Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

K-106/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tihani Laptalo Medarić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andreje Vrbanić, u kaznenom predmetu protiv 1. optužene DF i 2. optuženog CF, zbog kaznenih djela iz članka 233. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-613/2015 od 24. travnja 2017., na raspravi koja je dovršena 12. veljače 2025. u prisutnosti UF, zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, punomoćnika oštećenika Aquaestil d.o.o., Julijana Skale, odvjetnika u Karlovcu, 1. optužene DF i 2. optuženog CF uz braniteljicu Blaženku Musulin, odvjetnicu u Zagrebu, a presuda objavljena 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08)

1. optužena DF, rođena D, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći NF i RF rođene C, rođena **.**.1966.  u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa],  s privremenim  prebivalištem  u [adresa], Slovenija, državljanka Republike Hrvatske, komercijalista, sa završenom srednjom školom, zaposlena, rastavljena, majka dvoje djece, neosuđivana i

2. optuženi CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i FF rođene N, rođen **.**.1983. u [adresa], općina [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektromehaničar i automehaničar sa završenom srednjom školom,  zaposlen,  oženjen,  otac  jednog  djeteta,

neosuđivan,

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

II. da bi:

24. srpnja 2015., u Ozlju, Kolodvorska bb, u prostorijama trgovačkog društva Aquestil Plus d.o.o., Podružnica Ozalj, u nakani da se 2.otpuženi CF nepripadno materijalno okoristi, 1.optužena DF, zaposlena na radnom mjestu pomoćnika voditelja skladišta robe i otpreme u trgovačkom društvu Aquestil Plus d.o.o., podružnica Ozalj, a nakon što ju je to 2.optuženi CF od nje zatražio, bez da mu je izdala prodajni nalog i otpremni dokument, predala mu ormarić bazu Arwen 80, ogledalo Arwen 100, ogledalo Arwen 80, policu Grande/Corda 100, ormarić bazu Arwen 100 i halogenu svjetiljku Arwen, koju robu je 2. optuženi CF neovlašteno zadržao za sebe, čime je trgovačko društvo Aquaestil Plus d.o.o. oštetila za iznos od 7.350,00 kuna,

dakle, 1. optužena protupravno prisvojila tuđu pokretnu stvar koja joj je povjerena na radu, a 2.optuženi drugoga s namjerom potaknuo da protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena na radu,

III. pa da bi time počinili kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom i to 1. optužena DF djelom pod točkom 1) opisano i kažnjivo po članku 233. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 -dalje u tekstu: KZ/11), a 2. optuženi CF djelom pod točkom 2) – opisano u članku 233. stavku 1. KZ/11 u vezi s člankom 37. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 1. KZ/11 u vezi članka 37. stavka 1. KZ/11,

IV. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-5. ZKP/08 te nužni izdaci 1. optužene DF kao i nužni izdaci 2. optuženog CF i nagrada i nužni izdaci braniteljice 2. optuženog CF, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu optužilo je 1. optuženu DF da je počinila kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom opisano u članku 233. stavku 1. KZ/11, a 2. optuženog CF da je počinio kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom opisano u članku 233. stavku 1. u vezi članka 37. stavka 1. KZ/11

2. Oštećeni Aquaestil d.o.o. postavio je imovinskopravni zahtjev potražujući na ime nastale štete ukupno iznos od 8.365,00 kuna, no na raspravi dana 25. svibnja 2021. oštećeni je odustao od postavljenog imovinskopravnog zahtjeva.

3. Upitani o osnovanosti optužnog akta 1. optužena DF i 2. optuženi CF izjavili su da se ne smatraju krivima za počinjenje kaznenih djela koja im se optužnicom stavljaju na teret.

4. U svojoj obrani koju je iznijela na raspravi 12. veljače 2025., 1. optužena DF u cijelosti je ostala kod ranije iznesene obrane u kojoj je prvenstveno navela da nije bilo namjere njenog protupravnog postupanja budući je sve upisivala u bilježnicu, a sve je naknadno upisivala u dokumentaciju. Što se tiče događaja kritične zgode, navodi da ju je kritične zgode oko 13 sati kontaktirao 2. optuženi CF govoreći joj da će izdati prodajni nalog za robu koju će preuzeti i pokazati kupcu, a ako se kupcu roba ne bi svidjela, tada će robu vratiti. Kako je to bio posljednji radni dan u tjednu, petak, oko 14 sati, a žurila se kući, izdala je dio robe CF i to Bazu 80, ogradu, ogledalo i policu, a za dio još nije bio izdan prodajni nalog jer se stranka nije mogla odlučiti. Robu je preuzeo TF. Ormarić je bio roba druge klase koja je najčešće išla u otpad, no ukoliko bi ČF ili ĆF to odobrili, robu je mogao preuzeti netko od djelatnika, za što se izdavala ručna otpremnica. Navedeno je upisala u bilježnicu, a kada joj je predočen dio listova iz bilježnice iz predmeta ovog suda Pr-352/2016, navodi da je to bilježnica u koju je opisivala, no obzirom da se radi o dijelu bilježnice, a uzimajući u obzir veliku količinu asortimana i protek vremena, ne može sa sigurnošću utvrditi da li su na zadnjoj strani bilježnice navedeni sporni predmeti. Inače, bilježnica joj je služila za svojevrsnu "kontrolu", gdje je upisivala izdanu robu za koju najčešće po nalogu gazde nije sačinila fakturu ili naloge bez kojih se ne može sačiniti otpremni dokument. U konkretnom slučaju robu koju je izdala upisala je u bilježnicu sa namjerom da u ponedjeljak sačini otpremnicu, no tu večer ju je oko 21 sat nazvao ĆF zabranio joj ulazak u firmu, te joj je sa 31. srpnjem uručen otkaz, a prethodno tome ona je završila na bolovanju. Nije sačinila niti ručnu otpremnicu koja se izdaje se u jednom primjerku, a primjerak ostaje u bloku. Navodi da na ovakav način nije nikada do tada postupala, a namjeravala je sačiniti dokumentaciju, no za to joj je trebalo dosta vremena jer se ista unosi u sustav gdje se evidentira radni nalog odnosno operativa firme ga izdaje na temelju prodajnog naloga, nakon čega se vrši knjižene te se roba evidentira na stanju, a tek nakon toga se izdaje otpremnica. Kod oštećenika bila je zaposlena jedanaest godina te da do ovog događaja nije bilo nikakvih problema niti prigovora na njen rad. Vezano za firmu 2. optuženog CF naziva RB, navodi da je bila evidentirana kao i svaki drugi kupac i u poslovanju nije bilo nikakvih problema.

5. U svojoj obrani koju je iznio na raspravi 12. veljače 2025., 2. optuženi CF u cijelosti je ostao kod ranije iznesene obrane na raspravi 25. svibnja 2021. U svojoj obrani iskazao je da je radio u Aquaestilu sve do ovog događaja kada ga je ĆF nazvao i rekao da više ne dolazi u firmu. Bio je zaposlen na radnom mjestu voditelja servisa, a za svoju firmu RB d.o.o., za koju je tada radio sa sanitarijama, servisom i montažom za Aquaestil, naručivao je i preuzimao robu od Aquaestila. Način preuzimanja robe dogovarao je sa skladištarima no rijetko kada bi dobivao otpremnicu, ali je nakon preuzimanja robe e-mailom primao dokumentaciju i račun koji je uredno podmirivao. Navodi da ga je kritične zgode zvala stranka tražeći montažu za subotu, pa mu je roba izdana u petak, a preuzeo ju je njegov bratić TF njegovim vozilom. Ne sjeća se da li je s 1. optuženom DF dogovara način preuzimanja robe, no praksa je bila takva da je prvo zvao NF ili nekog u prodaji kako bi s njima dogovorio način preuzimanja i plaćanja robe. Ranije je naveo da je, što se tiče konkretnog slučaja, zatražio od NF da mu izda umivaonik, a 1. optuženu DF da mu izda ormarić no navodi da se da njom nije dogovorio da mu za tu robu neće biti izdana dokumentacija. Dio robe odnosno kabina je bila iz pogona u Generalskom Stolu. Nakon što je policija zaustavila TF, došao je na lice mjesta misleći da je račun i dokumentacija u vozilu no nije bila. Sljedeći dan nazvao ga je ĆF te su mu dio robe i to tuš kabinu, umivaonik, dovezli a za tu robu je primio e-mailom račun koji je plaćen, a ostala roba koja je bila u kombiju nije mu vraćena niti je za nju platio cijenu. Ističe da je povremeno znao preuzimati robu bez otpremnica što se zapisivalo, i to u pravilu skladištari, i to u slučaju ako mu je što trebalo ili je tako od njega direktor tražio, a naknadno nikada nije nosio otpremnicu da ju netko potpiše. Također navodi da je najčešće za robu dobivao samo fakturu, naknadno, iznimno rijetko i otpremnicu i fakturu. Kod oštećenika je do tada bio zaposlen petnaest godina te do tada nije bilo nikakvog problema s otpremom i izdavanjem robe, a znao je da se roba ne smije preuzimati bez otpremnice te da za istu mora imati popratnu dokumentaciju.

6. U dokaznom postupku pročitan je zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta sa lista 3-4 spisa, zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta sa lista 7 spisa, ponuda trgovačkog društva Aquestil Plus d.o.o. sa lista 12 spisa, odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu sa lista 28 do 29 spisa, izvršen je uvid u ovosudni predmet Pr-352/2016, saslušani su svjedoci ČF, ĆF, SF, NF i TF, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za 1.optuženu DF i 2. optuženog CF.

7. Iz zapisnika i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da su od CF oduzeti predmeti kupaonskog namještaja, ormarić bazu Arwen 80, ogledalo Arwen 100, ogledalo Arwen 80, policu Grande/Corda 100, ormarić bazu Arwen 100 i halogenu svjetiljku Arwen, koji su, kako to proizlazi iz zapisnika o vraćanju privremeno oduzetih predmeta proizlazi, vraćeni trgovačkom društvu Aquestil.

8. Iz ponude PON-15/01653 trgovačkog društva Aquestil proizlazi da vrijednost robe opisane u izreci optužnice, uvećane za iznos PDV-a, iznosi 7.350,00 kuna.

9. Iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je 1. optuženoj DF dana **.**.2013. izvanredno otkazan ugovor o radu na radnom mjestu pomoćnika voditelja skladišta robe i otpreme zbog očitog propusta u radu zbog kojeg je došlo do otuđenja imovine poslodavcu trgovačkom društvu Aquestil plus d.o.o. jer je bez odgovarajućih otpremnih dokumenata predala robu 2. optuženom CF.

10. U svom iskazu svjedok ČF, direktor oštećenika Aquestil d.o.o. navodi da je u radu 1. optužene DF ponekad bilo nepravilnosti na način da nije evidentiran dio robe, odnosno da je roba "izašla" bez otpremnice, što je bilo rijetko i smatrao je da nije bilo nikakve namjere 1. optužene za takvo postupanje. Nakon toga dali su uputu da roba ne smije izaći iz pogona, odnosno skladišta, bez otpremnice, da bi naknadno utvrdili da je sav izlaz robe uz otpremnice i naloge bio evidentiran u poslovnim knjigama. Postojao je i inventurni manjak, no bio je uobičajen, u granicama dopuštenog, od oko 1%, a ponekad je znao biti i veći, no tada 1. optužena nije bila zaposlena. Također navodi da je 2. optuženi CF bio zaposlenik tvrtke, dobar majstor, zbog čega su u njega imali povjerenja, pa su stoga i radili s firmom koju je on imao i pored ovog zaposlenja, radeći pritom kao sa svakom drugom tvrtkom. Nikakvih iznimaka nije bilo, već su eventualno ponekad znati 2. optuženom, obzirom da je njihov zaposlenik, ponuditi povoljnije uvjete. U odnosu na događaj kritične zgode, ističe da nije bilo zapreke unutar samog sustava da bi se evidentiralo izdavanje robe. Ističe da se ponekad znalo dogoditi da se po istom nalogu proizvodi dvaput ista roba, no o tome je unutar firme upozorio zaposlenike kako se to ne bi događalo. Što se tiče izdavanja otpremnice, preduvjet je bio prodajni nalog koji nije bio izdan od RB, a isto tako niti roba ne može izaći iz tvrtke ako referent prodaje nije dao prodajni nalog. 11. Svjedok ĆF u iskazu je naveo da je u radu 1. optužene DF bilo nepravilnosti, no one su se odnosile na redovnu proizvodnju i postupanje. Inventurnih manjkova je bilo, no radilo se o dozvoljenom obujmu manjkova, a manjkova iznad tog iznosa nije bilo. Ističe da otprema robe nije moguća bez prodajnog naloga, a u konkretnom slučaju, za robu zatečenu od strne policije, nije postojao prodajni nalog. Također navod da je roba bila proizvedena na temelju prodajnog naloga, no ne zna tko ga je sačinio. Inače, uobičajeno je da firma s kojom posluju ima referenta koji kontaktira njihovu firmu te se sačini narudžba temeljem koje se sačini ponuda, a nakon što se ponuda potvrdi, sačinjava se prodajni nalog, pa ukoliko je roba dostupna u skladištu, tada se ona preuzima, ili se upućuje u proizvodnju ukoliko robe nema. U odnosu na 2. optuženog CF, ističe da nije postojao nikakav poseban dogovor, već je imao iste pogodnosti kao i svi drugi kooperanti u smislu rabata, odnosno same cijene, ali ne i nekih drugih pogodnosti. Roba koja je zatečena u kombiju imala je na sebi naljepnice s oznakom radnog naloga, odnosno za koga je roba naručena, no nije se odnosila na 2. optuženog. U odnosu na robu zatečenu u kombiju, za dio robe izdan je račun u ponedjeljak jer je postojao prodajni nalog po zahtjevu 2. optuženog, no ne zna da li je isti plaćen.

12. U iskazu svjedok SF navela je da je zaposlena u Aquaestilu na radnom mjestu voditelja prodaje sada u Logorištu, a 2015. u [adresa]. Navodi da je 1. optužena DF bila zaposlena u Aquaestilu na radnom mjestu skladištara u [adresa], a 2. optuženi CF na radnom mjestu servisera. Prilikom izdavanja robe, predavala se otpremnica koju je sačinjavao skladištar, te se tek nakon toga roba odvozila na dostavu, a račun se izdavao tek kad je roba otpremljena, taj isti ili eventualno sljedeći dan. Ukoliko otpremnicu nije moguće izdati putem sustava, tada se otpremnica izdavala ručno. Za robu koja se šalje iz skladišta u skladište, izdaje se međuskladišnica, a koju izdaje skladištar skladišta gdje roba izlazi. Detalje oko konkretnog događaja ne zna.

13. Svjedok NF u iskazu je navela da je zaposlena u Aquaestilu na radnom mjestu voditelja servisa, a kritične zgode bila je zaposlena na radnom mjestu referenta prodaje i voditelja servisa sa sjedištem u [adresa]. U poslu je surađivala sa 1. optuženom DF i 2. optuženim CF. Ističe da je u poslu izdavala prodajni nalog za robu koje nije bilo na skladištu te se davala u rad, no ukoliko se roba nalazila na skladištu, tada je za robu koja je izlazila iz skladišta, skladištar izdavao otpremnicu. Račun se izdavao naknadno nakon što je roba otpremljena. Otpremnice su se izdavale iz sustava, no u slučaju da to nije bilo moguće, izdavale su se ručno. Radno vrijeme skladišta bilo je do 14 sati no ukoliko je do narudžbe došlo nakon što je radno vrijeme skladišta prestao, tada se prodajni nalog slao e-mailom kako bi dočekao skladištara sljedeći radni dan. Roba se nije mogla niti preuzeti tada jer je skladište zaključano, već se izdavala onda sljedeći radni dan. Navodi da je 2. optuženi kao vlasnik firme bio evidentiran kao kupac u sustavu Aquaestila te nikada nije bilo problema vezano za robu koju je naručivao. O konkretnom događaju joj nisu poznati detalji, no zna da je tada izdan umivaonik s popratnom dokumentacijom za koji je ona unijela prodajni nalog u sustav onog dana kada je 2. optuženi zatražio izdavanje umivaonika.

14. U svom iskazu svjedok TF naveo je da je kritične zgode upravljao kombi vozilom u vlasništvu 2.optuženog CF koje je preuzeo ispred firme, a u vozilu su se nalazile stvari, 2-3 kutije, namještaj. Naime, on je na traženje 2. optuženog preuzeo od 1. optužene DF robu, ogledalo i policu, no ne sjeća se da li je preuzeo dokumentaciju. Robu je predao 2. optuženom koji ju je stavio u kombi kojim je on naknadno upravljao. Ističe da je kombi namjeravao odvesti do kuće 2. optuženog no zaustavila ga je policija tražeći dokumente. Kako nije nisam znao gdje se nalazi dokumentacija od robe to je pozvao 2. optuženog koji je sve dalje rješavao sa policijom.

15. Uvidom u spis ovog suda Pr-352/2016, na listu 67-82, utvrđeno je da se nalazi preslik dijela bilježnice za koju je 1. optužena DF navela da pripada njoj, a na kojoj su djelomično naznačeni datumi, asortiman i osoba koja je robu zadužila. Na zadnjoj strani, list 82 spisa, naznačeno je ime 2. optuženog HF te oznaka Baza 100 bijela mat 1 škart te Baza 80 bijela 1 (nalog naknadno).

16. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbenim utvrdio da 1. optužena DF i 2. optuženi CF nisu počinili kazneno djelo kako im se to optužnicom stavlja na teret.

17. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 odbio prijedlog punomoćnika oštećenika za ponovnim ispitivanjem svjedokinje NF, kao odugovlačeći, budući je predloženo izvođenje dokaza očigledno usmjereno na odugovlačenje postupka, tim više što je navedena svjedokinja iskazivala detaljno na raspravi 25. svibnja 2021., na kojoj raspravi su nazočile sve stranke te je istima dana mogućnost postavljanja pitanja i korištenja svih prava, kako obrane, tako optužbe i oštećenika, a okolnosti na koje se predlaže njeno ispitivanje nisu nove.

18. Sud je cijenio istinitima obrane 1. optužene DF i 2. optuženog CF, budući su u međusobnom suglasju, ali i činjenicama utvrđenima uvidom u ovosudni spis broj Pr-352/2016, a u dijelu u suglasju i s iskazom svjedokinje NF i SF te TF koje sud u potpunosti prihvaća i cijeni istinitima jer su u bitnim dijelovima u međusobnom suglasju, kao i iskazima svjedoka PF i IF, koje sud također prihvaća budući su u međusobnom suglasju kao i u suglasju sa ostalim provedenim dokazima.

19. Naime, sud je utvrdio da je kritične zgode 1. optužena DF na traženje 2. optuženog CF izdala iz skladišta tvrtke Aquestil u [adresa], robu za koju nije izdala otpremnicu, koju robu je za 2. optuženog preuzeo TF, kojeg je policija i zatekla s robom. Pritom je sud utvrdio, a cijeneći obranu 1. optužene te materijalnu dokumentaciju, preslik dijela bilježnice u predmetu Pr-352/2016, da je 1. optužena upisala navedenu robu u bilježnicu, evidentno s namjerom da naknadno, sljedeći radni dan, obzirom da se radilo o petku i kraju radnog vremena, u ponedjeljak, sačini otpremnicu u čemu je onemogućena od strane IF koji joj je taj vikend zabranio ulazak u tvrtku te u konačnici uručio otkaz. Navedenomu ide u prilog činjenica da iz same preslike bilježnice proizlazi da je 1. optužena doista upisivala u bilježnicu izdavanja robe, kako je to sama rekla, u svrhu "kontrole" što upućuje na istinitost njene obrane u ovom dijelu. Osim toga, saslušan svjedok ČF, direktor Aquestil, navodi da u postupanju 1. optužene nikada nije bilo nekakvih grešaka ili da bi postojao inventurni manjak, a da bi se takvo postupanje moglo pripisati namjeri 1. optužene, već se uvijek radilo isključivo o uobičajenim greškama ugrađenima u poslovanje tvrtke koje ne prelaze manjak od 1%. Navedeno u svom iskazu potvrđuje i ĆF, što sve u svojoj ukupnosti također upućuje na istinitost obrane 1. optužene.

20. U odnosu na postupanje 2. optuženog CF kritične zgode, sud je utvrdio da je kritične zgode on doista zatražio izdavanje robe koju on osobno nije preuzeo, već je to preuzeo TF, no pritom namjeravajući robu platiti nakon fakturiranja iste. Naime i sam je naveo kako je ponekad znao dužiti robu koju bi vratio ukoliko kupcima ne bi odgovarala, ili u slučaju ugradnje, ista bi bila fakturirana. U konkretnom slučaju preuzeo je robu od oštećenika sa više skladišta, u petak, te je za dio robe postojala faktura koju je platio, odnosno račun podmirio u ponedjeljak kada mu je dostavljen, a dio robe nije platio jer tu robu nije niti preuzeo. U postupanju 2. optuženog u odnosu na oštećenika, nikada do kritične zgode nije bilo problema, već su sve fakture bile podmirene. Navedeno potvrđuju i svi saslušani svjedoci u svojim iskazima, a štoviše svjedok ČF navodi da je 2. optuženi bio dobar majstor te da su poslovali s njegovom tvrtkom na način da je imao pogodnosti kao i sve druge tvrtke, time da su mu možda znali ponuditi neke povoljnije uvjete. Sve ovo upućuje na činjenicu da je obrana 2. optuženog također istinita, budući je životna i logična te potvrđena naprijed izvedenim dokazima.

21. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, a uzimajući u obzir postupanje 1. optužene DF i 2. optuženog CF kritične zgode, sud ne nalazi da bi bilo utvrđeno prijevarno postupanje 1. i 2.optuženih u odnosu na kazneno djelo koje im se stavlja na teret budući postupanje 1. otpužene ne upućuje na namjeru da prisvoji robu, kao i da ta roba ne bude plaćena, dakle na protupravno postupanje, već eventualno na povredu radnog odnosa, a koja je u konačnici rezultirala otkazom 1. optužene. ovo upravo iz razloga što je nedvojbeno utvrđeno da je 1. optužena upisala robu koju je izdala 2. optuženom u bilježnicu te ju namjeravala fakturirati sljedeći radni dan, u ponedjeljak, pa stoga ne postoji niti namjera 2. optuženog da protupravno prisvoji stvar povjerenu mu na radu, odnosno potakne 1. optuženu na takvo postupanje jer je ovakvo postupanje praktički bilo uobičajeno. Samim time valjalo je primjenom načela in dubio pro reo 1. i 2. optužene osloboditi od optužbe.

22. Budući su 1. optužena DF i 2. optuženi CF oslobođeni od optužbe, to ih je sud sukladno odredbi iz članka 149. stavka 1. ZKP/08 oslobodio plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -5. ZKP/08 te nužnih izdataka 1. optužene DF kao i nužnih izdataka 2. optuženog CF i nagrade i nužnih izdataka braniteljice 2. optuženog CF, koji padaju na teret proračunskih sredstava.

U Karlovcu 17. veljače 2025.

Sudac:

Tihana Laptalo Medarić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Dostavljeno

1. ODO Karlovac na broj K-DO-613/2015

2. DF, [adresa]

3. CF, [adresa]

4. Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu

5. Julijan Skale, odvjetnik u Karlovcu