Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-35/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih GŠ i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženih RŠ, DŠ i JŠ protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-691/2024-15 od 16. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženih RŠ, DŠ i JŠ kao neosnovane i potvrđuje se pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud proglasio je krivim optužene GŠ, RŠ, ĆŠ, DŠ i ĐŠ zbog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 (za primijetiti je da je prvostupanjski sud pravno kazneno djelo optuženika označio i po ZID KZ/11 iz NN 36/24 iako navedeni zakon nije bio na snazi u vrijeme počinjenja djela niti je blaži za počinitelja, niti to prvostupanjski sud obrazlaže) te ih je na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 28. siječnja 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika su oduzeti mobiteli sa sim karticama opisani u toč. IV. pobijane presude, dok je optuženom RŠ na temelju čl. 189. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08, prvostupanjski sud ne primjenjuje ZID ZKP/08 iz NN 36/24 koji je na snazi u vrijeme suđenja) vraćen je mobitel Samsung s pripadajućom SIM karticom, s time da u presudi nije određena konačna sudbina oduzetih predmeta, niti je optuženom RŠ određen rok za preuzimanje vraćenog predmeta.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženici su obvezani na plaćanje paušalne svote iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 300,00 EUR, svaki, u roku od 15 dana "od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe" – (nepotrebno).

2. Protiv presude žali se optuženi RŠ po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku, zbog odluke o kazni, s prijedlogom za preinačenje pobijane presude u odluci o kazni/kaznenoj sankciji.

2.1. Žali se i optuženi DŠ po branitelju Bepu Marušiću, odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni, optuženiku izrekne djelomičnu uvjetnu osudu, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Žalitelj prigovara i da prvostupanjski sud nije odlučio o sudbini privremeno oduzetog automobila.

2.2. Žalbu je po braniteljici Doris Košta, odvjetnici, podnio optuženi ĐŠ zbog odluke o kazni, s prijedlogom za preinačenje pobijane presude i osudom optuženika na blažu kaznu.

3. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbe optuženika

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

4.1. Optuženici u žalbama nisu zatražili obavijest o drugostupanjskoj sjednici, niti ovaj sud drugog stupnja nalazi oportunim obavještavanje stranaka o sjednici radi pružanja pojašnjenja žalbenih navoda.

5. Žalbe optuženika nisu osnovane.

6. Optuženi DŠ prigovara nadležnosti prvostupanjskog suda tvrdeći kako je za ovo kazneno djelo optužnicu trebao podnijeti USKOK i suditi sud nadležan prema Zakonu o USKOKU. Navedeno nije točno. Iz činjeničnog opisa kakav je prihvatio prvostupanjski sud vidljivo je da se ne radi o kaznenom djelu počinjenom u sastavu zločinačkog udruženja u smislu čl. 328. st. 4. KZ/11, već o slučajnoj povezanosti više počinitelja radi počinjenja jednog kaznenog djela. Iz tih je razloga prvostupanjski sud bio nadležan za suđenje i nije ostvarena opisno istaknuta povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 6. ZKP/08.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijetih žalbi, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika. Naime, iako žalitelj DŠ ističe kako se žali i zbog povrede kaznenog zakona na svoju štetu, tu povredu ne obrazlaže.

7. Žalitelji RŠ i HŠ prema sadržaju žalbi žale se i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući postojanje i utvrđenje njihove radnje počinjenja kaznenog djela u pitanju.

7.1. No, s obzirom da su oba žalitelja izjavili kako se smatraju krivima za kazneno djelo, prema čl. 464. st. 7. ZKP/08, oni ne mogu podnijeti žalbu po ovoj žalbenoj osnovi, a ne radi se o žalbenoj argumentaciji koja bi se odnosila na iznimku iz ove odredbe.

8. Optuženici u žalbama navode kako su olakotne okolnosti podcijenjene i da im je na temelju istih valjalo izreći blažu kaznu, eventualno uvjetnu ili djelomičnu uvjetnu osudu s duljim rokom provjeravanja. Kod toga žalitelji ukazuju na raniju neosuđivanost, priznanje kaznenog djela, osobne prilike i da je vođenje kaznenog postupka i dosadašnje trajanje istražnog zatvora dovoljno utjecalo na njih specijalno preventivno. Osim toga žalitelj DŠ razmatra raspon kazne propisane za ovo kazneno djelo te tvrdi da je propisivanjem mogućnosti izricanja uvjetne osude za ovo kazneno djelo zakonodavac izrazio stajalište o rasponu sankcija koje se mogu izreći za isto, dok bi, da je volja zakonodavca bila da se za ovo kazneno djelo izriču isključivo zatvorske kazne, to izrazio promjenom KZ.

8.1. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kaznenoj sankciji te je pravilno optuženicima kao olakotne okolnosti cijenio činjenice priznanja kaznenog djela, obiteljske prilike, ali i dosadašnjeg života usklađenog sa zakonima. Radi se o okolnostima koje u kontekstu čl. 47. st. 1. KZ/11 imaju konkretan značaj olakotnih okolnosti, kod čega doista nije posebno značajna okolnost priznanja kaznenog djela jer su optuženici zatečeni u počinjenju kaznenog djela, pa navedeno nema značenje utjecaja na ubrzanje kaznenog postupka. Stoga nisu u pravu optuženici kada ukazuje na veći značaj ovih olakotnih okolnosti. Suprotno tome ispravno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o učestalim kaznenim djelima, za koja je zakonodavac predvidio značajniju kaznu zatvora, pridajući tako veću težinu tom kaznenom djelu. Osim toga kazneno je djelo počinjeno u odnosu na deset migranata, čime je izražena i veća kriminalna količina u postupanju optuženika. Nadalje, točno je utvrđenje o motivaciji za lakom zaradom optuženika i za dolazak iz Srbije, Austrije i Njemačke u Hrvatsku radi počinjenja kaznenog djela i o potrebi, uz specijalno preventivnog djelovanja kazne, jačeg generalno preventivnog učinka kazni izrečenih za ova djela na odvraćanju počinitelja od počinjenja istih. Stoga postoji potreba izricanja bezuvjetne kazne zatvora optuženicima, upravo u trajanju kazne na koju je optuženike osudio prvostupanjski sud. Društvena opasnost kaznenog djela, učestalost istih, posljedice tih kaznenih djela koja se čine u dobro uhodanom lancu očito organiziranom radi stjecanja značajne protupravne koristi i u koji su se uključili optuženici dolazeći iz Srbije, Austrije i Njemačke u Hrvatsku radi počinjenja kaznenog djela, stupanj krivnje koji je maksimalan, su okolnosti koje je pravilno ocijenio prvostupanjski sud i koje govore u prilog potrebe izricanja bezuvjetne kazne zatvora optuženicima. Stoga u tom kontekstu manje značenje imaju utvrđene olakotne okolnosti, već bitno veće značenje valja pridati utvrđenim otegotnim okolnostima, stupnju krivnje i potrebi generalno preventivnog djelovanja izrečene kazne.

8.2. Uzimajući u obzir veće značenje utvrđenih otegotnih okolnosti ispravna je odluka prvostupanjskog suda kod izbora vrste i mjere kazne optuženicima i osude imenovanih na kaznu zatvora od 1 godine i 4 mjeseca, koja je bliže donjem minimumu kazne propisane po čl. 326. st. 1. KZ/11. Optuženici su kazneno djelo u pitanju počinili s izravnom namjerom 1. stupnja, kaznena djela iz čl. 326. KZ/11 su iznimno učestala kaznena djela, kojima se osim nastojanja počinitelja za stjecanjem protupravne imovinske koristi, ostvaruje i povređivanje ljudskih prava migranata, pa kažnjavanjem počinitelja adekvatnom kaznom, valja ukazati na pogibeljnost ovakvog ponašanja i pravednost kažnjavanja. Osim toga valjalo je posebno uzeti u obzir i činjenicu da se radi o učestalom počinjenju istovrsnog kaznenog djela s koristoljubivim motivom, čime postoji negativna prognoza za buduće ponašanje optuženika, pa nisu ispunjene pretpostavke za izricanje (uvjetne) djelomične uvjetne osude iz čl. (56.) i 57. KZ/11. Stoga je valjalo odbiti žalbe optuženika zbog odluke o kazni.

9. Žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u korist optuženika u sebi po čl. 478. ZKP/08 sadrže i žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta. Ova odluka je ispravno donijeta i ispravno obrazložena, pozivom na odredbu čl. 79. st. 2. KZ/11 jer se radi o stvarima koje su uporabljene za počinjenje kaznenog djela, samo nedostaje dio odluke o tome koja je sudbina oduzetih predmeta.

9.1. U odnosu na dio žalbe optuženog DŠ kako u pobijanoj presudi nije sadržana odluka o privremeno oduzetom automobilu, navedeno ne predstavlja posebnu povredu postupovnog ili materijalnog propisa jer prvostupanjski sud uvijek može (mora) naknadno odlučiti o svim privremeno oduzetim predmetima.

10. Zbog naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke