Poslovni broj: P-355/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo, u pravnoj stvari tužitelja Offcut d.o.o. u likvidaciji, OIB: 55525619967, Zagreb, Strojarska cesta 20, kojeg zastupa punomoćnik Goran Jujnović Lučić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Jujnović Lučić, Marković, Ivandić, Galić u Zagrebu, protiv tuženika UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba poslovni broj Ovrv-463/06 od 18. prosinca 2006. kojim je tuženiku UV naloženo temeljem vlastite trasirane mjenice bez protesta platiti tužitelju iznos od 766.481,75 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2006. zajedno s troškovima postupka u iznosu od 6.173,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi 18. prosinca 2006. do isplate.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti društvu EOS MATRIX d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 76674680107 iznos od 270.820,98 kuna sa zateznim kamatom tekućom od 1. rujna 2006. do 31. prosinca 2007. godine, određenim Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. pa do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti društvu EOS MATRIX d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 76674680107 iznos od 6.173,20 kuna na ime troškova ovršnog postupka, sa zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. godine određenom Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena".

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 25. svibnja 2018.

II Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 495.660,77 kuna/65.785,49 eura[1] .

III Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 12.028,10 eura.

IV Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6.600,45 eura.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 35.112,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj, koji je u međuvremenu promijenio naziv, podnio je protiv tuženika prijedlog za ovrhu radi isplate mjenične svote u iznosu od 766.481,75 kuna na temelju vlastite trasirane mjenice bez protesta koja je izdana 13. rujna 2005. i dospjela na naplatu 31. kolovoza 2006. Javni bilježnik Mladen Burec u Zagrebu donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-463706 od 18. prosinca 2006. Povodom prigovora ovršenika, sada tuženika, rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred Općinskim sudom u Ivanić-Gradu.

2. Tuženik je prigovorio visini tražbine istaknuvši da je podmirio dio potraživanja u iznosu od 268.918,14 kuna. Osim toga naveo je da mjenica koju je izdao tužitelju ne predstavlja sredstvo osiguranja po svim ugovorima na koje se tužitelj poziva.

3. Sud je u postupku izvršio uvid u mjenicu na poleđini lista 3 spisa, dopis banke (list 7 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku (list 8 spisa), presliku konto kartice (list 9 do 14 spisa), presliku ugovora o financijskom leasingu (list 15, 17, 19, 38, 44 spisa) uz Opće uvjete tužitelja za zaključenje ugovora o financijskom leasingu (list 16, 18 i 20 spisa) i preslike račun-otpremnica (list 35, 39, 45 spisa), preslike izjava o prijeboju (list 36, 40, spisa), preslike potvrda o preuzimanju predmeta leasinga (list 37, 41, 46 spisa), presliku knjižice vozila (list 42 do 43 spisa), presliku obavijesti o raskidu ugovora (list 47, 48 i 49 spisa) s preslikom dostavnice (list 50 spisa), preslike obračune duga (list 51 do 53 spisa, list 56 do 58 spisa, list 61 do 63 spisa), karticu kupca (list 54 do 55, list 59 do 60 spisa, list 64 do 65 spisa), obračun (list 56 spisa), presliku Ugovora o cesiji (list 272 do 288 spisa), proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ivanu Tkalecu.

3.1. U ovom predmetu Općinski sud u Ivanić-Gradu donio je presudu kojom je u točki I izreke djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca u Zagrebu poslovnog broja Ovrv-463/06 od 18. prosinca 2006. za iznos od 104.134,06 eura plativo u kunama prema prodajnom tečaju na devize za euro vrijedećem na dan plaćanja kod Volksbank d.d. Zagreb, te određenih troškova ovrhe u iznosu od 6.173,20 kuna, te u točki II izreke djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca u Zagrebu poslovnog broja Ovrv-463/06 od 18. prosinca 2006. za iznos od 3.179,00 kuna kao i u dijelu kojim je određena visina zakonske zatezne kamate. Povodom žalbe tuženika protiv točke I izreke te presude, presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1147/10-2 od 25. siječnja 2012. potvrđena je točka I izreke presude Općinskog suda u Ivanić-Gradu. Povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1147/10 od 25. siječnja 2012. i točku I izreke presude Općinskog suda u Ivanić-Gradu poslovni broj P-313/09 od 19. svibnja 2010. te predmet vratio na ponovno suđenje.

3.2. U ponovljenom suđenju došlo je do ustupa tražbine tužitelja novom vjerovniku društvu Eos Matrix d.o.o., Zagreb, a tužitelj je obavijestio sud da je, prije ustupa potraživanja novom vjerovniku naplatio dio potraživanja u iznosu od 495.660,77 kuna slijedom čega je odredio tužbeni zahtjev na način da traži isplatu iznosa od 270.820,98 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i iznosa od 6.173,20 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama novom vjerovniku, društvu Eos Matrix d.o.o., Zagreb, te je Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-86/18 od 6. svibnja 2019. donio presudu kojom je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca u Zagrebu kojim je tuženiku naloženo da temeljem vlastite trasirane mjenice bez protesta u roku od tri dana plati tužitelju V.B Leasing d.o.o. iz [adresa] iznos od 766.481,75 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.173,20 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te naložio tuženiku isplatiti tuženiku Eos Matrix d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB 76674680107 iznos od 270.820,98 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i iznos od 6.173,20 kuna na ime troškova ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3.3. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1707/2019 od 21. studenoga 2019. potvrđena je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P-86/18 od 6. svibnja 2019. u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca u Zagrebu kojim je tuženiku naloženo da temeljem vlastite trasirane mjenice bez protesta u roku od tri dana plati tužitelju V.B Leasing d.o.o. iz [adresa] iznos od 766.481,75 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.173,20 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a preinačena u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 270.820,98 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i isplatu troška ovršnog postupka u iznosu od 6.173,20 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je tužbeni zahtjev odbijen.

3.4. Povodom revizije tužitelja rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-111/2021 od 18. srpnja 2023. ukinute su presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1707/2019 od 21. studenoga 2019. i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P-86/18 od 6. svibnja 2019. te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

3.5. Ovom parničnom postupku prethodio je ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave-mjenice, u kojemu je javni bilježnik Mladen Burec u Zagrebu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 463/06 od 18. prosinca 2006., u kojem je platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju na temelju vlastite mjenice, serije A, broj 01611853 iznos od 766.481,75 kuna koji iznos predstavlja mjeničnu svotu navedenu u mjenici broj 01611853, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. rujna 2006. do isplate, te mu nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.173,20 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a radi ostvarenja navedene tražbine određena je ovrha na pokretnim stvarima ovršenika. Po prigovoru ovršenika, rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3.6. Podneskom od 25. svibnja 2018. tužitelj je izmijenio činjeničnu i pravnu osnovu spora navodeći da je od tuženika naplatio dio predmetnog potraživanja u iznosu od 495.660,77 kuna, dok je nakon te isplate preostali dio tražbine u iznosu od 270.820,98 kuna prenio Ugovorom o cesiji od 22. srpnja 2016. na treću osobu društvo EOS Matrix d.o.o., te je, s obzirom na novonastale materijalno pravne okolnosti, predložio sudu da tuženika obveže da preostali iznos obveze u visini od 270.820,98 kuna isplati tuženiku- društvu EOS Matrix-u d.o.o. koje nije tužitelj u ovom postupku.

4. U prvom redu, sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od 25. svibnja 2018. jer je ocijenio da je ona svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. I prema odredbi članka 195. stavak 1. ZPP-a ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Stoga je, a temelju odredbe članka 190. stavak 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 195. stavak 1. ZPP-a riješeno kao u točki I izreke rješenja.

4.1. Također, sud je utvrdio da je došlo do povlačenja tužbe u iznosu od 495.660,77 kuna/65.785,49 eura[2] budući da se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, pri čemu je sud imao u vidu da se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio. Stoga je, na temelju odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a riješeno kao u točki II izreke rješenja.

5. Tuženik je prigovarao preinaci tužbe navodeći da tužitelj, u prvom redu nije dokazao da je prenio potraživanje na drugog vjerovnika, a osim toga, da tužitelj više nije aktivno legitimiran i ovlašten zahtijevati isplatu utuženog iznosa na svoj račun. Pritom tuženik nije posebno osporavao visinu utužene tražbine kako je ona navedena u podnesku tužitelja od 25. svibnja 2018. i konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 15. veljače 2019.

5.1. S tim u vezi ukazuje se da tužitelj koji bi, otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice inače izgubio dotadašnju aktivnu materijalno pravnu legitimaciju, istu ne gubi ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020-7 zauzeto na sjednici građanskog odjela 14. rujna 2020.). Teret dokaza te činjenice je na tužitelju.

6. Tužitelj je, usklađujući tužbeni zahtjev s novonastalom materijalno pravnom situacijom konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 15. veljače 2019. zahtijevao isplatu iznosa od 270.820,98 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. rujna 2006. do isplate te isplatu iznosa od 6.173,20 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 18. prosinca 2006. u svoje ime, a za račun novog vjerovnika.

6.1. Zbog navedenog, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 463/06 od 18. prosinca 2006. valjalo je ukinuti na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 195. stavak 2. ZPP-a te je presuđeno kao u točki I izreke ove presude.

7. S obzirom na prigovor tuženika, te zauzeti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, da tužitelj koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi može zadržati svoje materijalno pravno i postupovno pravno ovlaštenje i preinačiti tužbeni zahtjev na način da njime traži da se cedirana tražbina ispuni trećoj osobi, primatelju tražbine, zavisno od sadržaja pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe, u ponovljenom suđenju prvenstveno je valjalo raspraviti, proizlazi li u konkretnom slučaju, za tužitelja takvo ovlaštenje iz pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe.

7.1. Radi utvrđenja te odlučne činjenice ovaj sud je izvršio uvid u presliku Ugovora o cesiji od 22. srpnja 2016. (list 272 do 288 spisa) te je utvrdio da su predmet ugovora dospjela i nenaplaćena potraživanja nastala s osnove ugovora o leasingu i ugovora o potrošačkom kreditiranju zaključenih od strane cedenta, ovdje tužitelja, zajedno sa svim sporednim tražbinama i pravima na dan presjeka 30. travnja 2016., a koja potraživanja su navedena i objašnjena u Prilogu 1B tog Ugovora.

8. Međutim, tužitelj u ovom postupku nije dostavio Prilog 1B na kojeg se u Ugovoru o cesiji poziva i iz kojeg bi bilo razvidno da je na novog vjerovnika prenio potraživanje prema tuženiku koje je predmet ovog spora, a koju činjenicu je i tuženik osporavao podneskom od 17. siječnja 2019.

9. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

10. Stoga je i tužitelj, koji tvrdi da je potraživanje koje je predmet ovog spora preneseno na novog vjerovnika, tu činjenicu, koja je među strankama sporna, trebao dokazati, odnosno dostaviti dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je potraživanje prenio na novog vjerovnika.

11. Uvidom u priložene dokaze u vidu Ugovora o cesiji navedena činjenica ne može se utvrditi jer u tekstu tog ugovora nije izričito navedeno koja potraživanja su predmet cesije, te iz Ugovora o cesiji proizlazi da su potraživanja koja su predmet ugovora navedena i objašnjena u Prilogu 1B tog ugovora. U Ugovoru o cesiji također je navedeno da će Prilog B1, kao elektronski oblik podataka o potraživanjima koja se prenose tim ugovorom biti priložen ugovoru u elektroničkom formatu na CD-ROMu. Međutim, tužitelj nije dostavio ni elektronski oblik podataka o potraživanjima koja se prenose ugovorom, odnosno CD-ROM. Također, uvidom u list 288 spisa sud je utvrdio da se na njemu nalazi ime tuženika, oznaka Ovr-858/12, datum 13. kolovoza 2012., te brojevi 270.820,98, 363.096,51, 77.474,70, 53.267,54, 764.659,73 koji, s obzirom na format u kojem su pisani očito predstavljaju nekakve iznose, te broj 14726. Na temelju tako navedenih podataka nije moguće utvrditi na što se oni odnose, a tekst iznad navedenih podataka nije ispisan na hrvatskom jeziku, niti je tužitelj u spis dostavio prijevod navedenih podataka na koje se poziva kao dokaz, a što je prema odredbi članka 104. ZPP-a bio dužan učiniti. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje kako je tužitelj, otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, izgubio dotadašnju aktivnu materijalno pravnu legitimaciju jer nije dokazao da je na temelju Ugovora o cesiji između njega i Eos Matrix d.o.o., Zagreb na novog vjerovnika prenio potraživanje prema tuženiku i pravo da u svoje ime, a za račun novog vjerovnika traži isplatu u ovom postupku.

12. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a imajući u vidu konačno postavljeni tužbeni zahtjev, odnosno prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-216/2021- 2 od 25. svibnja 2021.).

13.1. Stoga je tuženiku priznat trošak sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi u skladu s Tbr. 8. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje OT) u iznosu od 1.000,00 eura, trošak pristupa na ročište od 19. svibnja 2009. u skladu s Tbr. 9. 5. OT u iznosu od 100,00 eura, trošak zastupanja na ročištima održanima 8. rujna 2009., 26. siječnja 2009., 3. svibnja 2018. i 17. siječnja 2019. u skladu s Tbr. 9. 2. OT u iznosu od po 500,00 eura po radnji, trošak zastupanja na ročištima održanima 5. svibnja 2010., 21. ožujka 2019. i 15. siječnja 2025. u skladu s Tbr. 9. 1. OT u iznosu od po 1.000,00 eura po radnji, trošak sastavljanja podneska od 1. ožujka 2019. u skladu s Tbr. 8. 1. OT u iznosu od 1.000,00 eura, za sastavljanje revizije od 11. travnja 2012. u iznosu od 1.272,48 eura i za sastavljanje žalbe od 20. svibnja 2019. u iznosu od 1.250,00 eura, sve uvećano za pdv po stopi od 25%(Tbr. 46. OT) čime je tuženiku ukupno priznato pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 12.028,10 eura, koji trošak mu je, u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a dužan naknaditi tužitelj slijedom čega je odlučeno kao u točki III izreke rješenja.

13.2. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška postupka koji se odnosi na sastavljanje žalbe iz 2010. u iznosu od 1.272,48 eura uvećano za pdv po stopi od 25% jer s tom žalbom tuženik nije uspio, kao ni trošak sastavljanja podneska od 17. siječnja 2019. u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za pdv po stopi od 25% jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu održanom 17. siječnja 2019. na koje je pristupio. U ostalom dijelu u kojem tuženik traži naknadu troška preko iznosa dosuđenih mu u točki 13.1. obrazloženja njegov zahtjev je neosnovan jer mu prema odredbama Tarife ne pripada naknada troška u većem iznosu od dosuđenog. Slijedom navedenog, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6.600,45 eura te je odlučeno kao u točki IV izreke rješenja.

13.3. Tužitelju koji je u cijelosti izgubio parnici ne pripada pravo na naknadu troška parničnog postupka u traženom iznosu od 35.112,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama slijedom čega je odlučeno kao u točki V izreke rješenja.

Velika Gorica 18. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP). Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetnih primjerka putem ovog suda na Županijski sud.