Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-150/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, u pravnoj stvari tužitelja DU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ŽU rođ. DU, Espalater Dr. Mission Vieho, 92691 Kalifornija, SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika ranijeg tužitelja GU, oboje zastupani po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice DUB, W Hidden Mountain Lane Anthem AZ 85086, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice ranijeg tuženika ĆU, zastupane po punomoćniku Goranu Katuri, odvjetniku u [adresa] i tuženika BU, [adresa], radi ispravka uknjižbe, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: IP-423/1978 od 25. listopada 2024., dana 18. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja se djelomično odbija i djelomično prihvaća te se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: IP-423/1978 od 25. listopada 2024.,
- potvrđuje u toč. 1. izreke,
- ukida u toč. 2. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„1. Ukida se potvrda pravomoćnosti Presude zbog izostanka ovog suda broj IP- 423/78 od 9.5.1978. izdana 11.7.1978.
2. Ukida se presuda zbog izostanka broj IP-423/78 od 9.5.1978.“
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelji pobijaju rješenje u cijelosti iz svih propisanih razloga. Predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da ju ukine, a prijedlog predlagatelja odbaci/odbije.
3. U odgovoru na žalbu tuženica DUB pobija žalbene navode tužitelja i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba djelomično nije osnovana, dok je djelomično osnovana.
5. Nakon što je utvrdio da je 4. veljače 2016. zaprimio prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti presude zbog izostanka tog suda poslovni broj: IP-423/78 od 9. svibnja 1978., predlagateljice (tuženice) DUB, kao nasljednice ranijeg tuženika ĆU, u kojem ona, u bitnome, navodi da je kćerka ĆU koji je odselio iz Republike Hrvatske 1950. godine i umro **.**.2002., da u vrijeme zaprimanja tužbe i dostave presude u predmetu poslovni broj: IP-423/78 nije živio u [adresa] na naznačenoj adresi te da mu nikada nije osobno dostavljena niti tužba niti presuda zbog izostanka, prvostupanjski sud se poziva na rezultate nalaza i mišljenja vještaka grafološke struke Marijana Krajne, čiji nalaz i mišljenje stranke nisu osporavale, prema kojem potpis na dostavnici - pozivu za ročište održano 9. svibnja 1978. naslovljen na ĆU, kao i potpis na dostavnici presude od 9. svibnja 1978., nisu napisani odnosno potpisani rukom ĆU, da bi na kraju zaključio:
„Imajući u vidu činjenicu da je sud vještačenjem po vještaku grafologu utvrdio kako potpisi na dostavnicama koje se odnose na poziv za prvo ročište i na dostavu sporne odluke nisu pisani rukom pok. ĆU, što znači da niti poziv niti odluka nisu uredno dostavljeni ĆU, jer ne postoje nikakvi drugi dokazi iz kojih bi proizlazilo da mu je dostava uredno izvršena, pa je imajući u vidu naprijed navedene odredbe i utvrđeno činjenično stanje vezano uz sporne potpise, valjalo odlučiti kao u izreci.“
6. Ovaj sud uvodno napominje da je u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka (20. ožujka 1978.) na snazi bio Zakon o parničnom postupku koji je objavljen u Službenom listu SFRJ br. 4/77 i 36/77. Odredbom čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91) preuzet je Zakon o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 24/47; 36/77; 36/80; 69/82; 58/84; 74/87; 57/89; 20/90; 27/90 i 35/91) kao zakon Republike Hrvatske. Prema odredbi čl. 2. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku, Zakon iz čl. 1. tog Zakona primjenjuje se u Republici Hrvatskoj ukoliko su njegove odredbe u suglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske odnosno ako odredbama tog Zakona nije drukčije određeno.
7. U ovom postupku koji se vodi radi ukidanja potvrde pravomoćnosti presude zbog izostanka prvostupanjskog suda poslovni broj: IP-423/78 od 9. svibnja 1978., bilo je sporno i odlučno jesu li tadašnjem tuženiku ĆU poziv za ročište koje je održano 9. svibnja 1978., kao i presuda zbog izostanka od 9. svibnja 1978., poslovni broj: IP-423/78, koja je donesena na tom ročištu, uredno dostavljeni.
7.1. Prvostupanjski sud iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka grafološke struke Marijana Krajne zaključuje da potpisi na dostavnicama koje se odnose na poziv za navedeno ročište i na dostavu sporne presude zbog izostanka nisu pisani rukom tadašnjeg tuženika, sada pok. ĆU, što znači da mu niti poziv niti odluka nisu uredno dostavljeni, a ta odlučna činjenična utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.
8. Relevantne odredbe o dostavi pismena sadržane su u odredbama čl. 141. st. 1. i čl. 142. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, glase:
Čl. 141.
(1) Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se vrši predajom pismena nekom od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan primiti pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu ako oni na to pristanu.
Čl. 142.
(1) Tužba, platni nalog, izvanredni pravni lijek, presuda i rješenje protiv kojih je dopuštena posebna žalba dostaviti će se osobno stranci, odnosno njenom zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku.
(2) Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima izvršiti, dostavljač će se obavijestiti kad i na kojem mjestu bi mogao tu osobu zateći i ostaviti će mu kod jedne od osoba navedenih u čl. 141. st. 1. i 2. ovog Zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svome stanu, odnosno na svom radnom mjestu. Ako i poslije toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupiti će po odredbi čl. 141. ovog Zakona i time se smatra da je dostava izvršena.
8.1. Imajući u vidu citirane odredbe ovaj sud primjećuje da su pravila o osobnoj dostavi sadržana i u odredbama čl. 141. i čl. 142. sada važećeg Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23). U tom kontekstu paušalna je tvrdnja tužitelja da bi potpis na spornim dostavnicama mogao biti potpis kućepazitelja, jer sporne dostavnice ne sadrže podatak da je dostavljač ostavio pisanu obavijest radi primanja pismena, pa bi tek u tom slučaju (osobna) dostava mogla biti uredna.
9. Nastavno, neosnovani su prigovori tužitelja o retroaktivnoj primjeni zakona i pravnoj sigurnosti, dok tvrdnja da je ukidanje potvrde pravomoćnosti propisano „novijim“ Ovršnim zakonom nema svoju podlogu u sudskoj praksi koja je i u ranijem razdoblju omogućavala vođenje tog postupka i ukidanje potvrde pravomoćnosti na sudskim odlukama u parničnom postupku.
9.1. U kontekstu žalbenog problematiziranja pravne sigurnosti, ovaj sud naglašava da taj standard mora omogućiti stranci da odgovarajućim procesnim sredstvima (u konkretnom slučaju: postupkom radi ukidanja potvrde pravomoćnosti), u parničnom postupku u kojem joj uopće nije omogućeno sudjelovanje (jer stranci nisu dostavljeni niti poziv na ročište s tužbom, niti presuda zbog izostanka), ishodi ukidanje potvrde pravomoćnosti na sudskoj odluci (konkretno: presudi zbog izostanka) koja je donesena u tako nezakonito provedenom postupku. Zbog navedenog, upravo je tuženica, a ne tužitelji, dovedena u otegotan položaj da u postupku u kojem niti njoj, niti njenom pravnom predniku nije omogućeno sudjelovanje, traži ukidanje potvrde pravomoćnosti odluke o kojoj nije mogla imati saznanja. Stoga je promašen prigovor tužitelja o (doista dugom) razdoblju koje je proteklo između donošenja sporne presude zbog izostanka i pokretanja postupka radi ukidanja potvrde pravomoćnosti te presude, kod čega ipak valja primijetiti da je sam postupak u kojem se tražilo ukidanje potvrde pravomoćnosti (predugo) trajao od 4. veljače 2016.
10. Nisu osnovani niti prigovori tužitelja koji se odnose na aktivnu legitimaciju tuženice s obzirom da tužitelji navodima žalbe nisu doveli u sumnju odlučno utvrđenje prvostupanjskog suda, konkretno da je tuženica kćerka, dakle zakonska nasljednica ranijeg tuženika, sada pok. ĆU. Daljnja tvrdnja da se iz oporuke pok. ĆU može zaključiti da se on nije smatrao vlasnikom bilo kakvih nekretnina u Republici Hrvatskoj nije od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari u kojoj je valjalo ispitati pravilnost i zakonitost procesnog rješenja kojim je ukinuta potvrda pravomoćnosti presude zbog izostanka prvostupanjskog suda, poslovni broj: IP-423/78 od 9. svibnja 1978. izdana 11. srpnja 1978.
11. Nisu osnovani niti prigovori tužitelja koji se odnose na nemogućnost provođenja grafološkog vještačenja, s obzirom da je stalni sudski vještak grafološke struke Marjan Krajna izričito zaključio da potpis na dostavnici - pozivu za ročište održano 9. svibnja 1978. naslovljen na ĆU, kao i potpis na dostavnici presude od 9. svibnja 1978., nisu napisani odnosno potpisani rukom ĆU, a iz nalaza i mišljenja proizlazi da je sudski vještak kod vještačenja koristio, kako sporan materijal u vezi potpisa ĆU, tako i nesporan materijal u vezi potpisa ĆU, te je nakon analize spornog i nespornog materijala iznio rezultate komparacije spornog s nespornim potpisima i donio naprijed navedeno mišljenje, kojeg je opravdano prihvatio i prvostupanjski sud.
12. Kako u prvostupanjskom postupku u dijelu u kojem je odlučeno o ukidanju potvrde pravomoćnosti nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u toč. I. izreke.
13. Međutim, za sada je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da posljedično valja ukinuti (i) samu presudu zbog izostanka poslovni broj: IP-423/78 od 9. svibnja 1978. Naime, ukidanjem potvrde pravomoćnosti na predmetnoj presudi s obzirom da presuda nikada nije bila dostavljena tuženiku, sada pok. ĆU, stekle su se pretpostavke za njenu dostavu njegovim sveopćim pravnim sljednicima, a o njihovoj procesnoj aktivnosti nakon (uredne) dostave presude zbog izostanka ovisi tijek daljnjeg postupka, pa tako i eventualno ukidanje same presude po drugostupanjskom sudu. Slijedom iznijetog, a povodom žalbe tužitelja, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ukinuti prvostupanjsko rješenje u toč. II. izreke.
U Varaždinu 18. veljače 2025.
Sudac
Milko Sambolek
