Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Pr-11/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Osatina grupa d.o.o., OIB: 52123139126, Semeljci, Kralja Tomislava 91, zastupanog po punomoćnici Mireli Džoji Petrlić, odvjetnici iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 28. siječnja 2025. godine, u prisutnosti zamjeničkog punomoćnika tužiteljice Jurice Jurića, odvjetnika iz Đakova i punomoćnika tuženika, dana 17. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Tuženik OSATINA GRUPA d.o.o., Kralja Tomislava 91, 31402 Semeljci, OIB:52123139126 dužan je tužiteljici RJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti: - iznos od 1.402,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 02.02.2022. godine do isplate, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka koji se sastoji od troška mirnog postupka u iznosu od 250,00 EUR i troška ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate, a sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 1.451,54 eura.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.062,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 6. lipnja 2022. godine podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi je navela da je dana 29. lipnja 2021. godine za vrijeme redovnog rada kod tuženika na lokaciji distributivni centar, zadobila tjelesnu ozljedu na način da ju je prilikom otvaranja rolovrata djelatnik tuženika, koji je rukovao viličarom, udario u stopalo. Navodi da je trenutku nezgode bila zaposlena kod tuženika na određeno vrijeme, a u prijavi ozljede na radu da je utvrđeno kako je koristila osobna zaštitna sredstva te da svojim postupanjem nije pridonijela nastanku štetnog događaja. Dalje je navela kako je u navedenoj nezgodi zadobila tjelesne povrede uslijed kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpjela fizičke bolove, jak strah, a zaostale su i trajne posljedice, te da joj je kroz cijelo vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tuženiku se obratila s odštetnim zahtjevom dana 2. veljače 2022. godine. Slijedom izloženog, pozivanjem na odredbu čl. 111. Zakona o radu, tužiteljica potražuje od tuženika naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.500,00 kn, te naknadu neimovinske štete i to na ime smanjenja životne aktivnosti 3.000,00 kn, na ime fizičkih boli 1.000,00 kn, te na ime straha 7.000,00 kn, odnosno ukupno 21.500,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2022. godine.

2. Podneskom od 16. rujna 2024. godine, a nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev u iznosu od 1.402,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2022. godine. Naime, ovim podneskom tužiteljica za tuđu pomoć i njegu potražuje 252,00 eura, za pretrpljene fizičke boli 750,00 eura, a za strah 400,00 eura. Kako je tužiteljica tužbom potraživala 21.500,00 kn, odnosno 2.853,54 eura, a sada 1.402,00 eura, proizlazi da je smanjila tužbeni zahtjev, a što se ima cijeniti kao djelomično povlačenje tužbe. Budući je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, to je sud sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP) imao utvrditi djelomično povlačenje tužbe za iznos od 1.451,54 eura, pod točkom I. izreke rješenja.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći kako je šteta nastala isključivo zbog radnje same tužiteljice, odnosno uslijed krajnje nepažnje tužiteljice, jer je u trenutku ozljeđivanja zastala između dva dijela pakirnice, neposredno ispred viličara koji se već kretao tom putanjom, pri čemu ju je viličar udario vilicom u stopalo. Tuženik, neime, tvrdi da je do štetnog događaja došlo upravo zbog iznenadne i nepredviđene radnje tužiteljice, koja je viličaru oduzela prednost kretanja time što je zastala neposredno pred viličara, a koji je upravljao pažljivo i sporo, što potvrđuje činjenica da je tužiteljica zadobila samo lake tjelesne ozljede. Tuženik dalje ističe kako iz priložene dokumentacije ne proizlazi odgovornost poslodavca za naknadu štete u konkretnom slučaju, niti da iz prijave ozljede na radu proizlazi da tužiteljica nije svojim postupanjem pridonijela nastanku štetnog događaja. Navodi da je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način, imala osigurana sva zaštitna sredstva te da je spornog događaja na sebi imala zaštitnu obuću, a vozač viličara je također osposobljen za rad na siguran način te osposobljen za upravljanje viličarom. Ističe kako nad tuženikom zbog predmetnog događaja nije pokrenut prekršajni postupak, niti su utvrđene nepravilnosti iz propisa zaštite na radu, kao i da su svi radnici, pa tako i tužiteljica, usmeno upozoravani na način kretanja i zadržavanja u blizini radnih strojeva. Pozivanjem na odredbe čl. 1063. i 1067. Zakona o obveznim odnosima, te odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, tuženik zaključuje da budući je do ozljeđivanja tužiteljice došlo upravo zbog iznenadnog i nesmotrenog postupanja same tužiteljice, da ne postoji odgovornost tuženika kao poslodavca za nastalu štetu. Tuženik u odgovoru osporava i visinu tužbenog zahtjeva, ukazujući da je tužiteljica zadobila lakše tjelesne ozljede, zbog kojih nije trpjela bolove niti strah takvog intenziteta da bi ostvarila pravo na isplatu pravične novčane naknade, a niti da je došlo do smanjenja životne aktivnosti, te da bi joj bila potrebna tuđa pomoć i njega. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu: prijavu ozljede na radu (str. 5 do 8 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (str. 9 do 13 spisa), odštetni zahtjev s potvrdom o primitku (str. 14 i 15 spisa), Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika RJ za rad na siguran način od 20. svibnja 2021. godine (str. 23 i 24 spisa), Uvjerenje o osposobljenosti od 24. svibnja 2021. godine (str. 25 spisa), Zapisnik o ocjeni praktične osposobljenosti radnika ŽJ od 13. lipnja 2013. godine (str. 26 spisa), Uvjerenje o osposobljenosti radnika ŽJ za rukovatelja viličarom od 31. listopada 2018. godine (str. 27 i 28 spisa), Uvjerenje za ŽJ o osposobljavanju za učinkovitu zaštitu kućanstva i imovine od 24. veljače 2016. godine (str. 29 spisa), Uvjerenje o osposobljenosti radnika ŽJ za pružanje prve pomoći na radnom mjestu od 9. prosinca 2015. godine (str. 30 spisa), Potvrdu za ŽJ o stečenim znanjima za obavljanje poslova radnika u skladištu od 30. listopada 2018. godine (str. 31 spisa), zatim saslušao svjedoke ZJ, ŽJ, FJ, i tužiteljicu kao stranku, proveo očevid na licu mjesta radi rekonstrukcije događaja uz sudjelovanje tužiteljice te svjedoka ZJ i ŽJ, zatim, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Borisu Dumenčiću, iz Dumenčić d.o.o., koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje (str. 84 i 85 spisa), pisano očitovanje na prigovore stranaka (str. 105 i 106 spisa), te je vještak i usmeno saslušan pred sudom.

5. Tužiteljica je u svom iskazu navela da se neposredno prije samog događaja nalazila u prostoriji skladišnog prostora, kada joj je poslovođa ŽJ dao nalog da ode u drugu prostoriju, radi čega je došla do rolovrata i povukla konopac kako bi ih otvorila. Čekala je kako bi se rolovrata otvorila, a koja se inače sporo otvaraju, tako da trebaju neke 3 minute. U jednom trenutku se polukružno okrenula kako bi prošla kroz ta vrata, da bi ju iznenada pokupio viličar s vilicama i udario ju u dio gležnja lijeve noge, tako da je noga ušla ispod vilica. ŽJ, koji je vozio viličar, joj je rekao da izvadi nogu, ali nije mogla, tako da je pala u nesvijest od boli. Tužiteljica je dalje navodila kako je u skladišnom prostoru inače buka od više strojeva koji tamo rade, te da je čula zvuk viličara tek kada se polukružno okrenula, a tada nije bilo mogućnosti izbjeći njegov udarac jer je bio preblizu. U vrijeme predmetnog događaja je na sebi imala zaštitnu obuću, te je bila obučena za rad na siguran način. U tom pogonu je radila prije predmetnog događaja otprilike 6 mjeseci, te je više puta dnevno znala otvarati rolovrata, kojima inače prolaze svi djelatnici. Navela je i kako se viličar, po njenom mišljenju, kretao dosta brzo, odnosno nekom uobičajenom brzinom kojom se inače kreće, a da joj nitko nije dao upozorenje kako se treba ponašati u blizini viličara. Nakon ozljeđivanja je dobila longetu te dugo nije mogla stati na nogu, otprilike pet mjeseci, te joj je bila potrebna pomoć koju joj je pružala majka pri svim aktivnostima, kuhala joj, spremala, odlazila u trgovinu. Tužiteljica je također na pitanja odgovorila da je bila na bolovanju zbog ozljede na radu, da ima ožiljak kao posljedicu ovog štetnog događaja, a nalazi se s vanjske strane gležnja, da se prije samog događaja nalazila neposredno uz rolovrata, odnosno uz konopac, da je čula jaki zvuk viličara pa je po tome pretpostavila da se brzo kretao, da joj je viličar došao s njene lijeve strane, te da je znala kako se kreće unutar tog skladišnog prostora u kojem se nalazio i viličar.

6. Svjedokinja ZJ je navela kako je inače bila nadređena tužiteljici za obavljanje njezinih poslova, no nije bila prisutna u trenutku kada se predmetna šteta dogodila tužiteljici, već je došla naknadno, nakon što je tužiteljica bila već ozlijeđena. Istu je zatekla kako sjedi na podu, a nije vidjela uslijed čega je pala na pod. Vidjela je da se u blizini nalazi viličar, a tužiteljica se nalazila na mjestu gdje se nalaze kutije za pakiranje, dok se viličar nalazio ispred rolovrata. Mjesto gdje je zatekla tužiteljicu, nije bilo zabranjeno za kretanje i tužiteljica se tamo mogla slobodno kretati, ali općepoznata je stvar da je morala paziti na vozila koja su bila u kretanju na tom području. Svjedokinja je dalje na upite odgovarala da se rolovrata inače otvaraju konopom koji se nalazi s desne strane gledajući prema njima, a da je tužiteljicu zatekla s lijeve strane rolovrata, neka 2 do 2,5 metra, da se radnici svakodnevno upozoravaju da moraju paziti na strojeve koji su u pokretu, odnosno da viličari imaju prednost prilikom kretanja, zbog čega radnici moraju zastati kada se nalaze u blizini viličara, te da su radnici upoznati s rutama kojima se kreću viličari, koji imaju svoju uobičajenu rutu kretanja, kao i da su upoznati s mjerama zaštite na radu te su morali potpisati isprave koje to dokazuju.

7. Svjedok ŽJ je naveo da je predmetnom zgodom vozio viličar uobičajenim putem kojim se inače kreće s viličarom, te da se nalazio u skladišnom prostoru u kojem se nalaze kutije za pakiranje. Kretao se na rikverc prema rolovratima, kada mu se u jednom trenutku ispred njega s lijeve strane našla tužiteljica. Kretao se brzinom hoda, nekih 5 km/h, a mjesto odakle je tužiteljica došla je između kutija koje su posložene uvis preko 2 metra. Tužiteljicu je uočio u trenutku kada je već došlo do kontakta, i onda je tek stao. Tužiteljica je pala, te je on pogurao viličar naprijed, a bila je ozlijeđena s vilicama koje su se nalazile ispod njezinog stopala. Naveo je još da viličar proizvodi tiši zvuk kada se kreće, a u predmetnom prostoru rade i drugi strojevi koji proizvode zvukove koji su jači od stroja viličara. Na upite je zatim odgovarao kako smatra da je tužiteljica mogla vidjeti viličara da je zastala prije nego što je izašla ispred njega, a da on nije mogao vidjeti tužiteljicu jer je išao polukružno unazad, da mu je poznato kako se radnici često upozoravaju na kretanje viličara te da su dužni paziti na putanju viličara koji se može kretati samo određenim putanjama unutar tog skladišta, da se tužiteljica u trenutku kada je pala nalazila par metara udaljena od konopca za otvaranje rolovrata te da s tog mjesta nije mogla doseći taj konopac, da je prilikom kretanja u rikverc gledao ulijevo te je imao namjeru otvoriti rolovrata, a nije mogao vidjeti tužiteljicu, obzirom se kretao polukružno u rikverc gledajući u lijevu stranu. Vidio je da je tužiteljica ozlijeđena, radi čega je pozvana hitna.

8. Svjedokinja FJ, također radnica tuženika u skladištu, je navela kako nije vidjela štetni događaj, ali da je čula kada je tužiteljica bila ozlijeđena te je odmah dotrčala do nje. Ona (svjedokinja) se nalazila u prostoru između poslaganih kutija, a u tom prostoru je prethodno prolazila i tužiteljica. Bilo joj je poznato da je tužiteljica htjela izaći iz tog prostora, a što je moguće jedino kada se povuče konopac za otvaranje rolovrata. U tom skladišnom prostoru postoji više strojeva koji proizvode zvukove, ali ništa preglasno, te kada se kreće viličar, isti se može čuti jer proizvodi zvukove. Dalje je navodila kako su upozoreni kao radnici na kretanje viličara te da moraju stati kada se on nalazi u blizini. Čula je vrisak tužiteljice, koja je izjavila da joj je viličar prešao preko noge, odnosno stopala. Dalje je na upite odgovarala kako u slučaju dolaska kod rolovrata, se mora zastati kako bi se vidjelo dolazi li eventualno viličar koji se kreće istom rutom i kroz ista rolovrata koja radnici koriste kako bi izašli iz skladišnog prostora. Kutije koje se nalaze u skladišnom prostoru se uvijek nalaze na istom mjestu, a prostor između njih je dovoljno širok kako bi u njega ušao viličar. Tužiteljica se nalazila kod kutija nakon što je bila ozlijeđena, a to je mjesto udaljeno neka 2 do 2,5 metra od konopca za otvaranje rolovrata.

9. Radi utvrđivanja dinamike nastanka ozljeda kod tužiteljice u štetnom događaju, te položaja tužiteljice i vozila viličara prije samog štetnog događaja, proveden je uviđaj na licu mjesta, pri kojem su pored tužiteljice sudjelovali i svjedoci ZJ i ŽJ, koji su tom prilikom iskazivali i pokazivali položaj i kretanje prije samog događaja, a o čemu su sačinjene fotografije (str. 60 do 74 spisa). Prilikom očevida je prije svega utvrđeno da se konop za otvaranje rolovrata unutar skladišnog prostora pakirnice nalazi s desne strane gledajući prema rolovratima, te da se vrata po povlačenju konopca otvore u roku od nekoliko sekundi. Ulaskom u skladišni prostor, gledajući s desne strane od rolovrata, nalaze se pakirne kutije u jednom redu, visine od preko 2 metra, te se do drugog reda pakirnih kutija nalazi prolaz širine 4,37 metara, koji se nastavlja s drugim redom pakirnih kutija visine također preko 2 metra, a iza tog drugog reda kutija se nalazi prostor u kojem viličar redovito vozi. Tužiteljica je tijekom očevida iskazala da se prije samog događaja nalazila iza svih pakirnih kutija te da je krenula do rolovrata iza drugog reda kutija, što bi bilo u istom smjeru u kojem se kretao i vozač viličara. Tužiteljica je zatim pokazala da kada je došla do rolovrata, da je povukla konopac te se zakrenula u lijevu stranu u kojem trenutku ju je vozač viličara udario u lijevu nogu, a stopalo joj se nalazilo prikliješteno ispod vilice, a sve to s lijeve strane gledajući od rolovrata, odnosno sa suprotne strane od konopca, a nakon što je viličar pomaknuo vilice unazad, da je to nju odbacilo ili da je pala u desnu stranu gledajući od rolovrata. Svjedok ŽJ je pak iskazao kako se tužiteljica prije samog događaja nalazila u prostoru između pakirnih kutija, odnosno između prvih i drugih pakirnih kutija, a nije se kretala u prostoru iza drugih pakirnih kutija, gdje se on kretao, vozeći u rikverc polukružno iza drugih pakirnih kutija, da je gledao ulijevo pa da su mu leđa bila okrenuta prostoru između dviju pakirnih kutija iz kojeg je prilazila tužiteljica, te da je tužiteljica u jednom trenutku došla njemu iza leđa kada je došlo do kontakta s vilicama. Naime, radi se o specifičnom viličaru na kojem se vilice nalaze iza volana i sjedala. Tužiteljica je pri uviđaju također pojašnjavala kako ju je lijeva vilica, iz njene perspektive, udarila u unutarnju stranu lijevog stopala, pri čemu je ostala s prikliještenom nogom ispod vilica i to s lijeve strane gledajući od rolovrata (fotografija na str. 70 spisa). Na fotografiji na str. 73 spisa je pak prikazano na kojem mjestu je došlo do kontakta prema navodu i pokazivanju vozača viličara.

10. Medicinski vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo kako utvrđene ozljede kod tužiteljice, otok, oguljotine kože i nagnječenje lijevog stopala, u pravilu nastaju mehaničkom silom, tj. kompresijom mehaničkog sredstva na stopalo, a čine jednu cjelovitu ozljedu koja se kvalificira kao laka tjelesna ozljeda. Naveo je zatim da temeljem medicinske dokumentacije proizlaze sljedeći vidovi nematerijalne štete: fizički bolovi srednjeg intenziteta 5 dana, slabog intenziteta trajnog karaktera 3 tjedna i slabog intenziteta povremenog karaktera 2 do 3 sata dnevno sljedeća 4 tjedna, zatim, primarni strah jakog intenziteta trajanja koliko i samo ozljeđivanje, da bi strah kasnije prešao u zabrinutost za ishod liječenja karaktera sekundarnog straha koji je bio srednjeg intenziteta 2 dana, a slabog intenziteta 10 dana. Vještak je potom naveo kako strah tijekom samog ozljeđivanja i liječenja nije ostavio trajnih posljedica, te da ozljede nisu uzrokovale trajne posljedice, pa da nema smanjenja životne aktivnosti. Konačno, vještak je naveo da su tuđa pomoć i njega tužiteljici bili potrebni za vrijeme imobilizacije lijeve potkoljenice longetom i hodnim gipsom u trajanju 3 sata dnevno u razdoblju od 29. lipnja do 22. srpnja 2021. godine.

11. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke su podnosile prigovore, tužiteljica u smislu da su vidovi štete u nalazu i mišljenju ocijenjeni prenisko, a tuženik da su isti ocijenjeni previsoko, s tim da je tuženik isticao i kako vještak nije dovoljno precizno utvrdio mjesto nastanka ozljede, odnosno na kojem dijelu stopala je tužiteljica pretrpjela ozljedu.

12. Na prigovore stranaka vještak je pisano odgovorio, a zatim je isti pozvan kako bi se saslušao pred sudom, a posebice kako bi se očitovao o mehanizmu nastanka ozljede, položaju tijela tužiteljice u trenutku ozljeđivanja te o uzročno-posljedičnoj vezi između štetnog događaja i ozljede tužiteljice, što je vještak izostavio u svom pisanom nalazu i mišljenju, a isto mu je bilo dano u zadatak rješenjem kojim se određivalo izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem (rješenje Pr-11/2022-17 od 2. lipnja 2023., str. 77. spisa).

13. Vještak je pri usmenom saslušanju prije svega naveo kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te pisanog očitovanja na prigovore stranaka. Naveo je zatim kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela ozljedu lijevog stopala uz sumnju na prijelom navikularne (čunaste) kosti lijevog stopala, a koja se nalazi u projekciji korijena palca i drugog prsta lijevog stopala, dakle na unutrašnjoj strani lijevog stopala, te da iz medicinske dokumentacije ne proizlaze ozljede niti sumnje na ozljede s vanjske bočne strane lijevog stopala. Naveo je zatim kako u slučaju da je tužiteljica bila okrenuta licem prema rolovratima koje je pokušala otvoriti konopom, i da je u trenutku naleta viličara napravila kretnju ulijevo, odnosno kretnju suprotno gibanju kazaljke na satu, prema viličaru, da bi tada bočna vanjska strana stopala bila izložena gnječenju metalne vilice viličara, a ne unutrašnja strana lijevog stopala, a u slučaju da se tužiteljica kretala prema viličaru s lijeva na desno gledajući na putanju viličara, da bi se tada ostvarile mogućnosti da lijeva unutrašnja strana stopala bude izložena metalnoj vilici i da dođe do kontakta s unutrašnjom stranom, odnosno sa stranom gdje se nalazi navikularna kost (gdje je tužiteljici nastala ozljeda).

14. Nakon usmenog saslušanja vještaka, stranke nisu imale za njega više pitanja, niti prigovora.

15. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

16. Naime, suprotno tvrdnjama iz tužbe, iz iskaza tužiteljice danih tijekom postupka te iz iskaza saslušanih svjedoka i medicinskog vještaka, utvrđeno je da je do ozljede došlo isključivo postupanjem same tužiteljice, odnosno njenom krajnjom nepažnjom. Naime, sud prije svega nalazi da je tužiteljica tijekom postupka kontradiktorno, neživotno i nelogično iskazivala. Tako je najprije navodila kako joj je ozljeda nastala tako da ju je vozač viličara vilicama udario u vanjski dio lijeve noge, odnosno stopala, da bi na rekonstrukciji događaja, prilikom očevida na licu mjesta, navela kako je udarac dobila u unutarnji dio lijevog stopala. Isto tako je pri prvom iskazu pred sudom navodila da se neposredno prije samog kontakta s viličarem i ozljeđivanja nalazila neposredno uz rolovrata i to uz konop koji se nalazi s desne strane vrata, dok je tijekom očevida pak ustvrdila da se nalazila ispred rolovrata, ali sa suprotne strane. Potpuno je neživotno i nelogično opisivala i da joj je stopalo bilo prikliješteno ispod vilica, da se viličar morao pomaknuti kako bi izvukla nogu, a ujedno da ju je viličar pri udaru odbacio, a radi čega je navodno završila s druge strane rolovrata, ili se tamo možebitno zatekla jer se u tu stranu onesvjetila. Proizlazi naime, da su navodi tužiteljice potpuno različiti i kontradiktorni, i to u onim bitnim i odlučujućim činjenicama.

17. Iz iskaza svjedoka, koji su međusobno podudarni te im sud poklanja vjeru, a u čiji prilog idu zaključci medicinskog vještaka, sud je utvrdio da se tužiteljica neposredno prije predmetnog događaja nije nalazila ispred rolovrata kod konopca kojim se rolovrata otvaraju, a koji se nalazi s desne strane vrata gledajući prema njima u skladišnom prostoru, već da se kretala redom između pakirnih kutija prema rolovratima, jer ju je prethodno vidjela kako tim putem prolazi svjedokinja FJ koja se tamo nalazila, a da se viličar kretao središnjim prolazom prema rolovratima, a prethodno je dolazio iza drugog reda pakirnih kutija polukružno se okretajući, pa se izvodi zaključak kako je tužiteljica izlazeći iz svog reda u "središnji prostor" presjekla putanju viličara došavši mu s lijeve strane gledajući njegov smjer kretanja. Ovaj zaključak proizlazi jer je tužiteljici nastala ozljeda upravo sa unutarnje strane lijevog stopala, koja je pri takvom kretanju, odnosno prilaženju s lijeva, mogla biti izložena metalnoj vilici, a ista nije mogla biti izložena udaru da je tužiteljica stajala kod konopa neposredno ispred rolovrata te da je napravila radnju okreta ulijevo, a kako je to u svom iskazu tvrdila, jer bi joj tada ozljeda nastala na vanjskoj bočnoj strani stopala, a ne unutarnjoj, a što je upravo potvrdio medicinski vještak. Zaista je nelogično, da zašto bi se tužiteljica uopće okretala ulijevo nakon što je navodno povukla konop za otvaranje vrata, kad je trebala u tom slučaju proći samo ravno kroz vrata, a k tome još tvrdi kako prethodno nije ni čula viličar. Isto tako, na licu mjesta je utvrđeno da se vrata po povlačenju konopa otvaraju za svega nekoliko sekundi, a ne tri minute kako je to u svom iskazu ustvrdila tužiteljica.

18. Sud stoga nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice da je do ozljede došlo neposredno ispred rolovrata nakon što je povukla konop za otvaranje vrata gdje je navodno čekala da se ista otvore, već da je izlaskom iz prolaza između dva reda poslaganih pakirnih kutija kojim se kretala, ušla u središnji prolaz prema rolovratima i presjekla putanju viličara, te je došlo do kontakta s istim, jer prije izlaska iz reda nije zastala i uvjerila se da može nesmetano i sigurno ući u središnji prostor. Sud ne prihvaća navod tužiteljice da je prije kontakta povukla konop za otvaranje rolovrata, jer bi bilo nelogično da ih je otvarala i da treba kroz njih ravno proći, a da se zatim okreće ulijevo (čime tužiteljica objašnjava da se kontakt zapravo dogodio s druge strane vrata), kao što je nelogična i njena tvrdnja da ju je viličar možebitno odbacio na drugu stranu, kad joj je istovremeno stopalo bilo priklješteno i viličar se morao pomaknuti kako bi izvukla nogu ispod vilica. Također, potpuno je neživotno i nelogično da bi se viličar kretao velikom brzinom prema vratima koja su bila zatvorena, a uostalom utvrđeno je da je tužiteljica zadobila laku tjelesnu ozljedu, koja bi morala bila teža u slučaju da se viličar kretao velikom brzinom.

19. Sud također ne prihvaća navod tužiteljice da joj nitko nije dao upozorenje kako se treba ponašati u blizini viličara budući su svi saslušani svjedoci istovjetno navodili da su radnici bili upozoravani na kretanje radnih strojeva u skladišnom prostoru, i obvezu da prilikom kretanja moraju paziti na iste, a sama tužiteljica je pak u jednom dijelu svog iskaza, odgovarajući na pitanje punomoćnika tuženika, navela da je znala "kako se kreće unutar tog skladišnog prostora u kojem se nalazio i viličar". Uz to, uzimanjem u obzir i činjenicu da je prije predmetnog događaja u istom skladištu radila već nekih 6 mjeseci, te da je bila osposobljena za rad na siguran način, proizlazi da joj je moralo biti poznato uobičajeno kretanje radnika i radnih strojeva u tom skladištu, te da se stoga morala s dužnom pažnjom kretati istim prostorom.

20. Odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZNR) propisuje kako se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Dakle, propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznoga prava.

21. Prema odredbi čl. 1063. i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, u daljnjem tekstu ZOO) odgovornost za štetu postoji ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, a štetnik, odnosno odgovorna osoba može se osloboditi ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti, odnosno ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

22. Sukladno odredbi čl. 25. st. 2. ZZNR-a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu nastalu na radu i u vezi s radom ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

23. Kako je sud utvrdio da se tužiteljica kretala između dva reda poslaganih kutija te izlaskom iz reda nije zastala i nije provjerila da li je slobodan središnji prolaz prema rolovratima kamo se uputila, a kojim se inače uobičajeno kreću radni strojevi što joj je bilo znano, pa je izlaskom iz reda naletjela na viljuškar koji se kretao tim središnjim prolazom prema rolovratima, sud zaključuje da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo upravo zbog iznenadnog i nesmotrenog postupanja same tužiteljice, tj. njenom krajnjom nepažnjom, pa se tuženik u ovom slučaju oslobađa odgovornosti za nastalu štetu po navedenom čl. 25. st. 2. ZZNR-a.

24. Naime, tužiteljica nije postupila na način kako bi postupio bilo koji drugi prosječan čovjek, u ovom slučaju zaposlenik tuženika, već je izašla iz reda pakirnih kutija i ušla u središnji prostor i putanju viličara bez da se prethodno uvjerila može li izaći iz reda i sigurno nastaviti kretanje, a što je mogla uvidjeti da je obratila minimalnu pažnju, a na što je bila prethodno u radu upozoravana kao svi radnici u tom skladišnom prostoru, slijedom čega se nastanak ozljede može pripisati njenoj krajnjoj nepažnji, na koju tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati. Tuženik se oslobađa odgovornosti i zato jer nije utvrđeno da bi se viličar kretao bilo nedozvoljenom brzinom, bilo nedozvoljenom ili neuobičajenom rutom kretanja, a k tome je vozač bio osposobljen za rad na siguran način, kao i tužiteljica, što stranke tijekom postupka nisu sporile i dovodile u pitanje.

25. Treba svakako napomenuti da činjenica prijave ozljede na radu, ne znači izravno i da je za ozljedu na radu odgovoran poslodavac, a konkretno u svezi predmetne ozljede koja je nastala tužiteljici, nema podataka da je protiv tuženika pokrenut nekakav postupak, i da je od strane Državnog inspektorata utvrđena bilo kakva nepravilnost ili odgovornost za predmetnu ozljedu na radu.

26. Odluka o trošku pod toč. II izreke rješenja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 138/23, dalje OT. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, dužna je tuženiku naknaditi parnični trošak koji je opravdan. Sud je tuženiku priznao zahtijevani trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1 OT), sastava podneska od 11. travnja 2023. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4 OT), sastava dva obrazložena podneska (od 7. prosinca 2023. i 31. listopada 2024. godine) u iznosu od 200,00 eura svaki (Tbr. 8.1 OT), zastupanja na četiri ročišta (8. rujna 2022., 18. listopada 2022., 20. prosinca 2022. i 28. siječnja 2025. godine) u iznosu od 200,00 eura svako (Tbr. 9.1 OT), te za očevid (5. travnja 2023. godine) u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.7 OT), sve uvećano za 25% PDV-a, što je ukupno 2.062,50 eura.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Đakovu, 17. veljače 2025.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu, u roku od 15 dana od dana primitka presude.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku