REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Pp-155/2028-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Josipu Ćorluka, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nadice Jurjević u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆV zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 1. i 3.alin.4 Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (Narodne novine br. 75/13, 36/15, 46/17, 152/22) pokrenutog povodom prigovora na obavezni prekršajni nalog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Službe inspekcije cestovnog prijevoza Klasa: 340-06/24-02/8698 nakon provedenog žurnog postupka 18. veljače 2025. donio je i
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik PV, vlasnik obrta " [obrt]" obrt za trgovinu, prijevoz i usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1985. u [adresa], ime roditelja Ć i P, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno osuđivan
k r i v j e :
što je 26. studenog 2024. u 14.10 sati na autocesti A1, naplatne postaje Demerje, smjer Zagreb, vozač CV, rođen **.**.1969. upravljao skupom vozila reg. oznaka [registarska oznaka]; [registarska oznaka] u vlasništvu fizičke osobe ĆV, vlasnika obrta " [obrt]" Obrt za trgovinu, prijevoz i usluge, [adresa] te je u ime i za račun navedenog obavljao međunarodni javni prijevoz tereta, NPK 15 15 15 umjetnog gnojima na relaciji Slovenija – Hrvatska, temeljem CMR-a broj 0689561 a da okrivljenik ne preuzima odgovarajuće podatke s jedinice u vozilu i vozačeve kartice u rokovima i na način propisan čl. 1. st. 3. i 4. Uredbe komisije (EU) br. 581/2010 od 1. srpnja 2010., a uvidom u podatke s digitalnog tahografa marke Continental Automotive GmbH model 1381.7550333013, serijskog broja [serijski broj] utvrđeno je da je zadnje skidanje podataka s tahografa bilo 23. kolovoza 2024. od čega su prošla 94 dana iako je čl. 1. st. 3. al. a Uredbe komisije (EU) br. 581/2010 od 1. srpnja 2010. propisano da je najdulje razdoblje tijekom kojeg se odgovarajući podaci trebaju preuzeti ne prekoračuje 90 dana za podatke s jedinice u vozilu
čime je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 39. a st. 1. al. 4. uz primjenu st. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu
te mu se temeljem citiranog propisa
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD: 800,00 (osamsto) EUR
II. Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude pod prijetnjom prisilne naplate. Temeljem članka 152.st.3. i čl. 183.st.2. Prekršajnog zakona sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
III. Temeljem čl. 139. st. 3., a u svezi čl. 138.st.2. t.3.a. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) EUR u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
1. Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Služba inspekcije cestovnog prijevoza pod gornjim poslovnim brojem izdalo je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika kojim mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 660,00 eura i trošak postupka u iznosu od 20,00 eura. Okrivljenik je u zakonskom roku podnio prigovor te je obavezni prekršajni nalog stavljen van snage i proveden je žurni prekršajni postupak.
2. Okrivljenik je u svojoj pisanoj obrani naveo da se ne smatra krivim jer je prekršaj počinio njegov vozač CV koji je 26. studenog 2024. upravljao skupom vozila reg. oznaka [registarska oznaka]/ [registarska oznaka], a njega kao poslodavca nije obavijestio da su dužni preuzeti odgovarajuće podatke s jedinice u vozilu i da im uskoro izlazi rok od 90 dana za skidanje podataka s tahografa na tahografskom uređaju. Budući da je vozač tu obavijest o preuzimanju podataka mogao vidjeti svakodnevno na ekranu za tahograf uređaju, trebao ga je o tome obavijestiti. Vozač je svjesno počinio prekršaj jer je on tu obavijest o isteku roka za očitavanja tahografa mogao vidjeti kao poruku cijelo vrijeme dok je upravljao teretnim vozilom, dok on kao poslodavac to nije mogao vidjeti jer ne upravlja kamionom i ne vidi takve obavijesti kao vozač koji svakodnevno vozi kamion. Za navedeni prekršaj je saznao tek kada ga je vozač kontaktirao i objasnio da ga je zaustavio inspekcijski nadzor na autocesti A1, naplatne postaje Demerje u smjeru Zagreba. Vozač je bio stalno na putu, unazad nekoliko mjeseci je parkirao u Zagrebu kako ne bi prazan dolazio u Daruvar te je autom išao do Zagreb, svaki ponedjeljak. Budući da je vozač unazad nekoliko mjeseci parkirao u Zagrebu, kao vlasnik obrta nije mogao na vrijeme preuzeti odgovarajuće podatke s tahografa u vozilu i prekoračio je rok od četiri dana. Naveo je da nije u mogućnosti pratiti svako vozilo i vozača pojedinačno. Prema ugovoru o radu svaki vozač zadužen je za tekuće održavanje vozila, veće popravke te je odgovoran za sve prekršaje koje počini u prometu, a koji su kao takvi propisani Zakonom o sigurnosti u cestovnom prometu i Naredbi o ograničenju prometa, te je dužan voditi računa o tehničkim pregledima i o svemu obavještava poslodavca, što konkretni vozač nije učinio. Moli sud da uvaži prigovor i ublaži mu, podredno da ga oslobodi od novčane kazne, jer se ne smatra krivim za navedeni prekršaj.
3. Pročitanim ugovorom o radu od 23. siječnja 2020. utvrđeno je da vozač CV koji je kritične zgode upravljao skupom vozila je u radnom odnosu kod okrivljenika.
4. Temeljem provedenog postupka, pisane obrane okrivljenika, sudac je kao nesporno utvrdio da je okrivljenik kritične zgode postupio suprotno odredbi čl. 1. st. 3. al. a Uredbe komisije (EU) br. 581/2010 od 1. srpnja 2010..
5. Pročitanim izvatkom iz evidencije o kažnjavanosti Ministarstva pravosuđa utvrđeno je da je okrivljenik više puta prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz oblasti cestovnog prometa.
6. Okrivljenik je u svojoj pisanoj obrani tvrdio da je do prekršaja došlo budući podaci nisu bili skinuti sa tahografa u roku od 90 dana sukladno navedenoj Uredbi, ali je odgovornost isključivo prebacio na vozača. Ovakvu obranu sud nije prihvatio budući je na temelju čl. 39. a st. 1.2.3. al. 4. Zakona o radnom vremenu ,obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu za ovaj prekršaj propisana odgovornost pravne, odgovorne osobe u pravnoj osobi i fizičke osobe obrtnika. Naime okrivljenik je kao poslodavac mogao i morao organizirati proces rada na način da točno vodi evidenciju kada istječe rok od 90 dana za skidanje podataka i organizirati proces rada na način da ti podaci budu skinuti u tom periodu a što isti nije napravio. Sama činjenica da je vozač upravljao skupom vozila ne ekskulpira okrivljenika od odgovornosti za navedeni prekršaj. Upravo je okrivljenik mogao i morao voditi evidenciju o podacima i narediti vozaču da podaci budu skinuti i pohranjeni sa tahografa prije isteka roka od 90 dana a što isti nije učinio već je u obrani tvrdio da je to vozač mogao vidjeti i napraviti. Sama činjenica da vozač to nije napravio ne oslobađa okrivljenika od odgovornosti. Ovakva obrana okrivljenika se ukazuje neuvjerljivom i neosnovanom te kao takova nije prihvaćena.
7. Temeljem ovako provedenog postupka, kao neprijeporno proizlazi da je okrivljenik ostvario obilježje prekršaja koji mu se stavlja na teret kako je to navedeno u izreci presude.
8. Stoga je sudac okrivljenika proglasio krivim i istome sukladno odredbi čl.36. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu koja je za počinjeni prekršaj propisana u iznosu od 660,00 do 1.980,00 eura, cijeneći pri tome kao olakotne okolnosti općenito tešku gospodarsku situaciju u državi, okolnosti počinjenja prekršaja, dok mu je kao otegotna okolnost uzeta ranija prekršaja osuđivanost poradi istovrsnog prekršaja smatrajući da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom postići opća i specijalna prevencija kažnjavanja.
9. Odluka o troškovima postupka temelji se na propisima navedenim u izreci, a visina troška odmjerena je u skladu s imovnim stanjem okrivljenika, duljinom trajanja i složenošću provedenog postupka. Temeljem Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne Novine br. 18/2013) propisano je da paušalni iznos za troškove prekršajnog postupka određuje se u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura.
10. Paušalni trošak postupka propisan je u kunama te je isti u presudi izražen u eurima, sukladno čl. 42. i 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023.
11. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 18. veljače 2025.
Zapisničarka:
Sudac:
Nadica Jurjević, v.r.
Josip Ćorluka
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 244.stavak 1. Prekršajnog zakona)
DNA:
1. Okrivljeniku PV
2. Tužitelj Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Uprava za cestovni promet,
cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Službe inspekcije cestovnog prijevoza
