Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2

Pr-308/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NĐ pok. N, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćnici Mislavi Jonjić, odvjetnici iz Imotskog protiv tuženika Nogometnog kluba „Imotski“, Ulica Petra Vrdoljaka broj 32 A, Imotski, (OIB: 69634700581), zastupanog po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku iz Imotskog, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 14. siječnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja Mislave Jonjić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Ivana Ćosića, odvjetnika, dana 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti ukupan iznos od 7. 897, 04 EURa, uvećan za zakonsku zateznu kamatu, počevši od 16. veljače 2017.g., koja na svaki dospjeli iznos teče od dospijeća, odnosno svakog 16. (šesnaestog) u mjesecu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022.g., a od 1. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023.g., po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje ili granične kamate stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 66,36 EUR od 16. veljače 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 437, 99 EUR od 16. ožujka 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 172,54 EUR od 16. travnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 305,26 EUR od 16. svibnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 305, 26 EUR od 16. lipnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 106, 18 EUR od 16. srpnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 437, 99 EUR od 16. rujna 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 305, 26 EUR od 16. listopada 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 106, 18 EUR od 16. studenog 2017g. pa do isplate,

- na iznos od 172, 54 EUR od 16. prosinca 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 39, 82 EUR od 16. siječnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 106, 18 EUR od 16. ožujka 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 172, 54 EUR od 16. travnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 238, 90 EUR od 16. svibnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 437, 99 EUR od 16. lipnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 305, 26 EUR od 16. kolovoza 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 305, 26 EUR od 16. rujna 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 437, 99 EUR od 16. listopada 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 437, 99 EUR od 16. studenog 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 437, 99 EUR od 16. prosinca 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 437, 99 EUR od 16. siječnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 265, 45 EUR od 16. ožujka 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 663, 61 EUR od 16. travnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 265, 45 EUR od 16. svibnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 265, 45 EUR od 16. lipnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 663, 61 EUR od 16. srpnja 2019.g. pa do isplate.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,84 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17. veljače 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj NĐ podnio je tužbu protiv tuženika NK Imotski, radi isplate, dana 08. studenog 2025. godine u kojoj navodi da je od 01. kolovoza 2016. godine djelatnik tuženika, a pravni i stvarni odnos da je prekinut 01. studenog 2025. godine. Navodi da je dio potraživanja tuženik isplatio tužitelju. Ističe da u razdoblju „radnog odnosa“ tuženik nije plaćao ostale obveze koje mu nalaže zakon. Navodi da mu prema uređenom tužbenom zahtjevu tuženik duguje za razdoblje od 01. kolovoza 2016. godine do 01. studenog 2019. godine iznos od 7.897,04 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu , kako njegovoj osnovi tako i visini. Navodi da tužitelja nema u evidenciji osoba u radnom odnosu kod tuženika, niti u evidencijama potpisanih ugovora o radu postoji ugovor o radu potpisan s tužiteljem, pa stoga i osporava navod tužitelja da bi isti bio u radnom odnosu kod tuženika. Ističe da je nije jasno što predmetnom tužbom tužitelj potražuje , niti u kojem iznosu. Nadalje, ističe da ukoliko je tužitelj određene poslove po narudžbi obavio za tuženika, da je u tim uslugama i poslovima tužitelj u cijelosti plaćen, te da stoga nema nikakvog dugovanja prema tužitelju prema prethodno navedenom osnovu.

U dokaznom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja NĐ i zz tuženika KĐ u svojstvu parničnih stranaka (list 28-30, izvršio uvid u potvrdu Nogometnog kluba Imotski od 21. 06. 2018. godine (list 31), izlist prometa po tekućem računu tužitelja kod Privredne banke d.d. (list 32-33), izlist prometa po žiroračunu tužitelja kod Privredne banke .d. (list 46-54), specifikaciju isplata tuženika (list 60-61), ugovor od djelu (list 62), specifikacija (list 63), ugovor o preuzimanju duga od 31. 12. 2017. (list 64), konto karticu tvrtke Granatapfel d.o.o. (list 65-69), izveo dokaz saslušanjem svjedoka MĐ (list 75-76), te izveo dokaz saslušanjem svjedoka BĐ (list 106-107).

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da je uređeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Iz iskaza svjedoka MĐ utvrđeno je da je u vrijeme kada je imenovan predsjednikom kluba zatekao tužitelja da obavlja poslove održavanja nogometnog igrališta i on da mu je produžio nastavak suradnje, dok radno vrijeme tužitelja nije bilo fiksno i ovisilo je o vremenskim prilikama i godišnjim dobima pa je za ljetnih mjeseci morao doći u 4 ujutro da bi zalijevao travu. Mjesečna naknada da je iznosila 4.000,00 kn i to da je bio iznos koji je odranije već primao, a prijašnji predsjednik kluba da je bio GĐ. Iz iskaza je utvrđeno da su oni amaterski klub i da nisu imali nikakve ugovore ni sa igračima, niti s pomoćnim osobljem, jedino da su imali ugovor s trenerom radi Nogometnog saveza. Plaćanje osoblja da je ovisilo o uplatama Grada Imotskog, pa da se i tužitelju plaćalo kada bi novac sjeo na račun. Nakon što je svjedoku predočena potvrda od 21. 06. 2018. koja prileži spisu na listu 31. Svjedok je naveo da je to upravo potvrda koju je on izdao i potpisao, a to da je učinio iz razloga jer Grad Imotski dulji period nije uplaćivao sredstva, pa je stoga tužitelju i drugim osobama izdao te potvrde kako bi mogli potraživati navedene iznose. Nakon izdavanje te potvrde da je svjedok napustio klub. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedoku poznato da je tužitelj obavljao poslove i nakon što je svjedok napustio klub, a tada je predsjednik kluba bio RĐ, a u vrijeme dok je svjedok bio predsjednik da je tajnik bio ŠĐ koji je obavljao poslove kontakata sa savezom, osobljem i slično, te da za taj posao nije bio plaćen. Iz iskaza je utvrđeno da se tužitelju nije ništa plaćalo u gotovini za njegov rad već jedino ako bi on nešto kupovao za obavljanje njegovih poslova i to gorivo i slično da bi mu se tada dao novac u ruke. Utvrđeno je da svjedok dok je bio predsjednik kluba nije nikada imao primjedbi na rad tužitelja. Utvrđeno je da se sa tužiteljem nije nikada sklopio ugovor zbog racionaliziranja troškova i lakšeg davanija otkaza ako netko ne ispunjava svoje obveze, a posebice jer su oni bili klub u drugoj ligi i da je uvijek bilo malo sredstava, te da smo prva liga morala imati ugovore. Svjedoku da nije poznato je li tužitelju isplaćen iznos koji je naveden u potvrdi koju mu je on izdao a to je iznos od 20.400,00 kn. Iz iskaza svjedoka ŠĐ utvrđeno je da je on bio tajnik kluba u razdoblju od 2016. do 2019. godine i da misli da je tužitelj tada i počeo obavljati poslove u Nogometnom klubu, a da je obavljao sve ono što je bilo neophodno za održavanje natjecanja i to košenje trave, obilježavanje igrališta, pranje dresova i slično. Utvrđeno je da nisu zaključivali nikakav ugovor s tužiteljem jer se radilo o usmenom dogovoru, a da misli da se radilo o iznosu od 3.300,00 kn, a kada ih je napustila osoba za pranje dresova da je tužitelj preuzeo na sebe i taj posao i da je tada dogovoreno 5000,00 kn. Većinu novca da je tuženik tužitelju plaćao na njegov tekući račun, možda nešto u gotovini, ali to za gorivo i za sitne dijelove kosilice. Njihova gotovina da se ostvarivala od prodaje ulaznica, a da su bili amaterski klub u drugoj ligi. Svjedoku da je poznato da je tadašnji predsjednik kluba MĐ izdao tužitelju potvrdu kojom potvrđuje dug na taj datum prema tužitelju i da smatra da mu taj iznos nije plaćen. Iz iskaza je utvrđeno da su oni bili zadovoljni radom tužitelja, a svjedok da je obavljao poslove tajnika i za vrijeme MĐ i RĐ.

Iz iskaza svjedoka BĐ utvrđeno je da on od prije četiri godine radi kao tajnik Nogometnog kluba Croatia iz Zmijavaca, a prije toga da je bio tajnik NK Mračaj iz Runovića. Osim toga da je radio i kao tajnik NK Imotski do kolovoza 2016. godine kada je otišao iz tog kluba. Što se tiče održavanja stadiona da je to radilo komunalno poduzeće po ugovoru, a jedno vrijeme da je bila zaposlena jedna osoba i to u razdoblju od 2010. do 2015. godine koja je bila zadužena za održavanje igrališta i to je bio LĐ, ali kako nije bio zadovoljan plaćom da je otišao iz kluba. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok poznaje tužitelja, te da mu je sam tužitelj pričao da je počeo obavljati određene poslove u NK Imotski nakon odlaska svjedoka iz tog kluba. Iz iskaza je utvrđeno da mu je sam tužitelj ispričao da je obavljao poslove održavanja igrališta i to košenje trave, obilježavanje terena, organizacija i sve što je vezano za održavanje određenih utakmica, ali da mu je to poznato samo iz priče tužitelja. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok nakon odlaska iz kluba nije tu dolazio duže vrijeme i to sigurno nekih šest mjeseci jer je tada bio delegat na jednoj utakmici a poslije toga zadugo nije dolazio. Svjedoku da nisu poznati nikakvi detalji o tome što je tužitelj radio, te da su svjedokova saznanja o svemu navedenom posredna saznanja. Iz iskaza je utvrđeno da je samo prethodno spomenuti LĐ bio zaposlenik kluba, a ostali da su bili volonteri, a i sam svjedok da je bio volonter.

Iz iskaza tužitelja NĐ utvrđeno je da je on jedne prilike obaviješten od strane tajnika kluba tuženika da imaju potrebu za jednim mjestom i to za održavanje kluba koje održavanje se sastojalo u košenju trave, gnojenju, zalijevanju, a koji poslovi su se trebali obavljati svakodnevno, ali samo ne u razdoblju od 22. prosinca do 15 siječnja iduće godine. Nakon prvog kontakta s tajnikom, kluba BĐ da je otišao do predsjednika kluba MĐ i tada da su dogovorili što treba obavljati, te da će mu plaća biti 2.700 kn, a koji iznos će mu se uplaćivati na tekući račun koji je otvoren u PBZ banci. Utvrđeno je da je već 01. siječnja 2017. godine tužitelj dolazio ponovo do predsjednika kluba i naveo da želi povećanje iznosa i tada da je dogovoreno da će mu mjesečna naknada biti 3.300,00 kn. Iz iskaza je utvrđeno da u vrijeme kada je došlo do smjene u klubu da je tadašnji predsjednik MĐ sastavio potvrdu i priznao da je tuženik ostao dužan tužitelju iznos do 20.400 kn. Nakon što je došao novi predsjednik kluba RĐ da je s njim usmeno dogovoreno da tužitelj i dalje nastavlja obavljati dogovoreni posao jer je njihov radnik, pa da mu je predložio čak da radi i u vešeraju kluba odnosno da uzme još jednu osobu što da je tužitelj učinio i angažirao svoju suprugu, te da mu je tada dogovorena plaća od 5.000,00 kn i to da je bilo u veljači 2019. godine. Utvrđeno je da taj dogovor nije ispoštovan. Iz iskaza je utvrđeno da je RĐ bio predsjednik kluba od 21.

06. 2018. do 15.06. 2019. kada dolazi nova postava, a to da je prisutni zz tuženika s kim je dogovorio usmeno da nastavlja obavljati iste poslove. Iz iskaza je utvrđeno da se tada nisu dogovorili ni o kakvom iznosu, a tužitelj da je smatrao da nastavlja obavljati iste poslove i da će mu naknada na ime plaće iznositi 3.300,00 kn jer nije nastavio obavljati poslove u vešeraju. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelju od strane novog predsjednika kluba nije ništa plaćeno na ime naknade za plaću, ali da mu je plaćen jedan dio računa za gorivo koje je osobno kupovao za kosilicu. Tužitelj da je kod tuženika radio do 19. 10. 2019. godine. Iz iskaza je utvrđeno da sve što je tužitelju isplaćivano da mu je isplaćivano preko računa te ništa na ruke. Utvrđeno je da mu je u 2016. i 2017. godini uplaćivan dio naknade plaće na račun.

Iz iskaza zz tuženika KĐ utvrđeno je da je on postao predsjednik kluba 15. lipnja 2019. godine i da je istog dana susreo tužitelja jer je isti navodno bio član skupštine kluba. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj naveo da postoji dugovanje, a o čemu da je zz tuženika razgovarao sa bivšim predsjednicima kluba, a oni da su mu potvrdili tužiteljevu priču. Iz iskaza je utvrđeno da posao koji je obavljao tužitelj nije posao koji se obavlja cijelu godinu, niti svaki dan, a niti kod tuženika postoji bilo kakva dokumentacija koja je bi ukazivala da je sa tužiteljem zaključen bilo kakav odnos. Iz iskaza je utvrđeno da zz tuženika u dokumentaciji tuženika nije našao nikakvu dokumentaciju NĐ, te da je po prometu na računu razvidno da je tužitelju plaćen neki iznos, ali da to nije bilo iz radnog odnosa nego da je to vjerojatno bio ugovor o djelu. Iz iskaza je utvrđeno da od 01. kolovoza 2019. godine Grad Imotski održava igralište , a na prvoj sjednici izvršnog odbora kluba 17. lipnja 2019. godine da su raskinuti svi radni odnosi koji su im tada bili poznati.

Iskazima svjedoka MĐ i ŠĐ ovaj sud je poklonio vjeru obzirom su isti iskazivali životno, logično te u bitnom suglasno. Ovaj sud je poklonio vjeru iskazima navedenih svjedoka obzirom se u konkretnom slučaju radi o bivšem predsjedniku kluba i tajniku kluba koji su imali izravan uvid u rad tužitelja, vrstu rada, kao i način kako je tužitelj bio plaćen za navedeni rad, s time da se radi o osobama koje sada ne obnašaju nikakve funkcije unutar NK Imotski, pa stoga u konkretnom slučaju nisu niti zainteresirane osobno za ishod navedenog postupka. Ovaj sud je kroz iskaze dvojice navedenih svjedoka cijenio i ostale iskaze, pa je stoga i poklonio vjeru iskazu tužitelja.

Nadalje, iskaz svjedoka BĐ ovaj sud nije posebno cijenio obzirom navedeni svjedok nije imao bitnih saznanja o okolnostima koje su bitne za ovaj postupak obzirom se radi o svjedoku koji je prestao raditi u klubu kada je tužitelj počeo raditi, te da su njegova eventualna saznanja o bitnim činjenicama za ovaj postupak samo posredna saznanja.

Uvidom u Potvrdu od dana 21. lipnja 2018. godine utvrđeno je da je navedena potvrda izdana od strane Nogometnog kluba Imotski i to predsjednika kluba MĐ kojom potvrdom je potvrđeno da je NK Imotski dužan NĐ na dan 21. lipnja 2018. godine iznos do 20.400,00 kn za sve obavljene poslove u klubu. Za nastanak i postojanje valjanog pravnog odnosa nužna je valjana pravna osnova-valjan ugovor o radu, kada nema valjane pravne osnove za nastanak ili održavanje radnog odnosa (nema valjanog ugovora o radu), a rad se faktično obavlja moguće je govoriti o faktičnom radu.

Faktični rad definira se kao rad radnika za koji pravna osnova zasnivanja i trajanja radnog odnosa nije pravilna i zakonita, ali u kojem radnik stvarno ispunjava svoje obveze, odnosno radi na propisan način, i to bez samovlasnog stupanja na takav rad.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebice iskaze saslušanih svjedoka i priloženu dokumentaciju ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj NĐ u razdoblju od kolovoza 2016. godine pa do srpnja 2019 godine unutar Nogometnog kluba Imotski obavljao poslove održavanja nogometnog igrališta, a što je podrazumijevalo poslove poput zalijevanja trave, košenja trave, obilježavanja igrališta , te u jednom razdoblju i poslove pranja dresova igrača. Iz svih izvedenih dokaza je utvrđeno da je tužitelj te poslove obavljao tijekom cijele godine, da se njegov rad temeljio na usmenom dogovoru sa predsjednicima kluba NK Imotski, s time da su se od 2016. do 2019. godine promijenila tri predsjednika kluba, a svi oni su tražili od tužitelja da nastavi obavljati istovrsne poslove, te da je za taj svoj rad primao i naknadu i to preko svog tekućeg računa. U prilog prethodnim utvrđenjima govori i postojanje potvrde koju je tužitelju izdao raniji predsjednik kluba MĐ od dana 21. lipnja 2018. godine kojom potvrdom isti potvrđuje da NK Imotski u tom trenutku duguje tužitelju iznos od 20.400 kn za sve obavljene poslove u klubu.

Iz svega navedenog utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od kolovoza pa do srpnja 2019. godine nedvojbeno obavljao poslove održavanja nogometnog igrališta, a u jednom periodu i poslove pranja dresova, te da je navedeni posao obavljao rijekom cijele godine, te je za to putem svog tekućeg računa primao redovitu mjesečnu naknadu za obavljeni posao, dok ugovor o radu nije formalno pravno sklopljen između tužitelja i tuženika i da se sve temeljilo na usmenom dogovoru između tužitelja i tuženika.

Kako iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj obavljao stvaran rad tijekom cijele godine u utuženom razdoblju za prethodno navedene poslove, a da pri tome nije imao sklopljen ugovor o radu, to u konkretnom slučaju možemo govoriti o faktičnom radu obzirom pravna osnova zasnivanja i trajanja radnog odnosa nije pravilna i zakonita, ali u kojem radnik stvarno ispunjava svoje obveze, odnosno radi na propisan način, i to bez samovlasnog stupanja na takav rad.

Ključno pitanje koje se javlja u slučaju faktičnog rada (kada on djeluje kao činjenica, iako radni odnos pravovaljano formalno ne postoji) jest mogu li u slučaju faktičnog rada nastati sva ona prava i obveze koje čine sadržaj svakog radnog odnosa. Nedvojbeno je da osoba koja je faktično obavljala rad može ostvariti pravo na naknadu za obavljeni rad, jer osoba za koju je obavljala faktični rad, u konkretnom slučaju tuženik, nema pravo na stjecanje bez osnove, a sama naknada za obavljeni rad nije sinonim za plaću ili naknadu plaće.

Odredbom čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

U konkretnom slučaju, a imajući u vidu da je tijekom postupka, utvrđeno da je tužitelj nedvojbeno dokazao da je obavljao faktični rad u razdoblju od kolovoza 2016. godine do srpnja 2019. godine za tuženika, te da mu tuženik nije isplatio cjelokupnu naknadu na ime obavljenog rada, a što proizlazi kako iz potvrde tuženika od 21. lipnja 2018 godine, tako i iz iskaza saslušanih svjedoka, to stoga tužitelju pripada pravo potraživati od tuženika naknadu za obavljeni rad u utuženom periodu na ime stečenog bez osnove sukladno čl. 1111. ZOO-a, dok sam tuženik nije s druge strane dokazao svoje tvrdnje na nedvojben način.

Visinu tužbenog zahtjeva ovaj sud je utvrdio temeljem priložene dokumentacije, kao i iskaza svjedoka kojim je ovaj sud poklonio vjeru, a koju dokumentaciju ovaj sud smatra mjerodavnom i vjerodostojnom. Naime, iz svih izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od kolovoza 2019. do srpnja 2019. godine obavljao prethodno opisane poslove kod tuženika, te da je tužiteljeva dogovorena naknada za rad bila do siječnja 2017. godine 2.700 kn, da je dogovorena naknada za rad u razdoblju od siječnja 2017. godine do veljače 2019. godine iznosila 3.300,00 kn, a u razdoblju od veljače 2019. do srpnja 2019. je iznosila 5.000,00 kn obzirom je tužitelj u tom periodu osim već postojećih poslova održavanja obavljao poslove u praonici, a koje navode tužena strana nije tijekom postupka izrijekom osporila. Naime, upravo su saslušani svjedoci i to konkretno svjedok MĐ u svom iskazu naveo da je dogovorena plaća bila 4000,00 kn, dok je bivši tajnik kluba ŠĐ koji je također saslušan kao svjedok i koji je tu dužnost u klubu obnašao u razdoblju od 2016. do 2019. godine, naveo kako je dogovorena plaća uvijek bila 3.300 kn, a da je naknadno ista dogovorena na iznos do 5.000,00 kn. Osim navedenog saslušani svjedok MĐ je kao raniji predsjednik NK Imotski izdao tužitelju „Potvrdu“ o dugovanju koje postoji prema tužitelju u iznosu do 20.400,00 kn koju potvrdu nitko tijekom postupka nije osporio. Nadalje, tijekom postupka je izveden dokaz uvidom u promet po tekućem i žiro računu tužitelja, kao i uvid u dokumentaciju priloženu od strane tuženika, a posebno tablicu koja prikazuje sve isplate prema tužitelju, a koju tablicu tužitelj nije osporio nego je na temelju tablice sastavljene od strane tuženika i uredio tužbeni zahtjev pri tome imajući u vidu da je tijekom postupka utvrđeno da su tužitelju sve isplate od strane tuženika za obavljeni rad isplaćivane preko tekućeg ili žiro računa ,a ne i u gotovini.

Stoga kada se uzme u obzir da je tužitelj nedvojbeno dokazao da je za tuženika obavljao faktični rad, da mu za taj rad u utuženom razdoblju nije isplaćen cjelokupna naknada za obavljeni posao, a čija visina naknade je utvrđena temeljem priložene dokumentacije i ostalih izvedenih dokaza koju dokumentaciju ovaj sud smatra mjerodavnom i vjerodostojnom , to je stoga ovaj sud i došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te je stoga i odlučeno kao u izreci presude.

Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa od isplate.

Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/04, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Odvjetničku tarifu i to za sastav tužbe iznos od 200,00 eura prema Tbr. 7. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 02. lipnja 2020. godine, dana 09. rujna 2021. godine, dana 18. siječnja 2022. godine, dana 24. listopada 2022. godine, dana 19. siječnja 2024. godine, dana 08. listopada 2024. godine, dana 14. studenog 2024. godine i dana 14. siječnja 2025. godine, svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr.9. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 04. studenog 2021. godine, dana 23. svibnja 2022. godine, dana 07. srpnja 2022. godine, dana 21. rujna 2022. godine, dana 5. srpnja 2023. godine i dana 29. studenog 2023. godine, svaka radnja po 50 ,00 eura prema Tbr. 9. toč.5, za sastav podnesaka od dana 20. - siječnja 2022. godine i dana 24. studenog 2022. godine svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr. 8. toč.1., za sastav žalbe iznos od 200,00 eura prema traženju tužitelja, te za sastav podneska od 08.lipnja 2020. godine iznos od 50,00 eura prema Tbr. 8. toč.4, što čini trošak tužitelja u iznosu od 2.750,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 125,42 eura i za presudu iznosu do 125,42 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama što čini ukupan trošak tužitelja u iznosu od 3.000,84 eura.

Tuženiku nije dosuđen zatraženi parnični trošak obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u postupku.

Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (narodne novine broj 142/12, 25/13, 93/14,73/17). Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Makarskoj, dana 17. veljače 2025. godine

S u d a c:

Angela Koštro

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348 ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. U spis