REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-458/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j. t. d. Rijeka, Ribarska 4, protiv tuženika TEIDA d.o.o. [adresa], OIB: 27109104247, kojeg zastupa punomoćnica Ana Bukša, odvjetnica u Rijeci, Ive Marinkovića 12, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je ništetna odluka donesena na skupštini društva TEIDA d.o.o., [adresa], OIB: 27109104247, održanoj dana 23. srpnja 2024. i to:

Odluka kojom se tužitelj KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], opoziva s funkcije člana uprave društva TEIDA d.o.o. te kojom se za člana uprave društva TEIDA d.o.o. imenuje ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a koji član uprave zastupa društvo samostalno i pojedinačno.

2. Nalaže se sudskom registru ovog suda bez odgađanja upisati ovu presudu, a upis presude objaviti na isti način na koji je objavljena odluka koja je u točki I. ove presude utvrđena ništetnom te brisati upis promjene člana uprave izvršen temeljem rješenja posl.br. Tt-24/5887 od 8. kolovoza 2024.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena, a u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tuženiku TEIDA d.o.o. [adresa], OIB: 27109104247, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 18. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je jedan od osnivača i članova uprave tuženika od 1996. godine te je imatelj poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 6.300,00 kn. Uz tužitelja, članovi uprave društva tuženika od 1996. su i njegova dva brata – DŠ s poslovnim udjelom u nominalnom iznosu od 6.200,00 kn te HŠ s poslovnim udjelom u nominalnom iznosu od 5.900,00 kn. Međutim, ostali članovi društva nikada nisu sudjelovali u vođenju poslova društva tuženika niti su poduzimali bilo kakve radnje unutar strukture društva, već je poslovanje tuženika vodio isključivo tužitelj, sve dok se prije dvije godine nije razbolio, od kada je njegovo djelovanje u društvu manjeg opsega. Tužitelj se već dvije godine nalazi na intenzivnom liječenju u Švicarskoj (operativni zahvati, kemoterapije, zračenja i sl.), a trenutno je u fazi bolesti u kojoj ne može primati terapiju jer takva terapija ne postoji. Unatoč saznanju o tužiteljevom teškom zdravstvenom stanju, ostali članovi društva su se nakon dvadeset godina, uključili u poslovanje društva tuženika te su u srpnju 2024. prvi put nakon deset godina došli na teritorij Republike Hrvatske, u poslovni prostor u vlasništvu tuženika i nakon 20 godina izradili su pečat društva tuženika. Međutim, umjesto da nastave sa djelatnostima za koje je tuženik osnovan, ostali članovi društva podigli su novac s računa tuženika i zatvorili bankovni račun, a potom su dogovorili prodaju nekretnina u vlasništvu tuženika. Znajući da se tužitelj s takvim poslovima i zatvaranjem društva neće usuglasiti, članovi uprave tuženika su 23. srpnja 2024. održali skupštinu društva tuženika u uredu Javnog bilježnika Emine Vukelić u Crikvenici na kojoj su donijeli odluku o opozivu i imenovanju člana uprave društva koja je predmet ove tužbe. Tužitelj je naveo kako je ova odluka ništetna uslijed ispunjenja pretpostavki iz čl. 355. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23.; dalje: ZTD). Naime, članovi društva, HŠ i DŠ sazvali su skupštinu tuženika za dan 23. srpnja 2024. u 15:00 sati kod javnog bilježnika Emine Vukelić u Crikvenici. Iz zapisnika javnog bilježnika vidljivo je da su navedenog dana u naznačeno vrijeme u prostorije javnog bilježnika pristupili samo imenovani članovi društva te ĆŠ koja je predviđena za novu članicu uprave društva, umjesto ovdje tužitelja. Dakle, na skupštini nije bio prisutan ni zastupljen tužitelj kao treći član uprave, odnosno član uprave koji je vodio poslovanje društva tuženika posljednjih dva desetljeća. Tako održana skupština završila je s radom u 15:20 h. Tužitelj o održavanju skupštine nije bio uredno obaviješten jer mu poziv za skupštinu nije bio pravovremeno uručen. Naime, poziv za skupštinu je upućen poštom preporučeno sedam dana prije njenog održavanja, a pri tom su ostali članovi društva znali da je tužitelj teško bolestan te da takva pošiljka neće doći do njegove adrese u Švicarskoj prije održavanja skupštine. Dakle, tužitelj je, kao član uprave tuženika, zbog objektivnih okolnosti (nepravovremenog obavještavanja te teškog zdravstvenog stanja), onemogućen u sudjelovanju na skupštini i u ostvarivanju prava predlaganja da se na dnevni red skupštine stave i druga pitanja sukladno odredbi čl. 443. st. 3. ZTD-a te, a kako skupština nije bila podobna za odlučivanje, sukladno odredbi čl. 444. st. 3. ZTD-a morala je biti sazvana nova skupština. Prema tužiteljevim navodima, nepravovremeno uručenje poziva za skupštinu predstavlja nedopušten i nezakonit način uskraćivanja tužitelju prava sudjelovanja na skupštini društva i to na onoj skupštini za koju je predviđeno isključenje tužitelja kao osnivača i člana uprave društva tuženika koje je vrijedno gradio proteklih nekoliko desetljeća. Ukazao je i na to da je sukladno odredbi čl. 22. Društvenog ugovora skupštinu trebalo održati u sjedištu društva tuženika, u Selcu na adresi [adresa], a ne kod javnog bilježnika. Tužitelj je nadalje isticao da je odluka skupštine ništetna jer su ostali članovi društva postupali na nezakonit i nemoralan način, a što proizlazi iz svih okolnosti sazivanja i održavanja skupštine iz kojih je vidljivo da je njihovo postupanje bilo usmjereno isključivo na onemogućavanje tužitelja u sudjelovanju u radu skupštine. Osim toga, odluka kojom se osnivača i člana društva isključuje iz istog te mu se oduzimaju sva prava koja mu pripadaju je protivna biti društva. Uz navedeno, HŠ i DŠ su lažnim prikazivanjem činjenica u pozivu za sazivanje skupštine te u obrazloženju predložene i donesene odluke o isključivanju tužitelja iz upravljačke strukture tuženika, neutemeljeno opozvali tužitelja kao člana uprave društva kako bi realizirali svoje namjere o prodaji atraktivne nekretnine u vlasništvu tuženika u što kraćem roku te podijelili novce među sobom i ugasili društvo. Pojasnio je u tom smislu kako tuženik u vlasništvu ima nekretninu koja se nalazi u Selcu, odmah do mora te je riječ o izuzetno atraktivnoj nekretnini koju već dugi niz godina pokušava steći vlasnik susjednog hotela s kojim je tužitelj desetljećima u sporu. Radi se o nekretnini koja predstavlja poslovne prostore u ukupnoj površini od 450 m2. Kada je tuženik, čije je poslove vodio tužitelj, stekao predmetne nekretnine, iste su bile nedovršene te je bilo potrebno u njih značajno investirati kako bi ih se dovelo u stanje podobno za korištenje. Sve investicije učinjene su od strane društva OM Selce d.o.o. u vlasništvu supruge tužitelja, gđe KŠZ te društva IZGRADNJA d.o.o. Selce. Dakle, tužitelj je kroz tuženo društvo te kroz investicije od društva svoje supruge stekao i adaptirao predmetne nekretnine, radeći na tome pola svog radnog vijeka. Dana 25. travnja 2023. jedna od prethodno opisanih nekretnina dana je u zakup društvu Cocktail star bar j.d.o.o. i to do 2027. godine, a sve zato jer je tužitelj teško obolio te nije više u mogućnosti raditi u predmetnim poslovnim prostorima. U takvim okolnostima, ostali članovi uprave društva tuženika po prvi puta nakon 10 godina dolaze u Selce u predmetne poslovne prostore te s vlasnikom susjednog hotela dogovaraju prodaju nekretnina, bez suglasnosti tužitelja koji se u to vrijeme nalazi u Švicarskoj na liječenju. Zbog svega prethodno navedenog, tužitelj smatra kako su ostali članovi društva zloupotrijebili svoje pozicije u društvu uslijed saznanja o teškom zdravstvenom stanju tužitelja te su ga nezakonitim radnjama pokušali spriječiti u ostvarivanju svojih zakonskih prava što je protivno kako kogentnim zakonskim odredbama tako i moralu društva. Zato je tužitelj predložio da se utvrdi ništetnom odluka skupštine društva kojom je on opozvan s funkcije člana uprave društva. Zajedno s tužbom tužitelj je podino prijedlog za zabilježbu spora i prijedlog za osiguranje privremenom mjerom kojom će se zaustaviti primjena osporavanih odluka skupštine.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev. Istaknuo je kako je skupština sazvana zakonito, sukladno odredbama čl. 18. st. 1. do 3. Društvenog ugovora i čl. 443. st. 1. ZTD-a. Pojasnio je kako su članovi uprave tuženika uputili pisani poziv za skupštinu svim članovima društva putem pošte preporučeno dana 15. srpnja 2024. godine, pa tako i tužitelju, a predmetna pošiljka je na adresi koju je tužitelj označio kao svoje prebivalište – [adresa], Švicarska, uručena dana 19. srpnja 2024. te je istog dana stigla i na drugu adresu tužitelja poznatu ostalim članovima društva gdje se pokušao uručiti poziv, ali je dostava na toj adresi ostala bez uspjeha. Ukazao je na to da je ostalim članovima tuženika poznata tužiteljeva dijagnoza, ali ne i detalji njegovog trenutnog zdravstvenog stanja, s obzirom na to da tužitelj s njima ne kontaktira niti odgovara na njihove pozive. S obzirom na to da je tužitelj tijekom lipnja 2024. boravio u [adresa] te poduzimao pravne radnje i ovjeravao isprave kod javnog bilježnika, ostali članovi društva nisu imali razloga pretpostaviti da zbog svog zdravstvenog stanja neće moći sudjelovati u radu Skupštine. Osim toga, članovi društva tuženika HŠ i DŠ nisu imali interesa u tome da tužitelja isključe iz rada skupštine – ista odluka bila bi donesena i uz tužiteljevo sudjelovanje jer drugi članovi društva imaju većinu glasova na skupštini. Tuženik je nadalje ukazao na to da, iako je tužitelj opozvan s mjesta člana uprave tuženika, on je kao član društva mogao predložiti i održavanje nove skupštine sukladno odredbi čl. 442. st. 3. ZTD-a i tako je mogao ostvariti svoje pravo za koje navodi da mu je uskraćeno – predložiti da se na dnevni red stave i druga pitanja, no to do sada nije učinio. Naveo je i kako tužitelj nije opozvan s pozicije člana uprave tuženika arbitrarnom i zlonamjernom odlukom ostalih članova društva tuženika već zato jer je svojim radnjama oštetio društvo pa se njegovim opozivom pokušava spriječiti nastanak daljnje štete. Ukazao je na to da su nejasni navodi iz tužbe u kojima tužitelj ukazuje na namjeru ostalih članova društva da otuđe poslovni prostor u vlasništvu društva kada je tužitelj to već učinio. Naime, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. lipnja 2024. godine, kojeg je potpisala punomoćnica koju je na to ovlastio isključivo tužitelj, poslovni prostori koji su predstavljali jedinu imovinu tuženika preneseni su u vlasništvo društva AQUA7 j.d.o.o. Predmetni Ugovor proveden je u zemljišnoj knjizi te je AQUA7 j.d.o.o. sada upisan kao vlasnik istih nekretnina. Prema tuženikovim navodima taj je Ugovor zaključen s isključivom namjerom oštećenja tuženika kao pravne osobe, odnosno stjecanja protupravne imovinske koristi od strane tužitelja i njegove obitelji. Pojašnjavajući ove svoje navode istaknuo je kako je društvo AQUA7 j.d.o.o. osnovano 14. lipnja 2024., dakle šest dana prije zaključenja Ugovora o kupoprodaji. To društvo je osnovano kao jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću s temeljnim kapitalom od 1,00 eura te ne raspolaže nikakvim financijskim sredstvima niti kreditnom sposobnošću. Ugovorom o kupoprodaji ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 141.000,00 eura, a radi se o poslovnim prostorima – restoranu u Selcu, na turistički atraktivnoj lokaciji uz samo more, ukupne površine 480,93 m2 te je kupoprodajna cijena daleko ispod tržišne vrijednosti predmetne nekretnine.

3. Ovdje ne samo da je kupoprodajna cijena ugovorena u preniskom iznosu, već i u Ugovoru o kupoprodaji nije ugovorena obveza kupca platiti cijenu, niti su ugovoreni rokovi i način plaćanja, osiguranje plaćanja te je dozvoljena uknjižba prava vlasništva bez ikakvih daljnjih dozvola i odobrenja i bilo kakvog dokaza o plaćanju kupoprodajne cijene. Kako je predmetni Ugovor o kupoprodaji zaključen jedino s namjerom oštećenja tuženika, odnosno stjecanja protupravne imovinske koristi na strani društva AQUA7 j.d.o.o., a time i tužitelja i njegove supruge, koja je za to znala ili morala znati (kao zastupnik po zakonu tog društva) te je njegovim sklapanjem prema tuženikovim navodima počinjeno kazneno djelo, tuženik je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora, koji postupak se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-396/2024. Tuženik je posebno ukazivao na to da je tužitelj opozvan s mjesta člana uprave, ali da nije isključen iz društva, iako za to nedvojbeno postoje razlozi pa nije onemogućen u ostvarivanju svojih prava kao član društva tuženika niti je na bilo koji način oštećen. Tužitelj je isključivo spriječen činiti daljnju štetu tuženiku. Zato je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. U daljnjem tijeku postupka stranke su ustrajale kod svojih navoda.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-458/2024-2 od 19. kolovoza 2024. razdvojeno je raspravljanje po tužiteljevom prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom te je rješenjem ovog suda poslovni broj R1-68/24-2 od 20. kolovoza 2024. prijedlog za osiguranje odbijen.

8. Prema odredbi čl. 448. ZTD-a na ništetnost odluka skupštine na odgovarajući način se primjenjuju odredbe čl. 355. do 359. ZTD-a. Jedan od razloga ništetnosti odluka skupštine društva jesu propusti u sazivanju skupštine na način propisan čl. 277. st. 2. i 3. ZTD-a osim ako su na njoj sudjelovali svi članovi društva. Glavnu skupštinu saziva uprava (čl. 442. st. 1. ZTD-a) te su spornu skupštinu sazvali članovi uprave tuženika HŠ i DŠ koji su zajedno s tužiteljem i članovi društva tuženika. Prema odredbi čl. 18. Društvenog ugovora članovi društva svoje odluke donose na skupštini koju saziva Uprava upućivanjem pismenog poziva preporučenim pismom na sjedište svakog člana Društva. Poziv se mora predati na pošti najmanje sedam dana prije dana održavanja skupštine te mora sadržavati mjesto i vrijeme održavanja skupštine, dnevni red, kratko obrazloženje odluka koje se predlažu po dnevnom redu i uputu gdje se može izvršiti uvi u materijalnu dokumentaciju (čl. 18. st. 2. i 3. Društvenog ugovora na stranici 20 spisa). Točno je da tužitelj nije pristupio predmetnoj skupštini društva, međutim, suprotno tužiteljevim navodima isticanim tijekom postupka, skupština je valjano sazvana jer poziv o sazivanju skupštine društva (stranica 43 spisa) sadrži sve potrebne sastojke propisane čl. 277. st. 3 ZTD- a u vezi sa čl. 442. i 443. ZTD-a, a tužitelj je (nesporno) bio pozvan pristupiti navedenoj skupštini slanjem preporučenog pisma dana 15. srpnja 2024., a kako to proizlazi i iz potvrda o primitku na stranici 71 spisa, što tužitelj niti ne osporava. Slanjem poziva na skupštinu društva i to preporučenom pošiljkom putem pošte, sedam dana prije održavanja skupštine kako je to nesporno učinjeno u ovom slučaju, udovoljeno je zakonom propisanom uvjetu valjanog sazivanja skupštine iz čl. 443. st. 1. ZTD-a u vezi sa čl. 18. st. 2. Društvenog ugovora. Ovdje se dodaje (iako navedeno nije od utjecaja na valjanost odluke skupštine društva) i da je poziv za skupštinu društva tužitelj primio 19. srpnja 2024. kako to proizlazi iz potvrde Hrvatske pošte na stranici 72 spisa, a koja potvrda ni na koji način nije osporena od strane tužitelja. Osim toga, napominje se da je u konkretnom slučaju, neovisno o tome što tužitelj nije pristupio skupštini, skupština mogla valjano donositi odluke jer su na njoj bili prisutni članovi društva koji predstavljaju najmanje desetinu temeljnog kapitala društva sukladno odredbi čl. 444. st. 1. ZTD-a, odnosno članovi s ukupno 65,76% temeljnog kapitala društva (kako to proizlazi iz zapisnika sa skupštine društva na stranici 38 do 42 spisa). Pored navedenog, niti okolnost prema kojoj je skupština društva održana u prostoru javnog bilježnika, a ne u sjedištu društva ne čini odluku donesenu na skupštini društva ništetnom jer taj razlog nije zakonom propisan kao razlog ništetnosti odluke skupštine. Prema tome, skupština je valjano sazvana, tužitelju je omogućeno na istoj sudjelovati, na vrijeme mu je poslan poziv i to na dvije adrese (koje tužitelj nije osporavao kao adrese svog boravišta ili prebivališta) te je tužitelj čak i primio poziv za sudjelovanje na skupštini, slijedom čega se ne može govoriti o tome da je skupština nezakonito sazvana te da je tužitelju onemogućeno sudjelovanje na skupštini. Pri tom se napominje da su članovi društva na skupštini imali većinu potrebnu za donošenje odluka te tužitelj svojim prisustvom na skupštini ne bi mogao spriječiti donošenje odluke o svom opozivu, a s obzirom na to da skupština odlučuje većinom glasova (čl. 445. st. 1. ZTD-a), a na skupštini su bili prisutni članovi sa 65,76% temeljnog kapitala. Ovdje se dodaje da je tužitelj i dalje član društva te može sudjelovati u radu društva, a odlukom o opozivu s funkcije člana uprave nije onemogućen u ostvarivanju svojih članskih prava.

9. U odnosu na ostale navode tužitelja, a vezane uz prodaju nekretnine u vlasništvu tuženika te okolnostima prema kojima je u predmetnu nekretninu investirano dok je tužitelj vodio poslove društva i investicijama trgovačkih društava supruge tužitelja, napominje se da navedene okolnosti ni na koji način ne oduzimaju pravo opoziva tužitelja s funkcije člana uprave društva i nisu ni u kakvoj vezi s pravom skupštine donositi odluke o njegovom opozivu. Pri tom se dodaje da je su kontradiktorni ispravama u spisu tužiteljevi navodi u vezi prodaje nekretnine tuženika. Naime, iz poziva za skupštinu društva (stranica 44 i 45 spisa) te iz zapisnika sa skupštine društva (stranica 39 do 43 spisa) proizlazi da je upravo tužitelj putem punomoćnika, u svojstvu člana uprave tuženika dana 20. lipnja 2024. potpisao Ugovor o kupoprodaji imovine društva tuženika i to nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, označene kao 13. suvlasnički dio – etažno vlasništvo, poslovni prostor – lokal broj 28/1 i 14. suvlasnički dio – etažno vlasništvo, poslovni prostor 28/2 i 28/3 u prizemlju, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Navedeni navodi potvrđeni su i ispravom o Ugovoru o kupoprodaji predmetnih nekretnina na stranici 75 spisa. Pri tom je navedeni Ugovor zaključen s novoosnovanim trgovačkim društvom – AQUA 7 j. d.o.o. čiji je jedini osnivač i član uprave supruga tužitelja KŠZ (stranica 84 spisa). Nadalje, a prema obrazloženju predložene odluke o opozivu tužitelja kao člana uprave, taj Ugovor je tužitelj zaključio unatoč protivljenju ostalih članova društva, društvo je Ugovorom oštećeno za značajan iznos jer je stvarna vrijednost predmetnih nekretnina višestruko veća od 140.000,00 eura koliko je navedeno u Ugovoru, a nije ni ugovorena obveza plaćanja cijene. Navedene okolnosti ostali članovi društva ocijenili su štetnima za društvo zbog čega su na skupštini društva opozvali tužitelja s mjesta člana uprave i imenovali novog člana (a kako to proizlazi iz poziva za skupštinu društva), a predmetne okolnosti upućuju na opravdanost razloga tužiteljevog opoziva i dodatno na izostanak razloga ništetnosti na koji se poziva tužitelj – da je pobijana odluka protivna moralu društva.

10. Kako su odlučne činjenice koje se tiču navedenih razloga ništetnosti utvrđene uvidom u dokumentaciju u spisu, sud nije provodio personalne dokaze predložene od strane tužitelja (saslušanje svjedoka K i DŠ) i saslušanje tužitelja na okolnosti načina poslovanja tužitelja (kako je to predlagao tužitelj na ročištu održanom 15. siječnja 2025.) jer navedeni dokazi nisu bili potrebni za donošenje odluke iz izreke, a s obzirom na to da je sve odlučne činjenice sud utvrdio iz isprava u spisu.

11. Slijedom svega navedenog, a kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlaze razlozi ništetnosti pobijanih odluka skupštine društva od 23. srpnja 2024., primjenom citiranih zakonskih odredbi presuđeno je kao u točki I. izreke presude.

12. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od po 500,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) te za pristup ročištu od 15. siječnja 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te pripadajući PDV u visini od 250,00 eura (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 1.250,00 eura. O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 151. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 29. st. 2.Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). Zato je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 18. veljače 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.