Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: P-364/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Ljubici Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice IK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Slavici Orehovec odvj. iz Čakovca, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB 36514183925, zast. po pun. iz OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 3. veljače 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu Slavicu Orehovec odvj. iz Čakovca, te prisutnosti pun. tuženika Ivana Bandića odvj. iz Zagreba, a dana 18. veljače 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl.5.1. Ugovora o kreditu broj 03186 od dana 18.11.2008. godine, u dijelu u kojem je ugovoreno da sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB 36514183925, da tužiteljici IK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.768,49 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to: od 17 siječnja 2009. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u roku od 15

dana, kako slijedi:

- iznos od 8,28 EUR od 17.01.2009.

- iznos od 10,88 EUR od 17.02.2009.

- iznos od 12,07 EUR od 17.03.2009.

- iznos od 9,10 EUR od 17.04.2009.

- iznos od 7,57 EUR od 17.05.2009.

- iznos od 4,92 EUR od 17.06.2009.

- iznos od 2,82 EUR od 17.07.2009.

- iznos od 2,81 EUR od 17.08.2009.

- iznos od 5,05 EUR od 17.09.2009.

- iznos od 3,72 EUR od 17.10.2009.

- iznos od 3,65 EUR od 17.11.2009.

- iznos od 4,65 EUR od 17.12.2009.

- iznos od 7,66 EUR od 17.01.2010.

- iznos od 9,66 EUR od 17.02.2010.

- iznos od 9,83 EUR od 17.03.2010.

- iznos od 16,12 EUR od 17.04.2010.

- iznos od 13,36 EUR od 17.05.2010.

- iznos od 16,03 EUR od 17.06.2010.

- iznos od 26,14 EUR od 17.07.2010.

- iznos od 22,62 EUR od 17.08.2010.

- iznos od 34,04 EUR od 17.09.2010.

- iznos od 29,00 EUR od 17.10.2010.

- iznos od 24,91 EUR od 17.11.2010.

- iznos od 36,99 EUR od 17.12.2010.

- iznos od 48,40 EUR od 17.01.2011.

- iznos od 40,41 EUR od 17.02.2011.

- iznos od 43,48 EUR od 17.03.2011.

- iznos od 35,94 EUR od 17.04.2011.

- iznos od 40,33 EUR od 17.05.2011.

- iznos od 56,49 EUR od 17.06.2011.

- iznos od 51,34 EUR od 17.07.2011.

- iznos od 81,29 EUR od 17.08.2011.

- iznos od 87,00 EUR od 17.09.2011.

- iznos od 56,17 EUR od 17.10.2011.

- iznos od 58,72 EUR od 17.11.2011.

- iznos od 57,49 EUR od 17.12.2011.

- iznos od 60,63 EUR od 17.01.2012.

- iznos od 64,23 EUR od 17.02.2012.

- iznos od 63,26 EUR od 17.03.2012.

- iznos od 61,58 EUR od 17.04.2012.

- iznos od 62,24 EUR od 17.05.2012.

- iznos od 64,01 EUR od 17.06.2012.

- iznos od 62,66 EUR od 17.07.2012.

- iznos od 63,00 EUR od 17.08.2012.

- iznos od 60,89 EUR od 17.09.2012.

- iznos od 59,41 EUR od 17.10.2012.

- iznos od 62,02 EUR od 17.11.2012.

- iznos od 60,58 EUR od 17.12.2012.

- iznos od 62,49 EUR od 17.01.2013

- iznos od 58,12 EUR od 17.02.2013

- iznos od 60,01 EUR od 17.03.2013

- iznos od 61,32 EUR od 17.04.2013

- iznos od 60,05 EUR od 17.05.2013

- iznos od 55,95 EUR od 17.06.2013

- iznos od 53,84 EUR od 17.07.2013

- iznos od 56,68 EUR od 17.08.2013

- iznos od 58,31 EUR od 17.09.2013

- iznos od 60,90 EUR od 17.10.2013

- iznos od 59,37 EUR od 17.11.2013

- iznos od 60,72 EUR od 17.12.2013

- iznos od 61,46 EUR od 17.01.2014

- iznos od 63,44 EUR od 17.02.2014

- iznos od 64,04 EUR od 17.03.2014

- iznos od 63,78 EUR od 17.04.2014

- iznos od 61,91 EUR od 17.05.2014

- iznos od 60,68 EUR od 17.06.2014

- iznos od 62,15 EUR od 17.07.2014

- iznos od 63,47 EUR od 17.08.2014

- iznos od 64,70 EUR od 17.09.2014

- iznos od 65,56 EUR od 17.10.2014

- iznos od 66,57 EUR od 17.11.2014

- iznos od 67,71 EUR od 17.12.2014

- iznos od 67,26 EUR od 17.01.2015

- iznos od 63,39 EUR od 17.02.2015

- iznos od 63,39 EUR od 17.03.2015

- iznos od 63,39 EUR od 17.04.2015

- iznos od 63,23 EUR od 17.05.2015

- iznos od 63,23 EUR od 17.06.2015

- iznos od 63,23 EUR od 17.07.2015

- iznos od 63,23 EUR od 17.08.2015

- iznos od 63,23 EUR od 17.09.2015.

III. Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužiteljica je dana 28. svibnja 2023. protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi se navodi da je dana 18.11.2008. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, sklopljen ugovor o kreditu broj 03186 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini, solemniziran od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana iz Čakovca, broj:

OV-11270/08, od dana 19.11.2008. (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa namjenom financiranja kupnje vozila; da u ugovoru o kreditu i pripadajućem Sporazumu, tužiteljica je navedena kao OK (sada IK), iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da je temeljem Ugovora o kreditu broj 03186, tužiteljici odobren i stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 19.411,56 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffesenbank Austria d.d., za CHF vrijedećem na dan plaćanja; da je odredbom članka 51. Ugovora o kreditu utvrđeno da sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja; da tužiteljica kao prosječni potrošač nije imala saznanja o riziku ugovaranja kredita u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak vezano za intervalutarne promjene, zbog čega joj je bila nerazumljiva ugovorna odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak, jer da tuženik u vrijeme i prije zaključenja Ugovora nije informirao tužiteljicu o općem riziku vezanim za valutnu klauzulu kao ni o činjenici da je veći rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak odnosno da je izvjestan rast švicarskog franka; te da zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, tužiteljica je temeljem Ugovora više platila iznos od 1.673,84 eura (12.611,53 kune). Slijedom naprijed navedenog, tužbenim zahtjevom iz tužbe tužiteljica traži utvrđenje da je ništetna odredba čl.5.1. Ugovora o kreditu broj 03186 od dana 18.11.2008. godine, u dijelu u kojem je ugovoreno da sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja (točka 1. tužbenog zahtjeva); da naloži se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.673,84 eura (12.611,53 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u roku od 15 dana (točka 2. tužbenog zahtjeva); te da naloži se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupaka postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude sve do isplate, u roku od 15 dana (točka 3. tužbenog zahtjeva).

2. U danom odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužitelja. Usprkos istaknutim prigovorima, tuženik se opreza radi očituje na tužbu te u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama, te kako nema ništetnih odredbi Ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. Tuženik osporava primjenu Zakona o zaštiti potrošača na konkretan slučaj, a dodatno, kad bi se ZZP i primjenjivao, tuženik ukazuje na odredbu čl. 84. (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 53. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Također tuženik navodi da je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali korisnici kredita tog rizika moraju biti svjesni, da štoviše, tuženik je nevezano za bilo koju valutu nudio jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu, što tuženik dokazuje i dostavom primjerka ugovora o kreditu sklopljenog s valutom u EUR, te tuženik ističe da je tužitelj u potpunosti imao mogućnost sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u eurima – što nije učinio. U odnosu na tvrdnje o neinformiranosti tužitelja o značenju valutne klauzule u valuti CHF, tuženik ističe da se, u vrijeme kada je sklopljen Ugovor, radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja Ugovora u nizu novinskih članaka, a na istu činjenicu je posebno upozorio tadašnji viceguverner HNB- a VK prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru, da dakle, očito je kako se godinama prije nego što je tužitelj zaključio predmetni ugovor raspravljalo u javnom prostoru o stabilnosti CHF valute i njezinom značaju za korisnike kredita u istoj te je isto tako s navedenim informacijama raspolagao i tužitelj, te da tuženik je povrh svega, upravo na traženje klijenata počeo nuditi ugovore u CHF valuti, objašnjavajući svakom kupcu i klijentu kako predmetna valuta nije stabilna te ne može garantirati njezinu stabilnost, da drugim riječima, tužitelj je taj koji je tražio od tuženika financiranje kredita u valuti CHF. Nastavno tužitelj ukazuje sudu na standard dužne pažnje i informiranost „prosječnog potrošača“ kako ga postavlja Sud EU koji ne podrazumijeva potrošača koji se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice- guverner HNB-a i to u trenutku kada donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svome životu – uzimanje kredita. Tuženik u bitnom ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Tuženik u cijelosti osporava visinu isplate koju tužitelj potražuje u točki II. petita. Također se navodi da tuženik nije dioničko društvo te nema vlastiti kapital te se za svaki pojedini kredit zaduživao od banke sa sjedištem u [adresa] koja mu je navedeni iznos isplaćivala u CHF valuti, a navedeni iznos je potom isplaćen tužitelju što ne mijenja činjenicu da se na traženje tužitelja tuženik također zadužio u CHF valuti te je navedene iznose vraćao, također prema važećoj valuti CHF-a. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama. Prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda.

3. Tužiteljica je, osporavajući navode iz odgovora na tužbu, ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. Tuženik je ostao kod svih navoda i prigovora iz odgovora na tužbu.

5. Podneskom od 25. studenog 2024. tužiteljica je, pozivajući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, uredila tužbeni zahtjev, tako da i nadalje pod točkom 1. tužbenog zahtjeva traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl.5.1. predmetnog Ugovora o kreditu; zatim pod točkom 2. tužbenog zahtjeva sada potražuje isplatu iznosa od 3.768,49 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate; te pod točkom 3. tužbenog zahtjeva naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate.

6. Očitujući se na prednje navedeni podnesak tužiteljice, tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, predlaže odbiti zahtjev tužitelja.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, i to u sporazum radi osiguranja novčane tražbine list 5-7, ugovor o kreditu broj 03186 list 8-12, plan otplate list 13-14, kartice otplate list 15-28, promjenu kamatne stope list 29, izvod otvorenih stavki list 30, izračun konverzije list 31, konačni obračun ugovora o kreditu list 32, račun po ugovoru o kreditu list 33, u izjavu prihvata konverzije list 84, povrat preplate list 85, izjavu KK list 93-95, dopis list 113, dopis list 131- 132, pročitao vještački nalaz UK list 138-147.

8. Sud je u toku postupka saslušao tužiteljicu. sud nije saslušao svjedoka NK jer je od tog dokaznog prijedloga tužitelj odustao.

9. Provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo Matiji Mikac, te izvršen uvid u Nalaz i mišljenje navedenog sudskog vještaka od 20.11.2024. (listovi br. 138-147 spisa).

10. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđen je u cijelosti osnovanim.

11. Sud nije neposredno saslušao stalnog sudskog vještaka obzirom su punomoćnici stranaka suglasno iskazali da nema potrebe da se vještak neposredno sasluša na ročištu te na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka nisu imali primjedaba.

12. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva kako je sređen podneskom od 25.11.2024. a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer je zapravo riječ o sređenju tužbenog zahtjeva i usklađenju istog sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka provedenog u postupku.

13. Nedvojbeno je da je dana 18. studenog 2008. zaključen Ugovor o kreditu br. 03186 između ovdje tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, kao davatelja kredita, te OK (sada IK) iz [adresa], kao korisnice kredita, a po kojem je Ugovoru o kreditu ĐK bila sudužnik. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Kvakana u Čakovcu OV-11270/08 od 19.11.2008.

14. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu razvidno je da se radi o kreditu za financiranje kupnje osobnog vozila Škoda, Fabia, 1,2 12V kod trgovca Auto kuća Jesenović iz Čakovca, u iznosu od 19.411,56 CHF, u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja, uz ugovorenu nominalnu godišnju kamatnu stopu od 8,99% godišnje, sa rokom otplate 84 mjeseca i to u jednakim mjesečnim obrocima od 312,17 CHF, a glede plaćanja obveza po predmetnom kreditu u čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu utvrđeno je da sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.

15. U daljnjoj dokumentaciji priloženoj u spis: Pregledu izvršenih uplata po kreditu i Promjenama kamatne stope za Ugovor br. 03186, a vjerodostojnost koje dokumentacije tuženik ne spori, kao dužnik po predmetnom Ugovoru o kreditu navodi se OK, OIB [osobni identifikacijski broj], ovdje tužiteljica. Stoga je nedvojbeno da je upravo tužiteljica ranije prezimena OK i sa adresom [adresa], a sada prezimena ĐK, sklopila predmetni Ugovor o kreditu u svojstvu korisnika kredita.

16. Prema definiciji iz članka 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

17. Shodno prednje iznesenom, nedvojbeno je da tužiteljica ugovorna strana, i to potrošač iz predmetnog Ugovora o kreditu, pa stoga i aktivno legitimirana tražiti zaštitu svojih prava kao potrošača iz tog Ugovora, a uslijed čega je po tuženiku istaknuti prigovor aktivne legitimacije utvrđen neosnovanim.

18. Osnovom ranije izloženog, nesporno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula u CHF.

19. Odredbama članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

20. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Nadalje, odredbom članka 85. ZZP/03 propisano je da ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive, a prema odredbi članka 86. ZZP/03 dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

21. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da nepoštena ugovorna odredba je ništava, a prema st. 2. istog članka ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

22. Prema odredbi čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3. st. 1. te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

23. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO-a propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Nadalje, prema odredbi članka 7. ZOO-a sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO- propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

24. Odredbom čl. 320. ZOO-a propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema naprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

25. Odredbom članka 322. ZOO-a je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

26. Sukladno odredbi članka 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

27. Prema presudi Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014. čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

28. Tužiteljica IK iskazala je da je sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu broj 03186 dana 18.11.2008. radi kupnje motornog vozila Škoda Fabia. Ugovor o kreditu sklopila je u auto kući AC Jesenović. Nije išla u Zagreb u tvrtku Porsche Mobiliti d.o.o. U auto-kući su jedino razgovarali o mjesečnom obroku koji mora plaćati za predmetni kredit. Ugovor su napisali u auto-kući. Ne sjeća se da li je bila "špranca" ugovora obzirom je na ugovoru žig Porsche Mobiliti. U auto kući joj je objašnjeno da su rate u švic. francima i da rate treba uredno plaćati jer u protivnom uzimaju motorno vozilo. Ništa joj nije rečeno o rizicima kredita sa valutnom klauzulom CHF niti to da je to valuta utočišta niti to da HNB ne štiti tečaj CHF kao što je to slučaj sa eurom. U auto kući joj je rečeno da rade jedino kredite vezane uz švic. franak i nije joj ponuđen drugi kredit sa drugom valutnom klauzulom. Koliko se sjeća ugovor je na ovjeru kod JB Ivana Kvakana nosila ona. Niti JB joj nije govorio o karakteru tečaja valute CHF u kreditima već joj je rekao da mora kredit uredno otplaćivati. Nakon ovjere ugovor je odnijela u auto kuću. Ne zna tko je ugovor nosio u Porsche Mobiliti i sredstvima je doista kupila manje motorno vozilo. Ni o nadležnosti bilo kojeg suda nije sa tuženikom razgovarala. Naime, sa tvrtkom AC Jesenović nije pregovarala o sadržaju ugovora, a ugovor je realizirala u cijelosti prema dogovoru sa AC Jesenović. Ugovor je u cijelosti otplatila. Provela je konverziju ugovora. Kod konverzije se nije odrekla nikakvih prava temeljem ugovora o kreditu broj 03186. Sav administrativno papirnati dio je riješila auto kuća. Čini joj se da je od ovjere ugovora pri JB do kupnje vozila prošlo oko tri tjedna. Kad joj je mjesečno obrok počeo rasti, zvala je tuženika i tamo joj je rečeno da oni moraju primijeniti ugovor, a da je u ugovoru ugovoren tečaj CHF-a a primjenjivan je tečaj RBA. U konverziji joj je utvrđen manjak po otplati kredita. Živi u [adresa]. Lakše joj je pristupiti na sud u Čakovcu, obzirom je mjesto [adresa] povezano s Čakovcem, za odlazak na sud u Zagreb, trebalo bi joj više vremena, sredstava a i odsustvovanja sa rada. Osobno vozilo je koristila isključivo za vlastite potrebe. Na posebno pitanje da li je ugovor pročitala prije potpisivanja iskazala je da jest. Na pitanje da li je razumjela odredbe ugovora iskazala je da mislim da jest. Na pitanje da li je htjela mijenjati određene odredbe iskazala je da ne zna. Na pitanje da li je htjela sklopiti ugovor u eurima iskazala je da joj je u auto kući rečeno da može sklopiti samo ugovor sa valutom CHF. Na pitanje da li joj je poznato da se tečaj stranih valuta mijenja iskazala je da jest ali ne da će toliko naglo i tako jako rasti. Po zanimanju je dizajner keramike. Iskustva i posebnog financijskog znanja sa kreditima sa valutnom klauzulom nema i to joj je bio prvi kredit. Tužiteljica je naknadno navela da je imala povrat po kreditu a ne manjak kako je ranije iskazala.

29. Nesporno je da je tužiteljica potpisala predmetni Ugovor o kreditu. Međutim, nedvojbena je činjenica da je Ugovor o kreditu sačinio i pripremio za potpis upravo tuženik, te da radilo se o tipskom ugovoru o kreditu, a da tužiteljica i tuženik kao ugovorne strane o pojedinačnim odredbama toga Ugovora nisu posebno pregovarali. Naime, uvjet pojedinačnog pregovaranja bio bi ispunjen kada bi tužiteljica imala stvarnu mogućnost utjecati na sadržaj odredbi odnosno ishoditi promjenu pojedinih, od strane tuženika ponuđenih odredaba ugovora o kreditu. Nadalje, tuženik nije dokazao da je tužiteljici na razumljiv i jasan način pojašnjeno značenje valutne klauzule kojom se otplata kredita veže za valutu CHF.

30. Stoga sud zaključuje kako tuženik nije dokazao da je prilikom ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu tužiteljici dao sve relevantne informacije osnovom kojih bi tužiteljica bila u mogućnosti donijeti promišljenu odluku o preuzimanju obveza po predmetnom kreditu ugovorenom uz valutnu klauzulu u CHF.

31. Kako se o ugovorenoj valutnoj klauzuli u CHF između stranaka nije pojedinačno pregovaralo, ukazuje se da pri zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije ovdje tužiteljicu kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice kao potrošača.

32. Naime, tuženik je prije i u vrijeme zaključenja ugovora propustio informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama odnosno o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR, da je rast tečaja CHF u kontekstu uvođenja Eurozone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u CHF je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja CHF, te je još veći i zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a i neizvjestan je iznos i glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti u CHF što znači da su promjenjivi i neizvjesni bitni elementi ugovora.

33. Odredbom čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14) određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo određeno i člankom 87. st. 1. ZZP/03 odnosno člankom 102. st. 1. ZZP/07, koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu odnosno tijekom otplate kredita po istom. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba je da tužiteljica kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

34. Shodno svemu prednje iznesenom, nedvojbeno je da je u tužbi naznačena ugovorna odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita vezana uz valutu CHF, nepoštena i time ništetna.

35. Zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih odnosno neosnovano plaćenih iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu restitucijski je zahtjev kao posljedica činjenice da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu vezanu za CHF, ništetna. Odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. ZOO-a i umanjenje nečije imovine, a u konkretnom slučaju tužiteljici je plaćanjem anuiteta otplate kredita obračunatih u skladu s prednje utvrđenom ništetnom odredbom predmetnog Ugovora o kreditu, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

36. Nedvojbeno je da je kredit po predmetnom Ugovoru o kreditu u cijelosti otplaćen. No valja navesti kako odredbama ZOO-a nisu propisana ograničenja za postavljanje restitucijskog zahtjeva u slučaju da je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen (izvršen), jer ispunjenjem ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revt-150/07 od 30. siječnja 2008.).

37. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

38. U presudi IKB i IKBŽ protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Viscaya Argentaria SA u spojenim predmetima C154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

39. Obzirom da je čl. 87. ZZP/07 propisano da nepoštena ugovorna odredba je ništava (st. 1.), a da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2.), te odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, znači da predmetni ugovor može opstati i bez ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a ništetni dio ugovora ima se načelno smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedene odredbe ne bi postojale. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez navedene ništetne odredbe (presumpcija da nepoštena odredba nije nikad ni bila ugovorena). U konkretnom slučaju nije cijeli ugovor ništav već samo gore označena odredba a bez koje ugovor može i nadalje egzistirati.

40. Kako je ugovorna odredba predmetnog Ugovora o kreditu, a koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetna, to tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takve ugovorne odredbe Ugovora o kreditu primio, a što je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 1111. ZOO-a određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kada se vraća stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja. U ovoj pravnoj stvari tuženik je kao stjecatelj nepošten od samog dana sklapanja Ugovora o kreditu jer je, kako je prethodno rečeno, utvrđeno da je riječ o nepošteno ugovorenoj valutnoj klauzuli.

41. Nalazom i mišljenjem imenovanog sudskog vještaka Matije Mikaca utvrđeno je da je tužiteljica tuženiku zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju do 30.9.2015. više platila 3.768,49 eura, koja je razlika iskazana u pojedinačnim mjesečnim iznosima u danom zaključku iz Nalaza i mišljenja vještaka.

42. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje imenovanog sudskog vještaka, jer je dan stručno i objektivno, na temelju dokumentacije u spisu i u skladu s povjerenim mu zadatkom vještačenja, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

43. Shodno iznesenom, osnovan je zahtjev tužiteljice za isplatu ukupnog iznosa od 3.768,49 eura.

44. Osnovom odredbe članka 1115. ZOO-a tužiteljici na navedeni glavnični iznos pripada pravo na isplatu zatezne kamate, od dospijeća pojedinačnih preplaćenih odnosno neosnovano plaćenih iznosa navedenih u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice /u skladu s danim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka/, do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a.

45. U odnosu na prigovor zastare sud ističe kako se prema čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, što znači da ne podliježe zastarnim rokovima, dok na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327. st. 1. ZOO-a). Imajući navedene odredbe u vidu deklaratorni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti prednje naznačenih spornih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu nije u zastari. Neosnovan je prigovor zastare i u odnosu na novčani tužbeni zahtjev tužitelja, budući u odnosu na novčanu tražbinu tužitelja zastara nije nastupila jer je u ovom slučaju tužitelj kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje novčane obveze tek kad se utvrdi da je sporna odredba ugovora ništetna (čl. 215. st. 1. ZOO-a), a kako to proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je u Zaključku sa svoje sjednice od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a isti stav o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito proizlazi i iz pravnog shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda održane 31. siječnja 2022. Kod instituta stjecanja bez osnove zakon ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a koji petogodišnji zastarni rok u smislu prednje izloženog bi počeo tek od pravomoćnosti sudske presude kojom se u ovom sudskom postupku utvrđuje ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu, pa stoga u konkretnom slučaju zastara nije ni počela teći.

46. Na temelju svega iznesenoga, konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojom je otplata kredita vezana uz valutu CHF, te za isplatu preplaćenog osnovom te ništetne ugovorne odredbe u ukupnom iznosu od 3.768,49 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u cijelosti je usvojen, kako je to odlučeno u točkama I. i II. izreke presude.

47. Što se tiče prigovora mjesne nadležnosti sud je isti odbio u cijelosti. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u cijelosti ugovor riješila i potpisala u auto-kući Jesenović u Čakovcu gdje ju je ugovor već pripremljen sa svim ugovornim odredbama, čekao. U Zagrebu uopće nije bila i sve pojedinosti oko ugovora riješila je u auto-kući Jesenović, a tamo joj je predan ugovor koji je odnijela na ovjeru kod javnog bilježnika Ivana Kvakana u Čakovcu. Sve jednako tako i u pogledu aneksa o konverziji. Tužiteljica živi u mjestu [adresa] (vezano na grad Čakovec) i stoga joj je odlazak na sud u Čakovec najekonomičniji što se tiče i vremena i sredstava te odsustvovanja sa rada, a podredno ugovor s tužiteljem je sklopila u Čakovcu u auto-kući i u Čakovcu izvršila ovjeru ugovora kod javnog bilježnika. Slijedom rečenog sud smatra da je nadležan donijeti odluku, te je valjalo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda odbiti kao neosnovan.

48. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim sređenim tužbenim zahtjevom.

49. Trošak tužiteljice odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora (radi utvrđenje ništetnosti i radi isplate). Sud tužiteljici priznaje trošak sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i to za sastav tužbe u iznosu 200,00 eura, prigovor protiv rješenja o sudskim pristojbama u iznosu od 100,00 eura, podnesak od 9.5.2024. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 23.8.2024. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 4.10.2024. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 25.11.2024. u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 3.1.2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 13.5.2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 3.2.2025. u iznosu od 200,00 eura, sve uz pripadajući PDV 25% od 425,00 eura. Tužiteljici je priznat trošak vještačenja od 420,00 eura, što sveukupno iznosi 2.125,00 eura.

50. S obzirom na navedeno tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi ukupne troškove u iznosu od 2.125,00 eura.

U Čakovcu, 18. veljače 2025.

Sutkinja:

Ljubica Kovačević

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku presude, nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda pismeno u 3 primjerka.

O tome obavijest:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.