Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-465/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužiteljice ČISTOĆA d.o.o., Zadar, Stjepana Radića 33, OIB: 84923155727, kojeg zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik u MARINOVIĆ i partneri odvjetničko društvo, j.t.d., Zadar, protiv tuženika TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivanka Bosotina, odvjetnica u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-207/2022-12 od 3. travnja 2024., 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika TH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-207/2022-12 od 3. travnja 2024. u dijelu pod toč. I. izreke u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Hrabra u Zadru poslovni broj Ovrv- 2566/2022, UPP/OS-Ovrv-263/2022 od 11. ožujka 2022. u odnosu na iznos od 99,32 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

i

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-207/2022-12 od 3. travnja 2024. u dijelu pod toč. I. izreke u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Hrabra u Zadru poslovni broj Ovrv-2566/2022, UPP/OS-Ovrv-263/2022 od 11. ožujka 2022. u odnosu na iznos od 7,53 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i pod toč. III. izreke te se u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Hrabra u [adresa], poslovni broj Ovrv-2566/2022, UPP/OS-Ovrv-263/2022 od 11. ožujka 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 106,85 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 7,64 eura od 16.12.2020. do isplate, na iznos od 7,64 eura od 16.01.2021. do isplate, na iznos od 9,50 eura od 16.02.2021. do isplate, na iznos od 7,64 eura od 16.03.2021. do isplate, na iznos od 7,64 eura od 16.04.2021. do isplate, na iznos od 7,64 eura od 16.05.2021. do isplate, na iznos od 7,64 eura od 16.06.2021. do isplate, na iznos od 7,64 eura od 16.07.2021. do isplate, na iznos od 9,53 eura od 16.08.2021. do isplate, na iznos od 9,53 eura od 16.09.2021. do isplate, na iznos od 9,53 eura od 16.10.2021. do isplate, na iznos od 7,64 eura od 16.11.2021. do isplate, na iznos od 7,64 eura od 16.12.2021. do isplate, pod toč. II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Hrabra u [adresa], poslovni broj Ovrv-2566/2022, UPP/OS-Ovrv-263/2022 od 11. ožujka 2022. u dijelu troškova ovršnog postupka, nastalih u iznosu od 16,59 eura, zajedno sa zateznim kamatama, dok je pod toč. III. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 154,86 eura

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 78,13 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu tražbine koja se odnosi na račune za minimalnu javnu uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od studenog 2020. do studenog 2021. u ukupnom iznosu od 106,85 eura.

6. S obzirom na prethodno navedenu vrijednost predmeta spora, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

7. Uvažavajući da se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, to od strane ovoga drugostupanjskog suda nisu razmatrani žalbeni navodi koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Nadalje, okolnost što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog da se sasluša tuženik, dok je na pripremnom ročištu radi razjašnjenja navoda postavljao pitanja punomoćnici tuženika ne predstavlja proturječje, pa time ni proturječje koje bi predstavljalo bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, u skladu s čl. 288.a ZPP-a sud je ovlašten postavljati pitanja tijekom pripremnog ročišta kako bi se iznijele sve odlučne činjenice, dopunili nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama i uopće kako bi se dala sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku (načelo otvorenog pravosuđenja). Sukladno tome, ukoliko su neki od navoda stranaka sudu ostali nerazjašnjeni, utoliko je sud bio dužan razjasniti s dotičnom strankom te navode na pripremnom ročištu u smislu načela otvorenog pravosuđenja, dok je odvojeno pitanje izvođenja dokaza, jer se dokazi izvode radi potkrepljivanja činjeničnih navoda stranaka.

10. No, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u dijelu pobijane presude kojom je dosudio pojedinačne iznose tražbina koji prelaze 7,64 eura, a s obzirom na to da u tom dijelu presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

11. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je tužiteljica ovlašteni pružatelj predmetne javne usluge, da se tražbina tužiteljice odnosi na nekretninu na adresi [adresa] i da je tuženik bio korisnik navedene nekretnine u utuženom razdoblju i da nije dokazao da se u utuženom razdoblju nekretnina trajno nije koristila te je slijedom navedenih utvrđenja, primjenjujući cjenik tužiteljice broj C-253/2018 od 25. listopada 2018., a prema kojem je za kontinuirano prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada za kućanstva (s mogućnošću odvoza 1-3 x tjedno – Općine Kukljica) cijena obvezne minimalne javne usluge u slučaju odvoza 2x tjedno 7,64 eura s PDV-om a u slučaju odvoženja 3x tjedno 9,5 eura s PDV-om, pa je prvostupanjski sud za 13 računa pojedinačno navedenih u iznosima od 7,64 eura (za studeni i prosinac 2020. te za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, listopad i studeni 2021.), 9,50 eura (za siječanj 2021.) i 9,53 eura (za srpanj, kolovoz i rujan 2021.) dosudio tužitelju ukupno 106,85 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na te pojedinačne iznose teku od dana dospjelosti naznačenog u svakom računu.

12. Prema čl. 30. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019 – dalje: ZOGO), a koji se primjenjuje na predmetne obveze nastale do 30. srpnja 2021., javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada.

12.1. Prema st. 4. prethodno citiranog članka javnu uslugu iz st. 1. toga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: davatelj usluge), dok prema st. 5. istog članka korisnik usluge iz stavka 1. toga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

12.2. Odredbom čl. 30. st. 7. ZOGO-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koja, među ostalim, sadrži kriterij obračuna količine otpada, obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, te odredbe propisane uredbom Vlade.

12.3. Odredbom čl. 33. st. 1. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a na način kojim se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“, ali i sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja te usluge, pri čemu poslovanje mora biti ekonomski održivo, a kvaliteta, sigurnost i redovitost pružanja te usluge sukladna odredbama ZOGO-a, Uredbi i odluci o načinu pružanja javnih usluga koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, dok je stavkom 2. propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno Odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade.

12.4. Prema čl. 33. st. 5. ZOGO-a davatelj usluge, sukladno odredbama stavaka 1., 2. i 4. toga članka, uredbe iz članka 29. stavka 10. ZOGO-a i odluke iz članka 30. stavka 7. ZOGO-a, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada. Davatelj usluge dužan je cjenik objaviti na svojoj mrežnoj stranici.

12.5. Nadalje, odredbom čl. 4. st. 1. toč. 7. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine", broj 50/2017, 84/2019, 14/2020, 31/2021 – dalje: Uredba Vlade RH) određeno je da, osim odredbi propisanih člankom 30. stavkom 7. ZOGO-a, odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada mora sadržavati i odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene te iznos obvezne minimalne javne usluge za korisnike javne usluge.

12.6. Prema odredbi čl. 20. st. 1. Uredbe Vlade RH, cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova poslovanja davatelja usluge, a u koju cijenu su uključeni troškovi koji su propisani čl. 33. st. 4. ZOGO-a, troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i troškovi koji su propisani čl. 18. st. 1. Uredbe Vlade RH i to troškovi nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište, troškovi prijevoza i obrade glomaznog otpada i vođenja evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom.

12.7. Odredbom čl. 20. st. 2. Uredbe Vlade RH predviđeno je da strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada te cijena obvezne minimalne javne usluge te je prema st. 3. tog članka korisnik usluge dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje. Sukladno st. 4. tog članka, a iznimno od stavka 3. toga članka, obveza korisnika usluge iz stavka 3. ne nastaje za obračunsko mjesto na kojem se nekretnina trajno ne koristi.

12.8. Iz citiranih odredbi ZOGO-a i Uredbe Vlade RH stoga proizlazi da struktura cijene javne usluge odvoza komunalnog otpada obuhvaća kako cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), tako i cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća" te da su stoga korisnici usluge odvoza komunalnog otpada dužni plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge i u razdoblju za obračunsko mjesto u kojem se nekretnina ne koristi, uz iznimku ako je riječ o trajnom nekorištenju nekretnine.

13. Nadalje, prema čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 84/21 – dalje: ZGO), a koji se primjenjuje na predmetne obveze nastale od 31. srpnja 2021., korisnik javne usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine, dok je prema st. 4. toč. 5. tog članka korisnik usluge dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

13.1. Odredbom čl. 75. st. 1. ZGO-a određeno je da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge, dok prema st. 2. tog članka strukturu cijene javne usluge čini cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge.

13.2. Prema čl. 76. st. 1. ZGO-a obvezna minimalna javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu, dok je prema st. 2. tog članka cijena obvezne minimalne javne usluge dio cijene javne usluge.

13.3. Konačno, u skladu s čl. 77. st. 1. ZGO-a cjenik javne usluge je opći akt koji na temelju Odluke iz članka 66. ZGO-a donosi davatelj usluge.

14. S obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica ovlašteni davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, da je tuženik bio korisnik nekretnine na adresi [adresa] u utuženom razdoblju i da tuženik nije dokazao da nekretninu u tom razdoblju nije trajno koristio, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u skladu s prethodno citiranim odredbama čl. 70., 75. 76. i 77. ZGO-a tuženik bio dužan tužiteljici platiti cijenu obvezne minimalne javne usluge u skladu s cjenikom javne usluge tužiteljice, a za razdoblje od kolovoza 2021. do studenog 2021.

15. Nastavno na prethodno, a u odnosu na razdoblje od studenog 2020. do srpnja 2021., iako se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na citirane odredbe ZGO-a pri ocjeni da je i za to razdoblje tuženik bio u obvezi isplatiti cijenu obvezne minimalne javne usluge tužiteljici, pravilnom primjenom gore citiranih odredbi čl. 30. i 33. ZOGO- a te odredbi čl. 20. Uredbe Vlade RH trebalo je na jednak način odlučiti, a s obzirom na to da iz smisla tih odredbi u bitnom proizlazi da je korisnik usluge odvoza komunalnog otpada jednako tako dužan plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio cijene) i u razdoblju za obračunsko mjesto u kojem se nekretnina ne koristi.

16. Navod da je tuženik samo suvlasnik predmetne nekretnine u 11/80 dijela u konkretnom slučaju nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a s obzirom na to da prema čl. 30. st. 5. ZOGO-a, odnosno čl. 70. st. 1. ZGO-a kriterij vlasništva na nekretnini nije jedini kriterij za određivanje korisnika javne usluge, pa tako korisnikom javne usluge može biti označen i korisnik nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Vezano uz navedeno, prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik bio korisnik predmetne nekretnine, a koje utvrđenje tuženik nije osporio pozivajući se na počinjenu apsolutno bitno povredu odredaba parničnog postupka, već iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da u tom dijelu upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

17. Glede visine zahtjeva, a uvažavajući utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik prema tužiteljici ima nepodmirenja dugovanja za 13 mjeseca na ime obvezne minimalne javne usluge, pravilno je prvostupanjski sud, primjenjujući cjenik tužiteljice prema kojem je cijena obvezne minimalne javne usluge u slučaju odvoza dvaput tjedno 7,64 eura, a u slučaju odvoženja triput tjedno 9,5 eura, a uz primjenu predmnjeve iz cjenika da se otpad odvozi dvaput tjedno, dosudio tužiteljici za račune za studeni i prosinac 2020., nadalje za veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2021. te za listopad i studeni 2021. pojedinačne iznose od 7,64 eura, dok je u odnosu na račune za siječanj, srpanj, kolovoz i rujan 2021. prvostupanjski sud pravilno dosudio pojedinačne iznose do iznosa od 7,64 eura, a što sveukupno iznosi 99,32 eura.

19. No, osnovano tuženik sadržajem žalbenih navoda ističe da u dijelu u kojem dosuđeni iznosi za siječanj, srpanj, kolovoz i rujan 2021. prelaze iznos od 7,64 eura pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a s obzirom na to da u pobijanoj presudi nije obrazloženo na temelju čega je sud utvrdio da je u tim mjesecima komunalni otpad odvožen triput, a ne dvaput tjedno, pa se u tom dijelu presuda ne može ispitati.

20. S druge strane, okolnost što je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici iznose u eurima iako tužiteljica nije uredila tužbeni zahtjev postavljen isključivo u kunskim iznosima, sama po sebi ne predstavlja niti jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a uvažavajući da nije sporno da je Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22 – dalje: ZUESV) predviđena primjena fiksnog tečaja konverzije kao neopozivo fiksiranog tečaja konverzije između eura i kune, a koji u skladu s odlukom Vijeća Europske unije od 12. srpnja 2022., prema kojem tečaju 1,00 euro iznosi 7,53450 kuna.

20.1. Vezano uz žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da isti iznosi nisu na jednak način konvertirani kod svih obroka, napominje se da je prvostupanjski sud u smislu čl. 14. ZUENS-a sve kunske iznose (od kojih nijedan ne iznosi manje od 57,56 kuna) svakako pravilno preračunao do iznosa od 7,64 eura, dok je u preostalom iznosu pobijana presuda ukinuta zbog gore navedene bitne povrede, a zbog čega u tom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije ispitivao pravilnost primjene odredbe čl. 14. ZUENS-a.

21. Bespredmetan je žalbeni navod da je pri odmjeravanju visine cijene obvezne minimalne javne usluge primijenjena tarifa predviđena za korisnika koji raspolaže spremnikom od 120 litara, a ne druga tarifa koja se odnosi korištenje spremnika od 1.100 litara, a s obzirom na to da je primijenjena tarifa cjenikom tužiteljice predviđena kao najniža tarifa, pa takvim žalbenim navodom u konačnici nije dovedena u pitanje pravilnost presude u dijelu dosuđenih iznosa.

22. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem su zatražene zatezne kamate koje na 13 pojedinačnih iznosa od 7,64 eura teku od prvog narednog dana od datuma dospijeća koje je utvrdio prvostupanjski sud, a uvažavajući da se tuženik u pogledu tih iznosa nalazi u zakašnjenju u smislu čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

23. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi toč. I. izreke pobijane presude u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici ukupni iznos od 99,32 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a trebalo ukinuti pobijanu presudu pod toč. I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici ukupni iznos od 7,53 eura s pripadajućim zateznim kamatama i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

24. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, to je ovaj drugostupanjski sud ukinuo odluku o parničnim troškovima iz toč. III. izreke pobijane presude u skladu s čl. 166. st. 3. u vezi st. 4. tog članka ZPP-a, a imajući na umu da se radi o sporednoj tražbini koja slijedi pravnu sudbinu glavnog zahtjeva.

25. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti gore navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka tako što će dati jasne i valjane razloge za to je li u siječnju, srpnju, kolovozu i rujnu 2021. u obračunskom mjestu odvoz otpada bio dvaput ili triput tjedno te će potom donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

26. U nepobijanom dijelu, pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP-a.

27. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st .3. ZPP).

U Velikoj Gorici 19. veljače 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak