Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-219/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u pravnoj stvari tužitelja RIJEKA plus d.o.o., Rijeka, Blaža Polića 2, OIB 83938812619, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Brguljan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, protiv tuženika PM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Duje Žagar, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Povrv-193/2022-10 od 24. studenoga 2022., 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja RIJEKA plus d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Povrv- 193/2022-10 od 24. studenoga 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja RIJEKA plus d.o.o. Rijeka, te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Šeškar, iz Čavli, Čavja 70, posl.br. Ovrv-861/2021,UPP/OS-Ovrv- 34/2021 od 27. prosinca 2021., kojim se nalaže tuženom CM da tužitelju Rijeka plus d.o.o. Rijeka namiri tražbinu u iznosu od 500,00 kn (slovima: petsto kuna), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 19. lipnja 2021. po kamatnoj stopi sukladno odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena do isplate, kao i trošak postupka ovrhe u iznosu od 218,75 kn (dvjestoosamnaest kuna sedamdesetpet lipa) od dana 27. prosinca 2021., s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena pa do namirenja tužitelja, sve u roku od 8 (osam) dana, kao i zahtjev da mu tuženik plati parnični trošak u iznosu od 725,00 kn.
II. Nalaže se tužitelju RIJEKA plus d.o.o. Rijeka da tuženom CM plati parnični trošak u iznosu od 625,00 kn/82,95 EUR u roku od 15 (petnaest) dana.«
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).
2.1. Tužitelj ističe da Naredba za premještanje vozila predstavlja javnu ispravu, u skladu sa člankom 230. ZPP i tužitelj je dokazao svoje potraživanje, s pozivom na sudsku praksu u prilog svojih navoda. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačiti presudu i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, uz naknadu tužitelju troškova postupka. Potražuje naknadu troškova žalbe, nagradu za sastav žalbe, uvećano za PDV od 25% i sudsku pristojbu za žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Sadržajno, tužitelj u žalbi upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, glede utvrđenog načina parkiranja vozila tuženika i je li takvim parkiranjem tuženik počinio prekršaj iz članka 82. stavka 1. točke 12. Zakona o sigurnosti na cestama, slijedom čega je naloženo premještanje vozila tuženika.
5.1. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti, te se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to izričito određeno člankom 467. stavkom 1. ZPP.
6. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 1. ZPP, kao ni povreda odredaba postupka na koju upire žalba. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 66,36 eur/ 500,00 kn, koji iznos se odnosi na troškove premještanja vozila tuženika.
8. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to određeno člankom 352. stavkom 1. ZPP, a što nije slučaj u ovom predmetu.
9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
10. Člankom 230. stavkom 1. ZPP je propisano da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizika osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
10.1. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su, posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama (stavak 2. istog članka ZPP).
10.2. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (stavak 3. istog članka ZPP).
11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao da su u Naredbi za premještanje vozila broj 71818, izdanoj 10. lipnja 2021. od strane tužitelja, kao javnoj ispravi temeljem koje je provedeno premještanje vozila tuženika, pogrešno utvrđene činjenice, pa je slijedom toga pogrešno dan i nalog za premještanje vozila, odnosno da tuženik nije počinio prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., dalje: ZSPC) koji mu je Naredbom za premještanje vozila stavljen na teret, već eventualno drugi prekršaj, propisan odredbama toga Zakona, koji mu od strane tužitelja nije stavljen Naredbom za premještanje vozila na teret, sve uz pravilnu primjenu članka 230. stavka 3. ZPP.
12. Za svoju odluku sud je u tom smislu dao jasne razloge, u skladu s izvedenim dokazima, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i presuda se može ispitati, što žalba tužitelja nije uspjela dovesti u sumnju.
13. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu.
14. Shodno navedenom, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je pobijana presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).
15. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe protiv presude odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).
Sisak, 18. veljače 2025.
Sutkinja
mr. sc. Ana Beloglavec
