Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-187/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužiteljice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku UT, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetnikom društvu Čogurić & Matak, radi prava vlasništva nekretnina, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 09. siječnja 2024., u prisutnosti tužiteljice ĆT, punomoćnika tužiteljice, odvjetnika UT, tuženika AT i punomoćnika tuženika, odvjetnice Sanje Maciček, 18. veljače 2025., donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku AT, da tužiteljici ĆT, kao ovlaštenici prava osobne služnosti uporabe, stanovanja i plodouživanja, preda u suposjed 3/6 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čk. br. 1633/1 oranica Zvonik u brdu sa 1201 čhv., zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čk. br. 1634/2 oranica Kratelj u brdu sa 498 čhv., zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čk. br. 1632 oranica Zvornik u brdu sa 1200 čhv., zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čk. br. 1698/2 oranica Prevala u prevali sa 1 jutro i 217 čhv., zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čk. br. 1699 oranica Pavička u prevali sa 872 čhv., zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čk. br. 1698/1 oranica Prevala u prevali sa 1 jutro i 218 čhv. i zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to: čk. br. 1633/2 oranica Zvernik u brdu sa 1 jutro i 752 čhv., čk. br. 1690/1 oranica Prevala u prevali sa 1 jutro i 791 čhv. te čk. br. 1710 vinograd Vinogradina u prevali sa 615 čhv, sve k. o. [katastarska općina], u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku AT da tužiteljici ĆT naknadi trošak parnice zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućom od donošenja presude, pa do isplate, u roku 15 dana"

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik s preostalim zatraženim parničnim troškom, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačena tužiteljica je dana 04. travnja 2023. protiv uvodno naznačenog tuženika podnijela tužbu ovome sudu, radi prava vlasništva nekretnina.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da od 24. 08. 2018. u zemljišnim knjigama ima uknjiženo pravo osobne služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja u 3/6 dijela (koji dio je ranije pripadao pok. FT) na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to na čk. br. 1633/1 oranica Zvonik u brdu sa 1201 čhv., zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čk. br. 1634/2 oranica Kratelj u brdu sa 498 čhv., zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čk. br. 1632 oranica Zvornik u brdu sa 1200 čhv., zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čk. br. 1698/2 oranica Prevala u prevali sa 1 jutro i 217 čhv., zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čk. br. 1699 oranica Pavička u prevali sa 872 čhv., zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to čk. br. 1698/1 oranica Prevala u prevali sa 1 jutro i 218 čhv. i zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to: čk. br. 1633/2 oranica Zvernik u brdu sa 1 jutro i 752 čhv., čk. br. 1690/1 oranica Prevala u prevali sa 1 jutro i 791 čhv. te čk. br. 1710 vinograd Vinogradina u prevali sa 615 čhv., sve k. o. [katastarska općina]. Tuženik je suvlasnik u 1/6 dijela istih nekretnina, ali je unazad oko dvije godine ušao u cijelosti u samostalni posjed svih naprijed navedenih nekretnina i to tako da stanuje u stambenoj kući, s jednim katom, koja je sagrađena na čk. br. 1690/1. U posjed je ušao samovoljno, neposredno nakon što je tužiteljica odlučila iseliti iz kuće sa zajedničkom mlljt. djecom, a nakon što je tuženik isključivao im napajenje električnom energijom, uskraćivao djeci internet vezu, traktorom gazio povrtnjak tužiteljici, plašio ih na razne načine i sl., što je postalo neizdrživo. Od kako je ušao u isključivi posjed tuženik koristi cijelu kuću, pa i kat koji nije etažiran, ali je moguće u njemu odvojeno živjeti od prizemlja kuće, a tako su stranke nekada i koristile kuću za stanovanje, iako nije etažirana. Također, tuženik prima poticaje od države i samostalno obrađuje sve nabrojane nekretnine – oranice te sa njih pobire prirod i tako ostvaruje zaradu. Tužiteljica je odlučila vratiti se u suposjed tih nekretnina temeljem svoga uknjiženog prava osobne služnosti, opisanog u t. I, te ih koristiti za stanovanje na katu kuće, a poljoprivredno zemljište koristiti za poljoprivrednu porizvodnju i zaradu, pa je putem svog punomoćnika uputila tuženiku opomenu od 15. ožujka 2023., u kojoj je zatražila od tuženika predaju svih nekretnina iz t. I u njen suposjed u 3/6 dijela, radi ostvarenja prava služnosti plodouživanja, kao i način korištenja stambene kuće u tih 3/6 dijela, radi ostvarenja prava služnosti stanovanja. Tuženik je putem svojih punomoćnika iz Odvjetničkog društva Čogurić & Matak uzvratio očitovanjem iz kojeg, najkraće, proizlazi da nema namjeru tužiteljici predati u suposjed ništa od navedenih nekretnina, čime ju onemogućuje u ostvarenju njenih prava koja iz uknjižene služnosti proizlaze te makar tada tuženik postaje nepošteni posjednik u 3/6 dijela tih nekretnina.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbenom zahtjevu te ga osporava u cijelosti. Tužbom od 4. travnja 2023. tužiteljica predlaže da naslovni sud naloži tuženiku da tužiteljici preda u suposjed 3/6 dijela nekretnina navedenih u tužbenom zahtjevu, a sve to kao ovlaštenici prava osobne služnosti uporabe, stanovanja i plodouživanja. Tužbeni zahtjev je nejasan, nekoncizan, pravno neutemeljen te stvarno neprovediv. Nadalje, tužbeni zahtjev nije u skladu s historijatom tužbe. Tako tužiteljica u tužbi navodi da na čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], postoji kuća koja nije etažirana, posebno se osvrćući na kat koji kako kaže tužiteljica nije etažiran, ali je u njemu moguće odvojeno stanovati od prizemlja kuće te da su tako stranke nekada i koristile kuću, iako nije etažirana. Nadalje navodeći kako tuženik prima poticaje od države i samostalno obrađuje sve nabrojane nekretnine – oranice te sa njih pobire plod i tako ostvaruje zaradu. Tuženik ističe kako na navedenoj katastarskoj čestici postoji kuća od ranih 1990-ih, te ta kuća nije nikada uknjižena niti legalizirana, a samim time nije niti mogla biti etažirana. Obzirom na navedeno, ostaje nejasno na koji način je u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] na svim predmetnim nekretninama koje su pravno u svojstvu oranica, kako u zemljišnoknjižnim ulošcima, tako i u posjedovnim listovima klasificirane kao oranice, uknjižena osobna služnost stanovanja tužiteljice. Niti je pravno niti stvarno utemeljena uknjižba osobne služnost stanovanja na oranici. Sukladno odredbi članka 217. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) pravo stanovanja je osobna služnost koja svojega nositelja (stanovatelja) ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom, a čuvajući njezino sućanstvo. Znači, ne samo da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje kako se pravo stanovanja može isključivo osnovati na nečijoj zgradi ili njezinom dijelu, već propisuje i kako ta nekretnina mora biti namijenjena stanovanju. Tuženik postavlja pitanje može li oranica biti namijenjena stanovanju? Gore navedena odredba također nalaže nositelju prava stanovanja, kako je dužan čuvati sućanstvo poslužne nekretnine na kojoj ima pravo stanovanja, a koji uvjet tužiteljica nikako ne bi ispunjavala sve da joj sud i prizna pravo osobne služnosti stanovanja te povrata u posjed. Naime, točno je da je tužiteljica iz navedene nekretnine na kojoj se nalazi kuća odselila sa zajedničkom djecom stranaka prije dvije godine, no također je točan podatak i da je tužiteljica korištenjem navedene nekretnine uzrokovala dugove koji su nastali nepodmirivanjem tekućih režija za navedenu nekretninu, do te mjere da su distributeri započeli postupke radi ovrhe na računima vlasnika nekretnine te je distributer struje iskopčao struju radi neplaćanja. U trenutku stupanja tuženika u posjed nekretnine, postojalo je dugovanje za električnu energiju u iznosu od oko 7.000,00 kuna te na ime komunalne naknade, za razdoblje od dvije godine. Znači, nakon što je stvorila dugove na nekretnini u kojoj je stanovala, a za koju smatra da na njoj ima pravo osobne služnosti stanovanja, tužiteljica je zajedno sa bratom i izvanbračnim partnerom odselila na drugu adresu, a vlasnicima ostavila nepodmirena dugovanja koja opterećuju nekretninu. Također je tužiteljica devastirala nekretninu do neslućenih razmjera prije odlaska, na način da je kokoši nesilice ostavila na otvorenom na nemilost vremenskim uvjetima i drugim životinjama te bez hrane. Na isti način je postupila i s ovcom koju je tuženik pronašao u već djelomično raspadnutom stanju. Dvorište i voćnjak zarasli su u visoku travu. Unutrašnjost kuće razbijena, trosjed izrezan na komade sa oštricom nalik na nož koji se više nije mogao koristiti, odvojila pripatke kuće poput kutne garniture i namještaj iz dvije sobe te odnijela u nekretninu u kojoj trenutno prebiva. Gomilala smeće i ne održavala nekretninu. Nakon što je tuženik uredio nekretninu te otplatio dugovanja tužiteljica je dobila ideju da povrati pravo nezakonitog posjeda. Tuženik smatra bitnim istaknuti kako su suvlasnici predmetnih nekretnina tuženikova majka ST, tuženikova sestra RT, tuženik, te troje zajedničke djece stranaka, i to: ZT, OT i TT. A iz čega se jasno da zaključiti kako je tužiteljica devastirajući nekretninu i stvarajući dugove koji terete istu postupala ne samo na štetu same poslužne nekretnine već i na financijsku štetu vlastite djece. Svojim postupanjem tužiteljica je izravno zadirala u vlasništvo tuženika i ostalih suvlasnika, te bi načelo pravičnosti bilo u cijelosti povrijeđeno kada bi joj se ponovno omogućilo takvo postupanje. Tuženik se ne nalazi u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina, već se tuženik u posjedu predmetnih nekretnina nalazi upravo zajedno sa zajedničkom djecom stranaka. Naime, već određeno vrijeme zajednička djeca stranaka više ne stanuju sa tužiteljicom već sa tuženikom i upravo to je i potaklo tužiteljicu da se naprasno pokuša vratiti u posjed predmetnih nekretnina. Naime, prilikom recentnog razgovora u Hrvatskom zavodu za socijalni rad tužiteljica je izjavila kako ne želi sporazumno riješit pitanje stanovanja zajedničke djece kod tuženika upravo iz razloga što bi izgubila naknadu za uzdržavanje koju je tuženik obvezan plaćati tužiteljici sukladno još uvijek egzistirajućoj odluci kojom je riješeno pitanje uzdržavanja maloljetne djece radi njihovog prijašnjeg stanovanja s tužiteljicom. Tuženik je u međuvremenu pokrenuo postupak radi obveznog savjetovanja koji još uvijek nije okončan, a po njegovom okončanju tuženik će pokrenuti postupak radi uređenja odnosa sa zajedničkom djecom na temelju postojeće situacije. Iz navedenog je jasna i promašena pasivna legitimacija tužbenog zahtjeva obzirom tuženik nije u samostalnom posjedu nekretnina. Nadalje, iako ovdje nije riječ o obiteljskom sporu već sporu vezanom za osobnu služnost na nekretninama, tuženik pronalazi bitnim upoznati sud s okolnostima pod kojim su zajednička djeca stranaka prestala stanovati kod tužiteljice te sada stanuju na adresi tuženika. OT je pobjegao iz kućanstva tužiteljice u kojem kućanstvu stanuju još brat tužiteljice BT i izvanbračni partner tužiteljice PT tek kada je situacija eskalirala do točke u kojoj ga je tužiteljičin partner fizički napao jer je pustio psa u kuću, a nakon što je dulje razdoblje bio izložen vrijeđanju, emocionalnom zahlađivanju odnosa, fizičkim obračunima između članova kućanstva. Nadalje, kriminalistička policija Policijske postaje Vrbovec je dana 27. veljače 2023. intervenirala na zahtjev djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb prilikom čega je u prostorijama policijske postaje obavljen obavijesni razgovor u kojem je uznemirena maloljetna kćer stranaka plakala i povjerila im kako joj je mamin partner PT govorio o načinu vođenja ljubavi, na način koji je bio krajnje neprimjeren, a nakon čega je maloljetna TT upućena kući s tuženikom te od tada odbija stanovati u nekretnini s tužiteljicom i njenim partnerom. Hrvatski zavod za socijalni rad je nakon tog incidenta i vidjevši jaku Loreninu uznemirenost istu uputio na multidisciplinarno vještačenje u Polikliniku za djecu i mlade te redovito s njom obavlja razgovore, a sve radi sumnje na spolno zlostavljanje od strane PT te na suicidalne namjere maloljetne TT. Redovite razgovore i provjere pri Hrvatskom zavodu za socijalni rad prolazi i OT, koji će ubrzo biti punoljetan i stanuje s našom strankom već duže vrijeme, pri čemu je bitno napomenuti kako je oboje zajedničke maloljetne djece znatno poboljšalo svoje ocjene i ponašanje od kada stanuju s ocem te nisu izloženi fizičkom i psihičkom nasilju kojem su bili izloženi za vrijeme stanovanja s tužiteljicom i njenim partnerom. Sukladno institutu zaštite najboljeg interesa djeteta maloljetnoj zajedničkoj djeci nije u interesu da tužiteljica sama ili s partnerom ni na koji način stupi u posjed predmetnih nekretnina. Također, a obzirom da zajednička maloljetna djeca stranaka stanuju s tuženikom u nekretnini koja u naravi predstavlja kuću, neosnovano tužiteljica smatra kako bi joj tuženik mogao i morao omogućiti neometani posjed gornjeg dijela kuće, a sve iz razloga što se tamo nalaze njihova zajednička maloljetna djeca te je navedeni prostor u postupku renoviranja koji zajednički izvode tuženik i zajednički sin stranaka OT. Tužiteljica ni na koji način ne uzdržava niti pomaže maloljetnu zajedničku djecu od kada stanuju s ocem te o njima isključivo brine tuženik. Nadalje, nejasna je i konstatacija da tužiteljica ima pravo na 3/6 posjeda odnosno prava služnosti u predmetnoj nekretnini i na koji način je ista baš zaključila kako bi tome udovoljavao upravo kat kuće. Naime, uvidom u povijesni zk. uložak za predmetnu nekretninu lako je za utvrditi kako bi se osobna služnost za koju tužiteljica smatra da joj pripada odnosio na 3/6 dijela koja vlasnički pripadaju zajedničkoj djeci stranaka, a također postavlja se pitanje koji bi to dio bio, a sve obzirom da nekretnina nije etažirana. Osoba koja ima pravo služnosti na nekretnini (tuženik smatra kako tužiteljica ne spada u tu kategoriju) nije ovlaštena ni na koji način raspolagati istom, tako ta osoba nije ovlaštena pregrađivati prostorije unutar nekretnine, iznositi bilo kakve zahvate radi promjene namjene prostorija koje se nalaze u nekretnini, a samim time niti uvjetovati koji dio nekretnine će koristiti te koje zahvate u nekretnini imaju pravo izvoditi vlasnici. Svako zadiranje tužiteljice temeljeno na njenom kvazi pravu osobne služnosti bilo bi izravno zadiranje u pravo na dom tuženika i njegove obitelji, koji nemaju drugu nekretninu u kojoj bi mogli stanovati. Nastavno, tuženik ističe kako domaći postojeći pravni okvir koji se tiče poštivanja prava na dom ne jamči izričito pravo na poštivanje prava na dom u smislu odredbe članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, obzirom članak 34. Ustava RH većim dijelom regulira osiguranje zaštite od neopravdane pretrage (tako i ESLJP u presudi Ć protiv RH, toč. 26). Međutim, ta činjenica ne smije biti izgovor nižim sudovima za ne pružanje zaštite prava na dom podnositelja u smislu odredbe članka 8. Europske konvencije jer su nacionalni sudovi u konkretnom slučaju obvezni primijeniti europsko pravo i sudsku praksu te opsežnu praksu nacionalnih sudova, posebno Ustavnog suda Republike Hrvatske, u kojima su ustanovljena načela postupanja sudova u vezi zaštite prava na dom. Pravo na dom onako kako je određen člankom 8. Europske Konvencije pripada u kvalificirana konvencijska prava. Jamčenje i zaštita dobara i vrijednosti iz članka 8. Konvencije, koji se odnose na osobnu autonomiju pojedinca, odražava građanski lik demokratskog društva. Navedena odredba članka 8. se primarno odnosi na privatne aspekte svakodnevnog života. Upravo je svakidašnjost ono što zaštitu, koju pruža odredba članka 8. Konvencije, čini tako važnom unutar kataloga ljudskih prava. Zbog svoje usmjerenosti prema osobnoj autonomiji pojedinca, prava iz članka 8. Konvencije, više od svih ostalih, povezana su sa složenim pitanjima prosudbe osobne i društvene moralnosti. Stoga presude Europskog suda vezane uz odredbu članka 8. Konvencije, to jest osobnu autonomiju čovjeka, ne počivaju na formaliziranim standardima. One su uvijek kontekstualizirane. U Konvencijskom smislu dom je autonoman pojam. Stoga će ocjena suda o tome predstavlja li određeni prostor dom zaštićen odredbom članka 8. Konvencije ovisiti o činjeničnim okolnostima, posebice o postojanju dostatnih i trajnih veza s tim prostorom.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u tužbu i priloge tužbi (list 1-18), odgovor na tužbu (list 23-56), podnesak tužiteljice (list 57-58), podnesak tuženika (list 65-77), podnesak tužiteljice (list 78), podnesak tuženika (list 79-80), podnesak tužiteljice (list 81), izvršen je uvid u zemljišne knjige u odnosu na nekretnine obuhvaćene tužbenim zahtjevom, te su saslušane parnične stranke i to tužiteljica (list 82-83) i tuženik (list 83-84).

5. Sud je odbio provođenje preostalih dokaznih prijedloga stanaka kao nevažnih, jer smatra da se iz provedenih dokaza može donijeti meritorna odluka, te da bi provođenje preostalih dokaza samo nepotrebno produljilo trajanje ovog postupka i prouzročilo daljnje nepotrebne troškove.

6. Nakon ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Tužiteljica ĆT navodi da joj je tuženik bivši suprug s kojim je živjela u kući na adresi [adresa] od 2001. u vanbračnoj zajednici, 2015. sklopili su brak koji je sporazumno prekinut, odnosno rastavljen 2018., u toj kući najprije je živjela sa suprugom i s njihovom djecom, naime rodila je u tom braku troje djece, dvije kćeri i jednog sina, s njima je u kući živjela i baka tuženika, a i njegova majka koja se odselila 2009. živjeti u [adresa] u kuću kod svoje majke. Obzirom je dohranila baku tuženika, ista joj je ugovorom na svom suvlasničkom dijelu osnovala pravo osobne služnosti kako je to navedeno u tužbi. 2017. tuženik je napustio kuću u kojoj su živjeli, a nakon toga su se ubrzo i slijedeće godine i rastali. 2021. se u siječnju odselila iz te kuće, tuženik se prije toga znao privremeno vraćati živjeti u tu kuću i pregradio je prizemlje, dok je živjela na katu tog stambenog objekta s djecom. FT je umrla 2019. u listopadu mjesecu. Prije nego što se odselila, tuženik joj je znao isključivati struju za kat na kojem je živjela, znao joj je gaziti vrt, odnosno nasade koje je uzgajala. Djeca su bila tada dodijeljena njoj na skrbništvo i odselila se iz te kuće zajedno sa svoje troje djece. Sada njena najstarija kćer ZT živi s dečkom u [adresa] i radi u školi u [adresa], druga kćer TT sada živi s tuženikom, a također i njen sin OT sada živi s ocem u kući na adresi [adresa]. TT je maloljetna. Sudska odluka o skrbništvu je bila promijenjena, s time da je određeno da njihova maloljetna kćer sada živi s ocem, te da ona plaća alimentaciju za istu. Na stanu je, odnosno živi kao podstanar, nije se udala, ne živi u izvanbračnoj zajednici, više se druži s jednim gospodinom. Bila je u posjedu i preostalih nekretnina u naravi poljoprivrednih zemljišta na način da je na tom zemljištu sadila papriku, krastavce, a i djelomično i kukuruz, a od 2021. ne koristi i te preostale nekretnine, od kada se odselila iz predmetne kuće. Stambeni objekt na jednom od nekretnina na kojoj je živjela nije etažiran, zna da je bilo nekih problema oko te kuće u trenutku kada se mogla izvršiti legalizacija tog objekta, ne može se izjasniti da li je stambeni objekt na jednoj od nekretnina upisan u zemljišne knjige ili u katastar. Trenutno u predmetnoj nekretnini osim tuženika žive i njihov sin OT i njihova maloljetna kćer TT. Ne zna na koji način bi mogla ući u posjed utuženih nekretnina kao po tužbi, njoj je bitno da može ući u tu kuću i izvršiti kontakt s djecom. Kćer povremeno zna doći kod nje, ista ima 15 godina, sin koji živi s ocem ne dolazi kod nje, druga kćer dolazi kod nje. Spremna se dogovoriti s tuženikom da koristi neku od oranica u svezi s osnovanošću njenog tužbenog zahtjeva, no koliko je njoj poznato preko njenog odvjetnika tuženik odbija to. Svi suvlasnici u vrijeme osnivanja predmetne služnosti bili su upoznati s istim. Zna da je majka tuženika ST bila s njom i pok. FT kod javnog bilježnika, zna da je išla zajedno s njima. Nije kontaktirala s RT i ST oko predmetne tužbe i predaje u posjed nekretnina čije su iste suvlasnice.

8. Tuženik LT navodi da bi prije svega htio bi reći da pojedini navodi tužiteljice nisu istiniti, odnosno istina je da je ista s njim došla živjeti u kuću koja se nalazi na adresi [adresa], 2001.g. no nije se odselio iz te kuće 2017., već 20.06.2018.i to na zahtjev iste, dok je njihov brak raskinut odlukom suda od 08.12.2018., a njegova baka FT je umrla u listopadu mjesecu 2020.. Istina je da je bio u braku s tužiteljicom od 2015.-2018. te da iz tog braka imaju troje djece, dvije kćeri i jednog sina. Kada je otišao iz predmetne nekretnine djeca su ostala živjeti s tužiteljicom, a on je otišao na stan, 2021. se vratio živjeti u predmetnu kuću, ta kuća nije podijeljena, vratio se živjeti u prizemlje, a da tada je već tužiteljica otišla živjeti u [adresa]. Najprije se njihov sin OT vratio živjeti kod njega u predmetnu kuću, zvao je da ga je majka istjerala iz stana gdje su živjeli s istom i to 2022., te od tada živi s njim, TT njihova kći starosti 15 godina sada također živi s njima u istoj kući, a najstarija kćer ZT živi u [adresa] sa svojim dečkom i sudski je određeno da njihova maloljetna kćer sada živi s njim, a supruga mu plaća alimentaciju za istu u visini od 130,00 eura mjesečno. Nije znao za postojanje ugovora između tužiteljice i njegove pok. bake, to je saznao tek kada je to bilo ugovoreno, o tome ga je izvijestila tužiteljica, telefonski ga je nazvala, jer tada više nisu živjeli zajedno. Predmetne poljoprivredne nekretnine bile su više zapuštene nego obrađene, a od 2020. ista ne obrađuje te poljoprivredne nekretnine, a iste obrađuju on i njegov sin OT. Ne zna da li je stambeni objekt u kojem živi upisan u katastru, također ne zna da li je isti upisan u zemljišnim knjigama. Osim njega osobno, njegovog sina, te maloljetne kćerke koja živi s njim, preostali suvlasnici niti na bilo koji način ne koriste i ne posjeduju predmetne nekretnine. Tužiteljica ne razgovara s njim i s njom nije ništa moguće riješiti dogovorom. Nije mogao struju isključivati kako to navodi tužiteljica. Nije spreman dati u suposjed bilo koji dio kuće u kojoj živi, kao i u suposjed plodouživanja preostalih nekretnina poljoprivrednih zemljišta, jer se djeca s time ne slažu. Istina je da je od odvjetnika koji zastupa njegovu bivšu suprugu dobio poziv oko toga da se dogovore u svezi s načinom izvršavanja ugovorene služnosti. Dobio je poticaje za tu zemlju. Djeca se ne slažu da tužiteljica dođe živjeti u kuću uz kojoj žive. Također se ne slažu niti da se istoj daje na korištenje ili su korištenje dijela poljoprivrednog zemljišta. Uknjiženo pravo služnosti smatra glupošću i to da se trebalo i preostale suvlasnike pitati o tome, suvlasnik je predmetnih nekretnina u 1/6 dijela, obzirom se svi ostali suvlasnici slažu s time da koristi te nekretnine u potpunosti i iz toga izvodi svoje pravo na posjed istih. Smatra da njegova maloljetna kćer TT može dati valjano očitovanje o tome da se služi tim nekretninama. Nije nikakvu korist stekao od tih nekretnina koje koristi, osim što vraća dugove u svezi s istima koje su zapravo učinili kako tužiteljica tako i on za vrijeme trajanje braka. Nije ostvario nikakvu adekvatnu zaradu obradom poljoprivrednih površina, iako je dobio poticaje, jer je te poticaje utrošio na sjetvu, odnosno sadnju poljoprivrednih površina, no bilo je nekih 200,00-300,00 eura zarade sveukupno. Kada se vratio živjeti u predmetnu nekretninu, odnosno kuću struja je bila iskopčana na istoj zbog 18.000,00 kuna dugovanja, također je kuća bila zapuštena. 2019. ili 2020. tužiteljica je blokirala njegove račune radi ne plaćanja alimentacije, jer nije platio 3 mjeseca. O ovoj tužbi izvijestio je svoju majku i sestru, iste nisu suglasne da se dio zemljišta preda tužiteljici na korištenje. Njegova majka navodno da je znala za osnivanje prava služnosti na predmetnoj nekretnini.

9. Nesporno je činjenično da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi, da je tužiteljica u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama iz tužbenog zahtjeva ovlaštenica prava osobne služnosti uporabe, stanovanja i plodouživanja na 3/6 dijela tih nekretnina, dok su na istim nekretninama upisani kao suvlasnici ST, LT, RT, TT, ZT, OT svaki u 1/6 dijela.

10. OT ST je majka tuženika, OT RT je sestra tuženika, a OT TT, ZT i OT su djeca tužiteljice i tuženika.

11. Iz suglasnih očitovanja stranaka, nespornim sud utvrđuje da su predmetne nekretnine sada u suposjedu tuženika, te TT i ZT, te da tužiteljica faktično nije u suposjedu predmetnih nekretnina na osnovi uknjiženog prava osobne služnosti, odnosno na nekretnini na kojoj se nalazi stambeni objekt ne stanuje, a niti ne iskorištava u smislu uporabe i plodouživanja preostale nekretnine.

12. Spornim se pokazala osnova tužbenog zahtjeva, kao i možebitna ništetnost ugovora o osnivanju predmetne osobne služnosti tužiteljice na koju se poziva tuženik. 13. Iz uvida u zemljišne knjige i to povijesni prikaz za predmetne nekretnine proizlazi da je tužiteljica na temelju sklopljenog Ugovora o osnivanju osobne služnosti, prava stanovanja, uporabe i plodouživanja od 24.08.2018. između iste i tadašnje suvlasnice FT i to na 3/6 dijela suvlasnice FT uknjižila predmetno pravo osobne služnosti temeljem čl. 220 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje ZVDSP).

14. Također iz uvida u zemljišne knjige proizlazi da je nakon sklapanja tog ugovora dotadašnja suvlasnica FT ugovorom o darovanju od 24.08.2018. darovala svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina od 3/6 dijela TT i to 1/6 dijela predmetnih nekretnina, Troha Tei 1/6 dijela predmetnih nekretnina i Troha Tini 1/6 dijela predmetnih nekretnina.

15. Iz prije opisanog proizlazi da je predmetno pravo osobne služnosti osnovano na 3/6 dijela predmetnih nekretnina koje su u suvlasništvu TT, ZT i ČT svakoga u idealnom dijelu od 1/6.

16. Tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen je isključivo u odnosu na tuženika kao samostalnog posjednika predmetnih nekretnina, no iz dokaznog postupka proizlazi da osim tuženika su u posjedu predmetnih nekretnina OT i ZT zajedno s tuženikom kao svojim ocem, dakle predmetne nekretnine su u suposjedu tuženika, te ČT i ZT koji zajedno žive u stambenom objektu na jednoj od nekretnina, dok otac i sin zajedno obrađuju preostale nekretnine koje su u naravi poljoprivredno zemljište.

17. Iz dokaznog postupka također proizlazi da stambeni objekt koji se sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije upisan u zemljišne knjige, a samim time nije niti etažiran.

18. Tužiteljica zasniva svoj tužbeni zahtjev na temelju čl. 203, 212 i 217 ZVDSP-a po osnovi sklopljenog ugovora o osnivanju osobne služnosti na suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina i uknjižbe osobne služnosti u zemljišnim knjigama.

19. Dakle, u konkretnom slučaju pravo osobne služnosti tužiteljice zasnovano je na suvlasničkom omjeru od 3/6 dijela predmetnih nekretnina u vrijeme sklapanja ugovora u suvlasništvu FT s kojom je tužiteljica zaključila predmetni ugovor. 20. Odredba čl. 219 st. 5 ZVDSP-a propisuje da kada je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću.

21. Tužiteljica tijekom ovog postupka nije adekvatno dokazala da bi imala suglasnost preostalih suvlasnika u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora s FT, tuženik to izričito osporava, a što sud smatra vjerodostojnim, jer u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora su bili poremećeni bračni odnosi između tužiteljice i tuženika, a što je i dovelo do razvoda njihovog braka krajem 2018. .

22. Obzirom je za pravovaljanost predmetnog ugovora potreba suglasnost svih suvlasnika predmetnih nekretnina, a tuženik prema dokaznom postupku nije dao tu suglasnost sud nije imao potrebe saslušavati preostale suvlasnike o toj činjenici.

23. Dakle, tužiteljica nije dokazala tijekom postupka da bi imala pismenu ili usmenu suglasnost preostalih suvlasnika na predmetnim nekretninama u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o osnivanju osobne služnosti u njenu korist na suvlasničkom dijelu FT od 3/6 dijela i to FT ST, FT LT i FT RT.

24. Ugovor o osnivanju prava osobne služnosti na suvlasničkom dijelu bez suglasnosti svih preostalih suvlasnika je ništetan, jer je protivan prisilnim propisima, a temeljem čl. 327 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; dalje ZOO), na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

25. Tuženik tijekom postupka, iako se pozvao na opisani razlog za proglašenje predmetnog ugovora ništetnim, u ovom postupku nije postavio protutužbeni zahtjev na utvrđenje predmetnog ugovora ništetnim i brisanje uknjižbe prava osobne služnosti u korist tužiteljice u zemljišnim knjigama, tako da sud iako je utvrdio da je predmetni ugovor ništetan, o tome nije donio deklaratornu odluku, jer sud može odlučivati samo o onome što je u granicama zahtjeva koji su stranke istaknule u postupku (čl. 2 st. 1 ZPP-a).

26. Slijedom opisanog po utvrđenoj ništetnosti predmetnog ugovora na temelju kojeg tužiteljica traži predaju u posjed predmetne nekretnine od strane tuženika donijeta je odluka kao u točki I. izreke ove presude.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje; Tarifa).

28. Osnovan je zatraženi parnični trošak tuženika, jer je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8/1 Tarife, trošak sastava podneska od 13.06.2024. i 13.12.2024. od po 200,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8/1 Tarife, trošak zastupanja na održanim ročištima 14.03.2024. i 09.01.2025. od 200,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, za sastav podneska od 20.12.2023. 50,00 eura prema Tbr. 8/4 Tarife, što ukupno predstavlja opravdano zatraženi trošak tuženika od 1.050,00 eura, čemu se ima pridodati PDV od 25% (262,50 eura), odnosno sveukupno 1.312,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate.

29. Nije osnovan sav zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav podneska od 20.12.2023. prema Tbr. 8/1 Tarife, jer se za taj podnesak obračunava trošak prema Tbr. 8/4 Tarife, obzirom po svojem sadržaju taj podnesak predstavlja suglasnost za odgodu pripremnog ročišta, također nije osnovan zatraženi trošak za sastav podnesaka od 06.06.2024. i 23.07.2024., jer u ovom predmetu ne prileže predmetni podnesci tuženika, također nije osnovan zatraženi trošak za izradu troškovnika 09.01.2025., jer taj trošak nije nužan, obzirom je isti mogao biti usmeni iznijet od strane punomoćnika tuženika na glavnoj raspravi.

30. Također nije osnovan niti zatraženi materijalni trošak pristupa ročištu [adresa] na ročište 14.03.2024. i 09.01.2025., jer je tuženik mogao odabrati odvjetnike sa sjedištem ureda na području nadležnosti Stalne službe u Vrbovcu, odnosno Općinskog suda u Sesvetama, čime bi izbjegnuo nastali trošak, također nije osnovan trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer se taj trošak može potraživati tek po pravomoćnosti ovog postupka razmjerno uspjehu stranaka u sporu temeljem čl. 4 st. 2 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23).

31. Obzirom je tužitelj izgubio ovaj spor, ne pripada mu zatraženi parnični trošak. 32. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 18. veljače 2025.

Sudac

Lidija Jakšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Presuda nepravomoćna