Poslovni broj: Povrv-47/2023-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo, u pravnoj stvari tužitelja Futura D&J j.d.o.o., OIB: 41554847130, Zagreb, Ulica Andrije Hebranga 28, kojeg zastupa punomoćnik Almir Dervišbegović odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženice GT, OIB. [osobni identifikacijski broj], [adresa], drugotuženice DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trećetuženice GTH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i četvrtotuženice DTH (ranije GTH), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koje zastupa punomoćnica Zorica Škopić, odvjetnica u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Almira Dervišbegovića, odvjetnika u Zagrebu i tuženice 2. DT, tuženice 3. GTH osobno i punomoćnice tuženica Zorice Škopić, odvjetnice u Zagrebu, 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Marka Jurline u Velikoj Gorici poslovni broj Ovrv-3786/2021 od 15. listopada 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženicama da u roku od osam dana solidarno namire tražbinu tužitelja u iznosu od 44.677,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 30.795,00 kuna teku od 10. ožujka 2021.,

- 13.882,00 kuna teku od 21. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećajem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima GT, OIB. [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], STH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju Arhitektonski studio FUTURA D&U j.d.o.o. za graditeljstvo, OIB: 41554847130, Velika Gorica, Slavka Kolara 34, isplate iznos od 5.929,66 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrduje HNB temeljem č. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, i to:

- na iznos od 4.087,02 eura od 10.03.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 1.842,46 eura od 21.05.2021.g. pa do isplate

kao i da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.571 00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 8 dana.".

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 1.290,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2021. do isplate.

II Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 9. rujna 2024.

III Nalaže se tužitelju Futura D&J j.d.o.o., OIB: 41554847130, Zagreb, Ulica Andrije Hebranga 28, da u roku od petnaest dana naknadi tuženicama GT, OIB. [osobni identifikacijski broj], [adresa], DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], STH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i DTH (ranije STH), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Adliswil, Moosestrasse 3 trošak parničnog postupka u iznosu od 2.443,61 eura.

IV Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio je protiv tuženica, ranije ovršenica prijedlog za ovrhu radi naplate tražbine u iznosu od 30.795,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. ožujka 2021. do isplate te tražbine u iznosu od 13.882,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 21. svibnja 2021. do isplate. Ovršenice su podnijele prigovor protiv rješenja o ovrsi te je rješenje o ovrsi u dijelu kojem je određena ovrha stavljeno izvan snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj potraživanje temelji na računu broj 01- 0372021- Projekt rekonstrukcija i dogradnja stambeno-poslovne građevine prema aneksu ugovora od 5. studenoga 2019. u iznosu od 30.795,00 kuna i računu broj 01- 05/2021. Idejni projekt (ponovna izrada projekta za ishođenje lokacijske dozvole prema ponudi i ugovoru od 5. studenoga 2019.) u iznosu od 13.882,00 kuna.

2. Tuženice su u prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se smatra odgovorom na tužbu osporile tužiteljevo potraživanje navevši da tužitelju ni usmeno ni pismeno nisu dale odobrenje za nastavak radova, a kako je to određeno i u članku 4.2.2. Aneksa 1 Ugovora o izradi projektne dokumentacije od 5. studenoga 2019. Osim toga navele su da su sve obveze iz Ugovora i Aneksa Ugovora s tvrtkom Futura D&U i gospodinom OT na vrijeme podmirile te da nemaju više nikakvih dugovanja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, račune na listu 3 i 4 spisa, Aneks 1 Ugovora o izradi projektne dokumentacije od 5. studenoga 2019. (list 8 do 9 spisa), Ugovor o izradi projektne dokumentacije (list 37 do 39 spisa), dopunu zahtjeva Klasa UP 350-05/19-01/30 (list 42 spisa), Zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja (list 43 spisa), Obavijest o utvrđenim posebnim uvjetima i uvjetima priključenja (list 44 do 45 spisa), elektroenergetsku suglasnost (list 46 do 48 spisa), Posebne uvjete (list 49 do 50 spisa), posebne uvjete i uvjete priključenja (list 51 do 54 spisa), Posebne uvjete gradnje (list 55 spisa), Izjavu u položaju elektroničkih komunikacijskih kabela (list 56 spisa), Izjavu u položaju elektroničke komunikacijske infrastrukture (list 58 do 60 spisa), sanitarno-tehničke uvjete i uvjete za zaštitu od buke (list 61 spisa), suglasnost na listu 63 spisa, zaključak za dopunu zahtjeva za ishođenje građevinske dozvole (list 65 do 66 spisa), idejni projekt (list 68. do 143. spisa), glavni arhitektonski projekt-nacrti (podloge za izradu ostalih faza projekta- list 144 do 156 spisa), idejni projekt (list 157 do 191 spisa, dostavnice na listu 193 spisa, dopis i obrazloženje uz račun broj 01-03/2021 na listu 199 spisa, potvrde o isplati avansa na listu 207, 208, 209. i 210. spisa, projekt ispitivanja konstrukcije podrumske mreže (list 244 do 253 spisa), nepotpisani Ugovor o izradi projektne dokumentacije (idejni i glavni projekt) s ponudom na listu 254 do 255 spisa, saslušao je zastupnika po zakonu tužitelja LT te tuženice GT, TT, DTH, DT, te svjedoke ŠT i VT. Budući da je tužitelj na ročištu održanom 8. srpnja 2024. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka ZT, sud navedeni dokaz nije izvodio. Prijedlog za izvođenje dokaza arhitektonskim vještačenjem sud je odbio raspravnim rješenjem od 8. srpnja 2024. cijeneći da nije od važnosti za odluku o glavnoj stvari te iz razloga ekonomičnosti.

3.1. Tužitelj je podneskom od 9. rujna 2024., s obzirom na uvođenje valute euro kao službene valute u Republici Hrvatskoj uredio tužbeni zahtjev na način da je utužene iznose od 30.795,00 kuna i 13.882,00 kuna pretvorio u euro u skladu s fiksnim tečajem konverzije 7,5340 te je potraživao isplatu iznosa od 4.087,02 eura i iznosa od 1.842,46 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pri čemu je iz tužbneog zahtjeva ispustio iznos troška ovršnog postupka u iznosu od 1.290,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

3.2. Budući da je navedenim postupanjem tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 1.290,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a čemu se tuženice nisu protivile, to je, na temelju odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučio kao u točki I izreke ovog rješenja.

3.3. Također, sud je tužiteljev podnesak od 9. rujna 2024. cijenio kao preinaku tužbe s obzirom na to da je tužitelj promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva na način da je umjesto održavanja na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika tražio isplatu. Sud je preinaku dopustio budući da se tuženice nisu protivile te je na temelju odredbe članka 190. stavak 4. riješeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14.,70/19., 80/22., 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 4.087,02 eura za projekt rekonstrukcije i dogradnje stambeno-poslovne građevine prema aneksu ugovora od 5. studenoga 2019. s pripadajućim zateznim kamatama te iznosa od 1.842,46 eura za idejni projekt (ponovnu izradu projekta za ishođenje lokacijske dozvole prema ponudi i ugovoru od 5. studenoga 2019.) s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Uvidom u Ugovor o izradi projektne dokumentacije od 5. studenoga 2019. sud je utvrdio da su tuženice naručile, a tužitelj se obvezao izraditi projektnu dokumentaciju za lokaciju [adresa], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slijedom čega u ovom postupku valja primijeniti odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora.

7. Prema odredbi članka 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

8. Među strankama nije sporno da je zaključen Ugovor o izradi projektne dokumentacije od 5. studenoga 2019. i Anex 1 tog ugovora od 20. svibnja 2020. Sporno je je li tužitelj izvršio ugovoreni posao, te jesu li mu tuženice platile za izvršeni posao.

8.1. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a, teret dokaza činjenice je li posao izvršen je na tužitelju, dok su tuženice bile dužne dokazati da su za izvršeni posao platile ugovorenu naknadu.

9. Radi utvrđivanja tih odlučnih činjenica sud je, osim uvidom u materijalnu dokumentaciju, izveo dokaz saslušanjem stranaka, te svjedoka ŠT i VT.

10. Zastupnik po zakonu tužitelja, LT je u svom iskazu na ročištu održanom 21. ožujka 2024. naveo da je sve dogovore oko predmetnog posla vodio sa ŠT i to na preporuku RT, brata ŠT, dok je prvotuženica GT dva puta bila prisutna i to samo u prolazu, te dva puta je bila prisutna i kćer svjedoka ŠT i GT, za koju je naveo da ne zna kako se zove. ŠT mu je isplaćivao honorar, a priznanice su potpisivale kćerke i te priznanice postoje u spisu. Naveo je da je idejni projekt predao prije Badnjaka 2019. i to bez geodetskog elaborata, a to je napravio uz suglasnost stranaka, jer su stranke htjele koristiti poticaje od države za rješavanje stambenog pitanja mlađih osoba pa su željele da idejni projekt bude predan do kraja 2019. Znao je da će se idejni projekt vratiti na ispravak i dopunu, jer je bio nepotpun. Tek nakon 6 mjeseci od predaje idejnog projekta, ŠT je angažirao geodeta, međutim promijenila se situacija na terenu, tako da više nije bila ista kvadratura parcele, niti koeficijenti izgrađenosti i iskorištenosti i udaljenosti od prometnice nisu više bili isti te se morao napraviti sasvim novi idejni projekt prema snimci zatečenog stanja. Naveo je da je novi idejni projekt izradio i da je na temelju njega dobivena lokacijska dozvola. Zastupnik po zakonu tužitelja naveo je kako je u ugovoru bilo određeno da se usporedno rade idejni projekt i glavni projekt i da je on tako i radio te da su mu odobrenje za ubrzanje dali ŠT i jedna od kćerki, odmah po potpisivanju Aneksa ugovora. Također je naveo kako nije moguće u sedam dana od dobivanja lokacijske dozvole izraditi glavni projekt, te da su ga tuženice trebale obavijestiti o dobivanju lokacijske dozvole, a što nisu učinile. Da su tuženice dobile lokacijsku dozvolu, saznao je kada je, drugim poslom otišao do Ureda za graditeljstvo, te je tamo službenicu VT pitao što je s tom lokacijskom dozvolom, a ona mu je rekla da su tuženice lokacijsku dozvolu dobile, možda već i prije mjesec dana, te da su bile u uredu za graditeljstvo jer su željele promijeniti projektanta. Naveo je da razlog zbog kojeg su željele promijeniti projektanta njemu nije poznat, te da smatra, ako su bile nezadovoljne, poslovni odnos može se razriješiti i na drugi način, sporazumno ili sudskim putem. Naveo je da je nakon što je saznao da su tuženice dobile lokacijsku dozvolu, angažirao odvjetnika koji im je slao dopise i račune koji su priloženi u spis, međutim, da je došlo do ovog postupka. Na upit suda kada je izradio glavni projekt, zastupnik po zakonu tužitelja naveo je kako je glavni projekt radio istovremeno sa idejnim projektom, jer je tako bilo navedeno i u ugovoru i da nigdje ne piše da odobrenje za izradu glavnog projekta mora biti u pisanoj formi. Naveo je također da glavni projekt nije isporučio i predao tuženicama, jer ne može nešto nekome predati na silu budući da je saznao kako su tuženice htjele promijeniti projektanta. Smatrao je da ih nakon tog saznanja nema više zašto zvati. Vezano uz ispitivanje statike naveo je kako se to ispitivanje vrši u fazi glavnog projekta, a ne u fazi idejnog projekta i da je još u idejnom projektu predvidio dodatne temelje na koje se naslanja objekt iznad podruma radi stabilnosti konstrukcije, iako mu je ŠT, kada ga je pitao kakvi su temelji i tražio neka ga spoji s izvođačem tih radova, rekao da su temelji u redu. Istaknuo je kako se na temelju lokacijske dozvole ne može graditi, ali da je nepotpuni idejni projekt predan uredu za graditeljstvo zato da bi tužene ostvarile pravo na poticaje za stambeno zbrinjavanje mlađih osoba jer je bilo bitno da se dokumentacija za projekt preda do kraja 2019. Na upit punomoćnice tuženica na temelju čega je izradio idejni projekt koji je predao uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, dakle, onaj prvi idejni projekt, ako je znao da nema geodetski projekt, zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je kako je imao rješenje o izvedenom stanju što je dokaz o legalnosti postojećeg objekta te je na temelju tih podataka iz tog rješenja izradio idejni projekt. Također je naveo kako idejni projekt nakon dopune ne treba dobiti i ne dobiva novi broj već se predaje pod istim urudžbenim brojem pod kojim je prvotno predan te je naveo da projekt koji je predan u spis i nalazi se na listovima 144-156 spisa u zelenom fasciklu, nije glavni projekt, već je glavni arhitektonski projekt koji predstavlja podloge za izradu ostalih faza projekata te da se utuženi račun broj 01- 03/2021 odnosi na izradu glavnog arhitektonskog projekta. Istaknuo je da glavni arhitektonski projekt nije završeni glavni projekt već podloga za izradu ostalih projekata, gdje se arhitektonski projekt mora uskladiti s projektima instalacija i svi projektanti koji sudjeluju u izradi projekata moraju dati izjavu da su svi projekti sukladni, ali da stranke do te faze nisu došle. Naveo je da za isplaćene predujmove u trenutku njihovog plaćanja nije izdavao račune jer se račun može izdati i naknadno dok je na pitanje punomoćnice tuženica zašto su utuženi računi izdani u ožujku i svibnju 2021. zastupnik po zakonu tužitelja rekao da ne zna odgovoriti na to pitanje. Na posebno pitanje punomoćnice tuženica zašto je račun koji je nepotpisan, izdan 9. studenog 2020., a potpisani račun je izdan 2. ožujka 2021., zastupnik po zakonu tužitelja odgovorio je da ne zna razlog za to. Naveo je da je tuženice i ŠT zadnji puta vidio negdje između potpisivanja aneksa ugovora i izdavanja lokacijske dozvole. Na pitanje suda, zašto u točki 4.2.2. aneksa ugovora, stoji da će se izvršiti izmjene glavnog projekta uz korekciju dijela arhitektonskog projekta, zastupnik po zakonu tužitelja je odgovorio kako se istovremeno s idejnim projektom radio i glavni projekt i da je nakon izmjene i dopune idejnog projekta, trebalo izmijeniti i glavni projekt koji je već bio napravljen i uskladiti ga s idejnim projektom. Također je naveo da pojmovi glavni projekt i glavni arhitektonski projekt nisu istoznačnice, već da je glavni arhitektonski projekt, uz ostale projekte, sastavni dio glavnog projekta te je ponovio da se utuženi račun broj 01-03/2021 odnosi na izradu glavnog arhitektonskog projekta. Na poseban upit suda zastupnik po zakonu tužitelja naveo je kako nije izradio glavni projekt, te da se glavni projekt sastoji od više projekata koji međusobno moraju biti usklađeni. U konkretnom slučaju da je za izradu ostalih projekata, osim glavnog arhitektonskog projekta, angažirao vanjske suradnike koji su trebali napraviti ostale projekte koji čine dio glavnog projekta. Budući da je od referentice u Uredu za graditeljstvo – VT saznao da tuženice žele prekinuti suradnju s njim i da mu se po dobivanju lokacijske dozvole nisu javljale, nije dalje angažirao vanjske suradnike radi izrade ostalih projekata, pa tako nije dovršio ni glavni projekt.

11. Prvotuženica GT u svom iskazu danom na ročištu održanom 21. ožujka 2024. navela je da je posao s tužiteljem dogovarala ona kao investitor zajedno sa kćerima, dok je njezin suprug ŠT bio prisutan kao podrška, jer su obitelj, ali zbog svojeg zdravstvenog stanja nije želio biti pobliže uključen u projekt. Navela je kako je njezin suprug s njom i sa kćerima bio prisutan na gotovo svakom sastanku koji su imale sa zastupnikom po zakonu tužitelja, pri čemu, kako su svi u radnom odnosu, nisu uvijek istovremeno svi mogli biti biti prisutni. Navela je kako se sjeća da je tri puta bila na sastanku sa gospodinom OT, sjeća se i u kojem kafiću te da su ti sastanci uvijek bili povezani s nekakvom uplatom sa strane tuženih. Navela je da im je gospodin LT predao idejni projekt koji im se vratio na dopunu i sjeća se da su u njemu bile banalne greške poput nedostajećeg OIB [osobni identifikacijski broj]a i slično te da ih je gospodin LT za ispravke idejnog projekta tražio 2.000 EUR-a, a što su mu i platili. Ne sjeća se da su tuženice uvjetovale tužitelju da preda nepotpuni idejni projekt, pri čemu misli da nedostajeći geodetski elaborat, kako bi kćeri ostvarile pravo na poticaje za stambeno zbrinjavanje. Nakon što su tužitelju platili 2.000 EUR-a za ispravak idejnog projekta koji su već prethodno platili, u društvu s jednim građevinarom, razgovarali su o svojem projektu te ih je on pitao jesu li radili preispitivanje statike postojećeg objekta, a s obzirom da se radilo o rekonstrukciji. Navela je da je nakon toga pitala zastupnika po zakonu tužitelja vezano za statiku postojećeg objekta i on je rekao da je to sve u redu. Navela je da, budući da su ponovno platili ispravak idejnog projekta, a što je prema njihovom mišljenju trebalo biti uključeno u cijenu prvotne izrade, odlučili su „stati na loptu“ te su s tužiteljem potpisali aneks ugovora u kojem su naveli da bez njihove suglasnosti ne poduzima nikakve daljnje radnje jer su htjeli razmisliti o daljnjim koracima. Na neki način, osjetili su se ucijenjenim od strane gospodina G, budući da je inzistirao da plate ispravak idejnog projekta koji je sadržavao dosta njegovih grešaka i odlučili su prekinuti suradnju. Nakon potpisivanja aneksa ugovora, nisu se javljali tužitelju, niti se on javljao njima, već su od odvjetnika Antonia Medića dobili poziv za mirno rješenje spora i nakon toga prijedlog za ovrhu za dva računa koje do tada nikada nisu dobili niti su za njih znali. Jedan od ta dva računa odnosio se na izradu novog idejnog projekta, a što su već platili isplatom iznosa od 2.000 eura. Navela je kako nisu dali odobrenje za izradu glavnog arhitektonskog projekta, a na koji se odnosi utuženi račun broj 03-01/2021, niti za izradu glavnog projekta te da se komunikacija s tužiteljem, odnosno sa zastupnikom po zakonu tužitelja odvijala telefonski i tako su dogovarali sastanke jer je bilo teško komunicirati sa gospodinom OT putem e- maila. Stoga su detalji oko projekta sa zastupnikom po zakonu tužitelja bili dogovarani usmeno na sastancima, ali se ne sjeća je li ih na tim sastancima gospodin LT tražio da mu dostave geodetski elaborate. Navela je da su uvijek dostavljali sve što je on trebao i to bilo da su mu predali osobno bilo da je četvrtotuženica DTH (prije ŠT) dokument skenirala i poslala na ured tužitelja. Ne sjeća se da li im je zastupnik po zakonu tužitelja rekao da će predati zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole prije nego što je predao te je navela da ih nije upozorio da će predati nepotpuni projekt. Navela je kako se ne sjeća jesu li do potpisivanja aneksa ugovora tuženice tužitelju davale posebno odobrenje za predaju idejnog projekta, imale su u njega povjerenja na temelju sklopljenog Ugovora o izradi projektne dokumentacije, ali su sve dogovarali na sastancima. Navela je da nakon potpisivanja aneksa ugovora, više nije bilo sastanaka sa gospodinom OT, te da nije vidjela nikog od suradnika tužitelja i da nije dobila dopis tužitelja od 2. ožujka 2021. u kojem obrazlaže svoj račun. Na pitanje punomoćnika tužitelja tuženica 1. je odgovorila da je za gospodina OT saznala preko svog šogora, brata od svog muža i tako su došli s njim u kontakt i dogovorili izradu projekta.

12. Trećetuženica STH prisutna u trenutku davanja iskaza prvotuženice GT na ročištu održanom 21. ožujka 2024. u cijelosti se priklonila iskazu prvotuženice.

13. Četvrtotuženica 4. DTH u svom iskazu danom na ročištu održanom 16. svibnja 2024. je navela da je ona najviše kontaktirala i bila na sastancima sa zastupnikom po zakonu tužitelja, a da je na tim sastancima bio i njezin otac ŠT. Navela je da su sve radnje od strane tuženica bile popraćene ugovorom i aneksom ugovora kao i potvrdama o plaćanju za plaćanja koja su izvršili i da joj nije jasno na što se odnose utuženi računi jer su tužitelju platili sve što je zahtijevao i o tome imaju potvrde. Navela je da, otkad je potpisan aneks ugovora, zastupnika po zakonu tužitelja nije više vidjela. Navela je da da su tuženice tužitelja angažirale za izradu projekta za rekonstrukciju i dogradnju postojeće građevine te da su mu opisale što bi htjele napraviti vezano uz rekonstrukciju i nadogradnju, te je on prema njihovim zamislima napravio i neke skice. Navodi kako je sve to trajalo neko vrijeme, da su na sastanke sa gospodinom OT išli kada mu je trebalo nešto platiti, na njegovu inicijativu, s time da su tužene, a budući da nisu stručne osobe te su neupućene, na svakom sastanku po izvršenom plaćanju smatrale da je to to i da više ne trebaju dolaziti na sastanke, međutim, gospodin LT ih je zvao na sastanke te im je govorio kako ili nije stigao napraviti nešto vezano uz izradu idejnog projekta ili da mu je pofalilo novaca da to učini. Nakon toga, gospodin LT je izradio i predao idejni projekt, međutim, nakon nekog vremena, tuženice su na kućnu adresu dobile od Ureda za graditeljstvo dopis da je potrebno izvršiti određene izmjene u idejnom projektu. Kao laicima nije im se činilo da se radi o nekim velikim izmjenama, međutim, na sastanku sa zastupnikom po zakonu tužitelja koji je uslijedio nakon što su dobili taj dopis, zastupnik po zakonu tužitelja im je prezentirao da se radi o većim izmjenama idejnog projekta te je tražio još novaca kako bi napravio te izmjene, radilo se o 2.000 eura. Nakon toga, tuženice su inicirale da se potpiše aneks ugovora u kojem su navele da će platiti tih 2.000 eura, ali da više ne žele da se išta radi bez njihovog odobrenja. Navela je da je zastupnik po zakonu tužitelja nakon toga napravio izmjene, te da su dobile lokacijsku dozvolu, ali nakon toga više nisu surađivale s tužiteljem. Navela je da su tuženice, nakon što su potpisali aneks ugovora, dale napraviti ispitivanje statike objekta, te se utvrdilo da se prema idejnom projektu tužitelja i onome što im je on predočio, na objektu ne može graditi te da je potrebno ojačati temelje. Nakon toga odlučile su malo razmisliti o tome što zapravo žele učiniti sa rekonstrukcijom kuće i nisu više bile sigurne žele li nastaviti suradnju s tužiteljem. Nakon toga, uslijedio je ovaj postupak. Navela je da im tužitelj nije isporučio glavni arhitektonski projekt, niti ih je nakon sklapanja aneksa ugovora tražio odobrenje za poduzimanje daljnjih radnji. Navela je kako ona nije dala tužitelju odobrenje, a prema njezinim saznanjima takvo odobrenje nisu dale niti druge tuženice. Vezano uz statiku objekta navela je da su tuženice pitale gospodina OT za statiku jer je bilo u planu da se na postojećim temeljima nadogradi još četiri etaže, pa im je bilo bitno hoće li postojeći temelji to moći izdržati jer nisu željele imati daljnje troškove ili štetu. Navela je da im je zastupnik po zakonu tužitelja na to rekao da je što se njega tiče sve u redu i da se na postojećim temeljima može graditi prema planu. Četvrtotuženica je navela da je nakon toga malo razgovarala sa nekim svojim prijateljima, jer ju je pitanje statike i dalje mučilo te su tuženice odlučile ipak dati ispitati statiku objekta. Nakon toga ispitivanja, utvrdilo se da statika postojećih temelja ne može izdržati nadogradnju kakva je bila planirana prema idejnom projektu. Također je navela da je predmet ugovora od 5. studenog 2019. bila izrada projekta rekonstrukcije i nadogradnje postojećeg objekta i da je to podrazumijevalo sve projekte koji su potrebni za dobivanje građevinske dozvole, ali da su oni dobili samo idejni projekt na čemu je suradnja s tužiteljem stala. Na pitanje punomoćnika tužitelja, četvrtotuženica je odgovorila da je točno da su u točki 2. aneksa dogovorili da tužitelj izvrši izmjene glavnog projekta u skladu sa izmjenama idejnog projekta, ali da su upravo iz razloga što su htjeli razmisliti o daljnjim radnjama, u točku 1. aneksa stavili odredbu da će tužitelju platiti 2.000 eura za izmjenu idejnog projekta, ali da za sve daljnje radnje tužitelj treba tražiti njihovo odobrenje. Pod time su tužene smatrale i da tužitelj treba tražiti odobrenje i za izradu glavnog projekta. Navela je da ne zna je li tužitelj istovremeno s idejnim projektom izrađivao i glavni projekt, jer glavni projekt nije nikada vidjela niti dobila. Navela je da se ne sjeća jesu li tužene obavijestile tužitelja da su dobile lokacijsku dozvolu, ali misli da nisu te da nisu obavijestile tužitelja da s njim prekidaju suradnju jer to nisu smatrale potrebnim, budući da ih tužitelj nakon potpisivanja aneksa ugovora nikada nije tražio odobrenje za daljnje radnje, niti su tužene dale odobrenje. Na pitanje punomoćnika tužitelja, zašto tuženice nisu istovremeno s izradom idejnog projekta išle u izradu geodetskog elaborata, četvrtotuženica je odgovorila da su tuženice laici i da su tada po prvi puta krenule graditi nešto i da su od tužitelja kao od stručne osobe očekivale da ih on uputi što sve trebaju napraviti i pribaviti, a da su geodetski elaborat dale izraditi kada im je tužitelj to rekao. Navela je kako se ne sjeća da bi tužene inzistirale da se idejni projekt preda do kraja 2019., niti su imale kakva očekivanja vezana uz rok za predaju idejnog projekta.

14. Drugotuženica DT u svom iskazu danom na ročištu održanom 13. siječnja 2025. iskazala je da je njezina majka dobila preporuku za tužitelja jer su planirali na zemljištu koje se nalazi u blizini kuće u kojoj su živjeli sagraditi drugu kuću. Javili su se tužitelju radi izrade idejnog građevinskog projekta kako bi dobili sve dozvole za gradnju. Tužitelj im je rekao da prvo trebaju ishoditi lokacijsku, a tek zatim građevinsku dozvolu. S tužiteljem su sklopile ugovor radi izrade potrebne dokumentacije za gradnju kuće. Tužitelj je izradio sve što je bilo potrebno za dobivanje lokacijske dozvole, misli da je to bio idejni projekt ali kao laik nije sigurna. Taj idejni projekt je bilo potrebno dopuniti, pri čemu se ne sjeća jesu li tuženice za potrebu dopune projekta saznale od gospođe VT ili od samog tužitelja. Nakon toga tužitelj je napravio dopunu projekta, a što su mu platile. Tužitelj je tražio dosta novaca, što im je bilo čudno pa su se okolo počeli raspitivati o tome može li se prema takvom projektu graditi, a s obzirom na temelje. Navela je da je to zemljište na kojem su željeli graditi kuću već imalo garažu s temeljima, a da su oni željeli na toj garaži sagraditi kuću i zato im je bilo bitno da znaju može li se na tim postojećim temeljima graditi kuća. Prilikom plaćanja za dopunu projekta s tužiteljem su sklopile i Aneks ugovora kako bi se na neki način zaštitile dok se ne ispitaju temelji. Ispitivanje temelja povjerili su jednoj drugoj firmi, a ne tužitelju. Nakon toga više se nisu javljali tužitelju niti se tužitelj javljao njima te nisu tužitelju izjavili da raskidaju ugovor jer su smatrali da to nije potrebno budući da je u aneksu ugovora bilo dogovoreno da tužitelj ne poduzima nikakve daljnje radnje bez njihovog dopuštenja, a oni nakon sklapanja aneksa ugovora nisu davali nikakva dopuštenja tužitelju. Navela je da, nakon što su saznali da se na tim temelji ne može graditi, izgubili povjerenje u tužitelja, a budući da su aneksom ugovorili da tužitelj ne može raditi bez njihovog dopuštenja, te su smatrali da su mu i previše platili za izradu lokacijske dozvole koja je bila neupotrebljiva, nisu se više javljali tužitelju. Navela je kako su s tužiteljem prije pristupa izradi lokacijske dozvole razgovarali o temeljima i konstrukciji postojeće garaže te da im je tužitelj rekao da temelji mogu izdržati gradnju. Također je navela da im tužitelj nije isporučio glavni arhitektonski projekt te da ih nakon potpisivanja aneksa ugovora nije tražio za daljnja odobrenja. Tužitelj im nije rekao da odmah mogu tražiti izdavanje građevinske dozvole već je rekao da prvo trebaju ishoditi lokacijsku, a zatim građevinsku dozvolu. Budući da su one laici nisu preispitivale to što im je tužitelj rekao jer su mu vjerovale kao stručnoj osobi. Navela je kako se ne sjeća koji su točno, odnosno kako su se zvali projekti koji su bili ugovoreni ugovorom od 5. studenoga 2019., ali da je ta nadogradnja o kojoj je riječ trebala biti na postojećim temeljima. Ne sjeća se kada su angažirali geodeta radi izrade geodetskog elaborata, odnosno ne sjeća se je li to bilo prije ili nakon što su dobili zaključak upravnog tijela o potrebi dopune idejnog projekta. Također je navela da se ne sjeća jesu li oni kao naručitelji obavijestili tužitelja da je dobivena lokacijska dozvola, ali zna da u sustavu e-dozvole se unose podaci o lokacijskim dozvolama, a pristup tom sustavu imao je i tužitelj pa mu nije moglo ostati nepoznato da je izdana lokacijska dozvola jer se o tome obavještava i arhitekta i stranke. Navela je da se s tužiteljem ona osobno susrela možda dva puta te je pritom bila prisutna njezina majka ili njezina sestra DTH, a inače su u susretima s tužiteljem bile prisutne njezina majka ili sestra DTH, a ponekad i otac pri čemu se ne sjeća koliko puta je otac bio prisutan. Navela je da se ne sjeća što je trebalo dopuniti u idejnom projektu te kako se s time nije ni previše bavila jer su to prepustili tužitelju kao stručnoj osobi. Ne sjeća se je li postojao neki problem s ogradom na zemljištu na kojem su planirali graditi odnosno da je ta ograda bila postavljena na gradskom zemljištu. Na pitanje punomoćnika tužitelja zašto su s tužiteljem, uz majku koja je bila upisana kao vlasnik, ugovor sklopile drugotuženica i njezine sestre drugotuženica je odgovorila kako je vlasnica zemlje bila njihova majka, a dogovorile su se da će majka na nju i sestre prenijeti to zemljište te da će ona i sestre graditi.

15. Svjedok ŠT u svom iskazu danom na ročištu održanom 21. ožujka 2024. naveo je da zastupnika po zakonu tužitelja, gospodina LT, poznaje iz viđenja te da je bio pratnja supruzi i kćerkama na sastancima koji su one imale sa tužiteljem vezano uz izradu projektne dokumentacije za nekretninu koju su supruga i kćeri željele napraviti na adresi [adresa], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ti sastanci odvijali su se u kafićima. Ne sjeća se pojedinosti oko toga, zna da su bili sklopljeni ugovori. Naveo je kako je dobivena lokacijska dozvola pa pretpostavlja da je izrađen idejni projekt dok glavni projekt nije napravljen. Zna da su supruga i kćeri s tužiteljem potpisale aneks ugovora u kojem je bilo navedeno da se više ništa ne radi bez njihovog odobrenja. Nakon toga, više nije vidio ni čuo gospodina OT. Naveo je kako ni na koji način nije sudjelovao niti prilikom ugovaranja posla s tužiteljem niti dalje, jer nije imao na temelju čega budući da su taj projekt vodile njegova supruga i kćeri, ali da je gospodinu OT i njegovom suradniku pokazivao međe na zemljištu na koji se odnosi projekt. Na pitanje punomoćnika tužitelja naveo je kako ne zna je li njegov brat preporučio tužitelja. Također je naveo da nije inzistirao da tužitelj preda dokumentaciju za ishođenje lokacijske dozvole bez geodetskog elaborata, a u svrhu kako bi se projekt ubrzao i dovršio u 2019. te da ne vidi kako bi on mogao nekoga prisiliti da preda nepotpunu dokumentaciju. Naveo je da tuženice ne mogu dokumentaciju koju je izradio tužitelj koristiti jer se sjeća da su nakon potresa u razgovoru s drugim ljudima došle do saznanja da bi prije gradnje trebalo provjeriti može li se na tim temeljima uopće graditi, te su dale ispitati može li se graditi i utvrđeno je da se na tim temeljima uopće ne može graditi. Naveo je da je na sastancima bilo riječi o statici postojećeg objekta, te da je njegova supruga u više navrata gospodina OT pitala mogu li temelji izdržati nadogradnju, na što joj je on odgovorio da svakako. 16. Svjedokinja VT u svom iskazu danom na ročištu održanom 8. srpnja 2024. navela je da su joj poznate stranke u ovom postupku jer je vodila postupak izdavanja lokacijske dozvole za projekt kojem je investitorica bila GT, a gospodin LT projektant. Što se tiče postupka izdavanja lokacijske dozvole navela je da taj postupak izgleda tako da stranke predaju idejni projekt, da ga ona pregleda i utvrdi da li što u projektu nedostaje te o tome obavijesti stranke. U ovom konkretnom slučaju o nedostacima u idejnom projektu, obavijestila je gospodina OT te je zaključkom obavijestila i gospođu GT. S obzirom na to da su stranke često i neuke, ured vezano uz projekte kontaktira stručne osobe – projektante. Navela je da se ne može sjetiti detalja zbog čega su postojali i koji nedostaci u idejnom projektu kojeg je predao gospodin LT, jer u radu imaju veliki broj projekata. Sjeća se da je nakon provedenog postupka s njezine strane, pravnica izdala lokacijsku dozvolu. Nakon što lokacijske dozvole budu izdane, iste strankama obično šalju poštom ili ako imaju punomoćnika, putem punomoćnika. Svjedokinja se nije mogla sjetiti je li GT dolazila kod nje radi lokacijske dozvole, dopustila je da je to moguće, jer u svakodnevnom radu radi sa zaista puno stranaka. Sjeća se OT koji i inače dolazi u njihov ured poslom. Dalje je navela da nakon što je izdana lokacijska dozvola i nakon što ona postane pravomoćna, stranke imaju rok od 2 godine da zatraže izdavanje građevinske dozvole, uz koji zahtjev onda trebaju priložiti glavni projekt koji se radi na temelju idejnog projekta i lokacijske dozvole, a sadrži više pojedinosti vezanih uz gradnju predmetne građevine. Svjedokinja se nije mogla sjetiti je li u konkretnom slučaju zatraženo izdavanje građevinske dozvole, te je li predan glavni projekt. Navela je da je, nakon što je dobila poziv za svjedočenje u ovom predmetu, u sustavu provjerila predmet, kako bi se prisjetila o čemu se radi i čini joj se da je na predmetnoj lokaciji zatraženo izdavanje građevinske dozvole, ali ne zna je li taj zahtjev podnesen na temelju idejnog projekta o kojem je riječ u ovom konkretnom slučaju. Istaknula je da kada upravno tijelo pozove stranku na ispravak idejnog projekta ili glavnog projekta, ispravljeni i ponovno dostavljeni projekt, smatra se izmjenom i dopunom, a ne novim projektom, te se u njemu poziva na ispravke koje je valjalo učiniti. Navela je da se, ako predani idejni projekt ne sadrži prostorni plan, to smatra nedostatkom, jer projektant u idejnom projektu mora navesti prostorni plan, jer su s prostornim planom uređeni uvjeti gradnje na toj lokaciji. Svjedokinja je navela da se glavni projekt sastoji od arhitektontskog projekta, projekta konstrukcije i projekata instalacija. U idejnom projektu ne treba statički proračun, dok u lokacijskoj dozvoli još mogu biti propisani posebni uvjeti javno- pravnih tijela, koji moraju biti ispoštivani u glavnom projektu. Na upit punomoćnice tuženica gdje se u arhitektonskom projektu vidi da su ispunjeni uvjeti iz lokacijske dozvole, svjedokinja je odgovorila da se to vidi u obliku i veličini građevine, odnosno dimenzijama. Navela je kako prilikom vršenja uvida u spis predmeta u sustavu, a prije dolaska na ovo ročište, nije ulazila u detalje niti provjeravala na temelju čega je zatraženo izdavanje lokacijske dozvole. Navela je da osim na temelju idejnog projekta i lokacijske dozvole, stranke mogu tražiti građevinsku dozvolu i bez lokacijske dozvole. O tome hoće li izravno tražiti građevinsku dozvolu bez lokacijske ili će prethodno tražiti lokacijsku dozvolu, odlučuje sama stranka. Kada stranka dobije lokacijsku dozvolu, to znači da se u daljnjem tijeku ishođenja građevinske dozvole uzima kao utvrđeno usklađenost zahvata sa prostornim planom te je stranka dužna graditi u skladu sa utvrđenim uvjetima lokacijske dozvole. Ako se nešto promijeni vezano uz sadržaj namjene, dimenzija ili položaj građevine na čestici, potrebno je ishoditi izmjenu i dopunu lokacijske dozvole. U glavnom projektu, na temelju tih utvrđenih činjenica iz lokacijske dozvole, razrađuju se detalji.

17. Sud je iskaze stranaka i svjedoka ŠT ocijenio vjerodostojnima i prihvatio u dijelu u kojem su njihovi iskazi suglasni oko odlučnih činjenica odnosno u dijelu u kojem su svi suglasno iskazali da je tužitelj izradio idejni projekt, te dopunu idejnog projekta, dok nije izradio i predao glavni projekt, te da je nakon potpisivanja Aneksa ugovora prestala komunikacija između stranaka.

17.1. Sud smatra vjerodostojnim i dio iskaza zz tužitelja OT i prvotuženice GT u dijelu u kojem su suglasno iskazali da je tužitelja preporučio RT, kao i iskaze prvotuženice GT, drugotuženice DT i četvrtotuženiceTene D u dijelu u kojem su iskazivale kako su u zastupnika po zakonu tužitelja imale povjerenja jer je to i životno s obzirom na to da im je tužitelja preporučio član obitelji.

17.2. Iskaz svjedokinje VT sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan jer se u pretežitom dijelu odnosi na objašnjavanje samog postupka izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola o čemu je svjedokinja iskazivala jasno, stručno i objektivno dok se u dijelu koji se odnosi na konkretan predmet spora nije sjećala detalja što je logično zbog proteka vremena od pet godina od kada je vodila postupak izdavanja lokacijske dozvole, ali i zbog činjenice da u radu ima veliki broj projekata i da u svakodnevnom radu radi s puno stranaka pa je i životno da se ne može sjećati detalja svakog projekta. Osim toga, njezin iskaz za sud je bitan upravo u dijelu koji se tiče samog postupka izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola, a s obzirom na to da su u tom dijelu iskazi stranaka oprečni.

17.3. Iskaz svjedoka ŠT sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je on suglasan s iskazima zastupnika po zakonu tužitelja OT i tuženica, odnosno u dijelu u kojem je iskazao da je zajedno s tuženicama sudjelovao na sastancima s gospodinom OT te u dijelu koji se odnosi na utvrđenje činjenica navedenih pod točkom 17. obrazloženja. Iskaz tog svjedoka sud nije prihvatio u dijelu u kojem je iskazao da ne zna je li njegov brat tuženicama preporučio tužitelja budući da nije logično ni životno da svjedok s obzirom na obiteljsku povezanost, za to ne bi znao, posebno stoga što je prvotuženica GT, a supruga svjedoka, iskazala kako je do tužitelja došla upravo preko brata svog supruga.

17.4. Sud je prihvatio i iskaz zastupnika po zakonu tužitelja OT u dijelu u kojem je iskazao da idejni projekt nakon dopune ne dobiva novi broj te da se ispitivanje statike vrši u fazi glavnog projekta, a ne u fazi idejnog projekta jer je u tom dijelu njegov iskaz suglasan s iskazom svjedokinje VT koji je sud u cijelosti prihvatio i koja je iskazala da se ispravak projekta smatra dopunom, a ne novim projektom i da u idejnom projektu ne treba biti statički proračun.

17.5. Međutim, sud iskaz OT nije prihvatio u dijelu u kojem je iskazao da je glavni projekt radio istovremeno sa idejnim projektom jer je u tom dijelu njegov iskaz nelogičan uzevši u obzir iskaz svjedokinje VT da u lokacijskoj dozvoli još mogu biti propisani posebni uvjeti javno-pravnih tijela koji moraju biti ispoštovani u glavnom u projektu. Stoga nije logično da bi tužitelj unaprijed radio i glavni projekt kada postoji mogućnost da će u lokacijskoj dozvoli biti traženi posebni uvjeti koje mora obuhvatiti glavnim projektom. Sud nije prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tužitelja, OT ni u dijelu u kojem je iskazao da je idejni projekt morao predati do kraja 2019. jer te njegove tvrdnje nisu dokazane, a protivne su i iskazu četvrtotuženice DTH koja je iskazala da tuženice nisu imale očekivanja vezana uz rok predaje idejnog projekta.

17.6. Iskaze tuženica sud je prihvatio i u dijelu u kojem su iskazale da su tužitelju platile za dopunu idejnog projekta iznos od 2.000,00 eura jer su njihovi iskazi potkrijepljeni potvrdom o isplati od 20. svibnja 2020. na listu 210 spisa.

18. Sud je izvedene dokaze cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti te je na temelju tako provedene ocjene dokaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu od 5. studenoga 2019. i Aneksa tog ugovora od 20. svibnja 2020. kojim se tužitelj obvezao za tuženice izraditi projektnu dokumentaciju za rekonstrukciju građevine, a tuženice su se obvezale za to mu platiti određenu cijenu.

18.1. Iz članka 4. Ugovora o izradi projektne dokumentacije proizlazi da se za izvršenu uslugu naručitelj obvezuje isplatiti izvršitelju ugovorenu cijenu na način da se iznos od 30% ukupno planiranog iznosa plaća avansno: 21. listopada 2019. u iznosu od 800,00 eura, 5 studenoga 2019. u iznosu od 2.500,00 eura i 15. studenoga 2019. iznos od 700,00 eura (članak 4.1. Ugovora), iznos od 40% ukupno planiranog iznosa po završenom Glavnom arhitektonskom projektu i predaji podloga za projektiranje svih faza projekta (članak 4.2. Ugovora), preostalih 30% ukupno planiranog iznosa po završenom poslu i predaji projektne dokumentacije na upravni postupak za ishođenje građevinske dozvole (članak 4.3. Ugovora). Također je određeno da će izvršitelj ispostaviti naručitelju potvrde o datumu i iznosu uplate za svako provedeno plaćanje.

18.2. Aneksom ugovora od 20. svibnja 2020. stranke su izmijenile članka 4. stavak 2. Ugovora od 5. studenoga 2019. na način da su dogovorile da će naručitelj isplatiti iznos od 2.000,00 eura izvršitelju za sve izmjene i dopune idejnog projekta prema zaključku od 16. travnja 2020., da će izvršitelj izvršiti izmjene glavnog projekta i uskladiti s izmjenama idejnog projekta te korigirati dio arhitektonskog projekta koji se odnosi na podloge za izradu projekta konstrukcije, projekta elektro, strojarskih i hidro instalacija te izradu elaborata protiv požara i zaštite u roku od sedam dana od dobivanja lokacijske dozvole i po odobrenju naručitelja za što se naručitelj obvezuje platiti iznos od 6.000,00 eura. Osim toga, stranke su Aneksom Ugovora izmijenile i članak 4. stavak 3. Ugovora od 5. studenoga 2019. na način da su dogovorile da će se preostali iznos do ukupno ugovorenog iznosa platiti po završetku kompletnog posla- projektna dokumentacija za ishođenje građevinske dozvole te okončanog obračuna, prema ugovorenim uvjetima i prema stvarnim i konačnim kvadraturama iskazanih površina, a sve u skladu s propisima i zakonima o građenju i projektiranju.

19. Pritom je sud utvrdio da je tužitelj izradio idejni projekt Z.O.P. 01-12/2019 u prosincu 2019. kao i dopunu idejnog projekta od 29. svibnja 2020. te da su mu tuženice za izradu dopune idejnog projekta platile iznos od 2.000,00 eura i to 20. svibnja 2020.

19.1. Sud je uvidom u zaključak Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja od 16. travnja 2020. (list 65 spisa) utvrdio da se izmjena idejnog projekta Z.O.P. 01-12/2019 odnosila na ispravak projekta na način da je na njegovoj naslovnici trebalo navesti točan broj novoformirane građevne čestice sukladno prijedlogu parcelacije te sjedište i OIB projektantskog ureda koji je izradio idejni projekt, u izjavi projektanta o usklađenosti s prostornim planom trebalo navesti točan naziv plana, na situaciji trebalo označiti regulacijske pravce na međi predmetne građevne čestice sa katastarskim česticama puta, osigurati nesmetan pristup na svako parkirno mjesto, navesti podatak koja apsolutna visinska kota odgovara relativnoj koti zahvata u prostoru, na naslovnoj stranici ispravljenog idejnog projekta naznačiti da se radi o promjeni sadržaja idejnog projekta uz redni broj promjene i datum ispravka, ispravljeni idejni projekt dostaviti u PDF formatu i ispisanom primjerku, dostaviti popis koordinata lomnih točaka građevne čestice i građevine u GML formatu.

19.2. Iz navedenog sud zaključuje da se, a suprotno navodima zastupnika po zakonu tužitelja, radilo o propustima na strani tužitelja kao izvođača radova pa tužitelj nije dokazao tvrdnju da je izradio novi idejni projekt. Naime, tužitelj nije dokazima potkrijepio tvrdnju da je ŠT tek šest mjeseci od predaje idejnog projekta angažirao geodeta, kao što nije dokazao ni tvrdnju da se promijenila situacija na terenu tako da više nije bila ista kvadratura parcele, niti koeficijenti izgrađenosti, iskorištenosti i udaljenosti od prometnice te da se zbog toga morao napraviti sasvim novi idejni projekt prema snimci zatečenog stanja. Osim toga, tužitelj nije dokazao da je Upravnom odjelu za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja predao novi idejni projekt na koji se odnosi utuženi račun broj 01-05/2021 u iznosu od 13.882,00 kuna.

20. Sud neuvjerljivima cijeni tužiteljeve navode da je ŠT tek šest mjeseci od predaje idejnog projekta angažirao geodeta, budući da je zastupnik po zakonu tužitelja, kao stručna osoba trebao, u smislu odredbe članka 596. stavak 3. ZOO-a upozoriti tuženice ako je postojala potreba da se geodet angažira prije izrade i predaje idejnog projekta.

21. Stoga je sud ocijenio da tužitelj nije dokazao da je izvršio uslugu izrade novog idejnog projekta, a na što se odnosi utuženi račun broj broj 01-05/2021, dok su s druge strane, tuženice, dostavom potvrde od 20. svibnja 2020. (list 210 spisa) dokazale da su tužitelju za izradu dopune projekta platile iznos od 2.000,00 eura. Naime, uplata iznosa od 2.000,00 eura prema potvrdi o isplati od 20. svibnja 2020. uslijedila je nakon donošenja zaključka Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja od 16. travnja 2020., a kojim su tuženice bile pozvane dopuniti idejni projekt. Također, uvidom u idejni projekt na listu spisa (u crvenom fasciklu) sud je utvrdio da je kao datum ispravka idejnog projekta naveden 29. svibnja 2020.

22. Dalje, sud je utvrdio da tužitelj nije izvršio uslugu izrade glavnog projekta, a kako je to bilo dogovoreno među strankama na temelju Ugovora o izradi projektne dokumentacije od 5. studenoga 2019. i Aneksa tog ugovora od 20. svibnja 2020. Naime, sam zastupnik po zakonu tužitelja je u svom iskazu naveo kako glavni projekt nije predao tuženicama, te da se utuženi račun broj 01-03/2021 od 2. ožujka 2021. odnosi na glavni arhitektonski projekt koji nije završeni glavni projekt već podloga za izradu ostalih projekata, gdje se arhitektonski projekt mora uskladiti s projektima instalacija i svi projektanti koji sudjeluju u izradi projekata moraju dati izjavu da su svi projekti sukladni, ali da stranke do te faze nisu došle.

23. Također, Aneksom ugovora od 20. svibnja 2020. stranke su dogovorile da će tužitelj izvršiti izmjene glavnog projekta i uskladiti s izmjenama idejnog projekta te korigirati dio arhitektonskog projekta koji se odnosi na podloge za izradu projekta konstrukcije, projekta elektro, strojarskih i hidro instalacija te izradu elaborata protiv požara i zaštite u roku od sedam dana od dobivanja lokacijske dozvole i po odobrenju naručitelja.

23.1. S tim u vezi sud nije prihvatio iskaze tuženica koje su tvrdile da su sve s tužiteljem dogovarale pisanim putem jer upravo suprotno proizlazi iz izvedenih dokaza, a osim toga, iz Aneksa ugovora od 20. svibnja 2020. ne proizlazi da odobrenje za daljnje radove mora biti u pisanom obliku.

23.2. Međutim, budući da iz suglasnih iskaza stranaka i svjedoka ŠT proizlazi da je nakon potpisivanja Aneksa ugovora od 20. svibnja 2020. prestala komunikacija s tužiteljem, sud nalazi da tuženice tužitelju nisu dale odobrenje za izmjenu glavnog projekta i korekciju arhitektonskog projekta.

23.3. Pritom sud neuvjerljivim i usmjerenim na postizanje uspjeha u ovom sporu cijeni dio iskaza zastupnika po zakonu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da su mu tuženice dale usmeno odobrenje prilikom potpisivanja Aneksa ugovora od 20. svibnja 2020. jer u tom dijelu njegov iskaz nije životan ni logičan, a u protivnosti je i sa sadržajem članka 4.2.2. Aneksa ugovora od 20. svibnja 2020. kao i sa njegovom svrhom jer nije logično da bi Aneksom tuženice ugovorile da je za daljnje radnje potrebna njihova suglasnost ako su suglasnost dale već prilikom sklapanja Aneksa ugovora.

23.4. Osim toga, prema Aneksu ugovora od 20. svibnja 2020. tužiteljeva obveza je bila, nakon dobivanja lokacijske dozvole izvršiti izmjene glavnog projekta i uskladiti s izmjenama idejnog projekta te korigirati dio arhitektonskog projekta koji se odnosi na podloge za izradu projekta konstrukcije, projekta elektro, strojarskih i hidro instalacija te izradu elaborata protiv požara

23.5. Imajući u vidu da iz iskaza svjedokinje VT, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da se glavni projekt radi na temelju idejnog projekta i lokacijske dozvole, neuvjerljivi su navodi zastupnika po zakonu tužitelja da je glavni projekt, čiji je sastavni dio arhitektonski projekt radio istovremeno s idejnim projektom, dakle prije dobivanja lokacijske dozvole.

23.6. Dovevši u vezu sadržaj članka 4.2.2. Aneksa ugovora od 20. svibnja 2020., s iskazom svjedokinje VT da se glavni projekt radi na temelju idejnog projekta i lokacijske dozvole i iskazom zastupnika po zakonu tužitelja da je, nakon što je saznao da su tuženice dobile lokacijsku dozvolu, angažirao odvjetnika koji je tuženicama slao dopise i račune koji su priloženi u spis, sud zaključuje da tužitelj nije izvršio obvezu sukladno članku 4.2.2. Aneksa ugovora od 20. svibnja 2020. i nije izradio glavni arhitektonski projekt na koji se odnosi utuženi račun broj 01-03/2021 od 2. ožujka 2021. u iznosu od 30.795,00 kuna.

24. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je nakon potpisivanja Aneksa ugovora od 20. svibnja 2020. prestala komunikacija između stranaka, utvrđeno je da tuženice tužitelju nisu dale odobrenje za izradu glavnog arhitektonskog projekta niti glavnog projekta, dok je na temelju potvrde o isplati od 20. svibnja 2020. utvrđeno da su tuženice tužitelju platile za izradu izmjena i dopuna idejnog projekta. Stoga tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja pa je na temelju odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 590. ZOO-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan dok je, na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi valjalo ukinuti budući da sud, neovisno o preinaci tužbe, odlučujući o glavnoj stvari mora odlučiti održava li se platni nalog na snazi, u cijelosti ili djelomično ili se ukida.

24.1. Stoga je presuđeno kao u točkama I i II izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

25.1. Tuženice, koje su zastupane po istoj punomoćnici, osnovano potražuju naknadu troška postupka koji se odnosi na sastavljanje obrazloženog podneska od 5. siječnja 2024. u skladu s Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje OT) u iznosu od 200,00 eura, te naknada troška za zastupanje na ročištima održanima 15. siječnja 2024., 21. ožujka 2024., 16. svibnja 2024., 8. srpnja 2024. i 13. siječnja 2025. u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT u iznosu od po 200,00 eura po radnji sve uvećano za 30% sukladno Tbr. 40. t. 1. OT i za pdv po stopi od 25%, te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi sukladno Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23 ) što ukupno iznosi 2.443,61 eura parničnog troška kojeg je tuženicama, na tmeleju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a dužan naknaditi tužitelj slijedom čega je odlučeno kao u točki III izreke ovog rješenja.

25.2. Tužitelj nema pravo na naknadu troška parničnog postupka budući da je u cijelosti izgubio ovu parnicu zbog lega je njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki IV izreke ovog rješenja.

Velika Gorica 18. veljače 2024.

Sutkinja:

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP). Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetnih primjerka putem ovog suda na Županijski sud.