REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-44/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2) ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika 1) GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2) ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje osobno i kao slijednici pok. BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-2177/2021-18 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika i ukida se presuda Općinskog suda u Zadru broj P- 2177/2021-18 od 15. studenog 2024. u pobijanim točkama II i IV izreke presude te se predmet u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji pod 1) RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i pod 2) ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnici svaki za 1/3 dijela od cijelog za cijelog čest. zem. [katastarska čestica] neplodno površine 249 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] dvor, izgrađeno zemljište površine 300 m2, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje pravo vlasništva su stekli građenjem, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] neplodno površine 249 m2 i 3376/3 dvor, izgrađeno zemljište površine 300 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u svoju korist svaki za 1/3 dijela od cijelog, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika u navedenim udjelima, sve u roku od 15 dana.“

II. Djelomično se usvaja podredni tužbeni zahtjev kako slijedi:

„Utvrđuje se da su tužitelji pod 1) RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i pod 2) ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnici svaki za 1/3 dijela od cijelog za cijelog čest. zem. [katastarska čestica] neplodno površine 249 m2 a koje pravo vlasništva su stekli dosjelošću, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] neplodno površine 249 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u svoju korist svaki za 1/3 dijela od cijelog, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika u navedenim udjelima, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja iz točke II. izreke presude u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] dvor, izgrađeno zemljište površine 300 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

IV. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točkama II. i IV pobijaju tuženici zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Smatraju da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu, budući nisu navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice, a oni izneseni su nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu.

2.2. Ističu da prvostupanjski sud nije smio usvojiti tužbeni zahtjev postavljen kao u izreci presude odnosno usmjeren na utvrđenje prava vlasništva u idealnom suvlasničkom omjeru, a kraj činjenice da tužitelji upiru kako bi bili vlasnici točno određenog realnog dijela, a kakav prvostupanjski sud nije smio usvojiti iz razloga što stjecanje prava vlasništva dosjelošću podrazumijeva posjedovanje određene stvari, a očito je da tužitelji nisu posjedovali 1/3 dijela predmetne nekretnine niti to teoretski mogu posjedovati (idealni suvlasnički udio) kako je presuđeno.

2.3. Smatraju da prvostupanjski sud nije obrazložio u odnosu a koga su tužitelji pravo vlasništva stekli dosjelošću odnosno na koji su način tužitelji posjedovali cjelokupnu nekretninu, a da upravo iz iskaza tužitelja slijedi da oni nisu posjedovali predmetnu nekretninu na bilo koji način, a posebno ne u cijelosti.

2.4. Također da tužitelji nisu vlasnici predmetne nekretnine na bilo koji način niti su to pravo mogli steći dosjelošću kako to proizlazi iz izreke pobijane presude, a da su tuženici za razliku od tužitelja dokazali da su upravo oni preko svojih prednika stekli pravo vlasništva za cijelo i to na način da je njihov prednik pok. BZ predmetnu nekretninu stekao kupoprodajom 1967. i nakon toga započeo s izgradnjom obiteljske kuće kao i da su dokazali da predmetu nekretninu posjeduju neometano od bilo koga, pa tako i od tužitelja još od početka 70-tih godina, što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, tužene ad 1. te čak i iz iskaza tužitelja.

2.5. Nadalje, da iz obrazloženja prvostupanjske presude predmetna nekretnina suprotno dokumentaciji predstavlja imovinu pok. VZ, oca tužitelja i pok. prednika tuženika, pa ako je tome tako, onda bi se radilo o nasljeđivanju, a ne dosjelosti, a kako se tužitelji kao osnov stjecanja pozivaju na građenje i dosjelost, sud da je morao odbiti tužbeni zahtjev. Predlažu da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelja na naknadu prouzročenog troška tuženika podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanskom sudu na ponovno suđenje. Traže troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su građenjem, te podredno dosjelošću, stekli suvlasništvo za 1/3 dijela svaki čest. zem. [katastarska čestica] neplodno površine 249 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] dvor, izgrađeno zemljište površine 300 m2, a podrednim tužbenim zahtjevom se tužitelji pozivaju na stjecanje predmetnih čestica zemlje dosjelošću, time da je prvostupanjski sud glavni tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, a podredni djelomično osnovanim.

6. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je predmetna nekretnina obiteljska kuća i dvorište koje se nalazi na čest. 3376/2 i 3376/3 k. o. [katastarska općina],

- da tužitelj pod 1) RZ u svom posjedu drži prizemlje kuće izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica], te je na licu mjesta pokazao da drži ključ toga stana, dok prvi kat i potkrovlje, radi se o dvoetažnom stanu, u svom posjedu drže tuženici kao i podrum kuće,

- da se u posjedu garaže- poslovnog objekta –automehaničarske radionice i stana koji se nalazi iznad iste, a sve nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] se nalazi tužitelj pod 2) ĐZ odnosno njegov sin BZ sin ĐZ,

- da se predmetni stan u prizemlju se sastoji od predulazne terase, hodnika, tri sobe, kupaonice, te kuhinje s blagovaonicom, te se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica], kao i garaža za popravak vozila te ulaz za stambeni dio u posjedu BZ, sina tužitelja pod 2),

- da je raniji tuženik BZ uknjiženi vlasnik i upisani posjednik prijepora,

- da je prvotnom tuženiku BZ prethodnim rješenjem Općine Zadar od 23. rujna 1981. dodijeljeno neposrednom pogodbom građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 549 m2 na kojoj je imenovani sagradio stambenu zgradu, te se citiranim ugovorom korisnik obvezuje za predmetno zemljište platiti naknadu u iznosu do 41.175,00 dinara,

- da je BZ podnio zahtjev Skupštini općine Zadar od 14. svibnja 1981. da mu se da na korištenje predmetno zemljište, te da je na zapisniku u tijeku postupka molitelj izjavio da je 1969. godine započeo s izgradnjom kuće koju je izgradio i danas živi u istoj sa svojom porodicom,

- da je prema zapisniku sastavljenom u Općinskoj upravi za imovinsko pravne poslove Općine Zadar pristupio BZ **.**.1981. te naveo da je prema kupoprodajnom ugovoru od 15. listopada 1967. kupio dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara novoformiranoj čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 630 m2 od ŽZ pok. R,

- da se u ugovoru spominju pored njega brat RZ i ĐZ koji su nakon kupoprodaje odustali tako da je njih isplatio i napravio obiteljsku stambenu kuću koju je započeo raditi 1969. godine i u njoj sada živi sa svojom porodicom, te moli da mu se dodijeli čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 549 m2,

- da je prema sadržaju Urbanističkih uvjeta građenja od 11. svibnja 1981. (l.s. 16), razvidno da se utvrđuju na zahtjev BZ i služe za ishođenje građevinske dozvole za izgrađenu kuću,

- da se prema sadržaju kupoprodajnog ugovora od 15. listopada 1967. (l.s. 18-20) kao prodavatelj navodi ŽZ pok. R, dok se kao kupci navode BZ, RZ i ĐZ, te je predmet kupnje dio čest. 222/5 k. o. [katastarska općina] u površini od 600 m2, te da je kao kupac ugovor potpisao jedino BZ i prodavatelj ŽZ pok. R, te da je potpis prodavatelja ovjeren 1972. godine,

- da iz sadržaja izreke i obrazloženja rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1705/2018 od 30. svibnja 2019. iza smrti NZ, rođenog 1920. preminulog 2010. godine proizlazi da predmetna nekretnina oznaka čest. 3376/2 i 3376/3 k. o. [katastarska općina] nije predmet ostavinskog postupka te da se u obrazloženju rješenja navodi da je ostavitelj iza sebe ostavio oporuku sastavljenu pred Općinskim sudom u Benkovcu od 25. svibnja 2006. kojom oporukom je svojom imovinom raspolagao u korist svoje djece, nevjeste Đ i unuka BZ, i to na način da je raspodijelio svu svoju imovinu, pa je tako sinu BZ ostavio, između ostalih nekretnina, stan u obiteljskoj kući u [adresa] u kojem BZ stanuje i garažu u sklopu kuće s ukupno 145 m2, sinu RZ prizemni kat u obiteljskoj kući u [adresa] za cijelo, unuku G sinu ĐZ teren udaljen 1 m do stambene kuće u [adresa] na kome je isti napravio radionu za cijelo, a sinu ĐZ potkrovlje i podrum u obiteljskoj kući u [adresa],

- da je za vrijeme trajanja ostavinskog postupka nasljednik BZ naveo da kuća u [adresa] ne ulazi u ostavinsku imovinu ostavitelja jer je uknjižena kao njegovo vlasništvo,

- da je 4. studenog 1966. provedena rasprava predmet koje je bile čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje odgovaraju novoj čest. 3376, koje nekretnine su bile uknjižene u korist društvenog vlasništva, dok je pravo korištenja bilo uknjiženo u korist Zodnik Frane Z za 1/2 dijela i RZF za 1/2 dijela, te je rješenjem sudske komisije određena uknjižba zemljišta matične čest. 3376 k. o. [katastarska općina] u korist društvenog vlasništva, dok je zgrada bez zemljišta sagrađena na toj nekretnini uknjižena u korist JZ i TZ za po 1/2 dijela,

- da iz arhivskog izvatka iz zemljišne knjige (l.s. 23-29) proizlazi da je prodavatelj DZ bio uknjižen kao suvlasnik zgrade bez zemljišta za 1/8 dijela izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] i ujedno kao korisnik zemljišta bez zgrade na istoj čest. zem, i to kao jedan od nasljednika RZF, ranije suvlasnice za 1/2 dijela.

7. Prvostupanjski sud je stajališta:

- da je neživotno i nelogično da bi prvotni tuženik BZ rođen 1946. godine sam kupio predmetni teren 1967. godine jer je tada imao samo 21 godinu, te da bez obzira što je BZ jedini potpisao predmetni ugovor iz 1967. godine kao kupci su u ugovoru navode sva trojica, i BZ, kao i njegova dvojica braće, ovdje tužitelji, a evidentno je da niti jedan od njih trojice nije mogao financirati kupnju predmetnog terena jer je BZ imao 21 godinu, a ostala dvojica su bila maloljetni, a što je i mogući razlog radi čega se nisu ni potpisali na predmetni ugovor,

- da je iz zapisnika sastavljenog pred upravnim tijelom 7. rujna 1981. razvidno da je BZ izjavio da se u ugovoru uz njega spominju i njegova braća RZ i ĐZ, a da je on iste isplatio i napravio obiteljsku stambenu kuću koju je započeo raditi 1969. godine,

- da pok. BZ nije isplatio svoju braću, ovdje tužitelje za predmetnu nekretninu, kao i da nije gradio predmetnu kuću, već je kuću gradio otac NZ uz pomoć svih sinova, te da je raniji tuženik BZ pred upravnim tijelom dao neistinitu izjavu kako bi mu se kao jedinom vlasniku dodijelilo predmetno građevinsko zemljište, iako mu je bilo dobro poznato da je predmetno zemljište njegov otac već kupio od ranijih vlasnika, te da je otac kuću gradio kako bi je ostavio u suvlasništvo njemu i njegovoj braći.

7.1. Prvostupanjski sud je, nadalje, stajališta da je otac tužitelja NZ do smrti smatrao da je predmetna kuća njegovo vlasništvo, te je iza sebe ostavio oporuku sastavljenu pred Općinskim sudom u Benkovcu od 25. svibnja 2006. kojom oporukom je svojom imovinom raspolagao u korist svoje djece, nevjeste Đ i unuka BZ, i to na način da je raspodijelio svu svoju imovinu, pa je tako i predmetnu kuću ostavio na tri dijela svojim sinovima, i to: sinu BZ stan u kojem je ovaj stanovao, sinu RZ prizemni stan, sinu ĐZ potkrovlje, a unuku BZ je ostavio teren udaljen 1 m do stambene kuće u [adresa] na kome je BZ napravio radionu. Jedini razlog radi čega predmetna nekretnina nije raspoređena u ostavinskom postupku iza smrti oca NZ na tužitelje je taj što tužitelji nisu pokrenuli parnicu po uputi ostavinskog suda na način da su trebali tražiti utvrđenje da u ostavinsku imovinu ostavitelja ne ulaze predmetne nekretnine već su pokrenuli vlasničku tužbu u ovoj pravnoj stvari.

7.2. Također da na temelju rezultata sudskog očevida i iz stranačkih iskaza proizlazi da su sve stranke u posjedu predmetne kuće oznake čest. 3376/2, dok je sin tužitelja pod 2) BZ, koji nije stranaka ovog postupka, u posjedu objekta sagrađenog na čest. 3376/3, odnosno, proizlazi da svi nasljednici NZ koriste predmetne nekretnine upravo na način kako im je tu nekretninu oporukom rasporedio NZ.

8. Konačno prvostupanjski sud zaključuje da je prednik svih stranaka NZ kupio predmetnu nekretninu, te je uz pomoć svojih sinova izgradio predmetnu kuću na čest. 3376/2, dok je nekretninu oznake 3376/3 NZ ostavio svom unuku BZ i dozvolio mu da tamo izgradi radionu i stan, a što je unuk BZ i učinio, te su od smrti NZ svi njegovi nasljednici u posjedu predmetne kuće onako kako im je to oporukom i raspoređeno.

9. Obrazlažući prvostupanjsku presudu prvostupanjski sud navodi:

" Odredbom čl. 24. ZOVO propisano je u st. 1. da osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. U st. 2. se navodi da u slučaju iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo za vrijeme od tri godine od dana saznanja za završenu izgradnju, ali najkasnije u vrijeme od deset godina od završene izgradnje, tražiti da mu graditelj nadoknadi vrijednost zemljišta u visini njegove prometne cijene u vrijeme donošenja sudske odluke. Vezano za građenje na tuđem zemljištu, iz stranačkih iskaza tužitelja jasno proizlazi da je predmetnu nekretninu kupio otac NZ, da je otac i gradio kuću, a da su svi oni pomagali financijski i svojim radom znajući da će im nakon smrti ostaviti kuću na tri dijela. Stoga se prema utvrđenom činjeničnom stanju nisu ispunile pretpostavke iz čl. 25. ZOVO-a za stjecanje vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, obzirom da je graditeljima bilo poznato da ne grade na svom zemljištu.

Dakle, iz provedenih dokaza, a osobito iskaza samih tužitelja, proizlazi nedvojbeno utvrđenim da je predmetno zemljište kupio i kuću izgradio otac tužitelja i ranijeg tuženika NZ, a koji je također i izgradio predmetnu obiteljsku kuću uz pomoć svojih sinova. Međutim je prvotni tuženik BZ tijekom postupka radi dodjele zemljišta na korištenje koji se vodio kod Općine Zadar neistinito prikazao bitne činjenice koje su dovele do odluke u njegovu korist, odnosno do donošenja gore citiranog rješenja i sklapanja ugovora između tuženika i Općine Zadar, a temeljem koje se uknjižio kao vlasnik. Tuženik je tako na zapisniku 7. rujna 1981. u Općinskoj upravi za imovinsko pravne poslove Općine Zadar neistinito izjavio da je on isplatio svoju braću ovdje tužitelje i sam izgradio obiteljsku kuću.

Naprijed navedenim utvrđenjima u prilog je navesti da je prema sadržaju oporuke otac prvotnih stranaka NZ očito i smatrao da je predmetna nekretnina oznaka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] njegovo vlasništvo te ju je prema sudskoj oporuci raspodijelio svojim sinovima i unuku, i to na način da je svakome od sinova pripao određeni dio kuće na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je unuku BZ ostavio teren na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi izgradnje radione i stana. Sud je u postupku utvrdio da su tužitelji u suposjedu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nekretnina nakon smrti oca NZ pa sve to podnošenja ove tužbe, a i kasnije, te da je posjed tužitelja pod 1) prekinut za vrijeme trajanja ovog postupka tako što je nećak tužitelja, ovdje tuženik pod 2) ZZ u lipnju 2023. godine promijenio bravu stana u prizemlju i tako onemogućio svoga strica tužitelja pod 1) RZ u korištenju stana u prizemlju."

9.1. Također, da prema odredbi čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12- pročišćeni tekst- dalje ZV) određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine barem pošten, stječe pravo vlasništva na nekretninama protekom 20 godina, pa da slijedom svih provedenih dokaza utvrdio da su se na strani tužitelja ispunile pretpostavke za stjecanje suvlasništva dosjelošću čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zatraženim suvlasničkim udjelima od po 1/3 dijela svaki, te je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je nedvojbeno utvrđeno da je u naravi stambeno-poslovna zgrada, garaža-automehaničarska radionica i stan iznad nje koji je po navodima svih stranaka iznesenih na očevidu na licu mjesta u posjedu BZ sina tužitelja pod 2) koji nije stranka ovoga postupka, a koji objekt je navedeni BZ sin ĐZ i izgradio, pa da se u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist tužitelja, te je odbijen podredni tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na tu česticu zemlje.

10. Ispitujući pobijani dio prvostupanjske presude (točka II. izreke) u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističu tuženici, ovaj sud je stajališta da je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu. Pobijani dio ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži valjane razloge kao ni razloge o odlučnim činjenicama.

11. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV dosjelošću se stječe pravo vlasništva stvari samostalnim posjedovanjem te stvari, ako zakonom ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Za stjecanje suvlasništva (dijela prava vlasništva) istina, ne postoje posebni pravni osnovi različiti od onih temeljem kojih se stječe pravo vlasništva. Prema odredbi članka 37. stavak 3. ZV u pravnom prometu uzima se da je idealni dio stvari samostalna stvar, sve što je određeno za stvar vrijedi i za idealne dijelove, ako što drugo nije propisano, a kada je u pitanju stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije ništa posebno propisano što bi se odnosilo samo na suvlasništvo. Suvlasnici mogu biti samostalni posjednici u smislu članka 11. stavak 1. ZV i to nije zapreka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Suvlasnici izvršavaju posjed zajednički, ne priznavajući višu vlast posrednog posjednika kao što nema zapreke da tužitelji posjeduju nekretninu kao suvlasnici i to ne samo u pogledu svog suvlasničkog dijela, već i suvlasničkog dijela druge osobe.

12. Osnovano se u žalbi tuženika ističe da iz obrazloženja pobijanog dijela prvostupanjske presude nije razvidno od kada su tužitelji u posjedu sporne čestice (odnosno njihovi prednici), pa s tim u vezi da li su ispunjene pretpostavke što se tiče vremena dosjedanja, kako je to propisano odredbom članka 159. stavak 3. ZV, za što je, nadalje, prihvaćen tužbeni zahtjev da su stekli pravo vlasništva upravo u 1/3 dijela stvari odnosno u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kraj tvrdnji tuženika iznesenih u žalbi da su tužitelji sami iskazali da nisu posjedovali nekretninu na bilo koji način, a pogotovo ne u cijelosti i s obzirom na tvrdnje iz žalbe da su tuženici, za razliku od tužitelja, dokazali da su upravo oni preko svojih prednika stekli pravo vlasništva za cijelo i to na način da je njihov prednik BZ predmetnu nekretninu stekao kupoprodajom 1967. godine i nakon toga započeo sa izgradnjom obiteljske kuće pa takvo obrazloženje prvostupanjskog suda da je slijedom provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrdio da su se na strani tužitelja ispunile pretpostavke za stjecanje na strani tužitelja prava vlasništva dosjelošću čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zatraženim suvlasničkim dijelovima od po 1/3 dijela svaki ne sadrži valjane razloge bez odgovora na gornje iznesene prijepore, te bez analize tvrdnji iznesenih od strane tuženika, ali i tužitelja i što se ne može od strane ovog žalbenog suda zaključiti bez konkretnih utvrđenja te isticanja utvrđenog činjeničnog stanja odlučnog za ocjenu osnovanosti osnove pobijanog dijela prvostupanjske presude.

13. Stoga je zbog počinjene bitne povrede valjalo prihvatiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke o glavnom zahtjeuv, ali i u odluci o troškovima (točka IV.) koja odluka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku te vratiti prvostupanjskom sudu a ponovno suđenje u kojem će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP te ponovnom ocjenom dokaza jasno i na nedvojben način, a ne samo nabrajanjem sadržaja iskaza svjedoka te provedenih dokaza dati svoja utvrđenja na temelju kojih će se moći jasno zaključiti o osnovanosti osnove tužbe i tužbenog zahtjeva te za svoju odluku dati jasne i valjane razloge.

14. Zbog iznesenog valjalo je na temelju članka 369. stavak 1. ZPP riješiti kao u izreci.

15. U nepobijanim točkama I. i III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Slavonskom Brodu, 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić