K-634/2017-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S p l i t

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Marisi Matić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Bedalov, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EČ zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 4. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: Kazneni zakon/11), nakon održane rasprave, dana 18. veljače 2025. godine, u nazočnosti okrivljenika, branitelja okrivljenika Ante Ćurkovića, odvjetnika u Splitu, punomoćnika oštećene Duje Duplančića, odvjetnika u Splitu te savjetnika Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, UČ,

p r e s u d i o  j e :

OKRIVLJENIK: EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj],  sin E i BČ rođene U, rođen **.**.1976.  u [adresa]  gdje  i  prebiva  na  adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, trgovac sa završenom Srednjom trgovačkom školom, nezaposlen, oženjen i otac troje djece, vojsku nije služio, srednjeg imovnog stanja, osuđivan

k r i v  j e

I. dana 27. rujna 2016. oko 10,58 sati iz Kladnjica, sa svog mobilnog telefona pozivnog broja: [broj telefona] nazvao sestru svoje supruge VČ, ŽČ na njen mobilni telefon pozivnog broja: [broj telefona], te u nakani da kod svoje supruge VČ izazove ozbiljan strah za život i zdravlje, rekao ŽČ da će zapaliti suprugu, sebe i kuću, a što je sve kod njegove supruge VČ izazvalo ozbiljan osjećaj straha za vlastiti život i zdravlje,

II. dakle, bliskoj osobi ozbiljno prijetio da će je usmrtiti,

III. čime je počinio kazneno djelo protiv jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 4. u svezi st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15).

IV. Stoga se okrivljenik EČ temeljem članka 139. st. 4. u svezi st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11)

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

nakon čega se prema okrivljeniku temeljem čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11) i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci prema okrivljeniku neće izvršiti ukoliko isti u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo.

V. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) okrivljeni EČ je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura (sedamdeset eura).

Obrazloženje:

1.ODO Split ovom sudu podnijelo je optužnicu br. K-DO-2095/2016 od 10. ožujka 2017. godine protiv okrivljenika EČ zbog kaznenog djela čl. 139. st. 4. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: Kazneni zakon/11), a koje djelo da bi navedeni počinio na način kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u izreci optužnice.

2. Pozvan da se izjasni o osnovanosti optužbi, okrivljeni EČ je izjavio kako se u odnosu na optužnicu ne smatra krivim da bi potom u svojoj obrani pred ovim sudom naveo kako se u to vrijeme nalazio u istražnom Zatvoru jer ga VČ prijavila zbog nasilja u obitelji, te je doznao da je ona putem vučne službe s parkinga ispred kuće odvezla njegova dva vozila te ih parkirala na dva različita mjesta a ujedno spakirala svu njegovu robu i poslala je njegovoj majci na selu. Po izlasku iz istražnog zatvora možda dan do dva nakon kontaktirao je B sestru oštećene kako bi se sa istom dogovorio da razgovara sa VČ kako bi dogovorili susret između njega i djeteta. Prije toga je pokušao i razgovarati s bratom oštećene kao i starijom sestrom, međutim, oni se u to nisu željeli miješati niti su imali kontakt s VČ niti s B. B se jako obradovala njegovome pozivu, malo su popričali, obećala je razgovarati s VČ i javiti mu što su dogovorile po pitanju njegovog viđenja s djetetom, niti je on njoj spominjao ova vozila koja je VČ negdje odvezla niti ju je pitao da li zna nešto o tome, a pogotovo nije prijetio preko njenog telefona VČ koja je de facto sve izmislila uključujući i prethodnu prijavu nasilja u obitelji kako bi pokušala doći do kuće u kojoj su živjeli. U svakom slučaju osobno misli da je B podnijela ovu kaznenu prijavu na nagovor VČ iako sa istom nikada o tome nije razgovarao. Par dana nakon toga prijavio je policiji ovaj nestanak vozila te mu je onda kćer donijela ključeve vozila u nekakvoj vrećici, prostor 100 m udaljeno od policijske postaje s tim da je policija tome prisustvovala. S VČ nema kontakt već više od godinu dana, a također slabo kontaktira i s kćerkom, vrlo je ljut na cijelu situaciju jer je VČ dozvolila njihovom djetetu koje ima 16 godina da dovede kući momka od 22 godine, te da dolazi kući i da spava u kući a što on zna preko objava facebook, a tome se on protivi ali ne želi riskirati novu prijavu pa je se povukao. U svakom slučaju negira da je te ili bilo koje druge prigode VČ prijetio na bilo koji način pa i putem telefonskog poziva njenoj sestri B. Na posebno pitanje zastupnika optužbe od kada je okončana brakorazvodna parnica između njega i oštećene a od toga ima 6 i pol godina između njega i oštećene nije bilo nikakvih ekscesa. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika nakon ovog događaja od 27. rujna 2016. godine, je li se nalazio s VČ, navodi da je u više navrata na kavi, kako bi se dogovorili oko djevojčice ili kada bi se pojavio neki problem vezano s njom, dapače VČ je čak bila i kod njega kući gdje ju je njegova nova supruga primila i ugostila i bili su u potpuno normalnim odnosima. Na daljnje pitanja branitelja okrivljenika zbog čega je odlazio u CZSS po izlasku iz istražnog zatvora navodi da je odlazio kako bi preko njih pokušao dogovorit skrbništvo nad djetetom i načine viđenja. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika a s obzirom da je nešto ranije u svojoj obrani spominjao objavu na fejsu navodi o čemu je riječ, da je upravo to jutro kada je VČ njega prijavila za prijetnje on je na fejs objavio kako je našao stan uz more, dvosoban, kako su mu sugerirali iz CZSS ukoliko želi dobiti skrbništvo nad djetetom, te je njegova pretpostavka da je to nju iritiralo te da je došlo do ove prijave. U odnosu na njegovu dosadašnju kažnjavanost navodi da je dijete bilo dvije godine kod njega, a da je on u jednom trenutku prestao plaćati alimentaciju upravo iz razloga jer je dijete bilo kod njega, a sada je kako je opet rekao kod majke, pa čekaju daljnje odluke suda.

3. U daljnjem tijeku dokaznog postupka suglasnošću stranaka u dokazne svrhe pročitani su izvadci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika (list 24 – 28 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika EČ sa DVD snimkom od 28. studenog 2016. (list 45 – 49 spisa), zapisnik o ispitivanju oštećenice VČ od 25. siječnja 2017. (list 63 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽČ od 25. siječnja 2017. (list 64 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZČ od 10. veljače 2017. (list 73 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka DČ od 09. veljače 2017. (list 74 spisa), čita se iskaz oštećene žrtve NČ od 27. ožujka 2022. (list 103-105 spisa), čita se iskaz svjedokinje EČF sa zapisnika od 19. veljače 2024. (list 113-115), čita se iskaz svjedoka DČ od 10. travnja 2024. (list 119 spisa), čita se medicinska dokumentacija za okrivljenika, dopis odnosno službena zabilješka PP Kaštela o postupanju dana 27. rujan 2016., izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 18. veljače 2025. godine.

4. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, tako je dokazni postupak okončan.

5. Po ovako okončanom dokaznom postupku, ovaj sud cijeneći cjelokupni raspravni materijal i utvrđeno činjenično stanje, zaključio je kako su osnovani činjenični navodi optužnice koji su kao takovi prihvaćeni osnovanima i utemeljenima.

6. Slijedom toga sud je oglasio okrivljenika EČ krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Splitu stavlja na teret.

7. Kako je okrivljenik EČ iznoseći svoju boranu na raspravi pred ovim sudom, negirao da bi prijetio oštećenoj VČ, valjalo je tijekom ovog kaznenog postupka na neprijeporan način utvrditi je li uistinu okrivljenik, inkriminirane prigode prijetio oštećenoj VČ, tako da je nazvao sestru svoje supruge VČ, ŽČ na njen mobilni telefon te naveo ŽČ da će zapaliti suprugu, sebe i kuću.

8. Utvrđujući sve relevantne činjenice u tom pravcu ovaj sud temeljio je svoju odluku na iskazu oštećenice NČ ranije VČ koja je u svom svjedočkom iskazu pred sudom navela da ostaje u cijelost pri iskazu kojeg je dala na zapisniku pred Županijskim sudom u Splitu dana 25. siječnja 2017. godine kada je iskazala da o ovoj prijetnji izravno ne zna ništa osim onoga što joj je rekla njena sestra HČ koju je okrivljeni nazvao neposredno nakon izlaska iz istražnog zatvora gdje se4 nalazio radi kaznenog djela nasilja u obitelji, određena mjera opreza zabrane bilo kakvog kontakta s njom. Misli da zbog toga okrivljeni nije nazvao nju već njenu sestru koja joj je prenijela kako joj je uputio riječi prijetnje "zapalit ću nju i sebe". Na poseban upit suda, za vrijeme dok je okrivljeni bio u istražnom zatvoru tri mjeseca je li je kontaktirao i na koji način, ista odgovara da bi je zvao na telefon i pisao pisma i u pravilu je i u pismima i na telefon tražio oprost i molio da povuče prijavu ali joj nije izgovorio niti jednu prijetnju. Općenito, on njoj ni u ovom postupku nije zaprijetio direktno već je prema njenom iskazu nazvao njenu sestru HČ s kojom je ona vrlo povezana te je njoj rekao da će doći u njihovu kuću, zapaliti, sebe, kuću i nju te je sestra odmah nazvala i uputila da ode iz kuće, a što je ona i učinila i otišla kod majke s djetetom. Jedini kontakt kojeg je imala sa suprugom je bio kad ju je nazvao i pitao gdje je bila dan prije oko 2.0 sata u noći s obzirom da joj vozilo nije bilo ispred kuće, međutim, ona tada nije bila kući jer je spavala kod mame. Nakon ovog događaja, od strane okrivljenog nije bilo prijetnji, dapače, sve se odvijalo razmjerno mirno, čak su i nedugo nakon ove prijetnje zajedno, na sugestiju Centra skupa s djetetom otišli u City gdje je on kupio djetetu tenisice. Ne sjeća se je li pokrenula brakorazvodnu parnicu dok je on bio u istražnom zatvoru ili nakon, u svakom slučaju razveli su se, ona se ponovo udala te osim nekih okrivljenikovih pisanja po društvenim mrežama gdje nije bilo prijetnji već više ružnih riječi, ništa se od tada između njih nije negativno dogodilo. Ističe kako je njihova zajednička djevojčica cijelo vrijeme imala kontakt s ocem, a prije 6 – 7 mjeseci otišla je živjeti kod njega. Danas joj je skoro 15 godina. Na daljnje pitanje suda je li slučajno okrivljeni kritične prigode kada je kontaktirao njenu sestru bio zbog nekog razloga ljut, oštećena prvo navodi da je bio ljut što ga je prijavila za nasilje obitelji, a na inzistiranje suda bi li izvor njegove ljutnje mogao biti u nekom njegovom vozilu koje je odvezeno na drugo mjesto od onog gdje ga je ostavio, ista navodi kako je ispred kuće stajalo okrivljenikovo vozilo koje nije bilo u voznom stanju pa je ona pozvala vučnu službu da ga odveze od ispred kuće i stave na javni parking. Na poseban upit branitelja okrivljene je li bila riječ o jednom ili dva vozila, oštećena iskazuje da je ona ovo jedno vozilo dala odvesti od ispred kuće dok drugo vozilo, a s obzirom da ga okrivljenik nije platio sam gazda je čim je čuo da je u istražnom zatvoru došao po njega i odvezao ga. Ne može se sjetiti je li EČ te prigode policiji prijavio kako je njegova supruga njegova vozila parkirala po tuđim parcelama te da su isti izašli na lice mjesta i napravili zapisnik, ista navodi kako joj to nije poznato, ali je prošlo puno vremena. Nadalje navodi da je okrivljenik kritične prigode kontaktirao i njenu sestru V i nekog drugog iz obitelji jer joj je B prenijela da ju je nazvao okrivljeni i što je tada rekao. Ističe da su danas odnosi između nje i okrivljenika više nego uredni, vode građansku parnicu radi imovinskopravnih odnosa, a u odnosu na kazneni progon, odluku prepušta da ide svojim tijekom. Ističe da u samom početku se njihova djevojčica pomalo i bojala oca i nije željela ići kod njega, međutim ti su se kontakti brzo normalizirali eto do mjere da sada i živi s njim.

9. Iskaz predmetne svjedokinje oštećenice ovaj sud je prihvatio kao logičan, uvjerljiv, istinit, budući svjedokinja gotovo u detalje opisuje okrivljenikovo ponašanje inkriminirane prigode kao i pretrpljeni strah uslijed prijetnji koje joj je uputio okrivljenik inkriminirane prigode. Naime, zaključak ovog suda je kako predmetna oštećenica nije imala razloga lažno prijaviti okrivljenika.

10. Svjedokinja EČF, sestra oštećenice, ispitana pred ovim sudom je navela da je u to vrijeme, 2016. godine, nakon možda 10-12 godina braka njena sestra i okrivljeni su se odlučili razvesti i taj razvod je bio jako neugodan. Stalno su se tukli i svađali, ona je razgovarala i s jednim i drugim, saslušala bi njihove probleme, bilo joj je žao što se sve to tako događa, svatko od njih je imao svoju priču, a ona ih je slušala. Okrivljeni je znao i slijediti oštećenu, odlaziti na njeno radno mjesto gdje je prijetio šefu da će ga ubiti ako joj ne da otkaz s tim da koliko joj je poznato šef ove prijetnje nije prijavio niti je njenoj sestri dao otkaz već je ona u jednom trenutku sama otišla kako bi okrivljeni njenog šefa pustio na miru. To je tako funkcioniralo do dana kada ju je kao i inače nazvao okrivljeni te joj je rekao da prenese NČ, njenoj sestri da će zapaliti i kuću i sebe i nju te da joj to prenese. Ona je zna što je prethodilo tom događaju, u svakom slučaju pokušala ga je smiriti, rekla mu da ne govori i ne radi gluposti, međutim s obzirom da nije mogla biti sigurna što je u njegovoj glavi te hoće li on to stvarno i napraviti ona je ove riječi prenijela svojoj sestri, osjetivši kao prijetnju te smatrajući da ona za to mora znati. Njena sestra se na to uplašila te ju je zamolila da prijave policiji ovu prijetnju što je ona onda s njom i učinila. Na daljnji upit suda je li joj poznato da bi ovom telefonskom razgovoru s okrivljenim eventualno prethodilo nekakva situacija s vozilima te je li se on potužio da bi oštećena njihova vozila koja su imali preparkirao na različita mjesta te da do njih ne može doći, svjedokinja odgovara da o tome ne zna ništa. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika sjeća li se imena tog šefa kojem bi tobože okrivljeni prijetio te gdje je bilo to radno mjesto svjedokinja odgovara da se prezivao Ž, ime mu ne zna niti zna gdje se sada nalazi, to je bilo radno mjesto u kuhinji gdje je bila menza ali to više ne radi. Na daljnji upit je li tijekom ovog razgovora s njom okrivljeni u iti jednom trenutku spominjao njenu nećakinju, pogotovo u kontekstu da bi je želio vidjeti, svjedokinja odgovara da se ne sjeća, a kao što je već rekla, u toj svojoj prijetnji nećakinju nije spomenuo. Također se sjeća da je okrivljeni bio u istražnom zatvoru ali ne zna je li ovaj telefonski razgovor uslijedio iz zatvora ili je on iz zatvora već izišao. U svakom slučaju zvao ju je s mobitela i to je bilo zadnji put da su se čuli, on nije nikad više pokušao zvati, a mogao je s obzirom da ona još uvijek ima isti broj mobitela. Kao što je već rekla, otišla je sa sestrom na policiju podnijeti kaznenu prijavu protiv okrivljenika zbog prijetnje, a zatim zajedno s oštećenom otišla u njenu kuću gdje su s njom uglavnom boravili ili ona ili brat ili oboje, a kada oni ne bi mogli ona bi otišla kod majke jer se bojala. Ne sjeća se točno kada je sestra napustila ovu kuću. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika je li joj poznato da su okrivljeni i oštećena vodili spor oko skrbništva nad djetetom, kako je taj spor konačno završio te s kim dijete sada živi, svjedokinja odgovara da zna da su se raspravljali o tome s kim će dijete živjeti kao i da joj je poznato da je mala otišla živjeti s ocem, ne zna je li po sudskoj ili nekoj drugoj odluci ali joj je isto tako poznato da mala dolazi i kod mame. Svjedokinji se predočava iskaz pred istražnim sucem u kojem je navela da je nakon ovog događaja blokirala okrivljenikov broj kako je više ne bi mogao nazvati dok je danas iskazala da je okrivljeni mogao nazvati u bilo kojem trenutku te da ona s tim nije imala problema, svjedokinja odgovara da se ne može izjasniti što je točno jer da se ne sjeća što je rekla pred istražnim sucem jer je prošlo puno godina i to joj se stvarno čini nebitnim, a inače ima problema s pamćenjem sitnih stvari, a ovako krupnu stvar kao što je prijetnja je zapamtila ali o tome može li nju netko nazvati na mobitel ili ne se ne sjeća. Na pitanje okrivljenika oko koliko sati bi on njoj uputio ovaj telefonski poziv ista odgovara da je to bilo oko 11,30-12,00 sati. Na daljnji upit sjeća li se da bi on te prigode nju nazvao kako bi mu pomogla da stupi u kontakt s malom, svjedokinja odgovara da nije. Iskaz naprijed navedene svjedokinje ovaj sud je utvrđujući relevantne dokaze u ovom postupku također prihvatio istinitim.

11. Svi naprijed navedeni dokazi upotpunjeni su prijavom oštećene NČ ranije VČ policiji i to upravo zbog prijetnje a kao što je već rečeno iskaz oštećene žrtve se u bitnom podudara sa iskazom svjedokinje EČF.

12. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu kada navodi da je nazvao sestru okrivljene kako bi s njom stupio u kontakt zbog viđanja djeteta te da mu se ona jako obradovala jer nije životno logično i uvjerljivo da neposredno nakon izlaska iz istražnog zatvora u kojem se nalazio zbog nasilja prema njenoj sestri svjedokinja normalno se njim razgovora i pregovara o viđanjima s djetetom. S obzirom na činjenicu da je okrivljeni upravo izišao iz istražnog zatvora, da ispred kuće nisu više bila parkirana njegova vozila jer ih je kako on kaže oštećena prebacila kao i činjenica da je ista njegovu robu poslala majci na selo ukazuju da je okrivljeni imao više nego dovoljno razloga da u najmanju ruku bude ljut na oštećenu a ne da prijateljski naziva njenu sestru i dogovara viđanje s djetetom.

13. Rezimirajući utvrđeno činjenično stanje ovaj sud zaključuje kako je okrivljenik EČ, na način da je prijetio svojoj bivšoj supruzi VČ sada NČ riječima da će je zapaliti, sebe i kuću, te navedene riječi kod oštećenice VČ sada NČ su izazvale osjećaj straha za njen život, ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje prema bliskoj osobi bivšoj supruzi opisanog u čl. 139. st. 4. u svezi sa st. 2. Kaznenog djela.

14. Riječi prijetnje koje je okrivljenik uputio oštećenoj po mišljenju ovog suda bile u ozbiljne i objektivno podesne da kod iste izazovu osjećaj straha koju je prijetnju shvatila ozbiljno te je istu odmah prijavila a okrivljeniku je to bio i cilj, odnosno to je bilo dostatno da se u njegovom postupanju ostvare obilježja kaznenog djela prijetnje.

15. Kazneno djelo prijetnje je dio apstraktnog ugrožavanja ono je ostvareno kad je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja odnosno da žrtva bude ustrašena ili uznemirena. Odlučna je namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje ali je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice. Zbog toga subjektivni doživljaj žrtve nije odlučan jer bi tada ostvarenje obilježja djela ovisilo o osobnom stajalištu ili interesu neke osobe. Zato su za procjenu ozbiljnosti prijetnje važne i okolnosti u kojima je prijetnja izrečena. Da je prijetnja bila ozbiljna i da ju je kao takvu doživjela i oštećena proizlazi iz njenog iskaza jer je ona odmah otišla prijaviti isti policiji što sigurno ne bi učinila da postupanje okrivljenika te prigode nije doživjela kao prijetnju. Stoga i za sud nesporno kako je inkriminirane riječi prijetnje bile ozbiljne i objektivno podesne da kod žrtve, ali i svake druge osobe izazovu osjećaj straha.

16. Također sukladno rezultatima raspravljanja u odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. stavak 4. KZ/11 ovaj sud dolazi do nedvojbenog zaključka kako je okrivljenik EČ svojim postupanjem inkriminirane prigode postupao sa izravnom namjerom, odnosno bio svjestan obilježja kaznenog djela te siguran u njegovo ostvarenje, pa ga slijedom navedenog sud drži krivim za počinjeno kazneno djelo.

17. Dakle, okrivljenik je svjestan protupravnosti svog ponašanja, svjestan da su njegova djela zabranjena a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog. Zbog toga je okrivljenik kriv za počinjenje kaznenog dijela opisanog u izreci presude.

18. Nakon naprijed navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika. Kako ubrojivost okrivljenika nije bila upitna tijekom postupka, sud ga drži u cijelosti ubrojivim počiniteljem.

19. Nakon svega, valjalo je odlučiti o vrsti i visini kaznenopravne sankcije u odnosu na okrivljenika EČ koja će biti primjerena prije svega konkretnim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, te društvenoj osudi počinjenja kaznenog djela i to prvenstveno u vidu kako specijalne prevencije tako i generalne prevencije.

20. Stoga je u konkretnom slučaju najprimjerenije spram okrivljenika bilo primijeniti uvjetnu osudu, sukladno čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11), na način da mu je prethodno izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci kako je to i ranije istaknuto u izreci ove presude.

21. Neizvršenje kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci spram okrivljenika, sud je uvjetovao nepočinjenjem novog kaznenog djela u roku provjeravanja od dvije godine, po pravomoćnosti ove presude.

22. Prilikom odluke o duljini trajanja kazne zatvora kao i roka provjeravanja sud je cijenio kao olakotne okolnost na strani okrivljenika njegovo primjereno držanje pred sudom, te nezainteresiranost oštećene za njegov kazneni progon koja je odluku prepustila sudu, dok je kao otegotne okolnosti cijenio ranije osuđivanost te društvenu osudu u pogledu počinjenja ovakove vrste kaznenog djela obzirom da takvi normativi ponašanja nisu primjereni od bilo koga niti prema bilo kome te su za svaku osudu.

23. Stav je ovog suda kako će se naprijed navedenom kaznenopravnom sankcijom u odnosu na okrivljenika EČ polučiti svrha kažnjavanja odnosno ostvariti ciljevi kako specijalne tako i generalne prevencije.

24. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) okrivljeni EČ je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura (sedamdeset eura).

25. Slijedom svega prethodno iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 18. veljače 2025. godine

SUDAC:

Marisa Matić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, a putem ovog suda.

DNA

- ODO Split

- okrivljeniku

- branitelju okrivljenika Anti Ćurkoviću, odvj. u Splitu

- punomoćniku oštećene Duji Duplančiću, odvj. u Splitu - po pravomoćnosti