REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-723/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari 1. tužitelja ELEKTROMAGIC d.o.o., Solin, Zoranićeva 27, OIB: 22161887520, i 2. tužitelja PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033 (ranije: OT- OPTIMA TELEKOM d.d., Zagreb, Bani 75 a, OIB: 36004425025), kojeg zastupaju punomoćnici Dina Salapić i Jure Marović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Divjak, Topić, Bahtjarević & Krka d.o.o., Zagreb, 2. tuženika IH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dinka Stura, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. iz Zagreba, 3. tuženika HH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dinka Stura, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. iz Zagreba, 4. tuženika ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Višnjić, odvjetnica u Zagrebu, 5. tuženika CH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Marinković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barać-Marinković d.o.o. iz Zagreba, 6. tuženika DH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Bajić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kosi i partneri j.t.d. u Zgrebu, 7. tuženika NH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jakirčević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Matijević, Jakirčević i Malkoč d.o.o. u Zagrebu, 8. tuženika UH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dinka Stura, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i naknade štete, odlučujući o prvotužiteljevoj i drugotužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1094/2024-15 od 19. prosinca 2024., 18. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prvotužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1094/2024-15 od 19. prosinca 2024.
II. Odbacuje se kao nedopuštena drugotužiteljeva žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1094/2024-15 od 19. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan prigovor prvotužitelja protiv rješenja tog suda poslovni broj P-1094/2024-12 od 22. studenoga 2024. – navedenim rješenjem je naloženo prvotužitelju platiti sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu od 663,61 EUR. Tako je prvostupanjski sud riješio sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine” broj 118/18 i 51/23) jer je ocijenio da je taj tužitelj dužan platiti sudsku pristojbu u punom iznosu, a ne polovinu sudske pristojbe prema članku 7. stavku 2. navedenog Zakona jer se tužitelj može osloboditi plaćanja polovine sudske pristojbe samo ako preostalu polovinu pristojbe plati u roku od tri dana od dostave odluke.
2. Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli oba tužitelja ne navodeći pri tome žalbene razloge. Žalitelji u žalbi navode odredbu članka 7. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama te smatraju da, s obzirom na to da je tužiteljima sudska odluka odnosno prvostupanjska presuda dostavljena putem informacijskog sustava odnosno e-Komunikacije, tužiteljeva obveza bi trebala iznositi polovicu utvrđene sudske pristojbe od 663,61 EUR. Dakle, tužitelji su dužni platiti sudsku pristojbu u iznosu od 331,80 EUR. Prema tome, visina sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu je previsoko određena odnosno ista nije odmjerena sukladno Zakonu o sudskim pristojbama. Žalitelji predlažu preinačiti pobijano rješenje u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama.
3. Prvotužiteljeva žalba nije osnovana, dok je drugotužiteljeva žalba nedopuštena.
3.1. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/03, 57/11, 25/13 i 70/19) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku.
4. Odredbom članka 7. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama je propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Prema tome, iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da se polovina sudske pristojbe plaća ako su za to kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: a) da je odluka suda dostavljena stranci (koja je obveznik plaćanja sudske pristojbe) u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda i b) da ta stranka u roku od tri dana od dana elektroničke dostave sudske odluke uplati polovinu sudske pristojbe.
4.1. Slijedom navedenog, budući da je prvostupanjski sud samo prvotužitelju rješenjem poslovni broj P-1094/2024-2 od 22. studenoga 2024. naložio da plati sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu od 663,61 EUR (koliko iznosi sudska pristojba prema vrijednosti predmeta spora), to neovisno od činjenice što je ta presuda dostavljena tužiteljima u elektroničkom obliku, oba tužitelja (pa tako ni prvotužitelj) nisu u roku od tri dana od dana zaprimanja prvostupanjske presude uplatili polovinu sudske pristojbe za presudu. Upravo zbog navedenog, oba tužitelja (pa tako i prvotužitelj) su obvezni solidarno platiti sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu od 663,61 EUR, a ne u iznosu od 331,80 EUR koliko iznosi polovina sudske pristojbe na tu presudu kako to pogrešno smatra prvotužitelj.
4.2. Zbog navedenog, prvostupanjski je sud pravilno obvezao prvotužitelja da plati cjelokupnu sudsku pristojbu u iznosu od 663,61 EUR. S obzirom na to da je (i) prvotužitelj podnio prigovor protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-1094/2024-2 od 22. studenoga 2024., to je sud prvog stupnja u okviru svojih remonstrativnih ovlasti u smislu članka 29. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama pravilnom primjenom odredbe članka 7. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama taj prigovor odbio kao neosnovan i potvrdio pobijano rješenje. Zato je prvotužiteljeva žalba protiv pobijanog rješenja neosnovana pa ju je kao takvu valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje, a na temelju odredbe članka 380. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.
5. Međutim, prilikom odlučivanja o žalbi drugotužitelja, ovaj sud nalazi da je ta žalba nedopuštena. Naime, rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-1094/2024-2 od 22. studenoga 2024. samo prvotužitelju je naloženo da plati sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu od 663,61 EUR, no ne i drugotužitelju. Zato drugotužitelj nije ni imao pravni interes podnositi prigovor protiv navedenog rješenja, no unatoč tome drugotužitelj je (uz prvotužitelja) podnio prigovor protiv navedenog prvostupanjskog rješenja. Nadalje, premda je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem odbio samo prigovor prvotužitelja protiv rješenja poslovni broj P-1094/2024-2 od 22. studenoga 2024., dok o drugotužiteljevu prigovoru nije odlučio, drugotužitelj u žalbi nije predložio donošenje dopunske odluke kojom bi se odlučilo o njegovu prigovoru. Slijedom navedenog, drugotužitelj nema pravni interes žalbom pobijati prvostupanjsko rješenje poslovni broj P-1094/2024-15 od 19. prosinca 2024. jer je tim rješenjem odbijen samo prigovor prvotužitelja protiv prvostupanjskog rješenja poslovni broj P-1094/2024-2 od 22. studenoga 2024. Upravo zbog navedenog, žalba drugotužitelja protiv prvostupanjskog rješenja poslovni broj P-1094/2024-15 od 19. prosinca 2024. je nedopuštena u smislu članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku.
5.1. Stoga je drugotužiteljevu žalbu valjalo odbaciti, a na temelju odredbe članka 380. točke 1. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 18. veljače 2025.
Sudac
Nevenka Baran