REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1112/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Lešnjaković, odvjetnik u Osijeku, Vinkovačka cesta 14, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, OIB: 53969486500, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, kojega zastupa službena osoba KG, radi prestanka prava na status roditelja njegovatelja, 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-554-05/22-02/135, URBROJ: 524-11-02/5-23-2 od 11. srpnja 2023., te se predmet vraća na ponovni postupak.

II. U ponovljenom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eur (slovima:tisuću dvjesto pedeset eura), PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana donošenja odluke o troškovima spora do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-554-05/22-02/135, URBROJ: 524-11-02/5-23-2, od 11. srpnja 2023., odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Valpovo (sada: Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Valpovo), KLASA: UP/I-555-05/22-04/29, URBROJ: 2185-08-04-02-22-4 od 22. srpnja 2022.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke određeno je da tužitelju prestaje pravo na status roditelja njegovatelja zbog promijenjenih okolnosti iz članka 64. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" br. 18/22., 46/22.) Točkom 2. ukida se rješenje Centra za socijalnu skrb Valpovo, KLASA: UP/I-555- 05/18-04/2, URBROJ: 2185-08-02-05-19-22 od 6. svibnja 2019. kojim je tužitelju priznato pravo na status roditelja njegovatelja i rješenje Centra za socijalnu skrb Valpovo, KLASA: UP/I-555-05/20-04/34, URBROJ: 2185-08-02-05-20-2 od 23. lipnja 2020. kojim je reguliran iznos priznatog prava. Točkom 3. određeno je da žalba protiv tog rješenja odgađa izvršenje rješenja.

2. U tužbi, u bitnome, tužitelj navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06. - u daljnjem tekstu: Konvencija) u svezi s povredom prava iz članka 14. Konvencije i odredbe članka 14. Ustava Republike Hrvatske, kao i povreda prava propisanih odredbom članka 3., članka 58. stavka 1. i 2., te članka 64. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, a osobito je povrijeđeno pravo određeno člankom 3. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 12/93) s obzirom na okolnost da pri donošenju pobijane odluke niti tijelo prvog stupnja niti tijelo drugog stupnja nije polazilo od šireg poimanja zakonitosti koji se može nazvati pravnošću (engl. lawfulness), odnosno da se primjeni pravno shvaćanje prilikom donošenja odluke u predmetnom upravnom sporu na način koji omogućava uvažavanje imperativa razumnosti i pravičnosti, u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja, već je donio odluku koja predstavlja pretjerani (ekscesivni) formalizam u odlučivanju u smislu da je izraženo pravno stajalište proizvod „mehaničke“ primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. Ističe kako okolnost lišenja prava na roditeljsku skrb u odnosu na drugo dijete ne bi trebala predstavljati razlog da se tužitelju onemogući potreba omogućavanja adekvatne pomoći i zaštite po pitanju zadovoljavanja osnovnih potreba mlt. ŽG. Kod prava na status njegovatelja jedini fokus trebao bi biti na kvaliteti, trajanju i opsegu njege i skrbi, a ne na tome tko je ovlaštenik prava, te su javnopravna tijela uvijek dužna najboljem interesu djeteta dati prednost, a obveza države u okolnostima konkretnog slučaja osigurati ostvarivanje najboljeg interesa djeteta kao temeljnog načela u pitanju odlučivanja o pravima djeteta kao primarnog cilja u postupcima koji se vode radi zaštite prava djece. Kada se odlučuje o pravima djeteta moraju se ponajprije štititi prava djeteta i njegova dobrobit, što je odredba koja je u biti pravna stečevina ne samo Europske Unije, već zapadne civilizacije, te se pravo djeteta štiti i međunarodnom Konvencijom o pravima djeteta, kao i Europskom konvencijom o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine"

– Međunarodni ugovori, broj 1/10 i 3/10), što će reći kada sud ili javno pravno tijelo donosi odluku nema nikakvog testa razmjernosti između prava roditelja i prava djeteta već isti mora voditi isključivo računa o najboljim interesima djeteta. Također smatra da je postupanjem de facto i de iure povrijeđeno osnovno ljudsko pravo djeteta tužitelja na dostojanstvo s obzirom da niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo nije vodilo računa o odredbi čl. 3. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj je socijalna pravda među najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava, te dosljedno navedenom, članak 58. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članak 64. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske su ustavne odredbe koje konstituiraju pozitivnu obvezu države da, ponajprije putem donošenja i primjene odgovarajućeg zakonodavstva, pomaže i štiti najranjivije članove zajednice, pri čemu se stupanj pomoći i zaštite nužno povećava razmjerno stupnju objektivne težine situacije u kojoj se pojedina osoba nalazi te o njenoj ovisnosti o tuđoj pomoći. Nadalje, poziva se na članke 10. i 11. Zakona o socijalnoj skrbi kao i na odredbe o roditeljskoj skrbi uređene Obiteljskim zakonom ("Narodne novine" 103/15, 98/19., 47/20.) U smislu iznijetog tužitelj se poziva na neposrednu primjenu ustavnih i konvencijskih odredaba. Zaključno, predlaže poništavanje osporenog drugostupanjskog rješenja i prvostupanjskog rješenja uz ponovno priznavanje tužitelju prava na status roditelja njegovatelja, odnosno supsidijarno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati tuženiku na ponovno postupanje i odlučivanje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti ostao kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u istome. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj se podneskom od 15. listopada 2023. očitovao na odgovor na tužbu, te ponovio navode iz tužbe i zatražio naknadu troškova upravnog spora.

5.1. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja odnosno činjenice ispunjava li tužitelj i nadalje uvjete na status roditelja njegovatelja u odnosu na mlt. ŽG sud je najprije zatražio pisano očitovanje o poduzetim mjerama u odnosu na istoga ili ishodima nadzora nad tužiteljem najprije pisanim putem dopisom od 3. lipnja 2024., te ponovno od 14. listopada 2024., te je prvostupanjsko tijelo dostavilo očitovanja 17. lipnja 2024. da tužitelj nije lišen i roditeljske skrbi u odnosu na mlt. ŽG, kao i očitovanjem od 4. studenog 2024. da prema tužitelju, nisu izricane mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u odnosu na mlt. ŽG (koje dijete živi u kućanstvu s tužiteljem).

5.2. Radi omogućavanja prava na izjašnjavanje sud je također održao raspravu 10. listopada 2024.u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom odredbe članka 91. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 36/24., - dalje: ZUS), kao i 6. veljače 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Na navedenoj raspravi sud je izveo dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka RG, socijalne radnice zaposlene u prvostupanjskom tijelu, koja je izjavila da tužitelj i nadalje živi sa mlt. ŽG u istom kućanstvu, te nisu pokrenuti postupci u smislu oduzimanja roditeljske skrbi niti su izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite prema tužitelju u odnosu na mlt. ŽG; mlt. EG oduzeta je roditeljima neposredno nakon rođenja i smještena u udomiteljsku obitelj. Svjedokinji je poznato da su tužitelj i njegova izvanbračna supruga dugogodišnji korisnici prava socijalne skrbi te ostvaruju pravo na zajamčenu minimalnu naknadu odnosno pravo na inkluzivni dodatak za mlt. ŽG, pri čemu nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi na mlt. ŽG nije provođen.

6. Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi iz članka 117. stavka 1. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Valpovo, 13. travnja 2022., pokrenuo je po službenoj dužnosti postupak radi utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznavanje prava tužitelju na status roditelja njegovatelja za kćerku mlt. ŽG, s obzirom na stupanje na snagu Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" br. 18/22).

8. Prvostupanjsko tijelo je u tijeku upravnog postupka utvrdilo da je rješenjem toga tijela, KLASA: UP/I-555-05/18-04/2, URBROJ: 2185-08-02-05-19-22 od 6. svibnja 2019. tužitelju priznato pravo na status roditelja njegovatelja radi njege bolesnog djeteta ŽG te da je rješenjem istog tijela, KLASA: UP/I-555-05/20-04/34, URBROJ: 2185-08-02-05-20-2 od 23. lipnja 2020. reguliran iznos priznatog prava.

9. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, od 11. travnja 2019., pod poslovnim brojem 62 R1 Ob-139/2019-7, tužitelj je lišen prava na roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.2013. u [adresa] od oca UG i majke IG, s prebivalištem u [adresa]. Istim rješenjem određeno je ostvarivanje osobnih odnosa između tužitelja i njegove mlt. kćerke EG UG u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Valpovo, ponedjeljkom od 10,00 do 11,00 sati.

10. Iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (prije: Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), KLASA: 034-05/22-08/2769, URBROJ: 514-03-01-02/06-22-33, od 15. lipnja 2022., na temelju podataka iz Očevidnika o osobama lišenih prava na roditeljsku skrb proizlazi da je tužitelj na temelju citiranog rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, od 11. travnja 2019., pod poslovnim brojem 62 R1 Ob-139/2019-7, lišen prava na roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom EG, OIB: [osobni identifikacijski broj] (rođenoj **.**.2013.), zbog postojanja razloga specificiranih u obrazloženju rješenja.

11. Sukladno članku 61. Zakona o socijalnoj skrbi, pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje se za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koja je: 1. potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe jer joj je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko- tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj ili njegovatelj osposobljen 2. u potpunosti nepokretna i uz pomoć ortopedskih pomagala ili 3. koja ima više vrsta oštećenja četvrtog stupnja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih) zbog kojih je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.

12. Člankom 64. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje roditelju ili članu kućanstva iz članka 63. ovoga Zakona koji: 1. je punoljetan 2. ima poslovnu sposobnost 3. nije lišen roditeljske skrbi 4. ima psihofizičke sposobnosti za pružanje potrebne njege i pomoći i koji pruža njegu 5. živi u kućanstvu s djetetom s teškoćama u razvoju ili osobom s invaliditetom iz članka 61. ovoga Zakona i ima prebivalište na istoj adresi 6. koji je osposobljen za pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za njegu djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 61. točke 1. ovoga Zakona i koji pruža njegu.

12.1. Stavkom 4. istog članka propisano je da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje: 1. ako djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom nije priznato pravo na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja prema ovom Zakonu ili nije osiguran smještaj prema drugim propisima, osim u slučaju osiguranja smještaja žrtve obiteljskog nasilja 2. ako dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom nije korisnik usluge cjelodnevnog boravka na temelju ovoga Zakona 3. ako roditelji ne koriste rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust za isto dijete 4. roditelju ili drugoj osobi koja nije lišena prava na roditeljsku skrb 5. roditelju ili drugoj osobi kod koje ne postoji zapreka iz članka 261. stavka 1. ovoga Zakona 6. ako osoba iz članka 61. ovoga Zakona nema sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju ili je pokrenut postupak za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora.

12.3. U članku 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima navodi se: „u svakom djelovanju koje se odnosi na djecu, bez obzira na to provodi li ga tijelo vlasti ili privatna ustanova, primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta”, a u članku 3. Konvencije o pravima djeteta navodi se: „u svim aktivnostima koja se odnose na djecu... najbolji interesi djeteta predstavljaju primarni čimbenik.”

12.4. U skladu s autoritativnim tumačenjem Odbora UN-a za prava djeteta i Konvencije o pravima djeteta, procjena najboljeg interesa posebna je aktivnost koju je potrebno provesti u svakom pojedinom slučaju i sastoji se od ocjenjivanja i usporedbi svih elemenata koji su potrebni za donošenje odluke u posebnoj situaciji za određeno dijete ili skupinu djece. Pojmom „utvrđivanje najboljeg interesa” opisuje se službeni postupak u kojem se primjenjuju stroge postupovne zaštitne mjere osmišljene za utvrđivanje najboljeg interesa djeteta na temelju procjene najboljeg interesa.

13. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, odnosno činjenice da je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, od 11. travnja 2019., pod poslovnim brojem 62 R1 Ob-139/2019-7, lišen prava na roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom EG, a što proizlazi i iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, KLASA: 034-05/22- 08/2769, URBROJ: 514-03-01-02/06-22-33, od 15. lipnja 2022., a imajući u vidu citirane odredbe materijalnog prava, prvostupanjsko tijelo kao i tuženik ocijenili su kako tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 64. stavka 4. točke 4. Zakona o socijalnoj skrbi.

14. Uzimajući u obzir zakonske izmjene, pri čemu je članak 64. stavak 4. točka 4. u izvornom tekstu Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" br. 18/22.) propisivao da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje roditelju ili drugoj osobi kojoj nije izrečena mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi, dok ista točka nakon izmjena Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" br. 119/22), a koja se primjenjuje i u konkretnom slučaju u skladu s člankom 19. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" br. 119/22), propisuje da se pravo na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja priznaje roditelju ili drugoj osobi koja nije lišena prava na roditeljsku skrb. Dakle, navedenim izmjenama ide se u korist potencijalnih roditelja njegovatelja i njegovatelja jer se sužava krug mjera zbog čijeg izricanja ne bi bili ispunjeni zakonski uvjeti na samo jednu mjeru za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta - lišenje prava na roditeljsku skrb. Dakle, izrečene mjere su prepreka za stjecanje statusa roditelja njegovatelja, a kasnijim izmjenama je samo sužen krug mjera.

15. Međutim Zakon o socijalnoj skrbi decidirano ne propisuje da će mjera lišenja prava na roditeljsku skrb za bilo koje dijete, a ne nužno za ono za koje se zahtjeva priznavanje prava na status roditelja njegovatelja (ili nastavak korištenja prava), biti razlog zbog kojeg se osobi neće moći priznati pravo na taj status, odnosno omogućiti nastavak korištenja.

16. Priznavanje (odnosno nastavak korištenja) prava na status roditelja njegovatelja tužitelju bilo bi suprotno i ciljevima i svrsi socijalne skrbi iz članka 3. Zakona o socijalnoj skrbi, kada bi tužitelj u odnosu na konkretno dijete bio lišen roditeljske skrbi. Tužitelj je u odnosu na mlt. EG lišen roditeljske skrbi jer je zanemario zdravstveno stanje svog djeteta, nije slijedio upute nadležnog pedijatra, nije bio u mogućnosti preuzeti potpunu skrb o djetetu, nije kontaktirao s djetetom više od godine dana ni pokazivao bilo kakav interes za dijete te nije izvršavao niti jedan od sadržaja roditeljske skrbi, sve sukladno rješenju Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, od 11. travnja 2019., pod poslovnim brojem 62 R1 Ob-139/2019-7.

17. Međutim, iz iskaza svjedokinje RG, proizlazi da u odnosu na tužitelja i vršenje roditeljske skrbi nad mlt. ŽG nikada nije niti vršen nadzor niti je izrečena ikakva mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi, niti je ikada utvrđeno da li tužitelj u odnosu na konkretno dijete nije izvršavao roditeljske dužnosti, odnosno da li ponašanje tužitelja ukazuje da ne bi bio psihofizički sposoban nositi odgovornost roditelja njegovatelja, što predstavlja i viši stupanj odgovornosti za dijete. Dakle u odnosu na tužitelja, uvažavajući činjenicu da nije lišen roditeljske skrbi u odnosu na mlt. ŽG, nisu utvrđene psihofizičke sposobnosti za pružanje potrebne njege i pomoći, iako je lišen roditeljske skrbi u odnosu na mlt. EG.

18. Nije sporno da ne priznavanje prava na status roditelja njegovatelja ne sprečava tužitelja u izvršavanju sadržaja roditeljske skrbi prema djeci u odnosu na koju nije lišen roditeljske skrbi, pri čemu je lišen materijalnih primanja.

19. Sud, s obzirom na kvalitetu utvrđenog činjeničnog stanja, ne može otkloniti navode tužitelja da u postupku doista nije individualizirana procjena mogućnosti nastavka obavljanja statusa roditelja njegovatelja u odnosu na mlt. ŽG. U situaciji kada prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo da ne postoje zapreke da tužitelj i nadalje izvršava obveze roditelja njegovatelja u odnosu na mlt. ŽG s kojom živi u istom kućanstvu (i koristi pripadajuća materijalna prava), te kada prvostupanjskom tijelu nije poznata činjenica kvalitete obavljanja predmetnog prava, sud ne može osporavano rješenje ocijeniti zakonitim.

20. Bez individualiziranog pristupa u rješavanju ove upravne stvari doista se radi o gramatičkom tumačenju sporne odredbe, odnosno pretjeranom formalizmu, a time nije moguće otkloniti niti prigovor arbitrarnosti.

21. Stoga sud, s obzirom na izostanak potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i pretjerano formalističku primjenu materijalnog prava, ne može otkloniti navode tužitelja o povredama međunarodnih konvencija i ustavnih prava tužitelja.

22. Slijedom navedenoga, ocjena je suda kako su tijekom provedenog upravnog postupka i donošenjem prvostupanjskog rješenja kao i pobijanog drugostupanjskog rješenja ugrožena prava i pravni interesi tužitelja te je došlo do povrede zakona na štetu tužitelja. Stoga se osporavano rješenje tuženika u ovoj upravnoj stvari ocjenjuju nezakonitim te je valjalo primjenom odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a usvojiti tužbeni zahtjev kao osnovan, te odlučiti kao u toč. I. i toč. II. izreke ove presude.

23. U ponovnom postupku tuženik će, vodeći se smjernicama u tumačenju Konvencije o pravima djeteta, posredstvom prvostupanjskog tijela radi utvrđenja relevantnih okolnosti, tumačiti Zakon o socijalnoj skrbi na način koji u konkretnoj situaciji, predstavlja najbolji interes mlt. ŽG, uvažavajući činjenicu tko obavlja sadržaj roditeljske skrbi nad istom i uvažavajući ukupnost okolnosti bitnih za zaključak da li tužitelj ispunjava psihofizičke pretpostavke za daljnje ostvarivanje predmetnog prava.

24. Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražio je tužitelj po opunomoćeniku u ukupnom iznosu od 1.250,00 i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 1.000,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a), sukladno Tbr. 27 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023).

25. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u upravnom sporu, te kako sud nastali trošak ocjenjuje opravdanim, valjalo je primjenom odredbe članka 144. stavak 1. i članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u toč. III. izreke ove presude.

U Osijeku 18. veljače 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv toč. I. i toč. II. izreke ove presude nije dopuštena žalba (odredba članka 127. stavak. 1. ZUS-a).

Protiv toč. III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku