REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-758/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja BI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskoga suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 6. listopada 2023. poslovni broj Pn-17/2020-46 u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja BI iz [adresa], djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskoga suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 6. listopada 2023. poslovni broj Pn-17/2020-46 u točki II izreke:

1. p o t v r đ u j e:

- u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva za iznos od 663,62 EUR / 5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama

2. p r e i n a č a v a:

- u pogledu odbijenog zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka tako da se nalaže tuženiku da plati tužitelju (uz dosuđene troškove postupka iz točke I izreke presude) daljnji trošak od 415,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude 6. listopada 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se preostali zahtjev tužitelja u iznosu od 1.885,89 eura odbija kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskoga suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu od 6. listopada 2023. poslovni broj Pn-17/2020-46 presuđeno je: "I Tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976, nalaže se da tužitelju BI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi štetu u iznosu od 929,06 EUR / 7.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe 27. ožujka 2020. do isplate, i to od 27. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te troškove postupka u iznosu od 318,53 EUR / 2.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude 6. listopada 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan za iznos od 663,62 EUR / 5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 1.672,28 EUR / 12.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno uložio tužitelj. Žalba se izjavljuje u odnosu na točke II izreke presude u kojem je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i zahtjeva za naknadu troškova postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog troška i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Županijski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da tužitelju dosudi naknadu štete i trošak postupka i to u dijelu u kojem je prvostupanjskom presudom odbijen, kao i troškove nastale povodom izjavljivanja ove žalbe.

2.1. U žalbi nadalje navodi da niti iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka niti iz bilo kojeg drugog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj kretao protivno ovim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Na okolnost kako se u konkretnom slučaju kretao tužitelj i kako izgleda mjesto događaja nije predložen niti izveden dokaz očevidom niti neki drugi dokaz. Međutim, u prekršajnom predmetu ovog suda broj Pp P-12/2019, u koji je izvršen uvid, nalazi se i skica mjesta događaja. Iz ove skice i iskaza tužitelja razvidno je da se tužitelj nije kretao parkirališnim prostorom niti kolnikom već da se s nogostupa uputio preko parkirališnog prostora i kolnika prema prolazu ispred svoje stambene zgrade koja se nalazi preko puta. Stoga, ova radnja tužitelja koji se uputio svome domu nije protivna niti jednoj odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

2.2. Tužitelj nije ugrozio niti jednog sudionika prometa već je svjedok FI ugrozio tužitelja i izazvao nastanak štetnog događaja. U konkretnom slučaju sudionici ovog događaja su dijete od 13 godina na biciklu i odrasla osoba u osobnom vozilu. Logično je ponašanje tužitelja, tada djeteta, da ne očekuje, nakon što je automobil prošao, da će krenuti vožnjom unatrag. S druge strane tužitelj, kao iskusni vozač, unatoč tome što poduzima jednu od opasnijih radnji u prometu i unatoč tome što je vidio tužitelja i drugu djecu, razigranu i neopreznu, kreće unatrag prateći prometnu situaciju samo gledanjem u kameru vozila. Izjednačavanje doprinosa nastanku predmetnog štetnog događaja i utvrđenja da je tužitelj postupao protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava.

3. Tuženi nije podnio odgovor na žalbu.

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade imovinske i neimovinske štete nastale uslijed nezgode koja se dogodila 29.9.2017. u Ivanić Gradu.

6. U žalbenom postupku sporna je točka II izreke presude u kojem je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i zahtjeva za naknadu troškova postupka. Sporan je doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja i troškovi postupka.

7. Prvostupanjski sud nalazi osnovanim prigovor tuženika da u konkretnom slučaju postoji doprinos tužitelja kao oštećenika u uzrokovanju štetnog događaja i štete u smislu čl. 1092. i čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima i to u omjeru od 50%. Ovaj doprinos sastoji se u činjenici da se neposredno prije štetnog događaja tužitelj biciklom nije kretao biciklističkom stazom niti trakom, niti desnim rubom kolnika u smislu čl. 112 st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nego nogostupom, da bi sa nogostupa skrenuo na površinu parkirališnih mjesta u smjeru voznih traka kolnika, što je pak suprotno odredbama čl. 113. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, takvom vožnjom tužitelj je omeo svjedoka FI u vožnji, odnosno otežao mu mogućnost uočavanja svojeg nailaska sa stražnje bočne strane automobila.

8. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi:

- da tužitelj u tužbi navodi kako je šteta nastala zbog prometne nesreće 29. rujna 2017. oko 15:15 sati u [adresa], u [adresa], kada je FI upravljajući unatrag svojim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] udario tužitelja koji se vozeći bicikl kretao parkirališnim prostorom,

- da iz iskaza tužitelja BI proizlazi (list 97) kako se neposredno prije štetnog događaja biciklom vozio po nogostupu uz stambenu zgradu, time da se stambena zgrada proteže uz nogostup s jedne strane, dok se s druge strane nogostupa proteže asfaltirano parkiralište. Vozeći se biciklom naišao je na dio gdje su parkirališna mjesta bila prazna, pa je skrenuo preko tih parkirališnih mjesta do vozne trake kolnika, jer je imao namjeru biciklom prijeći preko ceste odnosno preko voznih traka kolnika. Kad je biciklom prelazio preko praznih parkirališnih mjesta jedan je automobil prošao voznom trakom kolnika, pa je smatrao da nakon toga može sigurno nastaviti vožnju. Međutim, taj se automobil zaustavio i krenuo vožnjom unatrag, što nije uočio, već je nastavio s vožnjom pa je došlo do kontakta sa tim vozilom. Automobil koji se kretao unatrag uočio je neposredno prije kontakta, zbog čega nije više stigao zakočiti ili ga izbjeći.

- da je osiguranik tuženika FI saslušan kao svjedok (list 82-83) štetni događaj opisao je u bitnome suglasno kao i sam tužitelj. Pri dolasku do mjesta štetnog događaja uočio je na nogostupu djecu koja su bila razigrana i neoprezna, bilo je cike i vriske. Potvrđuje da se u trenutku samog štetnog događaja svojim automobilom kretao unatrag kako bi parkirao na parkirno mjesto uz nogostup. Tužitelj je biciklom došao sa stražnje desne strane sa nogostupa, preko parkirnog mjesta, i udario u zadnji dio njegovog automobila. Nailazak tužitelja na biciklu uopće nije vidio, iako je pogledao lijevo i desno, u kameru i u senzore. U trenutku samog štetnog događaja automobilom se kretao unatrag uz uključena sva četiri pokazivača smjera. Nailazak tužitelja nisu dojavili niti senzori jer je tužitelj naišao sa stražnje (desne) bočne strane, a tek po zvuku i nakon što je uočio dječaka na asfaltu shvatio je što se dogodilo. Smatra da je tužitelj mogao i morao uočiti njegovo kretanje automobilom unatrag.

- da je iz predmeta ovosudnog Prekršajnog odjela broj Pp P-12/2019 sud utvrdio da je pravomoćnom presudom broj Pp P-122019-38 od 11. srpnja 2019. svjedok FI kao okrivljenik proglašen krivim radi prekršaja iz čl. 43 st. 3 uz primjenu čl. 293 st. 2 i prekršaja iz čl. 175 st. 3 Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Činjenično, ovi prekršaji se sastoje u tome što je svjedok FI dana **.**.2017. oko 13,15 sati u [adresa] u [adresa] upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] u smjeru sjevera, te pri tome dolaskom na oko 23 metra od sjevernog ruba parkirališta uz istočni rub kolnika prouzročio prometnu nesreću na način da je započeo radnju vožnje unatrag, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu, vodeći pri tome računa o položaju vozila i o smjeru i brzini kretanja, te je tom prilikom vozilom u kretanju udario u vozača bicikla dijete BI koji se upravljajući biciklom kretao parkirališnim prostorom u smjeru zapada, pri čemu je BI zadobio tjelesne ozljede, a oštećeni su automobil okrivljenog i bicikl oštećenika, nakon čega je kao sudionik ove prometne nesreće u kojoj je netko ozlijeđen napustio mjesto prometne nesreće,

9. Odredba čl. 112. st.1. i 3. Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/ 2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024) propisuje: "(1) Vozači bicikla dužni su kretati se biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom u smjeru kretanja, a ako one ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika.(2) Vozači osobnih prijevoznih sredstava dužni su kretati se biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom u smjeru kretanja.(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, ako biciklistička staza ili biciklistička traka ne postoji, vozači osobnih prijevoznih sredstava mogu se kretati po površinama namijenjenim za kretanje pješaka te zonama smirenog prometa, pod uvjetom da vode računa o sigurnosti drugih sudionika u prometu."

9.1. Čl.113.st.1. istog zakona propisuje da vozač bicikla, osobnog prijevoznog sredstva, mopeda i motocikla mora upravljati vozilom na način kojim se ne umanjuje stabilnost vozila i ne ometaju drugi sudionici u prometu, a osobito ne smije skidati istodobno obje ruke s upravljača, pridržavati se za drugo vozilo, prevoziti, vući ili gurati predmete koji ga mogu ometati u upravljanju vozilom ili ugrožavati druge sudionike u prometu.

9.2. Sud pravilno ocjenjuje da se doprinos sastoji u činjenici da se neposredno prije štetnog događaja tužitelj biciklom nije kretao biciklističkom stazom niti trakom, niti desnim rubom kolnika u smislu čl. 112 st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nego nogostupom, da bi sa nogostupa skrenuo na površinu parkirališnih mjesta u smjeru voznih traka kolnika, što je pak suprotno odredbama čl. 113 st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, takvom vožnjom tužitelj je omeo svjedoka FI u vožnji, odnosno otežao mu mogućnost uočavanja svojeg nailaska sa stražnje bočne strane automobila.

9.3. U žalbi tužitelj navodi kako na okolnost kako se kretao tužitelj i kako izgleda mjesto događaja nije predložen niti izveden dokaz očevidom niti neki drugi dokaz. Uvidom u spis sud je utvrdio da niti sam tužitelj takav dokazni prijedlog nije predložio. 9.4. Uvidom u prekršajni spis Pp P-12/2019 sud je utvrdio da postoji nogostup te je prema navodima iz žalbe tužitelj s nogostupa se uputio preko parkirališnog prostora i kolnika prema prolazu ispred svoje stambene zgrade. Uvidom u isti spis sud je utvrdio da postoji u blizini i pješačka staza, a cijeneći činjenicu dobi i zrelosti djeteta od 13 godina koje ima određene sposobnosti razumijevanja prometnih pravila, koja sposobnost nije potpuno razvijena, samu okolnost nastanka prometne nesreće u kojoj tužitelj iznenada skreće na površinu parkirališnih mjesta u smjeru voznih traka kolnika zbog čega ga tuženik ne uočava jer nailazi sa stražnje bočne strane automobila, činjenicu da je prometni vještak iskazao da "ukoliko je tužitelj na biciklu dolazio sa desne bočne strane vozilu pod relativno velikim kutom od oko 90�� , vozač u osobnom vozilu nije mogao vidjeti njegov prilazak sa stražnje desne bočne stranice već samo u trenutku kada je isti na biciklu ušao u objektiv kamere kada vozač osobnog vozila kočenjem nije mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta", da "Prema podacima dostupnim u spisu nije moguće utvrditi trenutak kada je vozač osobnog vozila započeo vožnju u natrag, koliko metara se vozilo u natrag do sudara te gdje se u tom trenutku nalazio tužitelj na biciklu", da tužitelj nije predlagao dokaze na koje upire u žalbi, ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da se radi o doprinosu tužitelja od 50%.

10. Zbog navedenog žalbene razloge tužitelja sud smatra neosnovanim.

11. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154 st. 2. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u sporu uspio samo djelomice, u omjeru od 58% tužbenog zahtjeva. Tužitelj je troškovnikom (list 99) potraživao trošak u ukupnom iznosu od 2.619,58 EUR. Trošak se sastoji od pristojbe na tužbu 53,09 EUR, pristojbe na presudu 53,09 EUR, trošak vještačenja 398,17 EUR, i troška zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik prema odredbama odvjetničke Tarife (sa porezom), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Troškovi zastupanja u ukupnom iznosu od 1.990,81 EUR (sa porezom) sastoje se od sastavljanja tužbe po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja tri obrazložena podneska po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, i pristupa na četiri ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife. Sve ove zatražene troškove tužitelja sud priznaje kao potrebne u smislu čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku.

11.1. Polazeći od uspjeha tužitelja u sporu u omjeru od 58% tužbenog zahtjeva, proizlazi zaključak da je tuženik u sporu uspio u omjeru od 42%. Kad se od omjera uspjeha tužitelja oduzme omjer uspjeha tuženika, preostaje omjer od 16%, u kojem omjeru prema odredbama čl. 154 st 2. Zakona o parničnom postupku tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka. Tako je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 318,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od donošenja ove presude do isplate. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan za iznos od 1.672,28 EUR.

11.2. Tužitelj u žalbi navodi da nije jasno iz kojeg razloga se ne priznaje trošak vještačenja od 398,17 EUR i razmjerni trošak pristojbe na tužbu i presudu.

11.3. U tom dijelu žalbeni navodi su osnovani, troškovi zastupanja iznose 1.592,64, pdv 398,16, ukupno 1.990,80 eura, što imajući uspjeh od 16% iznosi 318,53 eura, što je sud i dosudio u točki I izreke presude. Trošak vještačenja tužitelju treba priznati u cijelosti od 398,17 eura jer je isti bio neophodan za utvrđivanje visine i nastanka štete. Sudske pristojbe na tužbu i presudu iznose ukupno 106,18 eura, što imajući u vidu omjer uspjeha iznosi 16,99 eura. Daljnji troškovi tužitelja koje sud neopravdano nije priznao iznose 415,16 eura, zbog čega je sud točku II izreke u pogledu troškova parničnog postupka preinačio, te dosudio tužitelju i taj trošak.

11.4. Tužitelj je zatražio 2.619,58 eura, tako da je isti odbijen sa zahtjevom od 1.885,89 eura.

12. Zbog svega navedenog, sud je sukladno odredbi članka 368. st. 1. ZPP-a i članka 380.st.1.točke 3. Zakona o parničnom postupku, djelomično odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja, a djelomično istu prihvatio i odlučio kao u izreci. U preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

12.1. S obzirom na ranije navedeno, tužitelj je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, odnosno u odnosu na sporednu tražbinu troškova parničnog postupka, zbog čega je sud odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, s sve u skladu sa člankom 166. stavak 2. u svezi sa člankom 154. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević