Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

[adresa], O Fašizma

Poslovni broj Povrv-407/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Dariji Knez Grbčić, po nacrtu izrađenog od strane sudskog savjetnika Sabrine Tasić Mićić, u pravnoj stvari tužitelja HABITATOR NEKRETNINE d.o.o., Rijeka, Milutina Barača 5, OIB 41550729790, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Božović, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika OH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri d.o.o. , radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i tuženika osobno, 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnoga bilježnika Vere Marčina iz Zadra poslovni broj Ovrv-84/21 od 3. veljače 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos 2.144,39 eura (dvije tisuće stočetrdesetčetiri eura i tridesetdevet centi) sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27. studenog 2020. po promjenjivoj stopi za svako polugodište koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koja prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 26. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju Javnog bilježnika Vere Marčina iz Zadra poslovni broj Ovrv-84/21 od 3. veljače 2021. u dijelu u kojem je naloženu tuženiku da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 263,27 eura (dvjestošezdesettri eura dvadesetsedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po promjenjivoj stopi za svako polugodište koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do konačne isplate.

III. Nalaže se tuženiku OH, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HABITATOR NEKRETNINE d.o.o., OIB 41550729790, naknadi troškove postupka u iznosu od 2.517,67 eura (dvije tisuće petstosedamnaest eura šezdeset sedam centi), zajedno sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 17. veljače 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 7. siječnja 2021. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 2.144,39 eura (u kunskoj protuvrijednosti od 16.156,88 kn) sa zakonskom zateznom kamatom te troškovima ovršnog postupka.

2.Rješenjem o ovrsi javnoga bilježnika Vere Marčina iz [adresa] posl. br. Ovrv- 84/2021 od 3. veljače 2021. naloženo je ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju iznos od 16.156,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka.

3.Protiv navedenog rješenja tuženik je pravovremeno podnio prigovor pa je po prigovoru tuženika kao ovršenika rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Povrv- 277/2021-2 od 21. svibnja 2021. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi od 3. veljače 2021. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4.Osnovanost svog zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnji da se dugovanje tuženika odnosi na izdani račun 334-007-1 od dana 23. studenog 2020. koji je sačinjen sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske te predstavlja vjerodostojnu ispravu temeljem koje je tuženik dužan podmiriti tražbinu tužitelja. Račun je izdan temeljem Ugovora o posredovanju za uredno izvršene usluge tužitelja, a isti je dostavljen tuženiku prvotno e-mailom 23. studenog 2020. pa poštom 25. studenog 2020. Tužitelj je doveo tuženika kao svog nalogodavca u vezu s kupcem da bi sklopili pravni posao, a temeljem čega je nesporno nastala obveza tuženika za plaćanje posredničke naknade tužitelju.

5.Tuženik u svom prigovoru u cijelosti pobija visinu i osnovu potraživanja tužitelja. U bitnome navodi da je 31. kolovoza 2019. sa tužiteljem sklopio Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina kojim je u članku 4. određena naknada provizije za tužitelja (posrednika) u iznosu od 3% kupovne cijene nekretnine uvećano za porez na dodanu vrijednost. Nadalje, 11. rujna 2020. da je sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnine s kupcem HH, nakon čega je kupac dao na znanje tuženiku da je tužitelj 2. rujna 2020. sklopio Ugovor o posredovanju sa majkom kupca, ČH, a u kojem ugovoru je navedeno da se kupac, HH, obvezuje platiti tužitelju proviziju koja iznosi 2% od ukupne kupoprodajne cijene. Tuženik ističe kako je navedeni Ugovor o posredovanju sklopljen u tajnosti i kako on o tome nije imao nikakvih saznanja dok za to nije saznao od kupca. Tuženik drži da je tužitelj postupao u suprotnosti s člankom 847. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) koji propisuje da posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju strana može zahtijevati od svake strane samo polovicu provizije. Obzirom da je HH, kao kupac nekretnine u dobroj vjeri i poštenju, ne poznavajući zakonske odredbe isplatio svih 2% naknade za proviziju, tuženik smatra da je u više navrata došlo do kršenja zakona. Nadalje navodi da posrednik koji protivno ugovoru ili protivno interesima svog nalogodavca radi za drugu stranu, gubi pravo na proviziju i na naknadu troškova. Naglašava da je tuženik isplatio polovicu provizije tužitelju, u iznosu od 16.217,11 kuna, a sve sukladno članku 847. ZOO-a. Drži da je poštujući zakonske norme posredovanje za obje strane moguće samo kad je to ugovorom o posredovanju izričito ugovoreno, a što ovdje nije slučaj.

6.Tuženik predlaže provesti saslušanje stranaka i svjedoka HH na navedene okolnosti.

7.Tužitelj, očitujući se na navode iz prigovora, ukazuje na čl. 27. Zakona o posredovanju u prometu nekretnine ("Narodne novine" br. 107/07., 144/12., 14/14., 32/19., dalje ZPPN) kojim je propisano da se visina posredničke naknade određuje ugovorom o posredovanju. Obzirom da je u ovom slučaju između parničnih stranaka nesporno sklopljen ugovor o posredovanju 31. kolovoza 2019., a kojim je ugovorena posrednička naknada u iznosu od 3% od prodajne cijene nekretnine, to je tuženik dužan podmiriti iznos od 32.373,99 kn. Kako je tuženik samo djelomično namirio iznos dužne tražbine prema tužitelju, to je razvidno kako je preostala tražbina tužitelja prema tuženiku u utuženom iznosu.

8. Nadalje, tužitelj pobija navode tuženika da bi isti bio u obvezi platiti samo pola provizije navodeći da je odredbom članka 847. st.1. ZOO-a propisano da ako drugačije nije ugovoreno, posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju stranaka može zahtijevati od svake strane samo polovicu provizije i naknadu polovice troškova, ako je naknada troškova ugovorena. Dakle, uvažavajući navedeno, ističe da je u ovome slučaju Ugovorom o posredovanju od 31. kolovoza 2019. u čl. 4. jasno ugovorena visina provizije za posrednika u iznosu od 3% od kupoprodajne cijene, a ugovor obvezuje, to je onda očigledno da je tuženik dužan platiti iznos provizije u visini kako je to izričito ugovoreno Ugovorom o posredovanju.

9. Radi razjašnjenja spornih a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je saslušao stranke (list 103-107 spisa) te svjedoke PH (list 134 spisa), ĐH (list 136 spisa), HH (list 159 spisa) i ČH (list 161 spisa).

10. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11. Među strankama je nesporno da su dana 31. kolovoza 2019. sklopili Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina kojim je u članku 4. određena naknada provizije za posrednika (tužitelja) u iznosu od 3% kupovne cijene nekretnine uvećano za porez na dodanu vrijednost. Nadalje je nesporno da provizija ugovorena na takav način iznosi 32.373,99 kn, a da je tuženik podmirio iznos u jednom djelu a nije u utuženom iznosu.

12. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva odnosno je li tuženik u obvezi naknaditi tužitelju proviziju u preostalom djelu, odnosno u utuženom iznosu.

13.Iz spisu priležeće materijalne dokumentacije i to računa 334-007-1 od 23. studenog 2020., Ugovora o posredovanju u prometu nekretnina od 31. kolovoza 2019. te Izjave o prijeboju (kompenzaciji) broj 40-007-1/2020 proizlazi tražbina tužitelja prema tuženiku u sveukupnom novčanom iznosu od 16.156,88 kuna tj. u iznosu koji je u valuti euro pobliže naznačen u toč. I. izreke.

14. Sud je kao vjerodostojnu prihvatio svu dokumentaciju, s tim da je dokaznu snagu iste cijenio dovodeći ju u vezu s drugim dokazima.

15. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da isti nije sudjelovao u sklapanju bilo ugovora o posredovanju s tuženikom bilo poduzimanja radnji vezano uz posredovanje u prodaji nekretnine tuženika, međutim da je u tome sudjelovao agent PH tako da saznanja o odnosima ima po njegovoj priči. U ime tužitelja, ugovor o posredovanju s tuženikom je 31. kolovoza 2019. potpisao agent PH. Tuženik se obratio sa zahtjevom da tužitelj posreduje u prodaji nekretnine tuženika. Tužitelj je prihvatio taj nalog te je između stranaka potpisan ugovor o posredovanju kojim je ugovorena posrednička naknada u visini od 3% na realiziranu kupoprodajnu cijenu uvećano za pdv. Zaključuje da je tužitelj ispunio sve svoje obveze koje je preuzeo ugovorom o posredovanju te je pronašao kupca koji je s tuženikom sklopio prvo predugovor o kupoprodaji nekretnine a zatim i ugovor o kupoprodaji nekretnine. Sud je iskaz zakonskog zastupnika cijenio istinitim i vjerodostojnim, s time da isti nije sudjelovao niti u sklapanju Ugovora o posredovanju, niti u samome posredovanju u vezi prodaje stana tuženika, već u svome iskazu samo navodi što je saznao od svoga zaposlenika, agenta PH.

16. Iz iskaza tuženika proizlazi da je isti sklopio Ugovor o posredovanju s tužiteljem a vezano za prodaju njegova stana na Trešnjevci te da se tim ugovorom obvezao isplatiti posredničku naknadu u visini od 3% od realizirane kupoprodajne cijene uvećano za pdv. Agent PH da ga je i doveo u vezu s kupcem sa kojim je u konačnosti i potpisao ugovor o kupoprodaji nekretnine. Tuženik, u razgovoru sa kupcem saznanje da je i on potpisnik ugovor o posredovanju te da isto plaća proviziju agenciji. Ističe da se on tada iznenadio i da mu je bilo logično da bi tužitelju u tom slučaju pripadalo pravo na polovicu provizije, a ne cijeli iznos. Tuženik je prema Ugovoru o posredovanju bio u obvezi platiti iznos od 32.373,99 kn te je od toga platio polovicu, dok ostatak iznosa od 16.156,88 kn nije platio. Iskaz tuženika je ovaj sud cijenio kao istinitim i u skladu s ostalim dokazima provedenim tijekom postupka, pritom valja uzeti u obzir da tuženikovi navodi u vezi toga da je po njegovu mišljenju logično da prodavatelj i kupac isplate svako po pola provizije, utemeljena na njegovom subjektivnom viđenju situacije i onoga što isti smatra da je ispravno i logično, pa se takav dio iskaza niti ne može cijeniti.

17. Svjedok PH je naveo kako je 2019. i 2020. bio zaposlenik kao agent za nekretnine u u agenciji tužitelja. Tuženika se sjeća te mu je poznato da je istoga doveo u vezu s kupcem glede sklapanja ugovora o kupoprodaji tuženikove nekretnine. Također je sudjelovao u sklapanju ugovora o posredovanju sa kupcem HH, odnosno prvo je pristupila njegova majka, a kasnije sam kupac. Smatra da je tuženik bio upoznat s činjenicom da i kupac plaća proviziju, a obzirom na moment kada je prodavatelj rekao da time nije bio upoznat. Dakle, ugovor o posredovanju se potpisuje prije predugovora o kupoprodaji. Zatim se cijela provizija plaća u trenutku sklapanja predugovora, a kako je i određeno ugovorom o posredovanju. Prodavatelj je otprilike 3 mjeseca nakon predugovora izjavio da nije znao da je i kupac u obvezi platiti proviziju, stoga je prema mišljenju svjedoka takva izjava tuženika neistinita. Nadalje, ističe da i ako je ugovoreno da se cijela provizija plaća na predugovoru, kako je tuženik zahtijevao da plati proviziju u polovici iznosa, a da kasnije po primitku ostatka kupoprodajne cijene isplati ostatak provizije, izašlo mu se u susret te mu se omogućilo platiti polovicu, a onda polovicu kasnije. Iskaz ovoga svjedok je sud držao vjerodostojnim i logičnim te u skladu s ostalim dokazima i činjenica utvrđenim tijekom postupka.

18. Svjedokinja ĐH, kao voditeljica prodajnog tima agencije tužitelja, u kratko navodi da kao voditeljica nije bila u direktnom kontaktu s klijentima već je njezin zadatak vođenje agencije te da nije sudjelovala u direktnom sklapanju ugovora o posredovanju s tuženikom. Na upit punomoćnik tužitelja je navela da nje nije došla informacija da bi tuženik prigovorio na bilo koji način u vezi plaćanja provizije te da su sve obveze od strane agencije izvršene. Jedino ima saznanja da je tuženik zahtijevao platiti polovicu provizije po primljenoj kapari a polovicu naknadno. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje kao uvjerljiv i logičan.

19. Svjedok HH je u svome iskazu naveo da mu je prilikom potpisivanja ugovora o proviziji jasno bilo rečeno da će kao kupac morati platiti naknadu za posredovanje. Navedenu naknadu da je u cijelosti platio i od agencije dobio račun. Nastavno iskazuje da je provjeravao ugovor o posredovanju i nije utvrdio da bi u tom ugovoru igdje pisalo da će naknadu za posredovanje morati platiti i prodavatelj. Zaključuje da je agencija u potpunosti odradila svoj posao te da on nije imao nikakvih prigovora. Svjedokinja ČH navodi da je stan tuženika pronašla na internet stranicama te ga otišla pogledati za svoga sina, HH. Imala je saznanja da se za uslugu agencije naplaćuje provizija. Sjeća se da joj je sin rekao da i tuženik mora platiti proviziju za posredovanje, a da je ona svom sinu sugerirala da što prije plati kako bi se mogla ostvariti kupoprodaja. Sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio kao istinitim i vjerodostojnim.

20. Iz sadržaja spisu priležeće dokumentacije kao i provedenih dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka, utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

Da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o posredovanju radi prodaje nekretnine tuženika i to dana 31. kolovoza 2019.

Da se tim ugovorom i to čl. 1 tužitelj kao posrednik obvezao naći i dovesti u vezi s tuženikom, kupca koji bi s njim pregovarao o sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnine.

Da je u čl. 9.1 toga Ugovora određeno da ako dođe do sklapanja ugovora s trećom osobom tuženik dužan platiti proviziju od 3% kupovne cijene uvećano za porez na dodanu vrijednost, koji iznos je određen u čl. 4. ugovora.

Da je i kupac, odnosno njegova majka, s tužiteljem sklopio Ugovor o posredovanju, temeljem kojeg je platio proviziju u iznosu od 2% uvećano za porez na dodanu vrijednost.

Da je tužitelj prodavatelja doveo u vezu s kupcem, a sa kojim je zaključio predugovor i ugovor o kupoprodaji nekretnine te je nastala obveza tuženika isplatiti proviziju u cijelosti.

21.Temeljem provedenih dokaza ocjena je ovoga suda da je tuženik u obavezi isplatiti tužitelju iznos od 16.156,88 kuna sa zateznom kamatom pa je platni nalog javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata predmetnog iznosa valjalo održati na snazi te odlučiti kao u toč. I. izreke.

22.Tuženik je kao sudionik u ovom obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a sve prema odredbama ZOO-a.

23.Ocjena je ovog suda da je tužitelj dokumentacijom koja prileže spisu a ponajprije računom br. 334-00-1 od dana 23. studenog 2020., koji predstavlja vjerodostojnu ispravu dokazao visinu i osnovanost tužbenog zahtjeva. Budući da tuženik nije dokazao da je platio navedeni račun u cijelosti, odnosno nesporno je da ga je tek djelomično podmirio, dok je tužitelj obrazložio sve stavke za čije neplaćanja ga tereti, valjalo je pozivom na sve navedene podzakonske te zakonske odredbe odlučiti kao u točki I. izreke.

24. Nadalje, valjalo se osvrnuti i na navode tuženika koji pozivom na članak 847. ZOO-a tvrdi da nije u obvezu platiti tužitelju proviziju u cijelosti, držeći da posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju strana može zahtijevati od svake strane samo polovicu provizije.

25. U pravu je tužitelj, kada tvrdi da je tuženikovo tumačenje navedene zakonske odredbe pogrešno. Naime, odredbom članka 847. st.1. ZOO-a propisano je da ako nije drugačije ugovoreno, posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju strana može zahtijevati od svake strane samo polovicu provizije i naknadu polovice troškova, ako je naknada troškova ugovorena. U ovome slučaju, je Ugovorom o posredovanju od 31. kolovoza 2019. i to u članku 4. ugovorena provizija u iznosu od 3% od kupoprodajne cijene. Dakle, tuženik je dužan platiti iznos provizije u visini u kojoj je to izričito ugovoreno Ugovorom u posredovanju. Kada bi razmišljanje tuženika i bilo pravno ispravno, valja ukazati na činjenicu da ne postoji zakonska odredba koja bi odredila maksimalnu visinu provizije, stoga tuženik ne može odrediti što je polovica toga iznosa.

26. Naime, budući da je ugovoreno da je tuženik kao nalogodavac dužan platiti posredničku proviziju od 3% kupoprodajne cijene, a ugovori obvezuju, pogrešno je razmišljanje tuženika da nije izričito ugovoreno da su obje strane iz ugovora o kupoprodaji ugovorile plaćanje posredničke provizije. Naime, i kupac je bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem i to na temelju Ugovora o posredovanju te je ugovorenu proviziju uredno platio.

27.Odluka o zateznim kamatama se temelji na čl. 29. st.1. ZOO-a, koji određuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji na čl. 29. st.2. ZOO-a, stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

28. Ovršni trošak je odbijen a budući da isti nije moguće održati na snazi u platnom nalogu već se obračunava zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka, u skladu sa Zaključkom donesenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

29. Odluka o trošku postupka temelji se na čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), a budući da se omjer uspjeha u parnici određuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužitelju je priznat ovršni trošak u iznosu od 263,27 eura (1.983,58 kn) te trošak pristojbe na prijedlog u iznosu od 68,00 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 68,00 eura, trošak za svjedoka PH od 204,40 eura, materijalni trošak puta na ročište 28. listopada 2024. u iznosu od 164,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu 9. listopada 2024. kao ni materijalni trošak za navedeno ročište, a budući je uvidom u spis utvrđeno da nije zabilježeno ročište u ovome predmetu na taj dan. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, tužitelju je priznat trošak sastava podneska sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife (podnesci od 2. lipnja 2021., 14. lipnja 2021. i 29. kolovoza 2022.) te zastupanje na ročištu sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife (15. prosinca 2022., 28. ožujka 2023., 23. travnja 2024., i 28. listopada 20204), što ukupno iznosi 1.400,00 eura, odnosno 1.750,00 eura uz uračunati zatraženi PDV. Što dovodi do ukupnog troška od 2.517,67 eura. Obzirom da je tužitelj tražio i zateznu kamatu na dosuđeni trošak sud je istu odredio temeljem čl. 30 OZ a stopu temeljem čl. 29 ZOO-a , te je odlučeno kao u točki III izreke presude.

30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 17. veljače 2025.

S u d a c:

Darija Knez Grbčić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Podnosi se ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- Pun. tužitelja

- Pun. tuženika