Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-77/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice CS iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika, Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije iz Zagreba, Svetošimunska cesta 23, OIB: 07699719217, koji je zastupan po punomoćniku Tomislavu Kosu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kos & partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 10249/2020-21 od 19. prosinca 2023., 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10249/2020-21 od 19. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 483,51 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, a kako je to specificirano u izreci presude (točka I. izreke), dok je odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 980,90 eura, sve u roku od osam dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće od 1. siječnja 2016. do siječnja 2017. pozivom na odredbu članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011.

4. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (»Narodne novine«, broj 27/01. i 39/09., dalje: ZPJS) te članka 2. i 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (»Narodne novine«, broj 39/09. i 124/09., dalje: ZOPJS).

5. Imajući na umu vrijednost predmeta spora od 483,51 eura, to se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana odluka može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. osim točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve u skladu s odredbom članka 467. stavak. 1. ZPP- a.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6.1. Isto tako, nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju upire tuženik jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlenica tuženika

- da se na tuženika kao javnu službu primjenjuju odredbe ZPJS

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kuna

- da su 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi i to:

Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6 % u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine te su odredili osnovicu u visini od 5.415,37 kuna (dalje: Sporazum)

- da je 13. svibnja 2009. između Vlade Republike Hrvatske i navedenih sindikata javnih službi sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaća na razini iz 2008. odnosno, u visini od 5.108,84 kuna; dok je člankom III. utvrđen način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjega realnoga tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a u članku IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj (dalje: Dodatak)

- da su 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama a koje izmjene nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III., članak IV. i članak VII. Dodatka na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanim u članku III. do V. tih Izmjena i dopuna (dalje: Izmjene i dopune)

- da su navedene Izmjene i dopune utvrđene i Odlukom od 7. prosinca 2011. Arbitraže sastavljene temeljem Sporazuma o arbitraži (dalje: Arbitražna odluka)

- da su 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna u odnosu na članak IV. u vezi sa člankom VII. Dodatka (dalje: Vjerodostojno tumačenje)

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku negativni rast BDP- a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno; dok je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2 %.

8. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz primjenu pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. ZOPJS-a i da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od 2016. pa da je tuženik bio u obvezi tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu.

9. Odredbom članka 2. ZOPJS-a određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom; dok je odredbom članka 3. propisano da danom stupanja na snagu ZOPJS-a prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (»Narodne novine«, broj 27/01., dalje: ZPJS/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju ZPJS/01. ili na bilo kojem drugom pravnom temelju, te je ZOPJS-a stupio na snagu dana 24. listopada 2009.

10. Prema mišljenju ovoga drugostupanjskog suda, ugovorne strane su potpisivanjem Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 84/07., dalje: TKU/07.), Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 115/10., dalje: TKU/10.) i Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 141/12., dalje: TKU/12.) ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjenama i dopunama, odnosno Arbitražnoj odluci. U preambuli Izmjena i dopuna navedeni su uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće odnosno, navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada: očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije, vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. godine (članak III.), vraćanje pariteta između plaća koji su bili u 2008. godini (članak IV.) i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dostizanja.

10.1. Za napomenuti je da su Izmjene i dopune donesene nakon Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (»Narodne novine«, broj 124/09.), koji je stupio na snagu 24. listopada 2010., slijedom čega su na snazi u utuženom razdoblju, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno kada je naložio tuženiku da tužiteljici isplati razliku manje isplaćenih plaća. Također, valja napomenuti da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama 16. ožujka 2016., u kojoj su u članku I. kao važeći dokumenti navedene i Izmjene i dopune i Arbitražna odluka iz čega jasno proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske te dokumente prepoznala kao obvezujuće tj. da isti imaju snagu kolektivnih ugovora.

10.2. Nadalje, na temelju izričite zakonske odredbe članka 2. ZOPJS-a Odluka se očito primjenjuje godinu dana, slijedom čega ne može vrijediti neograničeno, a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, koji određuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te potom sklapanjem kolektivnih ugovora, navedena Odluka je stavljena izvan snage.

10.3. Konačno, člankom VII. stavak 1. Izmjena i dopuna određeno je da za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. - V. Izmjena i dopuna, usklađenje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnoga tromjesečnog BDP-a trajao. Dakle, odgađa se usklađivanje pariteta koje je propisano člankom IV. Izmjena i dopuna, dok se navedeni uvjeti ne odnose i na povrat osnovice, odnosno na članak III. Naime, člankom IV. Izmjena i dopuna određeno je da će se nakon šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. utvrđivati odnos pariteta, te je potom propisan postupak mijenjanja plaća kako bi se smanjio paritet, s tim da je ugovoreno da će se navedeno usklađenje prolongirati za onoliko tromjesečja koliko je pad realnoga tromjesečnog BDP-a trajao. Navedenim odredbama nije dana mogućnost prolongacije primjene osnovice iz članka III. Izmjena i dopuna, već je time ugovorena odgoda uskladbe.

11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. se, među ostalim, navodi: „1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). 2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS).... Dakle, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS-a).“

12. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev jer je tuženik trebao obračunavati i isplaćivati plaću tužiteljici prema osnovici u visini od 5.415,37 kuna bruto, a sve prema Izmjenama i dopunama i Arbitražnoj odluci, a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

13. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici dio plaće u predmetnom razdoblju i to ukupno bruto 483,51 eura, a upravo je tuženik kao poslodavac u obvezi isplati tužitelju plaću na temelju odredbe članaka 7. stavak 1., 90. stavak 1. i 92. stavak 1. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR). Na koji će se način tužiteljici pravilno obračunati plaća, nije stvar radnika, konkretno tužiteljice, a zbog propusta pogrešnog obračuna plaće štetne posljedice svakako ne smije imati radnik koji je plaću ostvario radom kod tuženika.

14. Inače, tuženik ni ostalim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, s time što su isti u suštini prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotno pravilnim i detaljnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja u cijelosti kao takva prihvaća i ovaj žalbeni sud, što se ponovno navodi.

15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a, te jer je trošak pravilno obračunat.

16. Slijedom navedenog, žalbu tuženika je trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

17. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 18. veljače 2025.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović