REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-5050/2022-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Marinko Mileta, odvjetnik u Zagrebu, protiv I.tuženice BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tuženika ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III.tuženice JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odsutnosti uredno pozvanih tuženika, dana 18. veljače 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženicima BH, ŽH i JH da tužiteljici solidarno isplate 18.852,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2019. do isplate i to za razdoblje do 31.12.2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se preostali dio zahtjeva za isplatu 0,21 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2019. do isplate kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženicima BH, ŽH i JH da u 15 dana tužiteljici solidarno naknade parnični trošak od 3.437,50 eura.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 27.9.2022. tvrdi da je njezin prednik, otac DH u više navrata tijekom studenog i prosinca 2017. pozajmio predniku tuženika, pok. ŽH ukupno 19.300,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, a taj se iznos zajmoprimac ŽH obvezao vratiti tijekom 2018. ŽH umro je 29.10.2020., a zajmodavac DH svoju je novčanu tražbinu u cijelosti prenio na tužiteljicu ugovorom od 19.9.2022. Tuženica BH u nekoliko je navrata tijekom 2022. na tekući račun zajmodavca DH uplatila manje svote novca (ukupno 1.150,00 kn), a 2021. za DH platila je premiju osiguranja po polici obveznog osiguranja od 1.419,54 kn te servis njegovog vozila od 800,00 kn. S obzirom da pok. ŽH niti njegovi nasljednici nisu vratili iznos zajma u cijelosti, tužiteljica tužbom potražuje neplaćeni dio zajma od 18.853,00 eura i predlaže donijeti presudu citiranu u izreci.
2. Tuženici se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protive navodima tužbe i tužbenom zahtjevu. Ukazuju da visina duga ne proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu. Osporavaju i da su imali saznanja o sada spornom dugu svoga prednika do trenutka tužbe, što je u neskladu s vrlo bliskim obiteljskim odnosima i prisnim iskrenim vezama tuženika s ostaviteljem. Tuženici navode kako im jest poznato da je njihov prednik od DH pozajmio iznos svoje dvije mirovine, što je I.tuženica BH u nekoliko navrata podmirila nakon smrti svoga supruga (ukupno 3.369,54 kn), odnosno iznos koji i tužiteljica priznaje u tužbi.
3. Tuženici tvrde da je neživotna, netočna i nelogična tvrdnja tužiteljice o postojanju enormno visokog duga, predlažu zahtjev odbiti.
4. Sud je tijekom postupka pročitao rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽH, ugovor o cesiji od 19.9.2022. između DH i ZH, policu osiguranja od 23.9.2021., izvod iz prometa po računu DH, pisanu potvrdu DH bez datuma, te saslušao svjedoke DH, ĆH, tužiteljicu, tuženice BH i JH. Od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika ŽH sud je odustao jer, iako uredno pozvan i upozoren rješenjem od 2.7.2024. da će u slučaju njegovog ponovnog nepristupa sud odustati od njegovog saslušanja, nije pristupio na ročište 28.10.2024. i nije dostavio dokaz o opravdanosti takvog izostanka. Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice da se sasluša i svjedok CH jer je taj prijedlog stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 3. ZPP-a). Ni iz čega ne proizlazi da tužiteljica taj dokaz nije mogla predložiti u roku iz čl. 299.st.1. ZPP-a, naročito kada se uzme u obzir da je riječ o osobi s kojom je u spornom periodu bila u nevjenčanom braku.
5. Svjedokinju ĆH sud je saslušao jer je nakon zaključenja prethodnog postupka, prema iskazu svjedoka DH, ona kontaktirala s tuženicom BH vezano za dug koji je predmet ovog postupka, radi čega taj dokaz nije mogao ranije biti predložen (čl. 299. st. 2. ZPP-a).
6. Ocjenom svih izvedenih dokaza po čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Nije sporno da je prednik tuženika, pok. ŽH pozajmio od DH novčani iznos. Sporna je visina zajma, odnosno je li ukupni iznos pozajmica bio 19.300,00 eura (što tvrdi tužiteljica) ili iznos dvije mirovine ŽH (što tvrde tuženici). Nesporno je da je tuženica BH vratila iznos od 3.369,54 kn (sada 447,21 eura). Uvidom u ugovor o cesiji od 19.9.2022. utvrđeno je da je svoju tražbinu po osnovi zajma pok. ŽH - sada tuženicima kao njegovim zakonskim nasljednicima – u iznosu od 19.300,00 eura cedirao tužiteljici. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da su parnične stranke, inače u rodbinskim odnosima, bile u dobrim odnosima. O ovome su iskazivali svjedoci DH i ĆH, a i sama činjenica davanja zajma bez pisanog traga upućuje na blizak odnos uz međusobno povjerenje.
8. Svjedok DH, zajmodavatelj, saslušan na ročištu 5.3.2024., ustvrdio je da je pok. PH pozajmio 19.300,00 eura, da mu je i ranije znao pomoći, da je nakon njegove smrti tuženica BH dala iznos od niti 1.000,00 eura, da je njegova kći ĆH koja živi u [adresa] dan prije ročišta na kojem je on saslušan kontaktirala sa tuženicom BH, koja je ustvrdila da je dug 16.000,00 eura i da to ima napismeno od PH, da je BH dan prije ročišta rekla da će idući dan zajedno otići kod javnog bilježnika, da će oni potpisati i to dostaviti sudu, no na dan ročišta je rekla da sin (II.tuženik) ne može doći jer ga je uhvatio išijas i da će tražiti odgodu rasprave. Tuženici su telefonski i ispričali nedolazak na ročište 5.3.2024. navodeći kao razlog virozu s visokom temperaturom i kašljem svo troje tuženika.
9. Svjedokinja ĆH ustvrdila je da za predmetni zajam zna i od tate, PH i BH, da su 2022. počeli dogovori za vraćanje duga, da je tuženica BH počela vraćati dug, a onda je samo prestala, da su dogovorili da će ĆH zvati notara gdje bi se sve potpisalo, u lipnju prije suda, no da je BH to jutro zvala da ipak neće i nakon toga prestala se javljati. Svjedokinja je iskazala da joj je otac DH rekao da je dug 18.000,00 eura, da joj je BH rekla da je u Ivičinom rokovniku našla da piše 16.000,00 eura, da je tata rekao da to nije točno, ali da će i na to pristati, samo neka pošteno vrati.
10. Svjedokinja ĆH pokazala je na svome mobitelu poruku tuženice BH od 5.3.2024. koju je sud citirao u zapisniku na ročištu 20.01.2025. koja glasi: "Odvjetnik će napisati pa ću ja donjet pa ćemo onda otići sutra kad to dobijem … Ne vuci tatu bilježniku dok taj papir ne donesem a Z može otići vratiti tati da je njegovo. Čujemo se zovem poslje.".
11. Tužiteljica je u svom iskazu navela kako je bila prisutna kako je jednom prilikom njezin otac ŽH pozajmio 5.000,00 eura, da iz priča svoga oca i sestre zna i za preostali dio potraživanja, da je ŽH taj novac trebao za dovršenje posla i isplatu plaća i da mu je njezin otac pozajmljivao u više navrata.
12. Tuženica BH ustvrdila je da je i u odgovoru na tužbu priznala postojanje duga koji je u cijelosti vraćen (3.369,54 kn, odnosno 447,21 eur), da je to u cijelosti vratila na način da je tužitelju platila registraciju auta, mehaničara i uplatama na račun, kao što je to i navedeno u tužbi, da njezin suprug nije morao posuđivati novac jer je stalno radio i nije imao potrebe za time, da joj je zajam koji je priznala poznat jer joj je to rekao suprug, da je to bio iznos dviju penzija – oko 5.000,00 kn, a ona je vratila oko 6.000,00 kn. Nije se mogla sjetiti na pitanje je li u ožujku 2024. o predmetu ovog spora razgovarala s ĆH, ali je navela da s njome inače često razgovara.
13. Tuženica JH navela je da je za dug o dvije penzije čula jer je g. ĆH došao k njima kad je njezin otac ŽH bio bolestan i polupokretan da se to riješi, da je njezin otac puno radio na velikim projektima, da nije bio dužan drugima, već je, naprotiv, on imao dužnike.
14. Ocjenjujući sve navedene dokaze po čl. 8. ZPP-a, sud je povjerovao svjedocima TH, ĆH i tužiteljici. Obitelji parničnih stranaka bile su prema njihovim iskazima u vrlo bliskim obiteljskim odnosima, a dobri odnosi obitelji tuženika s DH proizlaze i iz iskaza tuženice BH. U tim je okolnostima razumljivo da se ljudi u slučaju potrebe okreću jedni prema drugima, a takvo postupanje u opisanim odnosima rijetko prati potpisivanje ugovora ili potvrda koje bi predstavljale materijalni dokaz. Uostalom, niti za nesporni zajam od dvije mirovine (koji tuženica, doduše, nije mogla precizno novčano izraziti, niti je u svojim tvrdnjama bila dosljedna oko iznosa koji je vratila – u odgovoru na tužbu ustvrdila je da je to iznos od 3.369,54 kn, a u iskazu da je vratila oko 6.000,00 kn) DH i pok. ŽH nisu sačinili nikakvu ispravu.
15. Sud nije mogao prihvatiti tvrdnje tuženika o tome da njihov prednik nije imao razloga pozajmljivati novac jer je radio i zarađivao jer suprotno proizlazi i iz činjenica koje su nesporne u ovom postupku - da je pok. ŽH od DH pozajmio iznos od (najmanje) dvije mirovine, iako tuženice nisu naveli o kojem je točno iznosu riječ. Tuženica BH je na ročištu 28.10.2024. iskazivala je, doduše, da je do potrebe njezinog supruga za nespornom pozajmicom došlo kada jednom prilikom nije imao dovoljno novca za sav materijal u Ferotermu, a DH se sam ponudio da će mu pozajmiti novac. Da je ovo uistinu točno, da pok. ŽH nije imao potrebu pozajmljivati novac i da je bila riječ samo o izoliranoj situaciji u kojoj nije imao potreban novac, za očekivati je da bi taj nesporni dug relativno malog iznosa bio vraćen i prije rujna 2021., kada je tuženica LH uplatila za DH premiju osiguranja od 1.419,54 kn, 800,00 kn troška mehaničara, odnosno 2022. u kojoj je u 4 navrata ukupno isplatila 1.150,00 kn.
16. Drugim riječima, iz činjenice da pok. ŽH, koji je ranije DH vraćao zajmove koje je uzimao, kojega je su sam DH i ĆH opisivali kao poštenog čovjeka u kojeg su imali povjerenja, nije vratio dug nameće se zaključak da je bila riječ o pozajmici koja je predniku tuženika bila potrebna i da nije bila riječ o malom iznosu. Pritom je sud uzeo u obzir da je dug nastao po riječima tuženice BH godinu ili dvije prije njegove smrti (2020.), dakle 2018. ili 2019., a po tvrdnjama tužiteljice u studenom i prosincu 2017.
17. U prilog tvrdnjama tužiteljice i svjedoka DH i ĆH govori, konačno, i poruka BH koju je ĆH prezentirala sudu, koja sugerira postojanje obveze tuženika prema tužiteljici i dokazuje točnost tvrdnji DH i ĆH u odnosu na dogovore oko zajedničkog odlaska javnom bilježniku. Kada uzme u obzir i nedosljednost tvrdnji tuženice BH oko visine duga i vraćenog iznosa te izostanak tuženika s ročišta bez dostavljanja dokaza o opravdanosti izostanka, sud zaključuje da su njihove tvrdnje u odnosu na sporne činjenice neistinite, a njihovo ponašanje u parnici i izvan nje usmjereno na pokušaj odugovlačenja i izbjegavanja obveze.
18. S druge strane, iskazi svjedoka DH i ĆH, koji potvrđuju tvrdnje tužiteljice iz tužbe, djelovali su vrlo iskreno, životno i logično i sud im je povjerovao. Što se tiče visine zajma, sud je prihvatio tvrdnju iz tužbe da je riječ o iznosu od 19.300,00 eura, jer je navedeno potvrdio zajmodavac DH. Svjedokinja ĆH navela je kako joj je on rekao da je riječ o dugu od 19.000,00 eura (a ne 16.000,00 eura, kao što je prema njihovim navodima u razgovorima tvrdila BH), no ocijenio je da je riječ o nepreciznom sjećanju svjedokinje, koje je razumljivo naročito kada je riječ o uspoređivanju s drugim, okruglim iznosom.
19. Što se tiče dijela zajma koji je vraćen, sud je iz materijalnih dokaza u spisu utvrdio da je vraćeno ukupno 3.369,54 kn, odnosno 447,21 eura. Ovaj su iznos i tuženici priznali u odgovoru na tužbu, iako je tuženica BH u svom iskazu pred sudom ustvrdila, bez dokaza, da je platila oko 6.000,00 kn. Ovo posljednje sud nije mogao prihvatiti već zbog toga što je iznos neprecizno naveden. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je rok za vraćanje zajma bio do konca 2018. i traži zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2019. Sud je ovo prihvatio jer tuženici ovu jasnu tvrdnju nisu osporili, a i tuženica BH u iskazu navela da je dug njezinog pok. supruga nastao godinu ili dvije prije njegove smrti, 29.9.2020., što se donekle uklapa u navedeni vremenski okvir.
20. Kako tuženici nisu dokazali da su vratili iznos viši od onog koji proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, sud im je po čl. 499. ZOO-a i čl. 139. Zakona o nasljeđivanju naložio solidarno isplatu razlike od 18.852,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2019. po čl. 29. ZOO-a, a preostali dio zahtjeva od 0,21 eura odbio kao neosnovan i donio presudu kao u izreci.
21. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici su po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dosuđeni troškovi sastava tužbe i zastupanja na ročištima 7.11.2023., 5.3.2024., 28.10.2024. i 20.1.2025. po 500,00 eura (tbr 7/1, 9/1) za zastupanje na ročištu 2.7.2024. iznos od 250,00 eura (tbr 9/2), ukupno 2.750,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 687,50 eura iznosi 3.437,50 eura.
Zagreb, 18. veljače 2025.
Sudac:
Ivana Marangunić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pismeno u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun. tužiteljice
-tuženicima
