Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-639/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja stečajne mase iza Constratum-Invest d.d. u stečaju, OIB: 16021867941, iz Splita, Matice Hrvatske 10, kao pravnog slijednika trgovačkog društva Sem-Invest d.o.o., zastupanog po stečajnoj upraviteljici Adi Rajković, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Splita, Matice Hrvatske 10, a ona zastupana po Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Željku Ravliću, odvjetniku iz Makarske, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Ps-19/2019-25 od 27. ožujka 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Ps-19/2019-25 od 27. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.152,29 EUR (tisuću sto pedeset dva eura i dvadeset devet centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio da se tuženicima naloži da se isele iz stana koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] i da mu taj stan predaju u posjed. Tužitelju je naloženo da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 4.749,85 eura sa zateznim kamatama.

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači.

3. Tuženici su podnijeli odgovor na tužiteljevu žalbu kojim su predložili da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj kao pravni sljednik upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika Sem-Invest d.o.o. tužbom traži da se tuženicima naloži da isele iz nekretnine upisane u čest. zgr. [katastarska čestica] koju čine zgrada i dvorište, ukupne površine 3343 m2, k.o. [katastarska općina] – [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], suvlasnički dio 757/5624, etažno vlasništvo (E-154), poslovni prostor oznake 1 na nivou E, u površini od 757,63 m2, u etažnom elaboratu označen tirkizno plavom bojom i to iz dijela nekretnine koja u naravi predstavlja stan broj 5 na nivou E, površine 47,17 m2 i da nekretninu oslobode od osoba i stvari te predaju u posjed tužitelju.

6. Tuženici su osporili tužbu i tužbeni zahtjev uz tvrdnju da su predmetnu nekretninu stekli kupoprodajom od upisanog vlasnika, a prednika tužitelja, Sem-Invest d.o.o., da su od 2001. u posjedu predmetnog stana, da im nitko nije osporavao posjed, da su platili sve režijske troškove za nekretninu, kao i porez na promet nekretnina i isplatili kupoprodajnu cijenu predniku tužitelja. Kako su u posjedu nekretnina od 2001., to da su stekli pravo vlasništva i dosjelošću.

6.1. U dokaznom postupku saslušana je svjedokinja HJ, koja je radila kao vanjski suradnik za tvrtku Sem-Invest d.o.o. Makarska kao knjigovođa i koja je u svom iskazu navela da se tuženika sjeća obzirom da su iz Mađarske te zna da su oni platili predmetni stan, a svi stanovi koji se nalaze u predmetnoj zgradi su bili prodani u vrijeme kada je otvoren stečaj nad tužiteljem. U poslovnim knjigama se nalazi ime tuženika i tamo je naznačeno da je plaćen porez prema tadašnjim propisima. Svjedokinja zna da su svi stanovi odmah useljeni, kao i predmetni stan, da je bila primopredaja stanova i te poslove oko prodaje su u trgovačkom društvu Sem-Invest d.o.o. vodili pravnica ŠJ i direktor AJ.

6.2. Nadalje je u dokaznom postupku pročitan kupoprodajni ugovor sklopljen 23. listopada 2000. između trgovačkog društva Sem-Invest d.o.o. i tuženika iz kojeg proizlazi da je predmet prodaje bio predmetni stan. Člankom 2. tog ugovora su stranke ugovorile cijenu u iznosu od 100.000,00 DEM, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, a u članku 3. tog ugovora je navedeno da će kupci kupoprodajnu cijenu platiti u roku od 20 dana po potpisu toga ugovora. U dokaznom postupku je pročitan i Aneks toga ugovora kojim su stranke izmijenile članak 2. tako da su kupoprodajnu cijenu stana utvrdile u iznosu od 386.109,80 kuna te je u tom Aneksu navedeno da su ugovorne strane suglasne da je kupac u cijelosti podmirio svoju obvezu prema prodavatelju.

6.3. Na temelju svega naprijed utvrđenog, a pozivom na članak 162. i članak 166. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15. -pročišćeni tekst; dalje: ZV) prvostupanjski sud zaključuje da su tuženici stvarni i isključivi vlasnici predmetne nekretnine, koje vlasništvo su stekli kupnjom od prednika tužitelja 2001. kada su isplatili kupoprodajnu cijenu predniku tužitelja i ušli u posjed predmetne nekretnine i u kojem posjedu se nalaze i danas. Mišljenje je prvostupanjskog suda da je iz priloženog kupoprodajnog ugovora i Aneksa tog ugovora vidljivo da su tuženici isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Sve to da je potvrdila svojim iskazom i HJ koja je vodila knjigovodstvo za prednika tužitelja i koja je objasnila i zbog čega nije provedeno etažiranje nivoa E na kojem su izgrađeni stanovi. Zaključno prvostupanjski sud navodi da tuženici posjeduju valjane isprave na kojima temelje svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini koju nesmetano koriste od sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora, odnosno od 2001. do danas, bez da bi ih u tome itko smetao pa da su dokazali pravni temelj i istinit način stjecanja zbog čega se imaju smatrati vlasnicima predmetnog stana. S druge strane upis prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini je samo formalan i bez stvarnog sadržaja prava vlasništva u odnosu na tuženike.

6.4. Kako je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, to je tuženicima dosuđen trošak parničnog postupka primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, polazeći od vrijednosti predmeta spora i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.).

7. U svojoj žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 7. i člankom 8. te člankom 299. ZPP-a. Navedena bitna povreda da je učinjena na način jer prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koji su predloženi, odnosno nije proveo sve dokaze koje je predložio tužitelj, te je dozvolio da se kao dokaz izvrši uvid u isprave koje su tuženici dostavili nakon zaključenog prethodnog postupka, a koje isprave su tuženici mogli pribaviti od svjedokinje HJ i do zaključenja prethodnog postupka. Isto tako, da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 12. ZPP-a, s tim da se sadržajno u žalbi ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega nije proveo sve dokaze koji su predloženi po tužitelju, kao i da nije dao jasne razloge za svoj zaključak da su tuženici dokazali pravni temelj i istinit način stjecanja nekretnine jer nisu navedene isprave na temelju kojeg je utvrđen način stjecanja. Bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a žalitelj ne obrazlaže.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 7., 8. i 299. ZPP-a. Člankom 7. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drukčije određeno. Sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne. Člankom 8. propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Člankom 299. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir.

7.2. Tužitelj se u žalbi referira na činjenicu da prvostupanjski sud nije proveo očevid na licu mjesta i građevinsko vještačenje po vještaku građevinske struke, a na okolnost da je kupoprodajni ugovor vezan za nekretninu koja je u naravi stan, a koja se nalazi na nivou E površine 757,63 m2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je sud ovlašten da na temelju dokaza koji su predloženi po strankama odluči koje će dokaze provesti, u pravilu se provode dokazi koji su bitni za utvrđenje činjenica relevantnih za presuđenje u konkretnoj pravnoj stvari. U tužbenom zahtjevu tužitelj traži iseljenje sa dijela nekretnine kako je ona opisana u zemljišnoj knjizi, ali koja u naravi predstavlja stan broj 3 na nivou E, površine 70,22 m2, pa između stranaka uopće nije sporno da bi tuženici bili u posjedu tog stana jer to tuženici niti ne osporavaju. Kako nije bio sporan dio nekretnine sa kojeg se traži iseljenje, to nije bilo potrebno provoditi niti očevid niti građevinsko vještačenje jer se tim dokazima ne bi utvrdile činjenice koje bi bile bitne za presuđenje u konkretnoj pravnoj stvari. Što se tiče primjene članka 299. ZPP-a, ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da tuženici nisu raspolagali sa podacima koji su se nalazili u arhivi prednika tužitelja, te je stoga pravilno prvostupanjski sud prihvatio i te nove dokaze koje ranije tuženici nisu mogli priložiti bez svoje krivnje.

7.3. Isto tako, nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne razloge pa je istu moguće ispitati, a ovaj sud ne nalazi u čemu bi se sastojala bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a koju čini sud ako je presudom prekoračio tužbeni zahtjev niti to tužitelj objašnjava, a prvostupanjski sud je odlučivao upravo o tužbenom zahtjevu kako ga je postavio tužitelj. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a povodom žalbi stranaka.

7.4. Tužitelj se žali navodeći da tuženici u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji predmetnog stana nisu imali, a niti danas imaju hrvatsko državljanstvo te stoga, obzirom na članke 354. do 359. ZV nisu mogli zaključiti valjani ugovor o kupoprodaji sa prednikom tužitelja bez suglasnosti i mišljenja nadležnog ministarstva. Međutim, te činjenice tužitelj nije iznosio u tijeku postupka te se radi o novim činjenicama iznesenim u žalbi, a što, obzirom na članak 352. stavak 1. ZPP-a, nije dopušteno.

7.5. Tužitelj također smatra da se na temelju dokumentacije koja se odnosi na izvršene uplate, odnosno konto kartica i izvadaka o promjenama stanja na računu ne može sa sigurnošću utvrditi da su tuženici isplatili kupoprodajnu cijenu predniku tužitelja.

7.6. Kada bi to i bilo točno, da kupoprodajna cijena nije isplaćena predniku tužitelja, a iz iskaza svjedokinje HJ i iz priložene dokumentacije koju je upravo ona učinila dostupnom iz arhiva prednika tužitelja te i iz kupoprodajnog ugovora proizlazi da se kupoprodajni ugovor s kupcima stanova zaključivao nakon što su isti isplatili kupoprodajnu cijenu, tužitelj bi mogao samo tražiti raskid ugovora ili ispunjenje obveze tuženika prema njemu. Time što tuženici eventualno nisu isplatili kupoprodajnu cijenu ili je nisu isplatili u cijelosti nema za posljedicu utvrđenje ništetnosti ugovora. Međutim, iz gore navedenih dokaza, prvenstveno Aneksa ugovora u kojem je jasno navedeno da su tuženici platili kupoprodajnu cijenu, a i iz iskaza svjedokinje HJ, jasno proizlazi da je kupoprodajna cijena plaćena.

7.7. Dakle, i po ocjeni ovog suda, sam formalni upis prednika tužitelja u zemljišnoj knjizi uz sve ostale dokaze koje su izvedeni i iz činjenica koje su na temelju tih dokaza utvrđene ne proizlazi zaključak da bi tužitelj bio vlasnik predmetnog stana pa stoga bez obzira što nije izvršen upis u zemljišne knjige na ime tuženika, a isto nije niti moguće bez etažiranja, ovaj sud ocjenjuje da tuženici doduše nisu na gore opisani način postali vlasnici predmetnog stana u smislu članka 119. stavak 1. ZV-a jer se nisu upisali kao suvlasnici u zemljišnoj knjizi, ali su stekli temelj za stjecanje prava vlasništva koji ih ovlašćuje da predmetni stan drže u posjedu zbog čega se mogu uspješno suprotstaviti tužiteljevom tužbenom zahtjevu i prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

7.8. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška.

8. Zbog navedenih razloga ovaj sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić