REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2849/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja Hep elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818, zastupan po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 20. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja ELO, odvjetničkog vježbenika i zaposlenice tuženika EL, dipl. pravnice, dana 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba, sudski predmet Ovrv-40886/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 586/2023 od dana 12. listopada 2023. u cijelosti.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 40,02 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28. svibnja 2023. pa do isplate, naknadom troška ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2023. te naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj je dana 5.6.2023. javnom bilježniku podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga, kojim potražuje od tuženika kao ovršenika isplatu iznosa od 40,02 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 28.5.2023. pa do isplate, kao i naknadu troška ovršnog postupka. U prilogu prijedloga dostavlja izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija računa – utuženje).

2. Javni bilježnik Valerija Pernar je dana 12.10.2023. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-586/2023 kojim je u točci 1. naloženo ovršeniku da u roku od osam dana od dostave rješenja o ovrsi namiriti ovrhovoditeljevu tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima. Određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima, određeni su nastali troškovi postupka u iznosu od 62,31 EUR (t.3), dana su upozorenja ovršeniku te je dana uputa o pravnom lijeku.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je pravovremeno podnio prigovor u kojem osporava osnov i visinu potraživanja ovrhovoditelja. Ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu jer rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ), prvenstveno u pogledu naznake tražbine koja se ostvaruje kao i drugih podataka potrebnih za provedbu ovrhe u odnosu na što se posebno ističe kako spisu nisu priloženi računi koji su navedeni u presliku Izvoda iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga na koje se ovrhovoditelj poziva, a iz kojih računa bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik ovrhovoditeljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, odnosno prostor na koji se odnosi utužena tražbina nije identificiran u smislu položaja, površine i dr. niti ovrhovoditelj ičim dokazuje da bi ovršenik bio korisnik navedenog prostora te obveznik plaćanja ovrhovoditeljeve usluge. Opreza radi, ukazuje i da uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija ovršenika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Posebno ističe kako nema pravnog osnova temeljem koje bi ovršenik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi. Zaključno, ovršenik predlaže ukinuti rješenje o ovrsi gornji broj i odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Povodom prigovora tuženika javni bilježnik je dostavio spis Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem poslovi broj Povrv-2849/2023-2 od dana 8.5.2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba poslovni broj Ovrv-586/2023 od dana 12.10.2023. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje. Riješeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ovrhovoditelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (st. II. izreke rješenja). Ovršenik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska iz stavka II. izreke rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (st. III. izreke rješenja).

4. Tužitelj se pravovremeno, podneskom od dana 10.6.2024., očitovao na navode tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi. Ističe kako nije sporno da je predmetni ovršni postupak pokrenut sukladno važećim odredbama Ovršnog zakona, temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja / tužitelja iz kojeg je razvidno tadašnje ukupno dugovanje ovršenika / tuženika za električnu energiju za predmetno mjerno mjesto/ugovorni konto i to za utuženi vremenski period. Nesporno je da je predmetna vjerodostojna isprava – izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja - suprotno navodima tuženika – isprava podobna za određivanje ovrhe u gornjoj pravnoj stvari, budući je odredbom čl. 31. st. 2. OZ-a, jasno propisano: „Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.“, slijedom čega su prigovori tuženika, koje isti ističe u nedostatku valjanih pravnih argumenata, da bi vjerodostojna isprava navodno bila nepotpuna i nepodobna za određivanje ovrhe, i više nego na Zakonu neosnovani. Nadalje, tužitelj ističe kako je na izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja jasno naznačeno da je dokument sastavljen na računalu te je pravovaljan bez potpisa i pečata, odnosno isti je sačinjen u skladu sa Zakonom o računovodstvu, u kojem su pravcu neosnovani prigovori tuženika da bi izvod navodno bio nepotpun, budući nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja. U cijelosti su bespredmetni i na Zakonu neosnovani navodi tuženika da prijedlog za ovrhu navodno ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. OZ-a, jer da nisu priloženi računi koji su navedeni u izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja. Naime, odredbom čl. 31. st. 1. OZ-a jasno je propisano kako je vjerodostojna isprava – između ostalog – račun, mjenica, izvadak iz poslovnih knjiga – slijedom čega je na dispoziciji ovrhovoditelja odrediti temeljem koje od navedenih isprava će pokrenuti ovršni postupak protiv ovršenika. U konkretnom slučaju to je izvadak iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, odnosno suprotno očigledno pogrešnom stajalištu tuženika Zakon ne propisuje da prijedlog za ovrhu mora sadržavati kumulativno sve vjerodostojne isprave navedene u čl. 31. st. 1. OZ-a. Nadalje, u cijelosti su neosnovani i navodi tuženika kako tražbina navodno nije jasno određena i kako nema dokaza o pasivnoj legitimaciji i obvezi tuženika u gornjoj pravnoj stvari. Naime, predmetno potraživanje odnosi se na nekretninu-stan u [adresa], obračunsko mjesto: Grad Zagreb, broj obračunskog mjesta: 0116641179, ugovorni račun 2200214729, na kojem je kao kupac evidentiran upravo ovdje tuženik Grad Zagreb. Slijedom navedenog, budući je potraživanje tužitelja u cijelosti na zakonu tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba, sudski predmet Ovrv-40886/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-586/2023 od 12.10.2023., u dijelu kojim se nalaže tuženiku namiriti tražbinu tužitelja iznos od 40,02 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28.5.2023. do isplate, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 12.10.2023. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Tužitelj uz opisani podnesak kao dokaze prilaže zk izvadak za stambenu zgradu br. 2

– 6 [adresa], ispise računa za utuženo razdoblje, karticu analitičkog knjigovodstva, Uvjete opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom (od dana 15.1.2021. i dana 12.8.2019.), Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, Opće uvjete za opskrbu električnom energijom i Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom

5. Tuženik je u cijelosti ostao kod navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi. U podnesku od dana 4.7.2024. opreza radi ističe i prigovor zastare. Protivi se navodima tužitelja iz podneska od 10.6.2024. da bi tuženik bio obveznik plaćanja utuženog potraživanja tužitelja jer tužitelj ničim nije dokazao temeljem koje osnove bi tuženik bio obveznik plaćanja tužiteljeve usluge u utuženom periodu. Sama činjenica da tužitelj u svojoj evidenciji ima zavedenog tuženika kao krajnjeg kupca nije dovoljna za postojanje obveze na strani tuženika, budući da se radi o jednostranoj ispravi tužitelja koja nema nikakav pravni učinak u odnosu na tuženika. Tuženik nema sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom sa tužiteljem za predmetno mjerno mjesto. Sukladno odredbi čl. 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN br. 85/15, 49/20, dalje u tekstu: Opći uvjeti), odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju se ugovorom o korištenju mreže (zaključuje se sa HEP-ODS d.o.o.) i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca (zaključuje se sa tužiteljem) pa stoga tek sklopljeni ugovor i činjenica vlasništva ili korištenja nekretnine obvezuju na plaćanje tužiteljeve usluge. Tuženik nije primio utužene račune niti su isti upućivani na tuženikovu adresu pa stoga nije mogao uložiti prigovor protiv njih, a budući da nije obveznik njihovog plaćanja, nije niti tražio njihovu dostavu. Isto tako, iz priloženih računa uz tužiteljev podnesak od 10.06.2024. nije razvidno za koji stan se isti odnose budući da na predmetnoj adresi postoji više stanova. Dakle, nekretnina na koju se tražbina odnosi nije identificirana u smislu točnih zemljišnoknjižnih podataka na temelju kojih bi se moglo utvrditi o kojem se točno stanu radi. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

6. Tužitelj istaknute prigovore osporava kao neosnovane. Vezano za istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije ističe da je iz dokumentacije dostavljene uz podneska od 10.6.2024. vidljivo na koju se nekretninu odnosi potrošnja, a to je nekretnina u vlasništvu tuženika, također je iz dostavljenih računa vidljiva visina utuženog potraživanja. Okolnost da je tuženik vlasnik više nekretnina na istoj adresi ne utječe na obvezu tuženika da podmiri utuženo potraživanje sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, slijedom čega je prigovor pasivne legitimacije u cijelosti neosnovan. Ukoliko sud navedeno smatra spornim predlaže očevid na licu mjesta u Zagrebu, Racina Košte 6, broj obračunskog mjesta 0116641179. U odnosu na navode tuženika da nije u obvezi izvršiti plaćanje utuženog potraživanja jer ne postoji sklopljen ugovor ističe da je iz kartice analitičkog knjigovodstva koja ej dostavljen uz podneska 10.6.2024. vidljivo da su vršene uplate za ugovorni broj 2200214729 od strane tuženika pa se smatra da je temeljem čl. 262. st. 2. ZOO-a izvršeno plaćanjem priznao postojanje obveze, odnosno smatra se da je ugovor sklopljen. Kada bi se prihvatio stav tuženika da nije u obvezi platiti utuženo potraživanje jer da nema sklopljen ugovor sa tužiteljem, tužitelj ne bi mogao naplatit potraživanje niti jednom kupcu kojem nema sklopljen ugovor, a što je protivno čl. 4. i čl. 6. ZOO-a.

7. U čl. 458 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu ZPP-a) je propisano da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1320,00 eura. Potraživanje tužitelja u ovom predmetu iznosi 40,02 EUR, dakle, radi se o sporu male vrijednosti.

8. U čl. 461a st.2 ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom duga u iznosu od 40,02 EUR na ime potrošene električne energije na nekretnini u [adresa], na obračunskom mjernom mjestu broj 0116641179. Tužitelj tvrdi da je obveznik plaćanja dugovanog iznosa tuženik kao vlasnik nekretnine što tuženik u cijelosti osporava te tvrdi da sa tužiteljem nije ni u kakvom ugovornom odnosu, nije primio utužene račune niti su oni poslani na njegovu adresu zbog čega im nije mogao niti prigovoriti. Osim toga, u stambenoj zgradi na adresi u [adresa] je vlasnik više stanova, a iz tužiteljevih priloženih računa se ne vidi na koji se stan isti odnose.

10. Bitne činjenice potrebe za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz prijedlog za ovrhu i podnesak tužitelja od dana 10.6.2024. Cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. U čl. 31. OZ-a je propisano da je vjerodostojna isprava je, prema tom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata(st.1 ). Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. (st. 2). Budući priloženi izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sadrži sve naprijed propisano, prigovor tuženika da isti nije vjerodostojna isprava nije osnovan.

12. Nije osnovan niti istaknuti prigovor zastare utužene tražbine naknade za isporučenu električnu energiju čiji je jednogodišnji rok propisan čl. 232. st. 1 t. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZOO-a). Naime, potraživanje tužitelja se odnosi na obveze dospjele u rujnu i listopadu 2022,a tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio javnom bilježniku dana 5.6.2023. iz čega jasno proizlazi da je podnesen unutar jednogodišnjeg zastarnog roka.

13. Čitanjem priloženog zk izvatka za nekretninu u Zagrebu, stambena zgrada br. 2 – 6, [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999902 Grad Zagreb, kat. čest. [katastarska čestica], utvrđeno je da je Grad Zagreb vlasnik stanova upisanih u vlastovnici pod brojevima 2 i 3 za stanove na adresi [adresa] i pod brojevima 69, 70, 71, 73 i 74 za stanove na adresi [adresa].

14. Čitanjem priloženog ispisa računa br. 2200214729-220720-6, za razdoblje od 1.2.2022. do 31.7.2022. utvrđeno je da je za ugovorni račun broj 2200214729 kao kupac zaveden tuženik, da je obračunsko mjesto zavedeno pod brojem 0116641179, Grad Zagreb, [adresa], za kategoriju potrošnje kućanstvo te da ukupno dugovanje na ime potrošene električne energije te naknade za obračunsko mjesto i opskrbu za razdoblje od 1.2.2022. do 31.7.2022. iznosi 3.651,82 kn / 484,68 EUR. Potraživanje u ovom predmetu, prema izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja iznosi 40,02 EUR i to za mjesečnu obvezu od 15.8.2022. sa datumom dospijeća 5.9.2022. u iznosu od 9,97 EUR te za mjesečnu obvezu od 15.9.2022. sa datumom dospijeća 5.10.2022. u iznosu od 30,05 EUR.

15. Tužitelj nije priložio niti jedan dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi na koji se od dva stana koja tuženik nesporno ima u svom vlasništvu na adresi [adresa] odnosi navedeno obračunsko mjesto. Nije dokazao niti da je sa tuženikom kao krajnjim kupcem sklopio ugovor o opskrbi električnom energijom.

Naime, važeći Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom koje izdaje Hrvatska energetska regulatorna agencija (NN br. 104/2020) u čl. 4 propisuju da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu tih Općih uvjeta uređuju sljedećim ugovorima:

- ugovorom o korištenju mreže

- ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca

- ugovorom kojim se uređuje otkup električne energije

- ugovorom o pružanju pomoćnih usluga te

- ostalim ugovorima (st.1.).

U stavku 3 istog članka je propisano da se navedeni ugovori sklapaju u pisanom obliku. Budući je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelj je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221a. ZPP-a te vodeći računa o odredbi čl. 461a st. 2 ZPP-a bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima zasniva svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, a sve kako bi ostvario povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. To u konkretnom slučaju znači da je tužitelj trebao dokazati da je tuženik korisnik mreže i da sa tužiteljem ima sklopljen ugovor o korištenju mreže za predmetno obračunsko mjesto broj 0116641179 te da isto predstavlja mjesto isporuke električne energije za stan u vlasništvu tuženika sa kojim ima sklopljen pisani ugovor o korištenju mreže sadržaja propisanog čl. 5 st. 11 Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, a što nije učinio.

16. Slijedom svega navedenog, sud je temeljem čl. 451 st. 3 ZPP-a ukinuo platni nalog i odbio tužben zahtjev u cijelosti, sve kako je opisano izreci ove presude.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. Pun tuženika