Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1275/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv dijela presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-113/2024-9 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-113/2024-9 od 30. listopada 2024. pod stavkom I., II. te III. izreke u dijelu kojim je tuženoj naloženo nadoknaditi tužiteljici ČE trošak parničnog postupka u iznosu od 12.634,89 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2024. do isplate.

II. Preinačava se navedena presuda pod stavkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d. nadoknaditi tužiteljici ČE trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR-a i za navedeno odlučuje:

Odbija se tužiteljica ČE sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR-a kao neosnovanim.

III. Odbija se tužena Privredna banka Zagreb d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d. platiti tužiteljici ČE iznos od 4.368,30 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (stavak I. izreke) kao i iznos od 27.310,07 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (stavak II. izreke), te da joj nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.134,89 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2024. do isplate (stavak III. izreke) dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva vezanim za naknadu prijevremene otplate kredita te dijelom troška tužiteljica odbija kao neosnovanim (stavak IV. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I., II. te III. izreke žali se tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom sudu drugoga stupnja da presudu u žalbom pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tužena jer je ista jasna i neproturječna te sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za presuđenje zbog čega se može ispitati.

5. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prije razmatranja žalbenih navoda tužene valja istaći da je u ovome predmetu tužiteljica tužbom zatražila da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9012522364, sklopljenog 22. svibnja 2007. između tužiteljice i tuženika, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu uz CHF, kao i zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

7. Pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-1639/2019-27 od 24. svibnja 2022. utvrđeno je da je ništetna odredba iz čl. 4. st. 1. navedenog Ugovora kreditu u dijelu koji glasi: „…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana,….“, te odredba iz čl. 7. st. 2. u dijelu odredbe koji glasi: ”….po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…“, stoga je u nastavku ovoga postupka valjalo odlučiti pripada li tužiteljici pravo na isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

8. Odlučujući o navedenom zahtjevu pravilno je sud prvoga stupnja zaključio da je takav zahtjev tužiteljice za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, a što je utvrđeno naprijed navedenom pravomoćnom presudom suda prvoga stupnja. Odredbe čl. 502. c st.1. ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tužene na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tužena je stekla nepripadnu korist na temelju navedenih ništetnih odredbi.

9. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

10. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

11. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 4,15% godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tužene važećim na dan dospijeća. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi tužene kojima upućuje na parametre temeljem kojih se kamatne stope mijenjaju, kao i da je do takve promjene došlo zbog objektivnih promjena tržišnih vrijednosti koje predstavljaju opravdani razlog za promjenu kamatne stope koje su bile predviđene Općim aktima tužene.

12. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatila tuženoj iznos od 4.368,30 EUR-a, a temeljem ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli iznos od 27.310,07 EUR-a prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženu isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tužena utužene iznose primila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, pa se ista ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

14. U odnosu na žalbene navode po pitanju zastare, valja odgovoriti da je ocjena neosnovanosti prigovora zastare prvostupanjskog suda utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., dakle nastupila je 14. lipnja 2019. dok za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak, nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., dakle nastupila je 15. lipnja 2023., to je sud prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

15.1.Također, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da nije nastupila niti zastara preinačenog dijela tužbenog zahtjeva jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje poslovni broj SU-IV-123/2024-5 koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud u kojem se navodi da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl.191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

16. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka pravilno je sud prvoga stupanja utvrdio da tužiteljici isti pripadaju temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, jer tužiteljica nije uspjela samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva.

17. Međutim, djelomično osnovano tužena prigovara odluci suda prvog stupnja kojom je tužiteljici priznata nagrada za više od četiri podnesaka u visini od 500 bodova za svako. Naime, sukladno odredbi Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1. 4. 7. i 8. Dakle, tužiteljici, zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika pripada nagrada za četiri, a ne šest obrazložena podneska u visini boda kao za tužbu.

18. Za navedena dva podneska kao i za ostale podneske sukladno Tbr. 8/3 sastavljene izvan Tbr. 8/1 odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7 toč. 1. 4. 7. i 8.

19. U odnosu na žalbene navode tužene da tužiteljici ne pripada trošak pristupa na ročišta za objavu presude valja istaći da se radi o trošku učinjenom u povodu postupka, na koje ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici. Pravno shvaćanje da stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude pripada pravo na trošak pristupa na to ročište zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-580/05 od 14. prosinca 2005.

20. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 12.634,89 EUR-a.

21. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužene i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude, dok je valjalo djelomično prihvatiti žalbu tužene kao osnovanu te sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu kao pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

22. Kako je tužena žalbom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, odnosno samo glede manjeg dijela odluke o troškovima postupka radi kojega nisu nastali posebni troškovi, tako je valjalo odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 3. ZPP).

23. U ostalom, a ne pobijanom dijelu (stavak IV. izreke) presuda suda prvoga stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić