Poslovni broj: 1328/2023-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv I. optuženog HG i II. optuženog ČG, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. i 3. u svezi članka 37. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice oštećenika kao tužitelja PBZ Nekretnine d.o.o. (kasnije pravni sljednik PBZ CARD d.o.o.) od 19. siječnja 2016., izmijenjene 19. travnja 2018., te izmijenjene podneskom od 24. veljače 2020., koji je predan sudu 22. listopada 2020., nakon održane javne rasprave 17. veljače 2025., u prisutnosti opunomoćenice oštećenika kao tužitelja odvjetnice KG, I. optuženog HG, odvjetnika Tonija Oresta Draškovića u zamjenu za branitelja odvjetnika Maru Mihočevića, II. optuženog ČG, a u odsutnosti uredno pozvanih predstavnika oštećenika kao tužitelja i braniteljice II. optuženog odvjetnice Jovane Puhalo, dana 20. veljače 2025., objavio je, a 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. I optuženi HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i Č rođene K, rođen **.**.1950. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom SSS, fotografski dizajner, u mirovini, s mjesečnim primanjima od 700,00 eura, oženjen, otac troje djece, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, i

II optuženi ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i Branke rođene Š, rođen **.**.1956. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom VSS, dipl. ing. građevine, u mirovini te zaposlen na pola radnog vremena u BNB Welkom, s mjesečnim primanjima od 3.500 eura, razveden, otac dvoje djece, bez imovine, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v i  s u

što su:

- u neutvrđeno vrijeme tijekom mjeseca studenoga i prosinca 2013. godine u Zagrebu zajedno i po prethodnom dogovoru u namjeri da znatno oštete stambenu zgradu na [adresa], izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nakon što je vlasništvo te nekretnine u ovršnom postupku vođenom pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu posl. br. Ovr 3322/11 stekla tvrtka PBZ Nekretnine d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 42, čiji pravni sljednik je tvrtka PBZ Card d.o.o., iz Zagreba, Radnička cesta 44, i to dosudom na javnoj dražbi od ovršenika trgovačkog društva TIDO Zagreb d.o.o., 1. optuženik u svojstvu direktora trgovačkog društva TIDO d.o.o. i 2. optuženik kao najmoprimac stambene zgrade [adresa], a koju je posjedovao i koristio temeljem ugovora o najmu sklopljenog s trgovačkim društvom TIDO d.o.o., revoltirani tom odlukom naložili nepoznatim osobama da devastiraju i oštete navedeni objekt te su ovi shodno nalogu namjerno čupanjem iz zidova zgrade oštetili električne i druge instalacije povezane kablovima, otuđili radijatore, oštetili i demontirali opremu vezanu uz pripremu toplinske i rashladne ćelije, opremu bazenskog uređaja, sustav tehničke zaštite i kontrole pristupa čime su prouzročili štetu u iznosu od najmanje 1.252.421,07 kuna, te namjernim trganjem i skidanjem podnih obloga terase, odnošenjem i oštećenjem unutarnjeg i vanjskog kamina nanijeli dodatnu štetu na građevini u iznosu od 643.046,80 kuna, čime su ukupno na stambenoj zgradi na [adresa], prouzročili štetu najmanje u iznosu od 1.895.467,87 kuna, s PDV-om u ukupnom iznosu od najmanje 2.369.334,83 kn,

- dakle, druge sa namjerom potakli da oštete tuđu stvar a djelom je prouzročena znatna šteta,

- čime su počinili kazneno djelo protiv imovine - poticanjem na oštećenje tuđe stvari - opisno u članku 235. stavak 1. i 3. u svezi članka 37. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 235. stavak 3. u svezi članka 37. KZ/11.

II. Na temelju članka 235. stavak 3. u svezi članka 37. KZ/11 I optuženi HG se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju članka 56. KZ/11 I optuženom HG se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko I optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 235. stavak 3. u svezi članka 37. KZ/11 II optuženi ČG se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

V. Na temelju članka 56. KZ/11 II optuženom ČG se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko II optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08 I optuženi HG i II optuženi ČG dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura (tristoeura) svaki, a koje troškove su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude, kao i nužne izdatke oštećenika kao tužitelja te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika kao tužitelja koji iznos će biti određen posebnim rješenjem, ukoliko takav trošak bude zatražen.

Obrazloženje

1. Oštećenik kao tužitelj PBZ NEKRETNINE d.o.o. (kasnije pravni sljednik PBZ CARD d.o.o.) putem opunomoćenice odvjetnice KG podigao je uvodno citiranu optužnicu protiv I. optuženog HG i II. optuženog ČG, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. i 3. u svezi članka 37.KZ/11.

2. I. optuženi HG i II. optuženi ČG pozvani da se očituju o optužbi su izjavili da se ne smatraju krivim za kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3322/2011 (list 7 do 15 – ODO KDO-704/2014), prijedlog za osiguranje nekretnine od 23. prosinca 2013. (list 16-17 ODO KDO-704/2014), rješenje OGS-a od 23. prosinca 2013 (list 18-19 ODO KDO- 704/2014), izvatke iz zemljišnih knjiga (list 20-26 ODO KDO-704/2014), zapisnik javnog bilježnika Zorke Čavajde od 20. 2. 2014. (list 27-30 ODO KDO-704/2014), zapisnik javnog bilježnika Zorke Čavajde od 27.12.2013. uz preslike fotografija (list 31-95 ODO KDO-704/2014), nalaz i mišljenje vještaka Tihomira Orečića uz priloge (list 96 do 106 ODO KDO-704/2014), elaborat nalaza i mišljenja vještaka Ante Kraljevića (list 107 do 125 ODO KDO-704/2014), priopćenje od 17. listopada 2011. (list 39-40 spisa), preslika putovnice za II. optuženog (list 41-64 spisa), procjena građevinske vrijednosti sačinjena po vještaku Tihomiru Boriću (list 110-139 spisa), korespondencija GG i ŠG (list 154-155 spisa),dokumentacija (list 174 do 203, 234 do 241, 250 do 305 koja je na hrvatskom jeziku kao službenom jeziku suda), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 31.12.2019. uz priloge (list 386-391 spisa), preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 3322/2011, spisa ODO Zagreb broj KDO-764/2014 i Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-692/2015, uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka GG od 4. listopada 2017. (list 157-159 spisa) i 5. prosinca 2017. (list 163 spisa), UG od 12. studenog 2018. (list 246 spisa), ĐG od 6. veljače 2019. (list 247-248 spisa), MG od 28. ožujka 2019. (list 306-307 spisa), JG od 4. studenog 2020. (list 400-401 spisa), ŽG od 8. studenog 2021. (list 412-413 spisa), nalazi i mišljenja vještaka Tihomira Borića od 15. veljače 2018. (list 165-166 spisa), vještaka Ante Kraljevića od 15. veljače 2018. (list 166-167 spisa), vještaka Tihomira Orečića od 15. veljače 2018. (list 167 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za I. i II. optužene (list 486-488 i 491-493 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, I. optuženi je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio u ranijem tijeku postupka te da ne želi odgovarati na pitanja. Potom je na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 reproducirana obrana I. optuženog od 15. prosinca 2015. (poleđina lista 105 spisa) u kojoj je naveo da je 2009. godine jedini put bio na [adresa] i to to dok je kuća bila u fazi gradnje, s time da nije imao ključ od kuće. Bio je direktor TIDA d.o.o. od 2011. ili 2012. do 2013. godine. Ključevi od predmetnog objekta su bili u centrali MAGME d.o.o. u Baštijanovoj te ne zna tko se brinuo za nekretninu.

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, II. optuženi je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio u ranijem tijeku postupka te da ne žali odgovarati na pitanja. Potom je na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 reproducirana obrana II optuženog od 15. prosinca 2015. (poleđina lista 109 spisa), te je pročitana obrana II optuženog od 28. ožujka 2019. (list 308 spisa). U svojoj obrani od 15. prosinca 2015. II. optuženi je u bitnom naveo da je predsjednik uprave Magma d.d. koja je vlasnik društva TIDO d.o.o.. Predmetni objekt je građen između 2006- 2009. za tržište, za veleposlanstvo, međutim zbog krize nije bilo novca da se dovrši objekt. Njegova uloga je bila kontakt sa iranskom ambasadom 2009/2010 obzirom da su htjeli kupiti nekretninu, ponudili su 3,6 milijuna eura pod uvjetnom da bude do kraja opremljena i sa nje skinuti tereti. PBZ je imao hipoteku na nekretninu, postojalo je 12 milijuna kreditnih obveza, a pregovori sa ovlaštenim osobama iz PBZ nisu okončani, nakon čega su Iranu od strane UN-a određene sankcije te su ispali iz utrke, a nekretnina je ostala takva kakva je bila u istom stanju. Nadalje, 2011. godine je bilo izvjesno da Magma d.d. neće moći izbjeći stečaj te je zatražio od ĐG da preuzmu nekretninu u stanju kakvom se nalazila, međutim banka nije bila spremna preuzeti nekretninu, već da će to učiniti u ovršnom postupku. Nekretnina je ostala stajati do 2013. godine kada se pojavljuju IG i alžirska ambasada. On je (II. optuženi) cijelu 2012. i 2013. godinu bio u SAD-u, u to vrijeme ga kontaktiraju zastupnici IG da će alžirska ambasada kupiti tu nekretninu, da trebaju biti ekspresni, međutim nije došlo do realizacije. U rujnu dolazi do dražbe, PBZ kupuje nekretninu za 2.000.000,00 eura, oni kao oštećenici ulažu žalbu, on pregovara sa ĐG da maknu žalbu, nakon čega se javlja odvjetnik Bolfek da bi alžirska ambasadorica ipak kupila nekretninu, da je rok do kraja godine kada joj istječe mandat. Pisali su pisma ŠG, a ĐG je govorio da će zajedno predati nekretninu pod uvjetom da se makne žalba. Obratili su se odvjetniku Bolfeku da li mogu garantirati kupnju, te su dobili povratnu informaciju da raspolažu budžetom od 1.000.000,00 eura za opremanje kuće te da će opremanje naručiti od Magme d.d. Nikada nije došlo do realizacije posla, te nikada nije došao odgovor banke zašto do toga nije došlo. Kako su skinuli žalbu, omogućili su da se banka upiše te su koncem prosinca nasilno sa javnim bilježnikom ušli u objekt, te i dalje drže kuću neprodanu. Radi se o objektu od 600 kvadrata koji nikada nije bio do kraja opremljen za stanovanje, te u njemu nitko nikada nije živio. U tom objektu je bio 2010. godine, a ključevi od svih objekata u vlasništvu Magme d.d. ili TIDA d.o.o. stoje u ormariću u Baštijanovoj. Nije bio prisutan prilikom ulaska PBZ-a u kuću. Naveo je da je Magma d.d. uredno funkcionirala do 2010., a nakon blokade u svibnju ili lipnju sistem se raspao te nakon toga nema niti službe za održavanje, te nekretnina nakon toga više nije bila nadzorom. Na raspravi održanoj 28. ožujka 2019. II. optuženi je naveo da je već ranije u spis predao bilancu na dan 31.12.2012. godine, a danas i bilancu/izvještaj o financijskom položaju na dan 31. 12.2013. g. iz koje proizlazi da je TD Magma prije predstečajne nagodbe raspolagalo brojnim objektima. Kada ga sud konkretno pita o objektima koji su bili u vlasništvu TD Magma odgovorio je da je to vidljivo iz bilance u rubrici materijalna imovina - građevinski objekti. Dakle 2012. g. TD Magma je bilo u vlasništvu građevinskih objekata sveukupne vrijednosti 72.126.561,00 kuna a 2013. g. u vrijednosti od 48.491.163,00 kuna. Većina građevinskih objekata koji su bili u vlasništvu TD Magma su preuzeti od vjerovnika, a koliko mu je poznato i dan danas TD Magma je vlasnik dva građevinska objekta u Ilici i jednog u Importane centru premda to TD ne posluje već godinama niti ima zaposlene osobe. Napomenuo je da MG nije bio ovlaštenik TD Magma već njegov ovlaštenik za preuzimanje privatnih stvari iz objekta na [adresa] a na temelju odluke suda odnosno liste stvari koje su smjeli preuzeti. Nakon toga je II. optuženi naveo da nema više što za iskazati a i da ne želi odgovarati na pitanja.

6. Ovdje u prvom redu treba kazati kako je nesporno da je I. optuženi HG bio direktor trgovačkog društva TIDO d.o.o. u čijem je vlasništvu prije kupnje od strane PBZ Nekretnine bila stambena zgrada na [adresa], dok je II. optuženi ČG bio predsjednik uprave trgovačkog društva Magma d.d., a trgovačko društvo TIDO d.o.o. je osnovano za građevinsku djelatnost od strane trgovačkog društva Magma d.d. Iz dokumentacije koja prileži spisu i to preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3322/11 proizlazi da je dana 1. lipnja 2021. zaključen Ugovor o najmu između TD TIDO d.o.o. kao najmodavca i ČG kao najmoprimca, a predmet ugovora je upravo sporna nekretnina u [adresa]. U članku 2. istog ugovora je naznačeno da se predmetna nekretnina iznajmljuje radi stanovanja, te da je najmoprimac stupio u posjed 1. lipnja 2010. godine.

7. Nadalje, spisu prileži procjena građevinske vrijednosti obiteljske stambene zgrade na adresi [adresa], koja je sačinjena u ožujku 2010. godine od strane stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo Tihomira Borića, koji je u ovom predmetu dao svoj nalaz i mišljenje na raspravi održanoj 15. veljače 2018., a iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da je predmetna nekretnina u potpunosti završena, osim dijela elektroinstalacija, odnosno elektro-ormari nisu bili u potpunosti dovršeni. Stavljajući u korelaciju okolnost da eleaborat izrađen od strane vještaka Tihomira Borića u kojem je navedeno da je predmetna zgrada u potpunosti završena te opremljena najsuvremenijim opremom datira iz ožujka 2010. godine, a da je ugovor o najmu te iste nekretnine između TD TIDO d.o.o. kao najmodavca i ČG kao najmoprimca zaključen 1. lipnja 2010. kada je i najmoprimac stupio u posjed, te da je nekretnina iznajmljena radi stanovanja, sud je utvrdio da je najmoprimac prilikom ulaska u posjed zatekao isto ono stanje koje je specificirano u elaboratu PG, odnosno da na samoj nekretnini nije bilo nikakvih oštećenja, jer bi u suprotnom isto bilo konstatirano od strane ugovornih strana prilikom zaključenja ugovora o najmu.

8. Ovdje je bitno osvrnuti se na obranu II. optuženog u kojoj je isti za predmetnu nekretninu naveo da se radi o objektu od 600 kvadrata koji nikada nije bio do kraja opremljen za stanovanje, te u njemu nitko nikada nije živio, a u tom objektu da je bio 2010. godine, a da je Magma d.d. uredno funkcionirala do 2010., a nakon blokade u svibnju ili lipnju sistem se raspao te nakon toga nema niti službe za održavanje te da nekretnina nakon toga više nije bila nadzorom, što bi značilo do 2013. godine. Međutim, iznoseći svoju obranu II. optuženi je prešutio činjenicu da je bio najmoprimac predmetne nekretnine i to počevši od 1. lipnja 2011. pa nadalje, dakle sve do predaje u posjed sporne nekretnine trgovačkom društvu PBZ Nekretnine d.o.o, a pored toga njegova obrana da nekretnina nikada nije bila do kraja opremljena za stanovanje je suprotna nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Tihomira Borića, ali i samom ugovoru u najmu koji je II. optuženi osobno potpisao i u kojem ugovoru je jasno navedeno da se nekretnina iznajmljuje radi stanovanja. Ovakvom obranom, odnosno neiznošenjem činjenice da je isti kao najmoprimac sklopio ugovor o najmu predmetne nekretnine sa TD TIDO d.o.o. te navodeći da ista nije bila dovršena za stanovanje, da je u nekretnini bio 2010. godine, a da je nakon blokade nekretnina stajala u istom stanju do 2013. godine, odnosno da o njoj nitko nije vodio brigu je usmjerena na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti kako bi isti prikazao da nema ništa sa naknadnom devastacijom objekta. Naime, vještak Tihomir Borić je u svom nalazu i mišljenju naveo da je vezano za predmetnu nekretninu razgovarao sa I. i II. optuženim, kao i sa bivšom suprugom II. optuženog, dok iz iskaza svjedoka UG proizlazi da je pred jedan Božić bilo opremanje tog objekta pa je po nalogu uprave dostavio na predmetnu adresu robu, a radilo se o namještaju i dekoracijama, te da pretpostavlja da je u toj kući trebala živjeti obitelj ČG. Svjedok MG je u svom iskazu naveo da ga je II. optuženi tražio da organizira prijevoz njegovih osobnih stvari i stvari iz firme iz predmetnog objekta, te da misli da je s njim išla i NG, tamo su već bili zaštitari i ova roba koju su preuzeli je već bila odvojena na jednoj hrpi. Iz naprijed navedenog je razvidno da je II. optuženi nakon sklopljenog ugovora o najmu predmetne nekretnine koju činjenicu je prešutio prilikom iznošenja obrane zajedno sa suprugom navedenu nekretninu koristio ili boravio u njoj jedno vrijeme, jer su u istoj bile njegove osobne stvari, a i ista se opremala namještajem i dekoracijama, koje su po pretpostavci svjedoka UG trebale služiti za stanovanje obitelji NG, što znači da je obrana II. optuženog o tome da je samo jednom 2010. bio u predmetnoj nekretnini, da nije bila podobna za stanovanje te da u istoj nitko nije stanovao, neistinita i nevjerodostojna te suprotna iskazima gore spomenutih svjedoka, ali i materijalnoj dokumentaciji u spisu.

9. Nadalje, iz obrane I. optuženog proizlazi da je bio direktor TIDO d.o.o. od 2011. ili 2012. do 2013. godine, a ključevi od predmetnog objekta da su bili u centrali MAGME d.o.o. u Baštijanovoj te ne zna tko se brinuo za nekretninu. Također je i II. optuženi iznoseći svoju obranu naveo da ključevi od svih objekata u vlasništvu Magme d.d. ili TIDA d.o.o. stoje u ormariću u Baštijanovoj. U odnosu na navedenu okolnost iskazivao je i svjedok MG koji je naveo da kada je ulazio na objekt na adresi [adresa] da bi ključ dobio ili od tajnice II. optuženog JG ili mu je ključ dao II. optuženi ili njegova supruga. Što se tiče ključeva od objekata koji su bili u vlasništvu TD Magma na čijem održavanju je radio svjedok je naveo da su se ključevi nalazili kod tajnice II. optuženog, ali se ne sjeća da li je ovaj ključ od nekretnine na [adresa] stajao stalno kod tajnice II. optuženog.Svjedokinja ŽG, bivša supruga II. optuženog je navela u svom iskazu da je do travnja 2013. bila predsjednik Nadzornog odbora Magme d.d. i kao takva je imala ured u Baštijanovoj gdje su se nalazili ključevi od svih nekretnina s kojima je Magma raspolagala, a što je uključivalo i stambenu zgradu na [adresa] u [adresa].Ti ključevi su bili dostupni tajnici JG, optuženom NG, te njoj dok je tamo radila. Ti ključevi su se nalazili u ormariću, iza leđa tajnice JG i ne zna da bi taj ormarić bio zaključan.Navela je da je MG radio u njihovoj firmi, brinuo se o nekretninama, no stvarno se ne sjeća da bi mu dala ključ od te zgrade. Prostorija gdje su se nalazili ključevi nekretnina Magme je poslovna prostorija društva koja je bila namijenjena za poslovne sastanke tako da su tamo dolazili i vanjski suradnici, odnosno, partneri, a naravno da su se kretali i zaposlenici Magme koji su dolazili u te prostorije kao i širi članovi direktorskog odbora.Na pitanje punomoćnice oštećenog kao tužitelja odgovorila je da nije surađivala sa vještakom Borićem i nisu tražili vještačenje vrijednosti nekretnine. Međutim, tijekom postupka ispitana svjedokinja JG je na pitanje suda da li su se u uredu gos. NG nalazili ključevi od predmetne zgrade i tko je sve dolazio u doticaj s tim ključevima, odnosno tko se sve služio s tim ključevima, odgovorila je da nikada nije vidjela ključeve od stambene zgrade na [adresa] u uredu gos. NG. Nakon što je istoj predočen dio iskaza svjedoka MG koji je u svom iskazu naveo da je do 2012.g. radio na održavanju objekata TD Magma d.d. i da je obilazio i objekt na [adresa], da nije raspolagao ključem od objekta već bi mu ključ predao II optuženi, njegova tadašnja supruga ili ona sama (JG), odgovorila je da to nije istina. Navela je da u uredu u Baštijanovoj ulici u Zagrebu, u vrijeme dok je TD Magma d.d. ondje imalo sjedište postojala je jedna soba gdje su se držali rezervni ključevi, no međutim radilo se o rezervnim ključevima trgovina maloprodaje no međutim tamo nije bilo ključa od stambene zgrade na [adresa].

10. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje JG kao istinit i vjerodostojan obzirom da je na životan i logičan način opisala okolnosti koje se odnose na ključeve koji su se nalazili u Baštijanovoj, odnosno životno i logično je da su se na jednom mjestu nalazili svi rezervni ključevi isključivo trgovina u vlasništvu Magme d.d., dok je zaista neživotno i nelogično da bi se sa tim istim ključevima, odnosno ključevima trgovina nalazili istovremeno ključevi stambene zgrade koja je u vlasništvu drugog trgovačkog društva i to TD TIDO d.o.o., te koja je ujedno u najmu II. optuženog, a potpuno je neživotno i nelogično da bi se ključevi od tako vrijedne nekretnine za koju je sklopljen ugovor o najmu i koja je iznajmljena u svrhu stanovanja nalazili u poslovnoj prostoriji kako sama svjedokinja ŽG navodi koja je bila namijenjena za poslovne sastanke gdje su se kretali i dolazili vanjski suradnici, odnosno, partneri, zaposlenici Magme koji su dolazili u te prostorije kao i širi članovi direktorskog odbora. Po ocjeni suda svjedokinja JG nema nikakvog razloga neistinito iskazivati, tako da je njezin iskaz prihvaćen i u dijelu da nije HG davala ključeve od predmetne nekretnine, jer iste jednostavno nije niti u jednom trenutku imala u svom posjedu, za razliku od ostalih rezervnih ključeva trgovina u vlasništvu MAGME d.d., dok su obrane I. i II. optuženih usmjerene na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti kako bi prikazali da uopće nisu niti bili u posjedu ključeva predmetne nekretnine, a sve iz razloga kako bi od sebe otklonili kaznenopravnu odgovornost za ono što se naknadno događalo sa predmetnom nekretninom nakon što je istu stekla PBZ Nekretnine d.o.o. Sud također nije prihvatio iskaz svjedoka HG koji se odnosi na ključeve od predmetne nekretnine obzirom da je taj dio iskaza suprotan iskazu svjedokinje JG koji iskaz je sud prihvatio kao istinit, vjerodostojan te životan i logičan, te koja je decidirano navela da se sa ključevima trgovina Magme d.d. nisu nalazili ključevi od nekretnine na adresi [adresa], a po ocjeni suda iskaz svjedoka HG je usmjeren na poboljšanje pozicije I. i II. optuženih u ovom postupku, sve imajući u vidu da se radi o dugogodišnjem djelatniku trgovačkog društva Magma d.d., te očigledno o osobi koja je u bliskim odnosima sa II. optuženim jer je upravo on bio osoba koju je II.optuženi poslao da preuzme njegove osobne stvari iz kuće na [adresa] prilikom uvođenja u posjed PBZ-a iako on više nije radio u TD Magma d.d. Što se tiče iskaza svjedokinje ŽG isti sud također nije prihvatio kao istinit i vjerodostojan jer je njezin iskaz u dijelu koji se odnosi na ključeve predmetne nekretnine, odnosno na mjesto gdje su bili smješteni i kome su bili dostupni suprotan iskazu svjedokinje JG, a pored toga je neživotan i nelogičan, što je također naprijed obrazloženo, pri čemu je njezin iskaz suprotan i sa nalazom i mišljenjem vještaka Tihomira Borića vezeno za komunikaciju sa svjedokinjom u odnosu na predmetnu nekretninu, tako da je sud utvrdio da se ključevi od objekta na adresi [adresa] nisu nalazili u Baštijanovoj zajedno sa ključevima trgovina Magme d.d., već da je istima, a što je životno i logično raspolagao vlasnik nekretnine, a to je TD TIDO d.o.o., čiji je direktor u inkriminiranom razdoblju bio I. optuženi te osoba koja je u najmu te nekretnine, a to je bio II. optuženi temeljem sklopljenog ugovora o najmu.

11. Nadalje, iznoseći svoju obranu II. optuženi je opisao svoju ulogu u nastojanju da se predmetna nekretnina proda najprije iranskoj, a potom alžirskoj ambasadi, a o tim okolnostima je iskazivao svjedok GG koji je sa II. optuženim vodio razgovore vezano za prodaju nekretnine alžirskoj ambasadi. Imenovani svjedok je u svom iskazu naveo da je prvi puta razgovarao s II. optuženim u ljeto 2013., misli da se radilo o mjesecu srpnju. Tom prilikom kolegica U, voditeljica prodaje PBZ nekretnine dala mu je na telefon II. optuženog, a tema je bila prodaja ove nekretnine na [adresa] alžirskoj ambasadi. Međutim, u to vrijeme nije imao ovlasti razgovarati o toj temi jer tada PBZ nekretnine nije bio vlasnik objekta. Potom se drugi puta čuo s II. optuženim 14. studenog 2013., oko 16,00 sati, razgovor je trajao 20-tak minuta na temu stupanja u posjed nekretnine od strane PBZ nekretnine i otklanjanja štete na kući. Sjeća se da ga je tom prilikom II. optuženi prozvao da PBZ nekretnine ne čine ništa na uklanjanju štete koja je navodno nastala uslijed nevremena koje je bilo nekoliko dana ranije i kada su navodno porušeni nekakvi borovi u blizini objekta. Tom prilikom je izvijestio II. optuženog da PBZ nekretnine ne mogu brinuti o objektu dok im još isti nije predan u posjed. Uglavnom, tijekom tog razgovora isti je postajao sve žustriji i žustriji da bi mu na koncu II. optuženi rekao da će dospjeti u medije, da će ići kod Đ u DORH, a da predaja posjeda nekretnine može biti samo predaja zemljišta sa šutom. Pojasnio je da je objekt u konačnici kupljen na dražbi koja se održala 24. rujna 2013. i do tog datuma PBZ nekretnine nisu uspjele pregledati objekt. Nakon toga se došlo do saznanja da se na objektu čini devastacija, odnosno da se tamo kamionima nešto odvozi i da se u objektu nešto događa. PBZ nekretnine su višekratno putem svoje pravne službe pozivale TD Tido, bivšeg vlasnika nekretnine, na mirnu predaju posjeda, no međutim, tome nije udovoljeno. Na posebno pitanje suda da li je stekao dojam u razgovoru s II. optuženim da je on u posjedu ove nekretnine [adresa] i da ondje živi, odgovorio je da je iz njegovog kazivanja o šteti koja je nastala nakon nevremena u studenom 2013. kao i na temelju događaja kada se 27.prosinca 2013. ušlo u posjed nekretnine, odnosno koliko se sudski bravar namučio kako bi ušao u objekt a uzimajući u obzir brojnost brava na ulazu u dvorište i zgradu, zaključio da je II. optuženi u posjedu objekta i da ima točno saznanja u kojem se stanju objekt nalazi, odnosno koja su oštećenja na njemu nastala.

12. Iz sadržaja razgovara kako ga je u svom iskazu opisao svjedok GG koji po ocjeni suda nema nikakvog razloga neistinito iskazivati jasno proizlazi da je II optuženi imao potpuna saznanja o tome što se događa sa predmetnom nekretninom i u kakvom se stanju nalazi te što će se dogoditi u slučaju ako se posao oko prodaje nekretnine izjalovi odnosno ne završi na način kako je to II. optuženi želio. Nesporna je uloga II. optuženog u namjeri da se nekretnina proda alžirskoj ambasadi o čemu je II. optuženi razgovarao sa svjedokom GG, ali i ĐG, te je predmetnu nekretninu najprije pokušao prodati iranskoj ambasadi što se izjalovilo, a nakon što je nekretninu kupio PBZ, nastojao je da banka uz njegovu asistenciju proda nekretninu alžirskoj ambasadi, te je to bio i razlog što je povučena žalba o dosudi nekretnine od strane trgovačkog društva TIDO d.o.o., međutim kada to realizacije posla nije došlo uslijedilo je devastiranje nekretnine, odnosno obistinilo se ono što je II. optuženi „najavio” svjedoku GG prilikom telefonskog razgovara navodeći da predaja posjeda nekretnine može biti samo predaja zemljišta sa šutom. Nesporno je da je do tog trenutka II optuženi brinuo o nekretnini jer je istu nastojao prodati, da bi nakon toga kao osveta PBZ-u zbog odustajanja od prodaje alžirskoj ambasadi, došlo do opsežnog devastiranja nekretnine te je u trenutku ulaska u posjed od strane TD PBZ Nekretnine d.o.o. faktički bila u znatnoj mjeri uništena i devastirana o čemu će više biti riječi u nastavku, što znači da je do devastiranja došlo tijekom studenog i prosinca 2013. godine. Svjedok GG također potvrđuje činjenicu kako je prilikom ulaska u posjed sporne nekretnine, na dan 27. prosinca 2013. godine, nekretnina bila devastirana, ali i zaključana, odnosno da su svi ulazi u nekretninu bili zaključani te da je sudski bravar prilikom ulaska u nekretninu morao onesposobiti bravu radi ulaska u posjed. Iz činjenice da je nekretnina bila zaključana jasno proizlazi zaključak kako je nekretnina devastirana od strane osoba koje su imale pristup nekretnini odnosno njezinim ključevima, a već je ranije sud u prethodnim točkama obrazložio da je ocijenio da su ključevima predmetne nekretnine raspolagali vlasnik nekretnine, trgovačko društvo TIDO d.o.o., čiji je direktor bio I. optuženi te najmoprimac nekretnine, odnosno II. optuženi. Pored toga iz iskaza svjedoka GG je razvidno da prilikom stupanja u posjed oštećenika kao tužitelja nije utvrđeno nikakvo oštećenje brava koje bi ukazivalo na nasilan ulazak u stambenu zgradu na [adresa], pri čemu nitko od optuženika nije prijavio štetu ili otuđenje stvari iz devastirane nekretnine iako je nesporno da je nekretnina bila nadzirana s obzirom da je II optuženi očigledno imao saznanja da je zbog nevremena bilo oštećenja na kući, a o čemu je razgovarao sa GG, što dodatno potkrepljuje ranija utvrđenja suda kako je nekretnina devastirana od strane osoba koje su imale pristup nekretnini odnosno njezinim ključevima, s time da iz zapisnika o iseljenju sačinjenog na dan 27. prosinca 2013. godine, u ovršnom spisu Ovr-3322/11 proizlazi da je nekretnina bila zaključana. Također svjedok GG je u svom iskazu naveo da nakon što je nekretnina kupljena na dražbi se došlo do saznanja da se na objektu čini devastacija, odnosno da se tamo kamionima nešto odvozi i da se u objektu nešto događa te da su PBZ nekretnine višekratno putem svoje pravne službe pozivale TD Tido, bivšeg vlasnika nekretnine, na mirnu predaju posjeda, no međutim, tome nije udovoljeno. Upravo navedena činjenica govori u prilog tome da do mirne predaje posjeda nije došlo zbog revoltiranosti činjenicom da nekretnina nije prodana alžirskoj ambasadi, dok okolnost da TD TIDO d.o.o. nije izvršilo mirnu predaju posjeda govori u prilog tome da je I. optuženi kao direktor trgovačkog društva TIDO d.o.o., jednako kao i II. optuženi bio jako dobro upoznat što se događa sa nekretninom, te da do mirne predaje posjeda nije došlo isključivo kako bi se dobilo na vremenu da se izvrši devastacija objekata, jer prema nalazu i mišljenju vještaka Ante Kraljevića proizlazi da je za devastaciju bilo potrebno višednevno djelovanje više ljudi, a navedenu okolnost je u svom nalazu i mišljenju potvrdio i vještak Tihomir Orečić koji je naveo da je za demontažu i devastaciju na objektu bilo potrebno duže vrijeme uz angažman više radnika i vozila za transport materijala.

13. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, razvidno je kako je predmetna nekretnina nakon što je u cijelosti dovršena i opremljena najsuvremenijom opremom, od strane njezinog vlasnika i to trgovačkog društva TIDO d.o.o. temeljem ugovora o najmu zaključenog 1. lipnja 2010. iznajmljena radi stanovanja II. optuženom ČG, koji je navedenu okolnost prešutio prilikom iznošenja obrane, dok je neistinitom i nevjerodostojnom cijenjena njegova obrana da nekretnina nije bila podobna za stanovanje, da u njoj nitko nije stanovao, te da je 2010. samo jednom bio u nekretnini, te je sud utvrdio da prilikom ulaska u posjed najmoprimca na samoj nekretnini nije bilo nikakvih oštećenja, jer bi u suprotnom isto bilo konstatirano od strane ugovornih strana prilikom zaključenja ugovora o najmu. Iz naprijed navedenog je razvidno da je nekretnina na [adresa] prije nego što je na dražbi kupljena od strane PBZ Nekretnine d.o.o. bila u vlasništvu i posrednom posjedu trgovačkog društva TIDO d.o.o. čiji je direktor u vrijeme inkriminiranog događaja bio I. optuženi HG te u neposrednom posjedu II. optuženog ČG kao najmoprimca koji se predmetnom nekretninom zajedno sa suprugom koristio ili u njoj boravio jedno izvjesno vrijeme što je sud obrazložio u prethodnim točkama. Sud je u prethodnim točkama obrazložio da u pogledu okolnosti gdje su se nalazili i kome su bili dostupni ključevi od predmetne nekretnine nije kao istinite i vjerodostojne prihvatio obrane I. i II. optuženih, kao niti iskaze svjedoka MG i ŽG, već je prihvaćajući kao životan i logičan iskaz svjedokinje JG utvrdio da se ključevi od predmetne nekretnine nisu nalazili u Baštijanovoj zajedno sa rezervnim ključevima trgovina u vlasništvu Magma d.d., odnosno utvrdio je da su ključevima predmetne nekretnine raspolagali isključivo najmoprimac, i to II. optuženi ČG, kao i vlasnik nekretnine, trgovačko društvo TIDO d.o.o., čiji je direktor u vrijeme inkriminiranog događaja bio I. optuženi. Nesporno je da je II. optuženi nekretninu na [adresa] pokušao najprije prodati iranskoj, a potom i alžirskoj ambasadi, kao i da do prodaje nekretnine nije došlo, već je PBZ Nekretnine istu kupilo na dražbi, a protiv rješenja o dosudi nekretnine od 24. rujna 2013., ovršenik TIDO d.o.o. je povukao žalbu, kako bi se realizirala prodaja nekretnine alžirskoj ambasadi, međutim do realizacije posla nije došlo. Po ocjeni suda upravo okolnost što nije došlo do realizacije posla prodajom nekretnine alžirskoj ambasadi je dovelo do toga da je TD Tido d.o.o, čiji je direktor u to vrijeme bio I. optuženi HG odbio predati nekretninu mirnim putem, odnosno po ocjeni suda nekretnina nije predana mirnim putem niti od vlasnika, niti od najmoprimca iz razloga kako bi došlo do osvete PBZ-u zbog odustajanja od prodaje alžirskoj ambasadi i to na način da se nekretnina devastira, a imajući u vidu opseg njezinog uništenja, o čemu su iskazivali vještaci Ante Kraljević i Tihomir Orečić, za što je trebalo više ljudi, opreme, ali i vremena, do mirne predaje posjeda nije došlo da bi se dobilo na vremenu da se nekretnina što je više moguće devastira. Da se radilo isključivo o osveti PBZ-u devastiranjem nekretnine razvidno je iz samih oštećenja o čemu su iskazivali gore spomenuti vještaci, pa je tako vještak Ante Kraljević naveo da su počupane i oštećene instalacije i oprema, a dodatno je pojasnio kako su primjerice električni kabeli bili odrezani uz same zidove, tako da nije postojala mogućnost da se naknadnom sanacijom priključi novi kabel. Isto tako iz jacuzzia su otrgnute mlaznice na način da je stekao dojam da se time samo htjela napraviti šteta, jer tako otrgnute mlaznice ne mogu poslužiti u drugu svrhu.Tijekom pregleda objekta uočio je i još jednu specifičnost koja se ne može uklopiti u uobičajena oštećenja na objektu gdje se radi procjena štete. Naime, ispod vanjske terase objekta izvađen je agregat i vrata. Radi se o agregatu koji je trebao služiti za dodatno napajanje strujom objekta, a taj agregat je bio težak minimalno 500 kg, pa je njegovo odnošenje iziskivalo ulaganje većih napora. Obzirom da je za devastiranje nekretnine ovakvih razmjera trebalo dulje vrijeme uz angažman većeg broja ljudi i opreme, a prilikom ulaska u posjed nekretnine od strane PBZ-a su zatečena zaključana vrata, te nije utvrđeno nikakvo oštećenje brava koje bi ukazivalo na nasilan ulazak u stambenu zgradu na [adresa], a pored toga nitko od optuženika, dakle I. optuženi kao direktor trgovačkog društva TIDO d.o.o, vlasnika nekretnine prije nego što je istu na dražbi kupio PBZ nekretnine i II. optuženi kao najmoprimac nisu prijavili štetu ili otuđenje stvari iz devastirane nekretnine, sud je utvrdio kako je nekretnina devastirana od strane osoba koje su imale pristup nekretnini odnosno njezinim ključevima, a već je ranije sud u prethodnim točkama obrazložio da je ocijenio da su ključevima predmetne nekretnine raspolagali vlasnik nekretnine, trgovačko društvo TIDO d.o.o., čije je direktor bio I. optuženi te najmoprimac nekretnine, odnosno II. optuženi.

14. Pored toga, imajući u vidu razmjere oštećenja nekretnine do kojih je došlo nakon što je nekretnina stečena od strane PBZ NEKRETNINE d.o.o. i nakon što je definitivno propao posao sa prodajom nekretnine alžirskoj ambasadi, za koja oštećenja je sud utvrdio da su izvršena isključivo zbog revoltiranosti i osvete PBZ-u, s ciljem da se nekretnina što je moguće više devastira, te stavljajući navedenu okolnost u korelaciju sa vremenom kada su PBZ Nekretnine d.o.o. došli do saznanja da se na objektu čini devastacija, odnosno da se tamo kamionima nešto odvozi i da se u objektu nešto događa onda je razvidno da je podloga za takvo postupanje revoltiranost što je vlasništvo te nekretnine u ovršnom postupku vođenom pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu posl. br. Ovr 3322/11 stekla tvrtka PBZ Nekretnine d.o.o. i što nije došlo do prodaje alžirskoj ambasadi, te sud ne nalazi da bi neke druge osobe osim onih koje su prije kupnje predmetne nekretnine od strane PBZ Nekretnine d.o.o. bile u vlasništvu nekretnine (TD TIDO čiji je direktor I. optuženi HG), odnosno neposrednom posjedu (II. optuženi ČG) imale motiv za devastaciju nekretnine. Obzirom da se II. optuženi kroz inkriminirano razdoblje nalazio u SAD-u, dakle izvan mjesta gdje se nalazi predmetna nekretnina, ocjena je suda da je upravo između II. optuženog kao najmoprimca, osobe koja je nekretninu imala u neposrednom posjedu, raspolagala njezinim ključevima te koja je pregovarala o njezinoj prodaji alžirskoj ambasadi, te istovremeno imala sva saznanja o onome što se događalo sa nekretninom (događaj koji se odnosi na porušene borove) i I. optuženog koji je kao direktor trgovačkog društva TIDO d.o.o., koje trgovačko društvo je bilo vlasnik nekretnine, raspolagao ključevima predmetne iste i koje je odbijalo nekretninu predati mirnim putem, postojala međusobna koordinacija i zajednički dogovor da upravo zbog činjenice da je vlasništvo nekretnine stekla tvrtka PBZ Nekretnine d.o.o., zbog nezadovoljstva i revoltiranosti i činjenice da nije došlo do prodaje alžirskoj ambasadi nalože sudu nepoznatim osobama da devastiraju i oštete navedeni objekt, a odluke sudu nepoznatih osoba da izvrše kazneno djelo je rezultat sporazumnog poticanja I. i II. optuženog.

15. Činjeničnim opisom se navodi da su na predmetnoj nekretnini nepoznate osobe shodno nalogu I. i II. optuženih namjerno čupanjem iz zidova zgrade oštetili električne i druge instalacije povezane kablovima, otuđili radijatore, oštetili i demontirali opremu vezanu uz pripremu toplinske i rashladne ćelije, opremu bazenskog uređaja, sustav tehničke zaštite i kontrole pristupa čime su prouzročili štetu u iznosu od najmanje 1.252.421,07 kuna, te namjernim trganjem i skidanjem podnih obloga terase, odnošenjem i oštećenjem unutarnjeg i vanjskog kamina nanijeli dodatnu štetu na građevini u iznosu od 809.742,70 kuna, čime su ukupno na stambenoj zgradi na [adresa], prouzročili štetu u iznosu od 2.062.163,77 kuna, s PDV-om u ukupnom iznosu od 2.577.704,71 kn.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Kraljevića, odnosno njegovog elaborata od 8. veljače 2014., i to na stranici 19 elaborata je navedeno da je vrijednost demontirane opreme iz prostora vile [adresa], Zagreb 1.280.923,28 kuna, a što se odnosi na električne i druge instalacije povezane kablovima, radijatore, opremu vezanu uz pripremu toplinske i rashladne ćelije, opremu bazenskog uređaja, sustav tehničke zaštite i kontrole pristupa, s time da je u točki 3 navedeno dizalo za koje je vještak na raspravi odgovorio da vidljivih oštećenja na dizalu nije bilo, a ovi troškovi (28.502,21 kunu-točka 3 elaborata na stranici 19) se odnose na atestiranje i ponovno pokretanje dizala.Vještak je na raspravi pojasnio da je prije izlaska na lokaciju zatražio od naručitelja sve moguće, tada dostupne račune i fakture o izvedenim radovima, nakon toga je došao na lokaciju, pregledao tadašnje stanje objekta, utvrdio određene činjenice i vrativši se u ured se konzultirao s ljudima koji su izvodili te radove. U svom pisanom nalazu na listu 19 odredio je vrijednost potrebnih radova na sanaciji utvrđene štete, odnosno radova koji su potrebni da se objekt vrati u prvobitno stanje. Tako je jasno naveo da za sanaciju štete na sustavu toplinske i rashladne energije su potrebni oprema i radovi u vrijednosti 574.172,00 kune. Cijenu je izračunao na temelju podataka koje je dobio od naručitelja, odnosno vlasnika nekretnine, u smislu računa za opremu koja je bila ugrađena te sve što je potrebno da bi se popravila šteta ugradnjom opreme istovjetne onoj koja je bila ranije ugrađena. Vezano za radijatore je naveo da radijatori prilikom pregleda nisu bili na lokaciji, odnosno bili su demontirani, a njihovu vrijednost je procijenio na temelju dokumentacije koju mu je dostavio naručitelj, odnosno ponuda i cijena proizvođača. Isto se odnosi i na procjenu sustava tehničke zaštite. Naime, kako servera, kamera i druge opreme koja se odnosi na sustav tehničke zaštite nije bilo, procijenio je vrijednost istoga na temelju ponuda i računa proizvođača. Isto može reći i glede elektroinstalacija, dakle, elektroinstalacije su bile počupane i devastirane, a njihovu vrijednost je procijenio na temelju ponuda i računa proizvođača. Nalaz i mišljenje vještaka Ante Kraljevića, sud je u cijelosti prihvatio jer je dan jasno i koncizno, u skladu s pravilima struke i iskustva te od strane osobe nezainteresirane za ishod kaznenog postupka, a pored toga nitko od stranaka nije iznosio primjedbe na nalaz i mišljenje, niti je osporavao vrijednost demontirane opreme koju je vještak utvrdio, slijedom čega je sud od ukupnog iznosa, odnosno vrijednosti demontirane opreme koju je vještak naveo u svom nalazu i mišljenju/elaboratu (1.280.923,28 kn) oduzeo iznos od 28.502,21 kunu, koja se odnosi na dizalo te utvrdio da razlika između ta dva iznosa, odnosno iznos od 1.252.421,07 predstavlja najmanji iznos štete koja je nastala demontiranjem gore spomenute opreme, a navedeni iznos štete je u činjeničnom opisu naznačen i od strane oštećenika kao tužitelja.

17. Nadalje, tijekom postupka je ispitan vještak Tihomir Orečić koji je u svom nalazu i mišljenju, odnosno elaboratu sanacije oštećenja naveo da ukupni procijenjeni iznos potreban za otklanjanje i sanaciju oštećenja građevinskih i građevinsko- obrtničkih elemenata zgrade u [adresa] iznosi 826.862,70 kuna, međutim sud je utvrdio da troškovnikom nisu obuhvaćena samo oštećenja opisana u činjeničnom opisu, odnosno ona koja su nastala trganjem i skidanjem podnih obloga terase, odnošenjem i oštećenjem unutarnjeg i vanjskog kamina, već i druga oštećenja koja nisu sastavni dio činjeničnog opisa. Vještak je u iskazujući na raspravi naveo da je izvršio procjenu oštećenja građevinskih radova, pa tako dio štete koja se spominje u optužnici, a ona koju je procjenjivao jesu trganje i skidanje podnih obloga terase te odnošenje i oštećenje unutarnjeg i vanjskog kamina.Nastavno na pitanje suda da pojasni svoje utvrđenje iz nalaza kako je izvršio usporedbu stanja dovršene građevine i stanja objekta nakon devastacije, odnosno kako je to izvršio usporedbu stanja dovršene građevine odgovorio je da nije vidio dovršenu građevinu prije devastacije, no međutim, u postupku izrade nalaza i mišljenja od naručitelja je dobio fotodokumentaciju stanja objekta u dovršenom stanju, kao i dio projektne dokumentacije u smislu tlocrta objekta temeljem čega je trebalo izraditi nalaz i mišljenje na okolnost procijenjenog iznosa štete na objektu, odnosno procijenjenog iznosa građevinskih radova i materijala potrebnih da bi se građevinski dijelovi objekta doveli u prvobitno stanje, odnosno sanirala šteta. U postupku izrade nalaza i mišljenja nije dobio račune niti ponude za radove i materijale čiju je vrijednost trebao procijeniti, tako da je u izradi nalaza i mišljenja koristio podatke o površinama elemenata kuće, kao što su terase, kamini i ostalo obuhvaćeno nalazom, a jedinične cijene su izražene temeljem tada dostupnih podataka kao što su oglašene cijene materijala i radova proizvođača i izvoditelja radova, određenih troškovničkih aplikacija i ostalih izvora cijena materijala i građevinskih radova.Nastavno na pitanje suda da navede procjenu vrijednosti štete, odnosno potrebnog da bi se sanirala nastala šteta trganjem i skidanjem podnih obloga terase, odgovorio je da je procijenjeni iznos štete, odnosno radova potrebnih da se terase vrate u prvobitno stanje, 483.595,60 kuna. Navedeni iznos ne sadrži PDV. Glede procjene vrijednosti štete nastale na vanjskom i unutarnjem kaminu kazao je da je procijenjeni iznos štete, odnosno trošak radova i materijala za vraćanje unutarnjeg i vanjskog kamina u prvobitno stanje 159.451,20 kuna. Iznos također ne sadrži PDV.Na posebno pitanje braniteljice II. optuženika, a u odnosu na troškovnik koji je sastavni dio njegovog nalaza i mišljenja pa u odnosu na točku 2, odnosno ugradnju obloge terasa, kako je procijenio oblogu od tikovine, odnosno kamen travertin, odnosno da li je uzeo u obzir amortiziranu vrijednost istih, odgovorio je da u izradi nalaza i mišljenja nije uzimao u obzir vrijednost obloga, računavši i amortizaciju, odnosno istrošenost obloge, iz razloga što nalaz i mišljenje, uz procijenjeni iznos štete, predstavlja procijenjeni iznos građevinskih radova i materijala potrebnih da se navedeni dijelovi vrate u prvobitno stanje, pa je time potrebna nabavka novih podnih obloga i ostalih elemenata, a i zbog činjenice da je objekt bio relativno nov, amortizacijsko umanjenje vrijednosti bi bilo zanemarivo. Nalaz i mišljenje vještaka Tihomira Orečića sud je u cijelosti prihvatio jer je dan jasno i koncizno, u skladu s pravilima struke i iskustva te od strane osobe nezainteresirane za ishod kaznenog postupka, pri čemu je vještak na raspravi pojasnio na koji način je izvršio procjenu nastale štete i kolika je točno procijenjena šteta vezano za oštećenja koja su nastala trganjem i skidanjem podnih obloga terase te odnošenjem i oštećenjem unutarnjeg i vanjskog kamina, a koja su navedena u činjeničnom opisu, odnosno da ista konkretno iznose 643.046,80 kuna.

18.Navedeni iznos predstavlja zbroj iznosa koji su u rekapitulaciji elaborata imenovanog vještaka naznačeni pod točkama II, III i IV, a kako su u činjeničnom opisu naznačene samo radnje trganjem i skidanjem podnih obloga terase te odnošenjem i oštećenjem unutarnjeg i vanjskog kamina sud je izmijenio činjenični opis, pazeći pritom da I. i II. optuženom ne dodaje veću kriminalnu količinu od one koja im se optužnicom stavlja na teret, na način da je sukladno nalazu i mišljenju vještaka Tihomira Orečića izmijenio iznos štete koja je nastala namjernim trganjem i skidanjem podnih obloga terase, odnošenjem i oštećenjem unutarnjeg i vanjskog kamina na način da umjesto iznosa od „809.742,70 kuna” ima stajati „643.046,80 kuna”. Isto tako, obzirom na naprijed navedenu izmjenu činjeničnog opisa, sud je nastavno u činjeničnom opisu izmijenio ukupan iznos štete na način da umjesto „u iznosu od 2.062.163,77 kuna” ima stajati "najmanje u iznosu od 1.895.467,87 kuna”, i to nakon što je iznosu štete koja je utvrđena od strane vještaka Ante Kraljevića pridodao štetu koja je utvrđena od strane vještaka Tihomira Orečića, i to onu koja je nastala trganjem i skidanjem podnih obloga terase te odnošenjem i oštećenjem unutarnjeg i vanjskog kamina. Također, sud je sukladno navedenim izmjenama činjeničnog opisa izmijenio i dio koji se odnosi na štetu sa PDV-om, tako da umjesto „ iznosu od 2.577.704,71 kn” ima stajati „ iznosu od najmanje 2.369.334,83 kn”.

19. Stoga je sud nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza, kako svakog za sebe tako i u njihovoj ukupnosti, našao nesporno utvrđenim da su se na gore opisani način radnjama I. i II. optuženog ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. i 3. u svezi članka 37. KZ/11, a radi se o kvalificiranom obliku kaznenog djela obzirom da se radi o znatnoj šteti, a to je ona koja prelazi 60.000,00 kuna. Pri tome su I. i II. optuženi postupali s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera. Naime, sud je već naprijed naveo da je između I. i II. optuženog postojala međusobna koordinacija i zajednički dogovor da upravo zbog činjenice da je vlasništvo nekretnine stekla tvrtka PBZ Nekretnine d.o.o., zbog nezadovoljstva i revoltiranosti takvom odlukom i činjenice da nije došlo do prodaje alžirskoj ambasadi nalože sudu nepoznatim osobama da devastiraju i oštete navedeni objekt, a odluka sudu nepoznatih osoba da izvrše kazneno djelo je rezultat sporazumnog poticanja I. i II. optuženog, što znači da su isti postupali kao supoticatelji, pri čemu su I. i II. optuženi bili svjesni da nalaganjem sudu nepoznatim osobama da devastiraju i oštete predmetnu nekretninu koju je u ovršnom postupku stekla tvrtka PBZ Nekretnine d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 42, čiji pravni sljednik je tvrtka PBZ Card d.o.o., što znači da se radi o tuđoj stvari, potiču sudu nepoznate osobe na kazneno djelo te su ih htjeli potaknuti kako bi ostvarili svoj cilj, odnosno da dođe do znatnog oštećenja predmetne nekretnine, sve zbog nezadovoljstva i revoltiranosti činjenicom da je vlasništvo te nekretnine u ovršnom postupku vođenom pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu posl. br. Ovr 3322/11 stekla tvrtka PBZ Nekretnine d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 42, čiji pravni sljednik je tvrtka PBZ Card d.o.o., iz Zagreba, Radnička cesta 44, i to dosudom na javnoj dražbi od ovršenika trgovačkog društva TIDO Zagreb d.o.o. i što nije došlo do prodaje alžirskoj ambasadi, a bili su i svjesni kaznenog djela na koje su potaknuli nepoznate osobe, odnosno da znatno oštećuju tuđu stvar te su htjeli njegovo počinjenje do kojeg je došlo kada su nepoznate osobe potaknute od strane I. i II. optuženog da devastiraju i oštete predmetnu nekretninu na istoj namjernim čupanjem iz zidova zgrade oštetili električne i druge instalacije povezane kablovima, otuđili radijatore, oštetili i demontirali opremu vezanu uz pripremu toplinske i rashladne ćelije, opremu bazenskog uređaja, sustav tehničke zaštite i kontrole pristupa čime su prouzročili štetu u iznosu od najmanje 1.252.421,07 kuna, te namjernim trganjem i skidanjem podnih obloga terase, odnošenjem i oštećenjem unutarnjeg i vanjskog kamina nanijeli dodatnu štetu na građevini u iznosu od 643.046,80 kuna, čime su ukupno na stambenoj zgradi na [adresa], prouzročili štetu najmanje u iznosu od 1.895.467,87 kuna, s PDV-om u ukupnom iznosu od najmanje 2.369.334,83 kn.

20. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost I. i II. optuženog, zbog čega je sud utvrdio da su I. i II. optuženi upravo svojim ponašanjem ostvarili sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. i 3. u svezi članka 37. KZ/11 za koje su oglašeni krivim.

21. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na I. i II. optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

22. Kao olakotne okolnosti na strani I. i II. optuženog sud je cijenio njihovu kaznenu neosuđivanost kako prije, tako i nakon počinjenja ovog kaznenog djela, da je I. optuženi prekršajno neosuđivan, da je II. optuženi u vrijeme počinjenja djela bio prekršajno neosuđivan, protek vremena od počinjenja djela, korektno držanje pred sudom, dok otegotnih okolnosti sud nije našao u odnosu na I. optuženog, dok je u odnosu na II. optuženog otegotno cijenio naknadnu prekršajnu osuđivanost.

23. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. i 3. KZ/11, kao i da se sukladno odredbi članka 37. KZ/11 poticatelj kažnjava kao da je sam počinio djelo. U okviru naknadne prekršajne osuđivanosti II. optuženog koja je uslijedila nakon počinjenja ovog kaznenog djela sud je cijenio da se ne radi o prekršaju s elementima nasilja, već da je II. optuženi u jednom navratu prekršajno osuđen zbog prekršaja iz Zakona o računovodstvu. Isto tako, uzeta je u obzir i visina štete koja je nastala oštećenjem predmetne nekretnine.

24. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, I. i II. optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, ali je potom I. i II. optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je prvenstveno vodio računa da se radi o osobama starosti 75 godina (I. optuženi) i 69 godina (II. optuženi) koje su kazneno neosuđivane, kako prije, tako i nakon počinjenja djela, a I. optuženi je i prekršajno neosuđivan, dok je u vrijeme počinjenja djela i II. optuženi bio prekršajno neosuđivan, pri čemu se radi o kaznenom djelu koje je počinjeno 2013. godine, tako da se ovo djelo može smatrati izoliranim incidentom u njihovom životu, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao I. i II. optuženom. Također će I. i II. optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje i ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će im biti omogućeno da pokažu da su shvatili ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani I. i II. optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju I. i II. optuženog da postupe protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njih u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 3 (tri) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku I. i II. optuženi ne počine novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istima će ostati mogućnost da pokažu da je izrečena uvjetna osuda na njih doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će im se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju su osuđeni izvršiti.

25. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24) nisu blaže za I. i II. optužene.

26. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08 I optuženom HG i II optuženom ČG naloženo je naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 300,00 eura svaki,pri čemu je sud uzeo u obzir da je I. optuženi angažirao izabranog branitelja, da je u mirovini sa mjesečnim primanjima od 700,00 eura, da mu supruga ostvaruje mirovinu, da je vlasnik stana na adresi prebivališta površine 176 m2, što znači da nije u obvezi plaćanja najma, da je vlasnik motocikla, da ima ušteđevinu od oko 5.000,00 eura, da nema obvezu uzdržavanja obzirom da je otac troje punoljetne djece, dok je u odnosu na II. optuženog uzeto u obzir da je angažirao izabranog branitelja, da je u mirovini te zaposlen na pola radnog vremena u BNB Welkom, s mjesečnim primanjima od 3.500 eura, da nema obvezu uzdržavanja obzirom da je otac dvoje punoljetne djece, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njihova osnovna životna egzistencija, s time da su troškove postupka dužni platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Isto tako, I. i II. optuženi su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u vidu nužnih izdataka oštećenika kao tužitelja te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika kao tužitelja koji iznos će biti određen posebnim rješenjem, ukoliko takav trošak bude zatražen.

U Zagrebu, 17. veljače 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. oštećenik kao tužitelj, PBZ CARD d.o.o., Radnička cesta 44, Zagreb

2. opunomoćenica oštećenika kao tužitelja odvjetnica KG

3. I. optuženi HG, [adresa]

4. branitelj I. optuženog odvjetnik Maro Mihočević

5. II. optuženi ČG, [adresa]

6. braniteljica II. optuženog odvjetnica Jovana Puhalo.