Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-80/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Filipu Ivanu Žuro, odvjetniku iz Solina, protiv tuženika OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vlahi Duplančić, odvjetniku iz Splita i Visokogradnja d.d. u stečaju, Split, M. Držića 8, OIB: 69472616696, zastupan po stečajnom upravitelju Frani Krišto, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika OĐ, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: P-1434/2018. od 26. studenoga 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika OĐ iz [adresa] odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja ČĐ iz [adresa] djelomično se uvažava osnovanom, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu broj: P-1434/2018. od 26. studenoga 2021. u pobijanim točkama I. i III. izreke potvrđuje, a u točki II. izreke preinačava tako da se tužitelju dosuđuje i daljnji trošak u iznosu od 1.657,33 EUR-a na ime PDV.

II. Nalaže se tuženiku OĐ iz [adresa] da tužitelju ČĐ iz [adresa] naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.351,53 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj: P-1434/2018. od 26. studenoga 2021. proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj: Ovr-3547/2017. (ranije Ovr-4164/2009.) te se ukidaju ovršne radnje na nekretninama ovrhe i to na suvlasničkom ili idealnom dijelu od 39/100 prava vlasništva određenih posebnih dijelova nekretnine – etažno vlasništvo, neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta i zgrade izgrađene na tom zemljištu sukladno načelu jedinstva nekretnine, a sve pobliže opisano i označeno kao u izreci (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku OĐ da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 49.720,00 kuna (točka II. izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim da se utvrdi da je tužitelj vlasnik nekretnina iz točke I. izreke, pa se temeljem ove presude nalaže upis uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnoj knjizi (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odlučeno o trošku (točka II. izreke) kao i u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva (točka III. izreke) žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i dosudi mu trošak žalbenog postupka.

3. protiv navedene presude žalio se i tuženik ZĐ u dijelu u kojem je ovrha proglašena nedopuštenom (točka I. izreke) i u dijelu kojim je odlučeno o trošku (točka II. izreke) zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz dosudu troška ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika OĐ nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana i to samo u odnosu na odluku o trošku.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti donoseći odluku o glavnoj stvari, dok je donoseći odluku o trošku pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj: Ovr-3548/2017. (ranije Ovr-4164/2009.) na nekretninama u k. o. [katastarska općina] kako su pobliže navedene u izreci presude.

8. Tužitelj je naime u ovršnom postupku koji je pokrenuo tuženik ZĐ kao ovrhovoditelj protiv tuženika Visokogradnja d.d. u stečaju kao ovršenika podnio prigovor treće osobe jer da nekretnine koje su predmetom ovrhe to ne mogu biti budući pripadaju njemu.

Općinski sud u Splitu je stoga tužitelja rješenjem od 27. veljače 2018. uputio na pokretanje parnice sukladno odredbi članka 56. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08.) te odgodio provedbu ovrhe procjenom i prodajom posebnih dijelova nekretnina do pravomoćnog okončanja parnice, a sukladno odredbi članka 63. Ovršnog zakona.

9. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio osim u dijelu da se utvrdi vlasništvo tužitelja na predmetnim nekretninama.

Odredbom članka 55. Ovršnog zakona propisano je naime da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

10. Tužitelj je podnio takav prigovor tvrdeći da ima takvo pravo koje sprječava ovrhu odnosno da je do prijenosa prava vlasništva predmetnih nekretnina na njega došlo valjanim pravnim poslovima i da one stoga ne mogu biti predmetom ovrhe.

11. Prema odredbi članka 115. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 137/99., 22/00. 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP) na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, vlasništvo prelazi s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja a stavkom 3. određeno je da pravni posao kojem je cilj stjecanje prava vlasništva da bi bio valjan mora biti sklopljen u pisanom obliku.

12. Tužitelj je protivno žalbenim navodima pravo vlasništva stekao na temelju Ugovora o kupoprodaji kojim je ugovorena kompenzacija nekretnine tužitelja za samostalne uporabne cjeline (stanove) i isplatu ostatka vrijednosti, a do toga prijenosa prava vlasništva došlo je prije pokretanja predmetne ovrhe.

13. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik nekretnina koje su predmetom ovrhe, pa protivno žalbenim navodima ako vlasništvo i nije upisano u zemljišnoj knjizi ono se može dokazivati valjanim ispravama kojima tužitelj raspolaže, a zbog čega je kao treća osoba i zahtijevao da se nekretnine koje su predmetom ovrhe izuzmu iz ovrhe jer iste nisu vlasništvo tuženika Visokogradnja d.d. u stečaju protiv kojeg je tuženik ZĐ kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak.

14. Tužitelj je prema tome predmnijevani vlasnik predmetnih nekretnina, a što je pravo koje sprječava ovrhu u smislu odredbe članka 55. i članka 56. Ovršnog zakona i kao takav ima pravo zahtijevati da se ovrha na predmetnim nekretninama proglasi nedopuštenom jer je u postupku dokazao da je istu njegov prednik stekao na valjanoj pravnoj osnovi prije nego što je ovršni postupak pokrenut i zabilježba ovrhe upisana u zemljišnoj knjizi.

15. Stoga žalba tuženika OĐ nije neosnovana.

16. Nije osnovana niti žalba tužitelja u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen (točka III. izreke).

Parnica se naime vodila povodom prigovora treće osobe radi nedopuštenosti ovrhe zbog čega se ne bi mogla primijeniti i odredba članka 56. stavak 4. Ovršnog zakona prema kojoj treća osoba u parnici iz stavka 1. toga članka može tražiti da se utvrdi postojanje njezina prava ako joj ga koja od stranaka osporava a ne i provedbu upisa u zemljišnoj knjizi jer je takva parnica radi nedopuštenosti ovrhe ograničena na raspravljanje samo u odnosu na ono zbog čega je osoba upućena u parnicu.

17. Osnovani su međutim žalbeni navodi tužitelja da mu sud na trošak nije dosudio i zatraženi PDV.

Sud je naime o troškovima postupka odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku koja odluka je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika a žalbeni navod da mu nije dosuđen i trošak za zastupanje na ročištu 27. siječnja 2021. nije točan jer je sud taj trošak dosudio, dok zaista nije dosudio PDV od 25% što je daljnjih 12.430,00 kuna odnosno sada 1.657,33 EUR-a.

Stoga je u tom dijelu odluka o trošku preinačena i tužitelju dosuđen i daljnji trošak od 1.657,33 EUR-a na ime PDV.

18. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku odlučiti kao u izreci.

19. Kako je tužitelj uspio sa žalbom dosuđen mu je i trošak sastava žalbe, te sudska pristojba na žalbu.

Vukovar,18. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin