.2009. godine do isplate,
na iznos od 7,20 EUR od 1.6.2009. godine do isplate,
na iznos od 5,40 EUR od 1.7.2009. godine do isplate,
na iznos od 5,80 EUR od 1.8.2009. godine do isplate,
na iznos od 6,84 EUR od 1.9.2009. godine do isplate,
na iznos od 6,72 EUR od 1.10.2009. godine do isplate,
na iznos od 5,74 EUR od 1.11.2009. godine do isplate,
na iznos od 7,58 EUR od 1.12.2009. godine do isplate,
na iznos od 8,93 EUR od 1.1.2010. godine do isplate,
na iznos od 11,09 EUR od 1.2.2010. godine do isplate,
na iznos od 10,53 EUR od 1.3.2010. godine do isplate,
na iznos od 13,33 EUR od 1.4.2010. godine do isplate,
na iznos od 12,71 EUR od 1.5.2010. godine do isplate,
na iznos od 13,99 EUR od 1.6.2010. godine do isplate,
na iznos od 22,45 EUR od 1.7.2010. godine do isplate,
na iznos od 20,65 EUR od 1.8.2010. godine do isplate,
na iznos od 25,53 EUR od 1.9.2010. godine do isplate,
na iznos od 23,96 EUR od 1.10.2010. godine do isplate,
na iznos od 20,63 EUR od 1.11.2010. godine do isplate,
na iznos od 27,06 EUR od 1.12.2010. godine do isplate,
na iznos od 35,06 EUR od 1.1.2011. godine do isplate,
na iznos od 29,54 EUR od 1.2.2011. godine do isplate,
na iznos od 31,54 EUR od 1.3.2011. godine do isplate,
na iznos od 28,86 EUR od 1.4.2011. godine do isplate,
na iznos od 29,26 EUR od 1.5.2011. godine do isplate,
na iznos od 39,95 EUR od 1.6.2011. godine do isplate,
na iznos od 40,67 EUR od 1.7.2011. godine do isplate,
na iznos od 49,90 EUR od 1.8.2011. godine do isplate,
na iznos od 45,42 EUR od 1.9.2011. godine do isplate,
na iznos od 40,49 EUR od 1.10.2011. godine do isplate,
na iznos od 39,88 EUR od 1.11.2011. godine do isplate,
na iznos od 39,44 EUR od 1.12.2011. godine do isplate,
na iznos od 41,61 EUR od 1.1.2012. godine do isplate,
na iznos od 43,88 EUR od 1.2.2012. godine do isplate,
na iznos od 44,06 EUR od 1.3.2012. godine do isplate,
na iznos od 42,53 EUR od 1.4.2012. godine do isplate,
na iznos od 43,28 EUR od 1.5.2012. godine do isplate,
na iznos od 44,00 EUR od 1.6.2012. godine do isplate,
na iznos od 42,86 EUR od 1.7.2012. godine do isplate,
na iznos od 43,25 EUR od 1.8.2012. godine do isplate,
na iznos od 42,61 EUR od 1.9.2012. godine do isplate,
na iznos od 40,98 EUR od 1.10.2012. godine do isplate,
na iznos od 42,70 EUR od 1.11.2012. godine do isplate,
na iznos od 43,64 EUR od 1.12.2012. godine do isplate,
na iznos od 43,32 EUR od 1.1.2013. godine do isplate,
po stopi koja se do 31. srpnja 2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.725,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 18. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 26.5.2023. podnijela tužbu u kojoj navodi da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 9012201803 temeljem kojeg je tuženik tužiteljici, kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 11.291,11 CHF prema srednjem tečaju za CHF Kreditora, odnosno tuženika važećem na dan korištenja kredita. Tužiteljica se sukladno Ugovoru obvezala tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važeće na dan plaćanja, uz redovnu kamatnu stopu koja je predmetnim Ugovorom određena kao promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,99 % godišnje. Tužiteljica je preuzetu obvezu u cijelosti ispunila. Prilikom sklapanja ugovora tužiteljici nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužiteljici je ponuđen kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva jednostranom odlukom banke. Razvidno je kako su u predmetnom Ugovoru postojala dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana uz švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa) što ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem kojih tužiteljica u trenutku sklapanja, niti tijekom otplate nije mogla znati koliko će iznositi njena kreditna obveza. Da je tužiteljica imala saznanja da će mjesečni anuitet toliko porasti, do mjere da ugrožava njenu egzistenciju nikada ne bi preuzela takvu obavezu. Tužiteljica se poziva se na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. kojom je u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da je pravomoćnom presudom VTS RH utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.1.2004. do 31.12.2008. to je tuženik, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takve odredbe Ugovora. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku da joj isplati iznos 1.330,15 EUR / 10.021,98 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate te da joj naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Tužiteljica uz tužbu kao dokaze prilaže izračun tečajne razlike (list 7 – 10 spisa), pregled uplata po kreditu (list 12 - 13 spisa), plan otplate list 14 – 15 spisa) presliku Ugovora o kreditu broj 9012201803 (list 16 - 20 spisa), osobne iskaznice (list 21 spisa) te otplatne tablice (list 22 - 23 spisa).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je s tužiteljicom sklopio Ugovor o kreditu broj 9012201803, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO-a) počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu slijedom čega je predmetno potraživanje tužitelja zastarjelo. Ističe i da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli prema odredbama ZOO- a (čl. 22 i čl. 26) izričito dopuštena i zakonita, tužitelja je informirao o svim okolnostima vezanima uz kretanje tečaja CHF o kojima je imao saznanja te je volja ugovornih stranaka bila upravo sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom čime je i tužitelj pristao na promjene anuiteta uslijed promjene tečaja CHF. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, tuženik ističe da u ugovoru o kreditu nije određeno da je anuitet izražen u kunama, niti da se kredit otplaćuje u kunama. U ugovoru je jasno određeno da se kredit otplaćuje u 72 jednakih mjesečnih anuiteta plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora o kreditu. U otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci Hrvatske narodne banke, sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF, a kako ugovor o kreditu, tako i otplatna tablica ni u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužiteljice. Tuženik nadalje ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, sukladno odredbi članka 1. ugovora o kreditu, banka, ovdje tuženik, se obvezuje korisniku kredita, ovdje tužitelju, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 11.291,91 CHF. Nadalje, odredbom članka 11.9. ugovora o kreditu određeno je da potpisom ugovora korisnik kredita, odnosno tužiteljica i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka, odnosno tuženik, informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Navedene odredbe su nedvojbeno jasne te unesene u ugovor o kreditu na uočljivim mjestima i bez dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ugovora o kreditu. U odnosu na razumljivost značaja valutne klauzule i konkretno valutne klauzule u CHF, tuženik ukazuje da je tužiteljica poslovno sposobna osoba. Stoga je nelogično i neživotno da tužiteljica nije znala za rizik. Također, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja životno prilično značajnu obvezu, primarno novčanu te se takva odluka ne može donijeti bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod banke, ovdje tuženika, tako i iz ostalih sredstava informiranja o kreditnoj zaduženosti, valutama i ostalim stavkama bitnima za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu. Predmetne odredbe o valuti CHF jasno su koncipirane ugovorom o kreditu te je jasno i nesumnjivo izražena volja ugovornih strana. Zaključno tuženik ponavlja da je valutna klauzula izričito dopuštena zakona te je tuženik tužiteljicu informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje tečaja CHF o kojima je imao saznanja. Zbog svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan i naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka. Uz odgovor na tužbu tuženik kao dokaze prilaže Pojašnjenje Hrvatske narodne banke od 25.8.2006. vezano uz rizike koje nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom (list 34 spisa).
3. Tužiteljica je u cijelosti ostala kod navoda tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Navode odgovora na tužbu osporava kao netočne i neosnovane te u bitnome ističe da su činjenice i tvrdnje na koje tuženik upire već pravomoćno riješene kao prethodno pitanje temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 iz koje se može iščitati kako je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što prilikom sklapanja ugovora o kreditu potrošačima nisu bile predočene informacije o riziku uzimanja kredita u kojem je glavnica vezana uz valutu CHF. U cijelosti neosnovanim drži i istaknuti prigovor zastare. Podnošenje kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 prekinuo je zastaru, što je potvrdio i Vrhovni su RH u svojoj odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20.3.2018. Tuženik je u cijelosti ostao kod istaknutih prigovora.
4. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke utvrđene su čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu. Saslušana je tužiteljica VR (list 66 spisa). Određeno je provođenjem financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Koraljki Cesarec Noršić (nalaz i mišljenje vještaka na listu 132 - 137 spisa, očitovanje vještaka na prigovor tuženika na listu 46 – 50 spisa). Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP-a), sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
5. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 9012201803, namjenski, za kupnju vozila, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 11.291,91 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate od 72 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. Tužiteljica je kredit u cijelosti otplatila.
6. Sporno je jesu li tužiteljici prilikom ugovaranja predmetnog kredita od strane djelatnika tuženika pojašnjeni svi rizici koji se tiču kretanja valute CHF, je li tuženik primjenom ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica CHF neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF i koliko isti iznose. Sporno je i mogu li se u ovom sporu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora Potrošač te je li nastupila zastara.
7. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja ugovorne odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak sud je saslušao tužiteljicu VR koja u svom iskazu navodi da je predmetni kreditni kredit podigla radi kupnje novog auta za osobne potrebe. Klijentica je PBZ-a od prvog dana, bilo joj je normalno da će tamo podići kredit. Došla se savjetovati te su joj preporučili ovaj kredit. Napravili su izračun po kojem joj je rata trebala iznosi oko 830,00 kn. To je bilo oko 1/3 plaće i to je mogla podmirivati. Izričito je pitala hoće li joj rata toliko iznositi i rekli su da hoće. Međutim, rate su počele vrlo brzo rasti čak do 1.300,00 kn, ako ne i više. Nitko je nije upozorio da će do toga doći. Da je znala, ugovor ne bi potpisala.
8. Na temelju iskaza tužiteljice te odredbe čl. 2 predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da se kredit odobrava za kupnju vozila te da se korisnik kredita obvezuje sredstva kredita koristiti za ugovorenu namjenu, a banka ima pravo kontroliranja namjenskog korištenja kredita, sud sa sigurnošću utvrđuje da tužiteljica ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopila pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 ZZP-a (NN 96/2003). Dakle, tužiteljica ispunjava oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Utvrđeno je i da tuženik ni na koji način nije upozorio tužiteljicu na mogućnost promjene tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača, a iz dostupnih informacija tužiteljica kao potrošač nije mogla razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF niti je mogla informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije u konkretnom slučaj dokazao da je tužiteljica kao potrošač mogla utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća kao istiniti dio iskaza u kojem tužiteljica navodi da joj je prema izračunu koji su joj u banci predočili i na koji je pristala jer je ratu koja je iznosila oko 1/3 njene plaće mogla podmirivati , dok joj nitko nije upozorio da će doći do povišenja rata koje je ubrzo uslijedilo jer da je za to znala, ugovor ne bi potpisala. S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom oko valutne klauzule niti joj je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio sporne odredbe ugovora kako bi tužiteljica mogla predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to je u pitanju ništetna ugovorna odredba koja je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužiteljici, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, kamatu, tečaj, valutu i da joj pruži kvalitetnu informaciju kako bi se odlučila na pravni posao s tuženikom. U protivnom, kao što se i dogodilo, tužiteljica je došla u pravnu poziciju da ima pravo na punu naknadu svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
9. Na okolnost sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Koraljki Cesarec Noršić, dipl. oec. Vještaku je dano u zadatak utvrditi razliku između iznosa koje je tužiteljica stvarno platila tuženiku zbog porasta tečaja CHF koji je primjenjivao tuženik u odnosu na HRK tijekom otplate kredita i iznosa koji bi tužiteljica tuženiku platila da je tečaj CHF u odnosu na HRK ostao onakav kakav je bio na dan isplate kredita, po mjesecima i ukupno.
10. U svom nalazu i mišljenju od dana 17.6.2024. sudski vještak Koraljka Cesarec Noršić na temelju spisu priležeće dokumentacije daje izračun razlika između iznosa koje je tužiteljica stvarno platila tuženiku zbog porasta tečaja CHF kojeg je primjenjivao tuženik u odnosu na HRK tijekom otplate kredita i iznosa koji bi tužiteljica tuženiku platila da je tečaj CHF u odnosu na HRK ostao onakav kakav je bio na dan isplate kredita. “Pozitivne” razlike u kunama iznose 9.978,38 kn, tj. 1.324,36 EUR, dok “negativne” iznose -365,95 kn, tj. -48,57 EUR. Neto tečajne razlike iznose 9.612,42 kn tj. 1.275,79 EUR prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,5345 kn.
11. Tužiteljica nije imala prigovora na opisani nalaz i mišljenje vještaka. Prema danom izračunu je podneskom od dana 25.6.2024. uredila tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu pa, prema utvrđenju vještaka, od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.324,36 EUR koji se odnosi na razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, a koji je tuženik stekao na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u CHF, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate. Tužiteljica je tužbeni zahtjev i preinačila na način da je uz postojeći zahtjev za isplatu istaknula i zahtjev za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu br. 9012201803 koja u čl. 6.2. glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...“ Sud je rješenjem poslovni broj P-4323/2023-6 odbio preinaku jer za istu nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 190 st. 1, st. 2 i st. 3 ZPP-a.
12. Tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka. Propituje ispravnost načina izračuna budući je vještak izradio svoj izračun kao da su stranke ugovorile kunski kredit iako je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva. Prema tome, ovakav izračun preplate je netočan i suprotan volji ugovornih strana, ovdje tužitelja i tuženika. Svrha ovog postupka je staviti u zakonske i ravnopravne okvire predmetni ugovorni odnosi, a ne mijenjati ugovorni odnos na štetu jedne od stranka. Stoga tuženik ističe da rezultat ništetnosti ugovorne odredbe ne može biti stvaranje novog pravnog odnosa kojim se tužitelj stavlja u znatno povoljniji položaj naspram tuženika i svih drugih korisnika kredita jer se na kredit koji je pretvoren u kunski sada primjenjuju uvjeti koji su važili za kredite u valuti CHF. Sukladno predmetnom nalazu i mišljenju, tuženik je stavljen u nepovoljniji položaj, narušeno je načelo jednake vrijednosti činidaba te se krši sloboda ugovaranja. Samim time, rezultat predmetnog nalaza je stvaranje neravnoteže među strankama. Stoga nalaz i mišljenje nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari i, po stavu tuženika, se isti ne može upotrijebiti kao dokaz temeljem kojeg bi sud mogao usvojiti tužbeni zahtjev. Tuženik predlaže da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da predmetni ugovor o kreditu usporedi s drugim ugovorom o kreditu s drugom valutnom klauzulom pa izračuna eventualnu preplatu anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu. Ako bi vještak pretvarao predmetni kredit u kunski tada bi, o stavu tuženika, trebao primijeniti i sve ostale uvjete koji su vrijedili za kunske kredite pa i promjenjivu kamatnu stopu koja je vrijedila za takvu vrstu kredita. Ne traži posebno očitovanje financijskog vještaka.
13. Prigovori tuženika su pravne prirode i njihova neosnovanost je već pravomoćno utvrđena u postupku Potrošač. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužitelju, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, tečaj, valutu i da mu pruži kvalitetnu informaciju kako bi se odlučio na pravni posao s tuženikom. Osim toga, tuženik nije dokazao niti da je tužiteljica mogla birati između kredita u različitim valutama, tako izabrati i kunski kredit. Sud nije uzeo u obzir izračun negativne razlike vrijednosti valutnog tečaja. Naime, u svojoj odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. 2.2023. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na postavljeno pitanje: "Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?" odgovorio: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja
HRK-CHF na dan isplate kredita."
14. Tužiteljica se tijekom ovog postupka poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja, tijekom pregovora, u svezi i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora o kreditu nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018 od dana 3.9.2019. odbijena je revizija osam tuženih banaka u predmetu tužitelja Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, uključujući i tuženika te je u navedenoj presudi izražen pravni zaključak da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice, kako je to propisano čl. 118. ZZP-a.
15. Prema odredbi čl. 502. a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502 c je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st.1. ZPP.
16. Kako je, dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužiteljice kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF to joj je dužan vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sve sukladno čl. 1111 ZOO-a i prema visini koju je u ovom postupku utvrdio financijski vještak. Odluka o zakonskim zateznim kamatama se temelji na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne.
17. Potraživanje tužiteljice nije u zastari budući je zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 ZOO-a počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14.6.2018. Tako je i Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20.3.2018. zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 26.5.2023. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka nije istekao rok od pet godina zbog čega prigovor zastare nije osnovan.
18. Odluka o trošku se temelji na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora (1.330,15 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), sastava podnesaka od 17.11.2023. i 16.5.2024. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8 t.1), zastupanja na ročištima održanim dana 9.4.2024. i 20.1.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1) te pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9. t. 3). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25% PDV-a u iznosu od 275,00 EUR trošak tužiteljice iznosi 1.375,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 1.725,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 18.2.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.
U Zagrebu 18. veljače 2025.
Sutkinja:
Ivana Markotić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
