REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-2801/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužiteljice CIL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik ABC, odvjetnik u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, [adresa], ..., radi povrata nepripadno primljene novčane naknade, 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/21-01/159, URBROJ: 344-116/2-21-14 od 29. srpnja 2021.

II. Oglašava se ništavim rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb, KLASA: UP/I-102-05/08-01/5665, URBROJ: 251-67/2-21-29 od 21. svibnja 2021.

III. Tužiteljici se utvrđuje nepripadna isplata novčane naknade za razdoblje od 11. prosinca 2009. do 10. ožujka 2010. u iznosu od 6.397,88 kn/849,14 eur.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-102-05/21-01/159, URBROJ: 344-116/2-21-14 od 29. srpnja 2021., odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb, KLASA: UP/I-102- 05/08-01/5665, URBROJ: 251-67/2-21-29 od 21. svibnja 2021.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. izreke odlučeno je da je tužiteljica dužna Hrvatskom zavodu za zapošljavanje vratiti nepripadno primljenu novčanu naknadu za razdoblje od 11. prosinca 2009. do 10. ožujka 2010. u iznosu od 6.397,88 kn, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. U točki 2. izreke navedeno je da u slučaju da dužnik ne vrati dužni iznos u roku iz točke 1. ovog rješenja bit će okrenut postupak prisilne naplate, u kojem će dužnik biti obvezan vratiti Hrvatskom zavodu za zapošljavanje nepripadno primljenu novčanu naknadu uvećanu za zakonsku zateznu kamatu po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima. Prema točki 3. izreke žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako nije sporno da je prvostupanjsko rješenje od 1. veljače 2010. doneseno povodom tada aktualnog otkaza ugovora o radu tužiteljice kod poslodavca [trgovačko društvo] Također nije sporno da je naknadno, nakon što su prava tužiteljice bila regulirana navedenim rješenjem, došlo do promjene činjenica na kojima se rješenje temeljilo, i to na način da je tužiteljica na sudu uspješno osporila otkaz ugovora o radu te je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: XII Pr-1629/07-62 od 10. svibnja 2010. vraćena u radni odnos kod poslodavca [trgovačko društvo] Slijedom predmetnog presuđenja, poslodavac je retroaktivno izvršio usklađenja prijava/odjava na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, kako bi se tužiteljici evidentirao kontinuirani rad kod navedenog poslodavca od 1. lipnja 1997., kada je prvi put zaposlena kod navedenog poslodavca. Dakle, nije sporno da su naknadno otklonjene činjenice temeljem kojih su bila regulirana prava tužiteljice, jer je vraćena u radni odnos te joj je uspostavljen kontinuirani radni staž za razdoblje na koje se rješenje odnosi.

2.1. Ono što jest sporno i zbog čega tužiteljica podnosi ovu tužbu odnosi se na pitanje jesu li postojali zakonski uvjeti da se provede obnova postupak koji je okončan rješenjem od 1. veljače 2010. te da se tužiteljici naknadno, gotovo 11-12 godina nakon provedenog postupka, nameću određene obveze prema tuženiku. Tužiteljica ističe da je rješenje o obnovi doneseno izvan propisanog roka od 30 dana od saznanja za razloge obnove, slijedom čega je nezakonit postupak obnove. Naime, iz obrazloženja rješenja je razvidno da je nesporna činjenica da se tužiteljica obratila tuženiku zahtjevom od 21. siječnja 2021. radi reguliranja svojih prava slijedom najnovijeg otkaza kojeg je dobila kod poslodavca. Slijedom navedenog, tužiteljica ističe kako je razvidno da je tuženik najkasnije s danom 21. siječnja 2021. mogao saznati za činjenicu da joj je za 2008. i 2009. godinu uspostavljen kontinuirani staž osiguranja, odnosno da su otpale činjenice na kojima se temelji rješenje od 1. veljače 2010., pa je stoga rok od 30 dana za pokretanje obnove postupka počeo teći najkasnije idućeg dana 22. siječnja 2021. te je istekao zaključno s 20. veljače 2021. Stoga tužiteljica ističe da zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki glede rokova za pokretanje obnove postupka, valja poništiti rješenje o obnovi te posljedično i rješenje o povratu naknade doneseno nakon obnove postupka.

2.2. Tužiteljica navodi kako sve i da je obnova postupka na vrijeme pokrenuta, da je nastupila zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate. Naime, čl. 76. Zakona o tržištu rada propisuje zastarni rok od pet godina, koji počinje teći od isteka godine u kojoj je HZZ saznao za nepripadnu isplatu. Tvrdi da je navedeni rok zasigurno istekao do 2021. godine, s obzirom da je tuženik zasigurno mogao utvrditi relevantne činjenice oko nepripadne isplate barem tijekom 2014. godine, ali i ranijih godina, i to uvidom u elektronski zapis staža osiguranja. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška upravnog spora sa zateznim kamatama.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se subjektivni rok od 30 dana u kojem se mora pokrenuti obnova postupka odnosi samo na stranku, državnog odvjetnika i drugo ovlašteno državno tijelo, ali ne i na pokretanje obnove postupka po službenoj dužnosti, što je u konkretnoj situaciji slučaj. Vezano za tužiteljičin navod da je nastupila zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate, jer je Hrvatski zavod za zapošljavanje zasigurno mogao utvrditi relevantne činjenice oko nepripadne isplate barem tijekom 2014. godine te i ranijih godina i to uvidom u elektronski zapis staža osiguranja te da je petogodišnji zastarni rok za utvrđivanje nepripadne isplate istekao do 2021. godine, tuženik ističe da je tužiteljica na osnovi pravomoćne sudske odluke vraćena na rad, a Hrvatski zavod za zapošljavanje je za nepripadnu isplatu saznao tek kada je tužiteljica podnijela novi zahtjev za novčanu naknadu 21. siječnja 2021., odnosno kada mu je, nastavno tome, dostavljena navedena presuda, pa je sukladno članku 75. stavku 5. Zakona tužiteljica dužna vratiti Zavodu iznose isplaćene novčane naknade pod uvjetom da su joj uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bila nezaposlena. Budući da u dostavljenoj tužbi tužiteljica ne navodi nove okolnosti ni činjenice, tuženik ostaje pri svemu navedenom u osporavanom rješenju te predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i presudu ovoga suda poslovni broj: UsI-2800/2021-7 od 24. prosinca 2024. te je održao raspravu. Sud je na raspravi odbio kao nepotreban dokazni prijedlog iz tužbe da se od tuženika zatraži podatak od kada mu je dostupan uvid u elektronski zapis staža osiguranja, iz razloga navedenih pod točkom 9. obrazloženja ove presude.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ABC, KLASA: UP/l-102- 05/08-01/5665, URBROJ: 251-10/25-10-06 od 1. veljače 2010., priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 90 dana, počevši od 11. prosinca 2009. do zaključno 10. ožujka 2010., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu.

6.1. Prvostupanjsko tijelo je rješavajući novi zahtjev tužiteljice za ostvarivanje prava na novčanu naknadu od 21. siječnja 2021., naknadno došlo do saznanja, uvidom u elektronički zapis staža osiguranja, da je tužiteljici uspostavljeno osiguranje po osnovi radnog odnosa kod poslodavca ABC za razdoblje od 11. studenoga 2009. do 25. prosinca 2020., iz čega slijedi da tužiteljica u razdoblju od 11. prosinca 2009. do 10. ožujka 2010., koliko je trajalo pravo na novčanu naknadu, nije bila nezaposlena osoba na način propisan Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Narodne novine broj 80/08, 94/09) te u tom razdoblju nije ni mogla ostvariti pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Također, činjenica da je tužiteljica bila vraćena u navedenom razdoblju u radni odnos kod poslodavca ABC utvrđena je od strane prvostupanjskog tijela i iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: XII Pr-1629/07-62 od 10. svibnja 2010.

6.2. S obzirom da su se ispunili uvjeti za pokretanje obnove postupka po službenoj dužnosti, prvostupanjsko tijelo je rješenjem KLASA: UP/l-102-05/08-01/5665, URBROJ: 251-67/2-21-27 od 21. svibnja 2021. poništilo rješenje o pravu na novčanu naknadu KLASA: UP/I-102-05/08-01/5665, URBROJ: 251-10/2510-06 od 1. veljače 2010. i utvrdilo da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti počevši od 11. prosinca 2009. Žalba protiv tog rješenja odbijena je drugostupanjskim rješenjem KLASA: UP/ll-102-05/21-01/159, URBROJ: 344-116/2- 21-13 od 29. srpnja 2021.

6.3. Presudom ovoga suda poslovni broj: UsI-2800/2021-7 od 24. prosinca 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda KLASA: UP/II-102-05/21-01/159, URBROJ: 344116/2-21-13 od 29. srpnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe u ABC KLASA: UP/I-102-05/08-01/5665, URBROJ: 251-67/221-27 od 21. svibnja 2021., uz obrazloženje da je u članku 123. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21, dalje ZUP) propisan rok u kojem stranka može tražiti obnovu postupka, a da je u predmetnom slučaju postupak pokrenut po služenoj dužnosti te da člankom 123. stavkom 2. točkom 3. ZUP-a nije propisan rok za obnovu postupka pokrenutu po službenoj dužnosti.

7. Prema odredbama članka 75. Zakona o tržištu rada (Narodne novine broj 118/18, 32/20) nezaposlena osoba kojoj je na teret Zavoda izvršena isplata ili je ostvarila neka primanja na koja nije imala pravo, dužna ih je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove (stavak 1.).

Visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove utvrđuje u prvom stupnju regionalna odnosno područna ustrojstvena jedinica Zavoda rješenjem po službenoj dužnosti (stavak 2.).

Ako je na osnovi pravomoćne sudske odluke ili odluke poslodavca radnik vraćen na rad i počeo raditi te su mu uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bio nezaposlen, radnik je dužan vratiti Zavodu iznose isplaćene novčane naknade (stavak 5.).

8. Člankom 76. istoga Zakona propisano je da pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.).

Zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu (stavak 2.).

Zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata (stavak 3.).

9. Iz spisa predmeta je razvidno da je Zavod saznao za nepripadnu isplatu 2021. godine, kada je tužiteljica podnijela novi zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu 21. siječnja 2021. te je u postupku povodom tog zahtjeva Općinski radni sud u Zagrebu, dopisom broj: Su-140/2021-2 od 8. lipnja 2021., dostavio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, ABC, presliku presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: XII Pr-1629/07-62 od 10. svibnja 2010.

9.1. Stoga je sukladno članku 76. stavku 2. citiranog Zakona zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počela teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno 1. siječnja 2022. Iz navedenog proizlazi da je prigovor zastare neosnovan, jer je predmetno prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđena nepripadna isplata doneseno 21. svibnja 2021.

10. Dakle, nakon što je rješenje o priznatom pravu na novčanu naknadu poništeno u obnovi postupka i utvrđeno je da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti počevši od 11. prosinca 2009., prvostupanjsko tijelo je imalo osnove po službenoj dužnosti rješenjem utvrditi visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove (čl. 75. st. 2. Zakona).

11. Međutim, prema pravnom shvaćanju i praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama poslovni broj Usž-636/2022-4 od 20. studenoga 2024., Usž-180/16-2 od 21. prosinca 2016., Usž-2962/20 od 21. listopada 2020. i dr., predmet upravnog postupanja je samo utvrđivanje postojanja i opsega isplaćenog davanja odnosno visine nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez pravne osnove, pa uvođenjem u izreku upravnog akta dijelova koji se tiču obveze i nalaganja povrata nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja tijela tuženika prelaze okvir svoje nadležnosti. Sud također upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/1876/2000 od 6. veljače 2002.

11.1. Naime, člankom 75. Zakona o tržištu rada tuženik je ovlašten rješenjem u upravnom postupku utvrditi samo visinu nepripadno isplaćenih sredstava i razdoblje na koje se isplata odnosi, dok je nalaganje obveze vraćanja tog iznosa u nadležnosti redovnog suda, a ne javnopravnog tijela u upravnom postupku. Nije sporno da sukladno članku 75. Zakona postoji obveza vraćanja stečenog bez osnove te je Zavod ovlašten tužiteljicu pozvati da tu svoju obvezu dobrovoljno ispuni (npr. u obrazloženju rješenja ili posebnim dopisom), ali nije zakonom ovlašten u izreci upravnog akta, koji predstavlja ovršnu ispravu, donositi kondemnatornu odluku kojom nalaže tužiteljici takvu obvezu.

11.2. Stoga je prvostupanjsko rješenje, kojim je riješeno o stvari o kojoj se ne odlučuje u upravnom postupku, ništavo sukladno odredbi članka 128. stavka 1. točke 1. ZUP- a, a na ništavost upravnog akta po službenoj dužnosti pazi kako drugostupanjsko tijelo (članak 115. stavak 2. ZUP-a), tako i sud (članak 47. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

13. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 117. stavaka 1. i 2. ZUS-a poništio osporeno rješenje i oglasio ništavim prvostupanjsko rješenje te sam riješio stvar na način da je utvrdio nepripadnu isplatu novčane naknade za razdoblje od 11. prosinca 2009. do 10. ožujka 2010. u iznosu od 6.397,88 kn/849,14 eur.

14. S obzirom na postignuti uspjeh u sporu, sud je na temelju članka 147. stavka 2. ZUS-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, jer je ocijenio da je tužiteljica djelomično uspjela u sporu. Naime, iako je osporavano rješenje poništeno, a prvostupanjsko rješenje oglašeno ništavim, sud je u sporu pune jurisdikcije utvrdio tužiteljici nepripadnu isplatu u istom iznosu i za isto razdoblje kao i prvostupanjskim rješenjem, ali bez nalaganja povrata nepripadno isplaćene naknade.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude

DNA:

1. [naziv] [naziv], [adresa]

2. [naziv], [naziv], [adresa]. U spis