REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-5/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Klemenu, odvjetniku iz Zagreba, Poljička 5, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1990/17-44 od 2. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1990/17-44 od 2. prosinca 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Zagreb, Trg N.Š. Zrinskog 7-8, OIB: 43541122224, da na ime razlike plaće u bruto iznosu isplati tužitelju ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 65.300,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, kako slijedi:

- na iznos od 4.900,00 kn od dana 08.09.2012.g. pa do 31.07.2015.g.,

- na iznos od 4.900,00 kn od dana 06.10.2012.g. pa do 31.07.2015.g.,

- na iznos od 4.900,00 kn od dana 09.11.2012.g. pa do 31.07.2015.g.,

- na iznos od 4.900,00 kn od dana 08.12.2012.g. pa do 31.07.2015.g.,

- na iznos od 4.900,00 kn od dana 08.01.2013.g. pa do 31.07.2015.g.,

- na iznos od 4.900,00 kn od dana 09.02.2013.g. pa do 31.07.2015.g.,

- na iznos od 4.900,00 kn od dana 09.03.2013.g. pa do 31.07.2015.g.,

- na iznos od 4.900,00 kn od dana 06.04.2013.g. pa do 31.07.2015.g.,

- na iznos od 4.900,00 kn od dana 08.05.2013.g. pa do 31.07.2015.g.,

- na iznos od 4.900,00 kn od dana 07.06.2013.g. pa do 31.07.2015.g.,

- na iznos od 4.900,00 kn od dana 06.07.2013.g. pa do 31.07.2015.g.,

- na iznos od 4.900,00 kn od dana 08.08.2013.g. pa do 31.07.2015.g.,

- na iznos od 4.900,00 kn od dana 07.09.2013.g. pa do 31.07.2015.g.,

- na iznos od 1.600,00 kn od dana 05.10.2013.g. pa do 31.07.2015.g.,

po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.".

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 2. prosinca 2024. do isplate, u roku od 8 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužeitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Navodi kako je prvostupanjski sud suprotno navodima tužitelja te saslušanih svjedoka, ali i mišljenja Vlade RH prihvatio navode tuženika iz odgovora na tužbu, kao iz odredaba popisa koje reguliraju konkretnu materiju, ne proizlazi da bi bilo propisano za Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata da je podregistar Središnjeg registra u UVNS neovisno o poslovima koje je u svom iskazu opisivao tužitelj te saslušani svjedoci i koje navode nije pobijao tuženik, te smatra da prvostupanjski sud pogrešno smatra svoje stajališta o primjeni prpisa na tužitelja, što nije ni vidljivo iz odredbe članka 74. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu ili iz odredba drugih propisa, umjesto čega da proizlazi kako bi se radilo tek o registru pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, a svoja stajališta tužitelj pojašnjava citirajući mišljenje Vlade RH, Ureda za zakonodavstvo Klasa: 011-01/12-07/65 Urbroj: 50501-12-1408-02 od 30. listopada 2012. kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenivši navode tuženika počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer da postoji proturječnost u pogledu onoga što se navodi i sadržaju mišljenja Vlade RH.

2.2. Tvrdnji je da je tužitelj obavljao poslove u podregistru Središnjeg registra što je razvidno iz usporednog prikaza poslova sukladno odredbi članka 74. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva vanjskih i europskih poslova i poslova koji predstavljaju poslove Središnjeg registra u sustavu Ureda vijeća nacionalne sigurnosti sukladno odredbi članka 7. stavak 4. Zakona o sigurnosno obavještajnom sustavu RH.

2.3. U žalbi se poziva na Zakon o informacijskoj sigurnosti (NN 79/07) te ističe kao u RH zakoi moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i zakonom.

2.4. U bitnome, nadalje, navodi kako je prvostupanjski sud propuštanjem izvođenja daljnjih dokaza i to financijskim vještačenjem odnosno deklasifikacijom podataka o koeficijentima složenosti poslova radnog mjesta "stručni referent" iz odluke Vlade o plaćama zaposlenika te radnim mjestima službenih osoba u UVNS-a na kojima se staž osiguranja računa u povećanom trajanju kao i eventualnih odluka o izmjenama i dopunama navedene odluke, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Pozivajući se na iskaze svjedoka TB te EB koju prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 65.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom smatrajući da mu tuženik u utuženom razdoblju nije na pravilan način obračunavao plaću.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlen u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, na radnom mjestu broj 255-stručni referent u Glavnom tajništvu, Sektor za informatiku, distribuciju podataka i zaštitu, službu za distribuciju podataka i informaciju sigurnost, odjel za informacijsku sigurnosti i distribuciju EU i NATO dokumenata. Pritom je tužitelj bio nezadovoljan odlukom kojom mu je određena plaća, te je Odbor za državnu službu poništio takvu odluku tj. rješenje tuženika no plaća mu i nadalje nije bila isplaćivana na način kako je tužitelj potraživao, i što je onda predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku.

7. Prvostupanjski sud nalazi kako tužitelj smatra da Mišljenje Vlade Republike Hrvatske, Ureda za zakonodavstvo od 30. listopada 2012. potvrđuje njegovo stanovište o načinu obračuna plaće, uzimajući i obzir i odredbu čl. 74. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva vanjskih i europskih poslova (NN, 10/12 i dr.), a što je potvrđivao i tužitelj u iskazu danom tijekom ovog postupka, kada je ukazivao da je u spornom razdoblju bio je zaposlen kod tuženika, i to u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, u Sektoru za informatiku, distribuciju podataka i zaštitu, i to u Odjelu za informacijsku sigurnosti i distribuciju EU i NATO dokumenata. Također da tužitelj navodi da je točno da je poslodavac svojim rješenjem iz 2012., koju je naknadno i ispravljao, odlučio između ostalog o visini plaće, za što smatra da nije bilo u skladu sa zakonom, te je uložio, zajedno s kolegom KB, koji je uz njega obavljao te poslove, žalbu odboru za državnu službu, koji je istu usvojio te poništio navedeno rješenje.

7.1. Nadalje, da poslodavac tj. naslovno ministarstvo nikada nije donijelo novo rješenje, dok je nastavilo isplatu plaće temeljem poništenog rješenja, tako da u ovom postupku potražuje pripadajuću razliku plaće, te pritom ukazuje na okolnost da je zakonom o sigurnosno obavještajnom sustavu Republike Hrvatske propisano da osobe koje obavljaju djelatnost podregistra Središnjeg Registra Vijeća za nacionalnu sigurnost, imaju pravo na plaću u visini koju imaju djelatnici samog Vijeća tj. Obavještajno-sigurnosnog sustava. Tužitelj također ističe da su se njegovi poslovi kao i kolege KB odnosili na postupanje tj. distribuciju dokumentima NATO i EU, klasificiranim i neklasificiranim, koji su se onda distribuirali daljnjim korisnicima, te smatra da nije osnovan prigovor tuženika tj. VNS-a da bi dokumentaciju primali isključivo za interne potrebe tj. Ministarstva europskih i vanjskih poslova, budući da su oni zaprimali dokumentaciju i direktno od NATO-a i EU bez posredovanja VNS-a, uz širu distribuciju od samog ministarstva, što se činilo putem Ureda VNS-a. Tužitelj ukazuje da su oni u svom radu koristili odgovarajuće sigurnosne procedure, a također su bili podložni i sigurnosnim provjerama te su dobivali odgovarajući certifikat, svakih pet godina, i to najviše razine tajnosti, izdan od VNS-a, u slučaju vezanom za NATO dokumentaciju, uz suglasnost Pakta, i bez takvog certificiranja nije bilo moguće obavljati te poslove, ponavlja da su takve poslove obavljali jedino kolega KB i on.

8. Ocjenjujući osnovanost osnove tužbe prvostupanjski sud je zaključka da valja prihvatiti navode tuženika budući da iz odredbi propisa koje reguliraju konkretnu materiju ne proizlazi da bi za Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata bilo propisano da je podregistar Središnjeg registra u UVNS, neovisno o poslovima koje je u svom iskazu opisivao tužitelj kao i saslušani svjedoci, i koje navode nije posebno pobijao niti tuženik. Nadalje, da bi se na tužitelja primijenili propisi vezani za određivanje plaće koji su vidljivi iz uredovne bilješke na str. 146-147 spisa, i ustrojstvo Odjela u kojem je radio u utuženom razdoblju treba biti takvo da se nesumnjivo radi o podregistru Središnjeg registra, a što nije vidljivo iz spominjanog čl. 74. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu ili iz odredbi drugih propisa, neovisno od toga što se spominje rukovanje klasificiranim podacima i sl., već proizlazi da bi se radilo o registru pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, pa zbog svega da se ukazuje da zahtjev tužitelja nije osnovan, u kojem smislu nije bilo potrebno provoditi niti daljnje dokaze (npr. financijsko vještačenje, deklasifikacija dokumentacije i dr.) u svrhu utvrđenja visine potraživanja, već je tužbeni zahtjev kao neosnovan valjalo odbiti temeljem činjeničnog stanja utvrđenog do zaključenja glavne rasprave.

9. Nadalje prvostupanjski sud je stajališta da nije vidljivo da bi tužitelj nakon što je odbor za državnu službu donio rješenje od 28. kolovoza 2014. u za to propisanom postupku ishodio novo rješenje vezano za određivanje plaće, tako da nije dokazao postojanje pravne osnove za isplatu plaće po parametrima za koje smatra da su primjenjivi u njegovom slučaju te tužitelja odbija s tužbenim zahtjevom.

10. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud tek navodi da valja prihvatiti stav tuženika jer da iz odredbi propisa koje reguliraju konkretnu materiju ne proizlazi da bi Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata bilo propisano da je podregistar Središnjeg registra u UVNS, neovisno o poslovima koje je u svom iskazu opisivao tužitelj kao i saslušani svjedoci, i koje navode nije posebno pobijao niti tuženik.

10.1. Isto tako smatra da bi se na tužitelja propisi vezani za određivanje plaće koji su vidljivi iz uredovne bilješke na str. 146-147 spisa, i ustrojstvo Odjela u kojem je radio u utuženom razdoblju treba biti takvo da se nesumnjivo radi o podregistru Središnjeg registra, a što nije vidljivo iz spominjanog čl. 74. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu ili iz odredbi drugih propisa, neovisno od toga što se spominje rukovanje klasificiranim podacima i sl., već proizlazi da bi se radilo o registru pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova.

11. Ovakovi razlozi prvostupanjskog sud, po mišljenju ovoga suda, nisu dostatni da bi se ocijenila osnovanost osnove tužbe, pa se osnovano u žalbi tužitelj poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ne sdrži valjane razloge.

11.1. Tako prvostupanjski sud ne analizira i ne dovodi u svezu sa svojom odlukom mišljenje Vlade RH, Ureda za zakonodavstvo Klasa: 011-01/12-07/65 Urbroj: 50501- 12-1408-02 od 30. listopada 2012. u kojem je izraženo mišljenje da su službenici raspoređeni u Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata u smislu Zakona o sigurnosno obavještajnom sustavu RH, zaposlenici podregistra, ukoliko je Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata ustrojen kao podregistar Središnjeg registra, a što je faktično pitanje i što prvostupanjski sud nije donoseći pobijanu presudu analizirao niti utvrdio odlučne činjenice.

12. U ocijeni osnovanosti osnove tužbe, valja navesti da prema članku 7. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske ("Narodne novine" 79/06. i 105/06.) Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost središnje je državno tijelo odgovorno za utvrđivanje i provedbu aktivnosti vezanih za primjenu mjera i donošenje standarda informacijske sigurnosti u državnim tijelima u Republici Hrvatskoj, kao i za usklađenost aktivnosti oko primjene mjera i standarda informacijske sigurnosti u razmjeni klasificiranih podataka između Republike Hrvatske i stranih zemalja i organizacija (stavak 1.). U stavku 4. tog članka Zakona propisuje se da u sastavu UVNS-a djeluje Središnji registar za prijam, pohranu i distribuciju informacija i dokumenata u razmjeni sa stranim zemljama i organizacijama (dalje: Središnji registar). Prema daljnjem stavku 5. tog članka Zakona za provedbu poslova Središnjeg registra ustrojavaju se u državnim tijelima podregistri Središnjeg registra, a na zaposlenike podregistra Središnjeg registra odgovarajuće se primjenjuju odredbe tog Zakona kojima su utvrđeni položaji, prava, obveze i odgovornosti te način utvrđivanja plaća zaposlenika UVNS-a.

13. Nadalje, primjećuje se da je na temelju članka 7. Zakona o informacijskoj sigurnosti ("Narodne novine", 79/07.) donesena Uredba o mjerama informacijske sigurnosti ("Narodne novine", 46/08. – dalje: Uredba). Članak 35. Uredbe propisuje da Sustav registra za razmjenu klasificiranih podataka s drugim državama i međunarodnim organizacijama čine:

- Središnji registar u Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost; Podregistri Središnjeg registra; Registri u drugim tijelima i pravnim osobama iz članka 1. stavka 2. Uredbe, a to su državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravne osobe s javnim ovlastima koje u svom djelokrugu koriste klasificirane i neklasificirane podatke. S tim u vezi se dodaje i da se prema odredbi članka 31. stavka 3. Pravilnika o standardima sigurnosti podataka UVNS-a kao sastavnice Sustava registra navode, među ostalima, podregistri Središnjeg registra koje UVNS ustrojava u stalnim predstavništvima RH pri međunarodnim organizacijama s kojima RH ima sklopljen odgovarajući međunarodni ugovor o razmjeni i zaštiti klasificiranih podataka.

14. Stoga ocjenu o osnovanosti tužbe valja procijeniti i s obzirom na navedeno te dati valjane razloge u toj ocjeni te eventualno, ukoliko se utvrdi osnovanost osnove, provesti predložene dokaze u pogledu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, a zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će otkloniti binu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP te ponovno ocjenom provedenih dokaza te eventualno predloženih a neprovedenih donijeti novu odluku, dajući valjane razloge za svoju odluku, analizirajući gore navedene odredbe Zakona o informacijskoj sigurnosti, Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH te ostale podzakonske akte vezane uz spornu materiju poglavito utvrđujući da li je Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU i NATO dokumenata ustrojen kao podregistar Središnjeg registra.

14.1. Na kraju također valja utvrditi na temelju koje odluke je tužitelju isplaćivana plaća, nakon što je rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 23. srpnja 2012. ukinuto.

15. Novom odlukom riješit će se i o ukupnim troškovima postupka, kao i o zatraženim troškovima žalbe tužitelja temeljem članka 166. stavak 3. ZPP.

16. Na temelju članka 369. stavak 1. ZPP riješeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić