Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-728/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐČ, zbog kaznenih djela iz članka 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku i optuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj K–250/2023 od 2. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2024. i 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog ĐČ, po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u osuđujućem dijelu i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II/ Žalba optuženog ĐČ, za sada, je bespredmetna.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja u oslobađajućem dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi ĐČ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (sedam) mjeseci s time da je istome na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od dvije godine.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru i to od 17. srpnja 2023. do 2. listopada 2023.

2. Na temelju čl. 453. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu ZKP/08-22) optuženi ĐČ oslobođen je optužbe za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te za kazneno djelo protiv imovine, oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11.

2.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženi ĐČ obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 106,18 eura.

3. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi po braniteljici, odvjetnici Ankici Giljanović

3.1. Državni odvjetnik žalbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude s prijedlogom da se u tom dijelu pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu predloženu u optužnici, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.2. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenim sankcijama, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od optužbe ili istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

4. Na žalbe nisu podneseni odgovori.

5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u daljnjem tekstu ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

6. Žalitelji nisu zatražili da ih se izvijesti o drugostupanjskoj sjednici, dok sud drugog stupnja ne nalazi potrebnim izvijestiti stranke o drugostupanjskoj sjednici.

7. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika dale su povod za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti.

- u odnosu na izreku rješenja

8. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijetih žalbi, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nalazi postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u obliku nerazumljivosti izreke. Naime, u izreci je prvostupanjski sud (u izvorniku i pisanom otpravku, tako da se ne radi o grešci u pisanju) optuženiku za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11 izrekao kaznu zatvora od 6 (sedam) mjeseci, time da je u obrazloženju označeno da je izrečena kazna zatvora od šest mjeseci. U navedenom leži nerazumljivost izreke jer nije jasno na koju je kaznu optuženik osuđen pobijanom presudom. Zbog navedenoga se u osuđujućem dijelu pobijana presuda ne može ispitati.

8.1. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud nakon ponovljenog dokaznog postupka donijeti novu presudu u izradi koje će otkloniti postojanje utvrđene bitne povrede.

8.2. Iako optuženik u žalbi navodi kako se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. "467. st. 1. toč. 1." ZKP/08, postojanje te povrede uopće ne obrazlaže, a sadržajem žalbe žali se isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Hijerarhijski niže žalbene osnove u odnosu na osuđujući dio presude nisu ispitivane slijedom odluke o ukidanju tog dijela presude zbog utvrđene bitne povrede.

- u odnosu na izreku presude

9. Državni odvjetnik žali se protiv oslobađajućeg dijela presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja preocjenjujući sadržaj izvedenih dokaza i propitujući činjenične zaključke prvostupanjskog suda. Tako u odnosu na oslobađajući dio presude u odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na štetu žrtve FČ žalitelj navodi kako je iz okolnosti slučaja očito da je optuženik, uz žrtvu JČ, prijetio i ovoj žrtvi, jer je uhićen i zatvoren u prekršajnom postupku zbog kršenja mjera opreza zabrane približavanja objema žrtvama. Osim toga da se žrtva FČ uplašila riječi optuženika kada joj ih je prenio svjedok JČ. 9.1. Ovakvom žalbenom argumentacijom, a prvenstveno iz razloga jer činjenični opis kaznenog djela ne sadrži ovu "očitu" poveznicu na koju se poziva državni odvjetnik u žalbi, žalitelj ne dovodi s uspjehom u pitanje pravilnost pobijanog dijela odluke. Naime, u činjeničnom opisu kaznenog djela prijetnje na štetu žrtve JČ opisuje se veza između počinjenog prekršaja optuženika i postupanja žrtve kao policijskog službenika prema njemu kao uzroku izricanja prijetnji, u kojima se i izravno spominje ova žrtva. Takve poveznice prema žrtvi FČ u činjeničnom opisu nema, a nema je niti u sadržaju dokaza, kako to ispravno obrazlaže prvostupanjski sud. Stoga, a s obzirom da se doista radi o višestambenoj zgradi, u kojoj stan imaju obje žrtve te kako optuženik nije ni na koji način označio subjektom svoje prijetnje i žrtvu FČ, zaključivanje da bi bilo dokazano, s životno logičkog i kazneno pravnog stajališta, počinjenje kaznenog djela prijetnje i na štetu ove žrtve, jednostavno nije opravdano. Kod "posredne" prijetnje iz sadržaja prijetnje bi trebalo na prvi pogled biti vidljivo da se prijetnja odnosi na određenu osobu, jer prijetnja treba biti upućena drugoj, određenoj ili odredivoj osobi, a konkretna prijetnja nije takve naravi, a iz sadržaja činjeničnog opisa nije niti "očito", kako to tvrdi žalitelj da se prijetnja odnosi i na konkretnu žrtvu. Subjektivni osjećaj straha žrtve ne predstavlja dostatnu osnovu za zaključak o dokazanosti počinjenja djela, kao niti sadržaj dokaza koje je prvostupanjski sud ocijenio da su bez utjecaja u postupku (predzadnji odlomak str. 11.).

9.2. U odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari žalitelj također preocjenjuje iskaze svjedoka VČ i KČ, poziva se na sadržaj iskaza svjedokinje FČ i zaključuje da se radi o dostatnom skupu dokaza iz kojega nedvojbeno proizlazi da je optuženik počinio i ovo kazneno djelo.

9.3. No ova preocjena dokaza ne dovodi u pitanje onu koju je izveo prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Prvostupanjski sud, dovodeći u vezu okolnosti koje proizlaze iz iskaza svjedoka VČ i ŽČ s podatkom da je ŽČ za ovo kazneno djelo podnio kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe, zaključuje da se ne radi o takvom skupu dokaza koji bi na nedvojbeni način upućivali na zaključak da je optuženik počinio ovo djelo. Tako iz iskaza ŽČ proizlazi da mu je supruga rekla da nije vidjela lice počinitelja, a postoji i manja razlika prema iskazu svjedokinje o odjeći koju je nosio počinitelj. Svjedok je podnio prijavu protiv nepoznatog počinitelja za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari bušenjem guma na njegovom automobilu. Ovaj iskaz dovodi u sumnju sadržaj iskaza svjedokinje VČ o identitetu počinitelja, pri čemu činjenica da optuženik u blizini kuće svjedoka ima poljsku kućicu, odnosno dio iskaza svjedokinje FČ da je JČ primio fotografije spolne naravi s profila, za koji je optuženik porekao da mu pripada, vremenski blizu počinjenju kaznenog djela iz čl. 235. KZ/11. Svjedokinja VČ je u iskazu, osim toga, dodala kako je suprugu i ocu rekla najprije da je nekoga vidjela, a potom i da je vidjela optuženika, kojega poznaje jer ga je nekoliko puta šišala. Navedeni skup dokaza, iako na razini osnova sumnje upućuje na optuženika kao mogućeg počinitelja, jednostavno, nakon provedene ocjene vjerodostojnosti dokaza koja je izvedena u pobijanoj presudi korektno, u skladu s pravilima logike i životnog iskustva, ne pruža podlogu za potrebno nedvojbeno utvrđenje da je optuženik počinitelj ovog kaznenog djela (čl. 455. st. 1. ZKP/08). Kod toga je optuženik porekao da je počinitelj kaznenog djela i da je u vrijeme počinjenja djela bio na drugom mjestu, nudeći i osobne podatke svjedoka koji to može potvrditi. Slijedom izloženoga, zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da je optuženik počinitelj i tog kaznenog djela, nije doveden u pitanje žalbenom argumentacijom.

10. Slijedom izloženog, u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, po službenoj dužnosti, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, ukinuta je pobijana presuda u osuđujućem dijelu i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a primjenom čl. 482. ZKP/08 odbijena je žalba državnog odvjetnika i kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena u oslobađajućem dijelu. Žalba optuženika u odnosu na osuđujući dio presude je za sada bespredmetna.

U Varaždinu 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke