Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Poslovni broj: P-370/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Stanko Kuburić, na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Edite Kelić Branković, u pravnoj stvari tužitelja SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mislav Matijević, odvjetnik u Osijeku, K. Zvonimira 19, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Maja Bačić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, Bužanova 4, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužitelju SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.899,74 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to:

- na iznos od 62,06 eura počevši od 4. srpnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 62,06 eura počevši od 4. kolovoza 2017. pa do isplate

- na iznos od 46,46 eura počevši od 5. rujna 2017. pa do isplate

- na iznos od 45,34 eura počevši od 4. listopada 2017. pa do isplate

- na iznos od 45,34 eura počevši od 3. studenog 2017. pa do isplate

- na iznos od 45,34 eura počevši od 5. prosinca 2017. pa do isplate

- na iznos od 45,34 eura počevši od 4. siječnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 45,34 eura počevši od 5. veljače 2018. pa do isplate

- na iznos od 45,34 eura počevši od 2. ožujka 2018. pa do isplate

- na iznos od 46,87 eura počevši od 4. travnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 45,85 eura počevši od 4. svibnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 45,85 eura počevši od 4. lipnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 45,85 eura počevši od 4. srpnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 45,85 eura počevši od 6. kolovoza 2018. pa do isplate

- na iznos od 48,82 eura počevši od 5. rujna 2018. pa do isplate

- na iznos od 47,34 eura počevši od 4. listopada 2018. pa do isplate

- na iznos od 47,34 eura počevši od 2. studenog 2018. pa do isplate

- na iznos od 47,34 eura počevši od 4. prosinca 2018. pa do isplate

- na iznos od 47,34 eura počevši od 4. siječnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 47,34 eura počevši od 4. veljače 2019. pa do isplate

- na iznos od 47,34 eura počevši od 4. ožujka 2019. pa do isplate

- na iznos od 49,28 eura počevši od 4. travnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 47,98 eura počevši od 3. svibnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 47,98 eura počevši od 4. lipnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 47,98 eura počevši od 4. srpnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 47,98 eura počevši od 2. kolovoza 2019. pa do isplate

- na iznos od 50,78 eura počevši od 4. rujna 2019. pa do isplate

- na iznos od 49,38 eura počevši od 4. listopada 2019. pa do isplate

- na iznos od 49,38 eura počevši od 4. studenog 2019. pa do isplate

- na iznos od 49,38 eura počevši od 4. prosinca 2019. pa do isplate

- na iznos od 49,38 eura počevši od 3. siječnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 49,38 eura počevši od 4. veljače 2020. pa do isplate

- na iznos od 49,38 eura počevši od 4. ožujka 2020. pa do isplate

- na iznos od 50,62 eura počevši od 1. travnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 1,96 eura počevši od 21. listopada 2020. pa do isplate

- na iznos od 50,63 eura počevši od 2. studenog 2020. pa do isplate

- na iznos od 50,63 eura počevši od 1. prosinca 2020. pa do isplate

- na iznos od 50,63 eura počevši od 4. siječnja 2021. pa do isplate

- na iznos od 50,63 eura počevši od 1. veljače 2021. pa do isplate

- na iznos od 50,63 eura počevši od 1. ožujka 2021. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.461,92 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. veljače 2025., kao dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 22. listopada 2010. tuženik (tada tvrtka Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.) protiv njega poslao Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu zadužnice radi naplate iznosa od 29.120,12 kuna. Navodi da je tuženik dostavio FINA-i 18. lipnja 2013. novi zahtjev kojim je zatražio naplatu iznosa od 376.929,07 kuna od tužitelja na temelju iste zadužnice. U tužbi navodi da je predmetna zadužnica tuženiku izdana kao jamstvo za tražbinu tuženika nastalu iz Ugovora o kreditu br. 717-51005460 između Subrosa d.o. kao korisnika kredita i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora, ali da tuženik o tome nije obavijestio tužitelja. Tužitelj navodi da je iz ovršnog postupka, koji je protiv njega pokrenuo B2 Kapital d.o.o., saznao da je tuženik Ugovor o kreditu br. 717-51005460 s danom 6. lipnja 2014. ustupio društvu H-Abduco d.o.o. Također navodi da je 17. prosinca 2014. društvo H-Abduco d.o.o. ustupilo predmetnu tražbinu društvu B2 Kapital d.o.o. kao novom vjerovniku temeljem navedenog ugovora. Budući da je tuženik ustupio predmetnu tražbinu drugoj pravnoj osobi i da tuženik sve do danas provodi naplatu po spomenutoj zadužnici, tužitelj je predao žalbu nakon proteka roka u smislu čl. 49. Ovršnog zakona kojom je tražio obustavu izravne naplate po toj zadužnici jer tužitelj smatra da su svi iznosi koje je tuženik ustegnuo od njega nakon 6. lipnja 2014. stečeni bez osnove i stoga ovom tužbom potražuje vraćanje stečenog bez osnove unazad pet godina od podnošenja ove tužbe. Slijedom navedenog tužitelj tužbom traži da mu tuženik isplati iznos od 21.290,34 kune na ime stečenog bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i istaknuo je promašene pasivne legitimacije.

3. Podneskom od 30. rujna 2022. punomoćnik tužitelja je specificirao tužbeni zahtjev tako da u ovom postupku tužitelj potražuje da mu tuženik isplati na ime stečenog bez osnove iznos od 1.899,74 eura s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

4. Da bi utvrdio odlučne činjenice ovaj sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju u spisu: Zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći (na listu 7 spisa), Zahtjev za naplatu zadužnica (na listu 8 i 9 spisa), Zadužnica (na listu 10 i 11 spisa), Ugovor o ustupu tražbine (na listu 12 do 15 spisa), Ugovor o kreditu (na listovima 16 do 26 spisa), Specifikaciju osnove za plaćanje (na listovima 27 do 29 spisa), materijalnu dokumentaciju priloženu uz tuženikov odgovor na tužbu (na listovima 37 do 42 spisa), Rješenje (na listu 44 do 47 spisa), materijalnu dokumentaciju priloženu u podnesku tužitelja (na listovima 54 do 65 spisa).

5. Odlučujući o prigovoru promašene pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik sud smatra da je ovaj prigovor neosnovan budući da je iz priložene preslike Ugovora o ustupu tražbine od 17. prosinca 2014. nedvojbeno utvrđeno da je Ugovor o kreditu br. 717-51005460 ustupljen tvrtki B2 Kapital d.o.o. (str. 12 do 15 spisa). Naime, tuženik ne osporava da je predmetni Ugovor o kreditu ustupio drugoj pravnoj osobi i da je nakon prijenosa toga ugovora na drugu pravnu osobu od 6. lipnja 2014. nastavio provoditi izravnu naplatu po predmetnoj zadužnici protiv tužitelja. Prisilnu naplatu po zadužnici s ovjerom potpis OV-8262/09 od 20. listopada 2009. kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa iz Osijeka i dalje je nastavio provoditi tuženik Addiko Bank d.d. i stoga je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan. U trenutku kada je tuženik ustegnuo novac prisilnom naplatom u svoju korist taj je novac postao njegovo vlasništvo. Nije upitno što tuženik radi s novcem koji je ustegnuo tužitelju i plaća li on taj iznos nekoj trećoj pravnoj osobi. Pravna osoba na koju je predmetno potraživanje preneseno jedino je ovlaštena provoditi naplatu protiv tužitelja, a ne tuženik koji je predmetnu tražbinu ustupio tvrtki B2 Kapital d.o.o.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 717-51005460 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine vidljivo je da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sklopila predmetni Ugovor o kreditu s tvrtkom Subrosa d.o.o. kao korisnikom kredita te SE, ovdje tužiteljem, ČE, HE, DE i JE kao založnim dužnicima 12. listopada 2009. za iznos od 60.000,00 eura (str. 16 do 24 spisa).

7. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine vidljivo je da je H-Abduco d.o.o. kao cedent prenio svoju tražbinu prema ovdje tužitelju po kreditu br. 717-51005460 na cesionara B2 Kapital d.o.o. (str. 12 do 15 spisa).

8. Uvidom u e-spis i to u parnični predmet Općinskog suda u Osijeku br. P- 609/2021 vidljivo je da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, tj. prisilne naplate koju tuženik protiv njega vodi u Financijskoj agenciji nakon 6. lipnja 2014. na temelju zahtjeva tuženika od 22. veljače 2010. i zahtjeva tuženika od 17. lipnja 2013. predanog FINA-i 18. lipnja 2013. i zadužnice s ovjerom potpisa OV 8262/09 od 20. listopada 2009. kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa iz Osijeka, izdane po tužitelju SE. U tom predmetu donesena je presuda 6. listopada 2023. kojom je navedena ovrha, tj. prisilna naplata proglašena nedopuštenom, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1530/2023-2 od 15. veljače 2024., koju je punomoćnik tužitelja dostavio uz podnesak od 27. ožujka 2024. (str. 113 do 117 spisa).

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud je utvrdio da je predmetnu tražbinu tuženik ustupio društvu B2 Kapital d.o.o. i to 17. prosinca 2014. kada je između društva H- Abduco d.o.o. kao cedenta i društva B2 Kapital d.o.o. kao cesionara sklopljen već spomenuti Ugovor o ustupu tražbine.

10. Odredbom čl. 81. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) jasno je određeno da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava kao što su pravo prvenstva naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

11. Uzimajući u obzir sve navedeno, proizlazi da je predmetna tražbina prenesena na društvo B2 Kapital d.o.o. i da tuženik ne može nakon ustupa predmetne tražbine društvu B2 Kapital d.o.o. više tražiti namirenje od tužitelja u ovršnom postupku, tj. izravnu naplatu, a na temelju predmetne zadužnice.

12. U vrijeme podnošenja zahtjeva banci 22. veljače 2010. bio je na snazi Ovršni zakon (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje OZ/96).

13. U vrijeme podnošenja zahtjeva za naplatu navedene zadužnice FINA-i 18. lipnja 2013. bio je na snazi Ovršni zakon (Narodne novine br. 112/12, 25/13, dalje OZ/12).

14. Prema odredbama oba navedena zakona koja treba primijeniti u ovom slučaju i to odredbom čl. 29. OZ/96., kao i odredbom čl. 32. OZ/12., nije propisano da će se ovrha nastaviti ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika.

15. Da novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelja umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, propisano je tek odredbom čl. 18. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 93/14, dalje: ZID OZ/14) koji je stupio na snagu 1. rujna 2014. i ne primjenjuje se u konkretnom slučaju. Odredbom čl. 82. ZID OZ/14 propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu toga Zakona dovršiti primjenom odredbi Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12 i 25/13).

16. Odredbom čl. 19. st. 1. OZ/96, kao i odredbom čl. 21. st. 1. OZ/12 propisano je da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. U konkretnom slučaju u svezi s čl. 19. st. 1. OZ/96 i čl. 21. st. 1. OZ/12 treba na odgovarajući način primijeniti odredbu čl. 192. ZPP-a kojom je propisano da umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj ako tuženik na to pristane. U konkretnom slučaju nema dokaza da je tužitelj kao ovršenik pristao da umjesto prvobitnog ovrhovoditelja u ovršni postupak naplate po zadužnici stupi novi ovrhovoditelj. Tuženik je i nakon prijenosa ugovora na drugu pravnu osobu, tj. na društvo B2 Kapital d.o.o. nastavio provoditi izravnu naplatu po zadužnici, iako za to više nije bio ovlašten.

17. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u slučaju kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasi ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

18. Uvidom u specifikaciju Financijske agencije (str. 27 do 29 spisa) jasno proizlazi da su tuženiku kao ovršeniku ustegnuti iznosi u sveukupnom iznosu od 1.899,74 eura, kako je i specificirao u svom podnesku od 30. rujna 2022. (str. 76 do 78 spisa), a koje iznose je tuženik stekao bez osnove. Naime, radi se o pojedinačnim iznosima naplate, zapljene u Financijskoj agenciji unazad pet godina do podnošenja tužbe, tako da je prvi iznos naplate od 62,06 eura (ranije iznos od 467,57 kn) s datumom 4. srpnja 2017., a posljednji iznos je od 50,63 eura (ranije iznos od 381,50 kn) s datumom 1. ožujka 2021., koje je tuženik ustegnuo od tužitelja i stekao bez osnove.

19. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je osnovan te je ovaj sud odlučio da tuženik isplati tužitelju traženi iznos od 1.899,74 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

20. Odlučujući o troškovima ovog parničnog postupka sud je imao u vidu da je tuženik izgubio ovaj spor i da je stoga u obvezi isplatiti tužitelju slijedeće troškove sukladno troškovniku: na ime sastava tužbe iznos od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu od 20. lipnja 2022. iznos od 50,00 eura, za zastupanje na ročištu od 21. srpnja 2022. iznos od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu od 21. rujna 2023. iznos od 200,0 eura, za zastupanje na ročištu od 23. studenog 2023. iznos od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2025. iznos od 200,00 eura, za sastav podneska od 20. lipnja 2022. iznos od 200,00 eura, za sastav podneska od 30. studenog 2021. iznos od 200,00 eura, za sastav podneska od 30. rujna 2022. iznos od 200,00 eura, za sastav podneska od 10. lipnja 2021. iznos od 50,00 eura, za sastav podneska od 6. listopada 2023. iznos od 50,00 eura, za sastav podneska od 27. ožujka 2024. iznos od 50,00 eura i za sastav podneska od 11. prosinca 2024. iznos od 50,00 eura, PDV od 25% u iznosu od 462,50 eura, na ime sudske pristojbe na tužbu iznos od 74,71 eura, na ime sudske pristojbe na presudu iznos od 74,71 eura, što ukupno iznosi 2.461,92 eura, a na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. istog Zakona, a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Đakovu 18. veljače 2025.

SUDAC

Stanko Kuburić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika