REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-870/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Gordana Zubaka, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Vretenar, odvjetnik u Labinu, Sv. Katarine 16, protiv tuženika CREDO BANKA d.d. u stečaju, Split, Zrinjsko-frankopanska 58, OIB: 94141384086, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Ankica Čenić, Split, Pupačićeva 1/3, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-369/2021-5 od 22. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-369/2021-5 od 22. prosinca 2021.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.709,50 EUR.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 331,80 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika protiv tužitelja na temelju bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba, poslovni broj OV-17364/2008 dana 24. prosinca 2008., kao i da se naloži Financijskoj agenciji da odmah po pravomoćnosti presude vrati sva zaplijenjena sredstva po računima tužitelja na njegove račune i to u stanje prije provedbe na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika po osnovi bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba, poslovni broj OV-17364/2008 dana 24. prosinca 2008. te da obustavi svako daljnje postupanje po navedenoj zadužnici.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio kako nije nastupila zastara tražbine iz bjanko zadužnice izdane u Zagrebu od 24. prosinca 2008., koju je tužitelj predao tuženiku i čiji je potpis ovjeren istoga dana kod javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-17364/2008. Prvostupanjski sud je zauzeo takvo stajalište primjenom odredbe čl. 245. st. 1. i 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). Nadalje, sud je u obrazloženju istaknuo da tužiteljeva obveza prema tuženiku ima osnovu u bjanko zadužnici i ta obveza ima samostalnost i u odnosu na rok zastare. Naveo je i da je tražbina koju tuženik ima prema trgovačkom društvu Duga graditeljstvo d.o.o., kao glavnom dužniku, na temelju ugovora o kratkoročnom kreditu broj 8475001566 priznata u stečajnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalnoj službi u Karlovcu pod poslovnim brojem St-5566/2016, što je utvrđeno rješenjem tog suda od 25. svibnja 2017. te je zaključio kako nije nastupila zastara iz tog posla.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude iz svih žalbenih razloga u kojoj je predložio preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj je mišljenja kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer u konkretnom slučaju nije primijenio odredbu čl. 242. ZOO-a. Naime, primjenom spomenute zakonske odredbe smatrao je kako bi se utvrdilo da do prekida zastare nije došlo te da je tuženikova tražbina u zastari. Slijedom navedenog, tužitelj je držao kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 245. st. 5. ZOO-a. Pored navedenog, tužitelj je smatrao da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da odnos tužitelja i tuženika nije s osnova jamstva, već s osnova zadužnice. Naime, zadužnica je akcesorni pravni posao koji uvijek slijedi neki glavni posao koji je u ovom slučaju ugovor o kreditu. Davanjem zadužnice tužitelj jamči za obveze glavnog dužnika. Ugovorom o kreditu uopće nije navedeno koji je pravni odnos tužitelja i tuženika, ali se iz prirode pravnog posla dalo zaključiti kako se radi o odnosu jamca te je zbog navedenog sud trebao utvrditi kad je i je li zastarjela obveza glavnog dužnika, jer u tom slučaju zastaruje i obveza jamca.
4. U odgovoru na žalbu tuženik je naveo da su žalbeni navodi neosnovani i paušalni te da je prvostupanjski sud jasno i nedvosmisleno obrazložio dispozitiv kojim je odbio tužbeni zahtjev, odnosno donio je pravilnu i zakonitu presudu te nije ostvaren nijedan od žalbenih razloga.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je pobijana presuda pravilna i zakonita.
7. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčane tražbine tuženika u postupku izravne naplate, koji se vodi pred Financijskom Agencijom, po osnovi bjanko zadužnice poslovni broj OV-17364/2008 od 24. prosinca 2008. na kojoj je ovjeren potpis tužitelja i to kod javnog bilježnika Marijana Jurića i to na temelju razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; dalje: OZ), kao i tužiteljev zahtjev da se naloži Financijskoj agenciji po pravomoćnosti presude vratiti sva zaplijenjena sredstva po računima tužitelja na njegove račune i to u stanje prije provedbe na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika po osnovi predmetne bjanko zadužnice te obustava svakog daljnjeg postupanja po toj zadužnici.
9. Iz spisa proizlazi kako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da su tuženik i trgovačko društvo Duga graditeljstvo d.o.o., kojega je zastupao tužitelj, 2. rujna 2009. sklopili ugovor o kratkoročnom kreditu broj 8475001566,
- da je na temelju tog ugovora nastala obveza trgovačkog društva Duga graditeljstvo d.o.o. vratiti tuženiku iznos kredita od 1.943.423,96 kuna,
- da su strane ugovora o kreditu broj 8475001566 višekratno mijenjale dospijeće obveze vraćanja sredstava kredita te su u konačnici aneksom broj 9 ugovora o kratkoročnom kreditu ugovorile da kredit dospijeva 2. kolovoza 2011.,
- da je tužitelj radi osiguranja obveze vraćanja kredita broj 8475001566 predao tuženiku bjanko zadužnicu izdanu u Zagrebu 24. prosinca 2008. na kojoj je potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika Marijana Jurića u Zagrebu pod brojem: OV-17364/2008,
- zatim da je trgovačko društvo Duga graditeljstvo d.o.o. prestalo postojati jer je brisano iz sudskog registra nakon što je zaključen stečajni postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalnoj službi u Karlovcu pod poslovnim brojem pod poslovnim brojem St-5566/2016,
- da je tuženik u navedenom stečajnom postupku prijavio tražbinu nastalu na temelju ugovora o kratkoročnom kreditu broj 8475001566 koja mu je u tom stečajnom postupku priznata i nenamirena,
- da je tuženik 21. rujna 2011. predmetnu bjanko zadužnicu podnio na naplatu Financijskoj agenciji,
- da osnova za plaćanje, bjanko zadužnica, nije izvršena jer na računu tužitelja nije bilo raspoloživih sredstava za izvršenje naloga za izvršenje osnove za plaćanje,
- da je Financijska agencija, postupajući prema čl. 33. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20, 133/20; dalje: ZPONS) prestala izvršavati osnovu za plaćanje odnosno navedenu bjanko zadužnicu,
- da je tuženik, potom, 30. listopada 2019. podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja na temelju bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Marijanu Juriću pod brojem OV- 17364/2008 od 24. prosinca 2008.
10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u skladu s odredbom čl. 225. ZOO-a tražbina iz predmetne bjanko zadužnice zastarijeva u roku pet godina, pri čemu je zastara počela teći nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla jer je zadužnica izdana prije roka dospijeća iz osnovnog pravnog posla. Tuženikova tražbina iz ugovora o kratkoročnom kreditu broj 8475001566 dospjela je prema aneksu 9. tog ugovora 2. kolovoza 2011. pa je zato zastarni rok u smislu odredbe čl. 215. st. 1. ZOO-a počeo teći 3. kolovoza 2011. te je tuženik navedenu bjanko zadužnicu podnio Financijskoj agenciji na naplatu 21. rujna 2011., dakle unutar zastarnog roka od pet godina. Podnošenjem bjanko zadužnice na naplatu Financijskoj agenciji zastara je prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Prekid zastare trajao je do trenutka kada je Financijska agencija nakon 4. kolovoza 2018., kada je Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima stupio na snagu, postupajući po odredbi čl. 33. tog Zakona prestala izvršavati predmetnu osnovu za plaćanje.
11. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
12. S obzirom na to da je tuženik 30. listopada 2019. ponovno podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice Financijskoj agenciji, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je time tuženik ponovno, u okviru petogodišnjeg zastarnog roka, prekinuo zastaru.
13. Nije osnovan tužiteljev žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer u konkretnom slučaju nije primijenio odredbu čl. 242. ZOO-a. Naime, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz te zakonske odredbe. Do prestanka postupanja Financijske agencije nije došlo zbog razloga koji bi se mogli pripisati vjerovniku već zbog toga što na dužnikovom računu nije bilo sredstava, a na što vjerovnik nije mogao utjecati pa se prekid i nastavak zastare računaju upravo na način kako je to obrazložio prvostupanjski sud.
14. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je zadužnica samostalan pravni posao kojim je dužnik (tužitelj) dao suglasnost da se radi naplate određene tražbine plijene njegovi računi na temelju kojeg je dužnik preuzeo obvezu ispunjenja novčane obveze koja se na temelju bjanko zadužnice može neposredno izvansudski ostvariti.
15. Pored navedenog, ispravno je prvostupanjsko stajalište prema kojemu tužiteljeva tražbina prema glavnom dužniku Duga graditeljstvo d.o.o. nije zastarjela jer je tužitelj tražbinu po osnovi navedenog ugovora o kreditu prema glavnom dužniku prijavio u stečajnom postupku, koji se nad glavnim dužnikom vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalnoj službi u Karlovcu, pod poslovnim brojem St-5566/2016 i ta je tražbina u tom postupku utvrđena i nenamirena. Naime, ako bi se i utvrdilo da je tuženikova tražbina prema glavnom dužniku zastarjela, priznanjem i utvrđivanjem te tražbine u stečajnom postupku nad glavnim dužnikom, glavni dužnik se time odrekao od zastare u smislu odredbe čl. 219. ZOO-a i to stoga što je ta tražbina dospjela 2. kolovoza 2011., a u stečajnom postupku utvrđena je rješenjem od 25. svibnja 2017. Stoga ni u tom dijelu nisu osnovani žaliteljevi navodi.
16. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u ovoj pravnoj stvari nije nastupila zastara tražbine iz bjanko zadužnice, stoga nije osnovan ni tužiteljev zahtjev za vraćanje zaplijenjenih sredstava, pri čemu tužitelj nije dokazao da su njegova sredstva uopće zaplijenjena, a prvostupanjski sud je, također, izveo pravilan zaključak da je Financijska agencija, nakon stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, prestala izvršavati osnovu za plaćanje, bjanko zadužnicu, jer tužiteljeva sredstva nisu zaplijenjena. Takav zaključak proizlazi i iz sadržaja očevidnika o redoslijedu plaćanja s obračunatom zateznom kamatom od 7. studenoga 2019. (list 8. spisa) u kojoj je izričito navedeno da ukupna zapljena iznosi 0,00 kn.
17. Slijedom navedenog, tužiteljeva žalba odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).
18. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, nije osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka stoga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II. izreke).
19. Tuženikov odgovor na žalbu nije bio potreban u ovom žalbenom postupku te je zato odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (točka III. izreke).
Zagreb, 18. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Raoul Dubravec
